Ovo pitanje je još do prije nekoliko godina bilo besmisleno jer valjda su svi ljudi svijeta od 5 do 505 godina čitali novine. Nepismeni su gledali slike.
Maloprije se prisjetih i shvatih da odavno nisam pročitao nijedne.
Dakako, govorim o onim pravim novinama, papirnato izdanje. Večernjak, Jutarnji, Dnevni Avaz... Ne online inačicama tj portalima.

A mislili smo da se to neće desiti tko brzo. OK pojavio se internet prije nekih 30ak godina ali nije eliminirao novinočitače. Tek prije nekih 10-15 godina širom pojavom tableta i smartphonesa počinje taj trend.
Ali postupno. Sve smo manje kupovali dnevne novine i oslanjali se na online te tzv kafićke novine. S vremenom nestade novina i kafićima te se i tu čitaši prorijediše pa se ugasiše i oni najzagriženiji umirovljenici.
Ja sam prije 10-15 godina novine kupovao skoro svakodnevno. Onda sve manje, petkom i subotom, pa onda samo kad su posebna izdanja, pa sve manje i manje... zadnje sam kupio prije oko godinu dana.

Zatekoh danas sebe kako mi je... pomalo neobično držati novine u ruci... onaj osjećaj hrapavog papira pod prstima, onaj miris... sve je to sada neobično, neprirodno...

Istina, kupujem povremeno vjerske časopise, Svijetlo riječi, Katolički tjednik... Ali to više za roditelje. Oni još vole čitati novine i magazine pa ih ponekad obradujem.

Što je najstrašnije evo dok ovo pišem imam dojam da počinjem i knjige doživljavati slično kao i novine.

Kupujem jedino Športske Novosti kad krenem na plažu.

Ima 10tak godina da ne kupujem, mislim da sam zadnji put 2015. na plaži čitao SN.

Sad mi dođu pod ruku u kafiću ili kod tetka pa što kažeš čudan osjećaj.

A nekad najveći gušt bi mi bio kao studentu u kasno proljeće solo sjest negdje u Tkalču, naručit colu i kavu, cvike nabit, čitat Sportske i škicat ženske u prolazu, kako je to dobar život bio, sad da mi daš sto milijuna eura džaba, nikad više tog osjećaja.

Ne, neki dan je čak u BiH prestala distribucija hrvatskih novina jer je distributer iz Širokog Brijega zbog neisplativosti prestao s distribucijom.

Samo ove reklamne i župni list


Prije smo imali pretplate na GK i VL

VL sam ukino davno jer su postali anti-hrvatski list.


Razmišljo sam da se pretplatim na Marijačića i Hrvatski Tjednik

Definitivno bi se pretplatio na nekakve novine, al ono da to liči na nešto, problem je što većina novinara su nepismeni ljudi sa filozofskog pa niti znaju pisat niti znaju interes hrvatski čitatelja, a i oni koji znaju ne smiju zbog antihrvatskog uredništva.

Ne uživam u ovom senzacijolističkom novinarstvu sa interneta!

U biti čitam novine, Naša Ognjišta.

Studentski zivot u tople proljetne dane. Mozda opet nekad u drugom životu..

Samo na kavi ponekad prolistam u kafiću no novine su općenito baš dno dna. Leftardska propaganda pomiješana sa žutilom odnosno potpuno debilne vijesti o američkim pjevačicama i celebrityima

Novine i portali nisu konkurencija, nego govore o čitatelju. Na portale idu oni kojima su najvažnije stvari u životu Trump, Zelenski, Plenković, Tomašević, Thompson itd. U novinama možeš pročitati i neke teme koje nikad ne bi bile na portalima, ili jesu ali negdje zavučene da ih moraš tražiti.

Čita bih da nisu jugoleftardizirane i debilizirane.
Otkako je Sanader izručia Slobodnu EPH-u, to je smeće.
U kafiću povirin u Športske novosti. Koji put kupin Glas koncila.

Rijeđe nego prije, a možda bih trebao češće.
Internet nije što je bio nekad, slobodan i besplatan.
Sve puno reklama, a tekstovi nepotpuni.
Opet se svodi na to, ako želiš informaciju, onda moraš platiti.