HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: sub ruj 21, 2019 11:17 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 40 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned srp 16, 2017 1:03 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet stu 08, 2012 1:05 am
Postovi: 14009
Odlični su ti blogovi, mora se priznati. Hvala na trudu što ih pišeš.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: pet srp 21, 2017 9:05 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 07, 2016 4:19 pm
Postovi: 172
Carmello Šešelj je napisao/la:
Odlični su ti blogovi, mora se priznati. Hvala na trudu što ih pišeš.

Pridružujem se pohvalama. :palacgore2

Piši češće i jednakom kvalitetom. :zubati

_________________
Ori svoju njivu najbolje što možeš!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned ruj 03, 2017 9:36 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38244
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Nakon što sam na internetu sasvim slučajno nabasao na ovu sliku koja nema nikakvog objašnjenja, konteksta niti epiloga, pao je neki izazov da se oko priče konstruira neka priča. Jedino što je zadato je da se lik mora zvati Vladimir, djevojka Svetlana a prodavačica Lyudmila.

Ja sam se ovome prepustio polu-ozbiljno, najviše sam htio ukrcati najveću moguću veličinu izlizanih fora ("live forever", "getting too old for this") i filmske klišeje o zadnjem danu prije penzije, te ubaciti što više internetskih fora, neke će te prepoznati, a isto tako u priču ugraditi neke detalje u kojem će se prepoznati članovi obitelji.

Slika i kratka "noir" pričica:

Citat:
slika

The last job

“I’m getting too old for this” uttered Vlad as he gazed across the hustle and bustle of Nevsky Prospect and into the dreary September morning in the northern metropolis of St. Petersburg. On a clear day, one could see across the bay and into Finland, but this wasn’t one of those days. “Winter is coming” he thought, and with it, the melancholy existence of soul sapping, freezing 18 hour nights.

It wasn’t going to be a winter that Vlad would be partaking in ever again. He knew he had put in more than most men do in an entire lifetime. His illustrious career as a loyal son of the USSR and rump Russia had taken him and his Spetsnaz unit across the deserts of Afghanistan and the seedy bars of East Berlin. He had done battle with the Mujahideen and CIA operatives alike and bested all of them at each turn. The medals he was once so proud of, conferred on him by a grateful empire were now collecting dust in an old tin his babushka used to store treats in. The crumbling of the USSR and the actions of his corrupt superiors had shattered any illusions he had about service to his country. Instead, he embraced the best capitalism had to offer and made his services available to the Bratva.

Scores of dead rivals and henchmen spanning two decades, remained in his wake through his new career, earning him a fearsome reputation and a healthy demand for his services.

But Vlad had decided to call it a day. His once fit and agile body had now resembled the ordinary man he had come to despise. I have a certifiable “Dad bod” he chuckled as his second coffee of the morning received an ‘Irish up’ treatment with a generous double shot of Beluga.

This was to be his last job before retirement. A deposit on a home overlooking the Port of Hvar on the picturesque Croatian island had already been made. Two months ago, he stood on the terrace of the villa surveying the crowds below, as a party of newlyweds emerged from the local cathedral. Never married, but always something of a romantic, Vlad nodded appreciatively and raised a glass in their honour before fixing his gaze on a yacht gently swaying in the light Adriatic waves. “Live forever” was what he had christened her and this one last job would secure the rest of his days in this paradise. A steady stream of Instagram bunnies rotating through the yacht’s penthouse would take care of his more earthly needs.

“Just this one last job”, he grinned contentedly at his laptop and UBS Bank Geneva balance displaying more zeros than mere mortals can comprehend. He shut his laptop and gazed across at the deathly contraption he had painstakingly laboured over through the night. Two kilos of Semtex with a remotely detonated charge encased inside of 7 large crates of farm fresh eggs. “Egggcellent” he chuckled to himself as he marvelled at his ability to close out his illustrious career with a bang which would shatter windows across at least two city blocks. The top lieutenants of a rival Bratva were meeting at the Komsomolsky restaurant this afternoon. He had painstakingly cased the joint, noting the steady flow of suppliers making their deliveries on a daily basis. He inserted himself into the schedule, posing as a local chicken farmer making deliveries for six consecutive weeks. It didn’t come without its humiliations, with one of the lieutenants at the kitchen asking him whether he enjoyed “raising cocks” for a living. Vlad would however have the last laugh, when at the press of a button, the smartass and his comrades would be turned into dust particles.

Even after all this time it never got easier, and Vlad needed a final cigarette to ease his nerves. Through shaky hands, he lit the Camel up and watched as the first plume of smoke rose toward the ceiling. Once the ritual had taken the edge off, he put on a nondescript brown coat, picked up his contraption and walked out into the crisp autumn air.

He walked at a steady and confident pace past one of many small corner stores in this part of town. His gaze locked with the figure in blue standing aimlessly outside one of them while drawing on a puff of smoke. As they sized each other up she gave him a suggestive wink. He instantly broke off eye contact with some measure of disgust. After all, his bank balance had allowed him to sample the delights off a much fresher and tastier menu. As he turned his attention ahead of him, he spied a young, lithe figure leaning forward and adjusting something at the base of her feet. His steps had now brought him in for a much closer look as he couldn’t prize away his lustful stare from this seductive figure clad in a leather jacket. Her mini skirt, which didn’t leave a huge amount to imagination gripped around her curvy derriere, in stark contrast to her slim outline.

“Baby got back, hehe” Vlad recalled some of his favourite lyrics from the Amerikanski culture. Indeed, it was the kind of a behind which gave you an impossible choice – whether to first slap it or to use it as a pillow. Why not both?

He couldn’t avert his lustful gaze as he felt blood pooling away from his head and down into his lower extremities making him light headed. Miniature trickles of sweat rolled down his temple. “Dat ass!” he exclaimed as his teeth bit hard into his lower lip.

Those were to be the last words uttered on this Earth by a sentient being who had gone by the name Vladimir Petrovich for the last 56 years.

His eyes had barely registered a blur as the young figure pivoted towards him, brandishing in her left hand the steely outline of a Croatian made “HS Produkt HS-9” handgun, increasingly the choice of law enforcement agencies and guns-for-hire alike. Two shots pierced the relative calm, with the woman delivering a professional “double-tap” into his chest area.

The giant outline of a man had dropped his stash of farm fresh, organic chicken eggs, their shells spectacularly hitting the pavement and shattering into a thousand pieces, releasing their gooey yellow contents. The Semtex pack rolled off a few paces away.

Vladimir clutched at his chest area, lurched two steps forward, only for the sole of his shoe to make contact with a carelessly disposed banana peel. As he lost traction he was propelled backward in a sort of a mock half spin. His 115 kg frame hit the pavement with a thud as his eyes took their last gaze into the sky above. He lay motionless in a swirling mess of red and yellow.

The young figure approached him and placed something on his chest. In a flash, she discarded her Manolo Blahniks and put on a pair of sensible Chuck Taylors. Lyudmila from the corner store smiled at her and motioned to hurry up. The mysterious woman dashed gazelle-like into the store, through the back and into the nondescript Lada Niva with its engine already warm and running. One of her Chuck Taylor’s floored the accelerator as the diesel engine roared to life and propelled the car down the back alleys and far from what had just taken place.

A loud snort echoed through the interior of a standard police issue car as Chief Inspector Oleg Blohin consumed his usual morning upper. He opened the door and stepped out into what was now an active crime scene, with beat cops keeping a curious crowd behind the demarcation line. Oleg paced briskly behind the tape and surveyed the scene. He had witnessed much throughout his career but this was one truly for the archives. The early responders had done a good job of leaving the scene undisturbed. As he approached the giant outline of a man lying prostrate on the cold pavement, something had caught his attention. He bent down, careful to avoid stepping into the red and yellow goo, picking up the item with his latex glove. It was a plain white business card with gold embossed, raised lettering. It simply said ‘Svetlana’.

Oleg released an anxious sigh and muttered under his breath – “There is a new player in town”.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: pet lip 08, 2018 9:27 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
Kad te vidim drugi put
(farsa u tri čina)









Čin prvi.


Idem ulicom i ugledam staru znanicu.

Marija: - Ooooo!
Ja: -Oooo!
Marija: - Pa gdje si čovječe, nema te k’o…
Ja: - Ma evo, malo…
Marija: - Baš sam sretna što sam te vidjela. Slušaj , slijedeći put kad se vidimo obavezno će mo na kavu! Važi?!
Ja: - Ah, svakako… važi…






Čin drugi


Ulazim u jednu općinsku službu radi nekih papira, u uredu vidim staru frendicu.

Ana:- Oooo, otkud tebe, otkad te nisam vidjela..?!
Ja: - Ooooo Marija… ma evo obaveze…
Ana: - Baš mi je drago što sam te vidjela. Najiskrenije ti kažem.
Ja: - Ma i meni također, baš super…
Ana: - Slušaj, kada drugi put budeš dolazio obavezno pijemo kavu, je li OK?!
Ja: - Što…? Ah da, svakako… U međuvremenu, ti Ano, Anice… ne na kišu bez kabanice…
Ana: - Molim?
Ja: - Heheh.., ma ništa, ja to malo….






Čin treći


Ministarstvo pravde FBiH, na hodniku srećem nekadašnju kolegicu sa faxa Ivanu koja tu radi na relativno visokoj poziciji.

Ivana: - Ooooo, čovječe…!! Jesi to ti?
Ja: - A jesam, eto…
Ivana: - Pa jebo te, pa gdje si ti čovječe, ne daš se vidjeti?! Uljepšao si mi dan, baš mi je drago što te vidjeh!
Ja: - I meni isto, ono pravo drago baš.
Ivana: - Slušaj, kada drugi put budeš dolazio obavezno mi se javi da odemo na kavu, o-ba-vez-no!
Ja: - Hoću, od danas svugdje prvo idem po drugi put!
Ivana: - Molim?
Ja: - Ništa, ništa, javim ti se drugi put.

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned lip 10, 2018 8:59 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38244
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Samo da provjerim jesam li skužio poantu?

To "sljedeći put idemo na kavu" se ispali tek onako reda radi, a totalni je fejk? Isto je i ovdje. Zato ja kavu nikad ne obećam, a ako pak pomislim da je želja iskrena (i obostrana), onda na licu mjesta dogovorimo datum/vrijeme (mora biti unutar tjedan dana).

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned lip 10, 2018 9:06 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 10:39 pm
Postovi: 36199
Lokacija: DAZP HQ
sa mnom se poznanici, pa i neki prijatelji s kojima nisam u stalnom kontaktu pozdravljaju s mojim čuvenim ČS...čujemo se.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned lip 10, 2018 10:02 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 81192
Lokacija: Fuck you Greta
Bobovac zaboravio naglasiti da su sve 3 udane, pa onda to "drugi put na kavu" i ne izgleda uopće tako loše.

_________________
Muslimani iz Bosne su kršćanski 33% kmetovi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: čet kol 09, 2018 1:07 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
Kako napisati dalmatinsku pismu.

Napisati jednu dalmatinsku pjesmu uopće nije tako teško kako se čini. Potrebno je samo napraviti listu najčešćih (jedinih?) pojmova u dalmatinskim pjesmama.

1. More (sinje, plavo)
2. Kamen, stina (tvrdi)
3. Galeb
4. Maslina
5. Drača
6. Vitar
7. Zrno soli
8. Valovi
9. Brod
10. Mati, Ćaća
11. Dida
12. Sin, kći, dite
13. Nevera
14. Suza
15. Draga
16. Dalmacija
17. Hrvatska, Kroacija
18. Nešto bilo (bijelo)
19. Ribar
20. Mriža

To bi znači bili glavni pojmovi na kojima se može graditi konstrukcija pjesme čisto matematički. Npr, bubnemo nekoliko brojeva do 20, npr 6, 12, 17 i 3. Onda vidomo koji us to pojmovi pod tim brojevima. To su: Vitar, Sin, kći, dite, Dalmacija, Kroacija i Galeb - znači imamo sve elemente za strofu.

Duni vitre sa visina,
dovedi mi moga sina,
Dalmacija njega zove,
ko galeba sinje more.

Onda za drugu strofu neka bude 2, 8, 11 i 19

Zove kamen, zove stina,
Ovi vali ča se lome,
Stari dida na pučini,
ko ribara mirno more.

I na koncu naravno refren, treba biti nešto snažno, neka to bude npr 3,6,9,10

Oj galebe zovi sina,
Oj ti vitru duni jače,
Svaki brod se luci vraća,
Njega zove njegov ćaća!




Znači recept za uspjeh je jednostavan. Žao mi je što ovaj sistem nisam prokužio prije da preveslam Runjića and Co. Slobodno se možete poslužiti ovom formulom, čak bih volio i vidjeti (i čuti) vaše pjesničke pokušaje.

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: čet kol 09, 2018 3:09 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 81192
Lokacija: Fuck you Greta
Jednostavno se osjećam prevareno nakon toliko godina.

_________________
Muslimani iz Bosne su kršćanski 33% kmetovi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: sub lip 29, 2019 10:14 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
NEKADA NEDAVNO U JEDNOJ NEDALEKOJ GALAKSIJI


Bijah u Sarajevu prije par dana. Nakon nekih obavljenih poslića pođoh malo u šoping.

E sad, mall-ovi u Sarajevu su vjerojatno kopija onih saudo-arapskih, barem po kupcima. Nepregledna masa divljačkih muških bradatih spodoba i njihovih nesretnih, potpuno u crno umotanih žena (recimo žena, mada je bolji izraz junica na lancu).
I onda oni šopingiraju... dakako u najjeftinijim buticima, New Yorker, Waikiki itd, znači gdje se čovjek čisto sažali kada vidi da netko ulazi u takove radnje i kupuje njihovo sranje. I gdje je tu logika? Zar oni nisu prebogati da to kupuju? Zar oni u tim svojim zemljama nemaju dovoljno tog sranja?

Kajgod. U jednom ot tih tržnih centara slućajno i iznenada nabasah s leđa na jednu takovu spodobu, svu od glave do pete umotanu u crno da joj se ni oči ne vide. Visoku i krupnu. U rukama držaše sablju!!
Ali nije to što mislite. Učinila mi se ta spodoba poznata. I odista, kada je vidjeh s prednje strane shvatih da je to nitko drugi nego Lord Darth Vader, tj njegova lutka u prirodnoj veličini.
Mislim se:- E moj Vaderu, ti si mi od svih ovdje još nekako i najbliži...

Mislim se dalje, idem uzeti par fotki mobačem - ovih spodoba u crnom... oko Dartha Vadera.
Ali to nije lako, ne da okot azijski da mu se žene fotkaju (a zašto li kad se ništa ne vidi??) Znači ne mogu izravno na ropkinju već ko fol da Lorda slikam pa da malo zakačim i njih.
I hajd, okinem koji put (odmah ovi pođoše gunđati ali umiriše se brzo). Ostade taj komadić vremena i prostora trajno zabilježen
I to bijaše to.
















slika

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: pet srp 19, 2019 2:32 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
Hitler saznaje demografske podatke o broju školaraca u BiH

https://www.captiongenerator.com/146124 ... skolarcima

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: pet srp 19, 2019 2:36 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
ULICA MILE BUDAKA


Odvedoh majku u bolnicu u Mostar. Na operaciju srca.
Rastadosmo se bez puno riječi. Nisam znao što reći. Ostavih je samu u njenom očaju i beznađu u velikoj i mračnoj zgradi.
Dok sam odlazio osjećao sam još dugo njen pogled na leđima kao neki uteg. Hoću li je vidjeti ikada više?
Šetao sam dugo ulicama pokušavajući umorom liječiti svoju melankoliju. Sjedoh naposljetku u jedan prazan kafić. Pio sam kavu, gledao mlitavo i tupo prolaznike kroz stakla izloga, pokušavao surfati na mobaču.

A tada, uđoše u kafić neki stariji čovjek i žena i obratiše mi se:

- „Izvinite jel znate gdje je ulica Mile Budaka? Tražimo je već pola sata! Je li tu blizu?“

Neobično me pitanje malo zbuni, a na trenutak kasnije čak i skoro nasmija. Njihovo lutanje mi bi pomalo i zabavno.
-„Ne znam“, rekoh, a oni tada odoše pitati konobaricu, koja isto nije znala.
Tada ih promotrih pobliže. Ta mala žena u smeđoj košulji, tamnosmeđe farbane kose… s leđa je izgledala kao moja majka, te mi bi odjednom neprijatno.
Rekoh sebi: - „Idem naći preko smartphone aplikacije točnu lokaciju ulice i reći im gdje je. Da, pomoći ću im, dakako.“
Međutim, dok sam ja to čačkao, oni odoše. Nađoh ja lokaciju ulice ali bi kasno!
- „Idem za njima!“ Skočih!
- „Ma gdje su, nije valjda da su daleko odmakli!?? Nema ih! Prokletstvo! Ah eno je, eno te žene u smeđoj košulji, tamnosmeđe farbane kose. Reći ću joj, objasniću joj… Ma što reći, odvešću je do same ulice. Reći ću joj da eto, idem baš u tom pravcu!! Želim pomoći, želim…“
Još 5 metara, još četiri, tri… -„Gospođo, viknuh kada sam je dostigao…Gospođo…!“

Tad vidjeh da to u stvari nije ona žena iz kafića! To je bila neka druga, slična njoj.
Žena me čudno gleda a ja zbunjen i posramljen.
Izustih poluglasno: - „Oprostite mi, zamijeno sam vas za svoju majku.“

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: sub srp 20, 2019 12:38 am 
Online
Avatar

Pridružen/a: ned lip 16, 2019 10:14 pm
Postovi: 394
Blogovac

Ja, drzavotvorni hrvat odlucih napraviti koji djir po opcini. I idem ti ja tako glavnom ulicom i pomno pratim ljude koji mi dolaze u susret. Nagadjam. Ovaj je nas, fini kulturni gospodin, bijela kosulja, ide u crkvu, nedjelja je. Ova gospodja, ne vidjeh je dobro, ali ide s pijace, nasa, nedjeljni rucak. Grupa mladica, veseljaci, sprdaju se, pricaju o igranju golfa, nasi, pa nece valjda Srbi igrati golf. Polako koracam, plavusa, velike mindjuse, alke, okitila se zlatom, kreci, doziva drugu s one strane trotoara, ma nije valjda, muslimanka. Ma neka je. Jedna ko nijedna. Dida, vodi unuku, obecava joj haljinu za krizmu, nasi. Evo ga, komsija Risto, kupovao sjemena, pravi zeleni plan iza zgrade. Srbin. Manjina. Neka ga. Jedan ko nijedan...
Gledam u izlog. Patike. Uh, ljubav na prvi pogled. Kupicu ih, da veceras obujem, imam dejt s jednom salterusom. Osvojih je za samo tri sata dok sam cekao u redu. Gdje mi je kartica? Nije u ovom dzepu, samo osobna. Drugi dzep, samo priznanica od uniq osiguranja, a evo je. Ulazim u ducan, lijepa starija gospodja, usluzna i prijatna. Kupim patike, a ona sva odusevljena gleda zamnom, sigurno misli ,,za njega su pravljene,, ....Odoh u gradski park, da smotam jednu hercegovacku. Sjedoh na klupu. Ne prodje malo kada divna sjedokosa bakica sjede pored mene. Pita me za mirovinu, hoce li se povecati. Slagah joj da hoce, pa kako da razocaram ovu divnu baku. Ispusim hercegovinu i krenem dalje. Kladionica. Hocu, necu. Kao andjeo cuvar odjednom se stvori starija gospodja i rece ,,pusti to sinko, propasces,,....Podsjeti me na bakinu sestru Blazicu i odmah odustanem od kladjenja. Djecije igraliste. Vriska i smijeh. Sjetim se mame. Raznjezim se. Dosta za danas. Idem doma. Dodjoh pred zgradu. Bacih pogled na grad. Kao da nesto leluja u zraku. Kakanjska prasina od cementare. Protrljah oci. Neko me zove s balkona. Mama. Hajde edipe, gotove su sufnudle.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: sub kol 03, 2019 9:47 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 2:12 pm
Postovi: 1788
Imaš dosta smiješnih dogodovština, pa me malo podsjećaš na jednog mog prijatelja, pogotovo tvoja priča sa osobnom.
Samo što za razliku od tebe, on plane u pet minuta, pa se tak uspio posvađat, sa šalterušama u fini, banci, mupu, čak na hitnoj sa tehničarima i doktorima.. :pepam

Što se tiče priče s bankovnom šalterušom, evo moje.
Prije desetak godina, kad sam krenuo radit sve legit, nakon par mjeseci redovnih uplata po tekućem, pođu mi ovi iz pbz nudit svaki put neku kreditnu karticu kad dođem u poslovnicu.
Uvijek ista priča odobrene su vam slijedeće kartice, samo pristanete i dođe kroz par dana.

Tako je to išlo valjda preko pola godine.

Jednom prilikom opet odem do poslovnice, pa opet ista priča sa amexom, visom i mc.
Istu večer rekao ajde ok i odlučim ipak uzet amex charge, pa ak zatreba ili zaželim mogu si kupit neš beskamatno na rate.

Odem u svoju matičnu poslovnicu, klasično cekanje 15minuta, dođem, kažem, odobrena mi je kreditna, i ponuđena već nekoliko puta, pa sam se odlučio za charge verziju amexa.

Kaže meni rospija, nesto u stilu, znate gospodine, sad sam provjerila i više vam ne vrijedi ta ponuda, pa sad morate ispuniti pristupnicu.
Tako mi da pristupnicu, di je ona sebe potpisala u rubrici referenta.

Isti tren mi prolazi kroz glavu da ova sere tromblone, uzmem papir i kazem nes tipa ne ću to sad ispunjavat jer imam pametnijeg posla, ak se odlučim vidimo se.

Idem ja do druge poslovnice, čekam, dođem na red.
Opet kažem isto, odobrena mi je kreditna, odlučio sam se za amex charge verziju.
Kaže cura na šalteru, samo tren da provjerim, i nakon par sekundi, kaže naravno da i dalje vrijedi ponuda.
Još me pita da li želim i visu uz to.
Ja rekao ne treba, hvala.
Kartica stigla kroz tjedan dana.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blogovac
PostPostano: ned kol 18, 2019 5:14 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 15401
Lokacija: Heartbreak Hotel
Martina - interview za Hambasadoricu

https://www.captiongenerator.com/1320892/Hambasadorica

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 40 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO