http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/kult ... filipovica

Promovirana knjiga Muhameda Filipovića

Cilj je dokazati da postoji nesumnjiv duhovni kontinuitet na bosanskom tlu

Na Akademiji nauka i umjetnosti BiH predstavljena je nova knjiga Muhameda Filipovića pod naslovom "Historija bosanske duhovnosti - Duhovni život osmanske Bosne".

Riječ je o trećem tomu četverotomnog projekta na kojem je Filipović radio gotovo 40 godina.

Autorov cilj je dokazati da postoji nesumnjiv duhovni kontinuitet na bosanskom tlu. U ovoj knjizi Filipvić se bavi duhovnim životom muslimana, pravoslavaca, katolika, također, obrađuje i graditeljstvo, arhitekturu, književnost bosanskih naroda u datom periodu.

Promotori su bili: Vladimir Premec, Midhat Aganović i Amir Ljubović.

Profesor Premec je istakao da Muhamed Filipović nije u životu napisao ništa osim ovog djela da bi i samo to bilo dovoljno za jedan ljudski život.

Kako je Premec rekao ova knjiga govori o kontinuitetu duhovnosti na ovim prostorima.
Filipović se, kako navodi Premec, služi svim relavantnim izvorima pa i kad je s nekima polemički suprotstavljen.

Na promociji je rečeno da bi Filipovićeva knjiga mogla biti poticaj mladim istraživačima.
Knjiga ima oko 470 strana, od toga oko 50 stranica predgovara te jako obimnu bibliografiju.

------------------------------------------------------

Pravi renesansni čovjek, obradio sve i sva u zadnjih 400 godina...mašala

To na kilo ide ili đuture za regala kao nekad titini tomovi?

Obavezna lektira za sve Srbe i Hrvate i poslije casnog Kur`ana najvaznija knjiga u Bosnjaka...dragi Allah da nam ga pozivi jos dugo...

Nek se popisa na tih zadnjih 400 godina kulturocida, genocida, i ostalog unistavanja duse Bosne i Hercegovine i iskrivljivanja svega (srecom samo jedan dio naroda odrekao se svega izvornog bosanskog i to onaj Tunjini)

Bolje nek se on uhvati čitanja Violete,a i bolje je pakovanje....

Ljudi moji valja odmah u potragu za tom knjigom. Čisto me zanima što su to Osmanlije (kao nesumljivi nositelji svakojakog napretka, tehničkog, kulturnog, društvenog, duhovnog itd.), donijeli na ove prostore osim ćerpića?

U musafirhani

„U musafirhani“ je priča iz fratarskog ciklusa, prvi put objavljena 1923. godine. Napisana je u trećem pripovednom licu. U pričama toga ciklusa Andrić opisuje slike iz života katoličkog reda franjevaca u srednjovekovnoj Bosni. Glavni lik je Fra-Marko Krneta, fratar koji se nikada nije prilagodio načinu života svoga reda, ali koji duboko i fanatično veruje u Isusa. Kao neprilagođeni i neuspešan đak, Fra-Marko je posle smrti svoga strica, biskupa Fra-Marijana Bogdanovića, po hitnom postupku vraćen iz Rima gde se nalazio na školovanju, na rad u manastiru. Živeći poluseljačkim životom, oslobođen od redovničkih dužnosti, Fra-Marko dobija na staranje „musafirhanu“, manastirsku gostinsku sobu u koju na noćenje i hranu, već prema tadašnjem prinudnom običaju, svraćaju Turci namernici. Tako, nekom prilikom, u musafirhanu svrate tri Turčina, janičara, jedan od njih je teško bolestan. Fra-Marko ih dvori i pomaže oko bolesnika. Kako bolesniku ne bude bolje, druga dva Turčina posle nekoliko dana odlaze u Sarajevo po pomoć, a bolesnog askera, Mamaledžiju, ostave Fra-Marku na staranje. I mada Fra-Marko najbolje što ume dvori Mameledžiju, bolesniku biva sve gore i gore, vidi se da će Bogu na istinu. Fra-Marko želi da pokrsti Turčina koji pada u buncanje i u vatru, ali u jednom trenutku, kada mu se malo razvidi, pljune na krst. Fra-Marko se moli: „Ako ko i pljuje na tvoj krst, to je samo kao kad čovjek ružno usnije. Opet na Tvojoj lađi ima mjesta za sve“. Bolesnik izdiše, nepokršten. Razočaran i vidno uzbuđen Fra-Marko o tome obaveštava starešinu manastira, gvardijana, i odlazi u polje, da radi, ali mu se misao neprestano vraća na Turčina, koga je negovao i zavoleo kao brata.