Nisam vidio da je netko otvorio ovu temu dosad a mislim da je zanimljiva. Ne mogu reći da sam obožavatelj vina ali ona su jedna od stvari koji predstavljaju svojevrsni simbol Hercegovine. Negdje sam davno nekad pročitao da su u ukupnom izvozu vina bivše Jugoslavije Žilavka i Blatina činile većinu. Upitao bih cijenjene forumaše kakva su njihova iskustva s ovim vinima i koji oni značaj pridaju vinima kao jednim od prepoznatljivih hercegovačkih proizvoda. Kao uvod evo malo osnovnih informacija o autohtonim sortama.


Žilavka

O podrijetlu imena Žilavka teško je dati točan odgovor, ali pretpostavka o njenom imenu koje simbolizira fine žilice, koje se naziru u doba pune zrelosti grožđa u bobici kroz njenu debelu, ali prozirnu kožicu, može se uzeti kao logična, a dodatak hercegovačka kao da hoće reći nigdje tako raskošna, nježna, blagotvorna i izdašna da nadoknadi brigu i trud vinogradara kao u Hercegovini u kojoj je nastala, formirala karakteristike, prilagodila se i poistovjetila sa sunčanim i kršnim ambijentom Hercegovine.

Od kultivira Žilavka proizvode se kvalitetna, a s probranih položaja (vinograda) vrhunska vina, vrlo često s dodatkom do 15 % Krkošije i Bene, također autohtonih kultivira (sorata) Hercegovine.

Vino Žilavka svatko ponaosob doživljava na svoj način. Ono privlači ljubitelje dobre kapljice svojom posebnošću i osebujnošću, specifičnim mirisom, zaobljenošću, snagom karakterističnom za južna vina. Žilavka nosi pečat Hercegovine.

Divna kristalno čista, zelenkasto žuta boja, specifična aroma, skladan odnos alkohola i kiselina, bogat ekstrakt – izdvajaju Žilavku iznad drugih vina. Žilavka je jako vino s 12 – 14 vol. % alkohola, 5 - 6 g/l ukupnih kiselina, uz ukupan ekstrakt 20 do 27 g/l. Svoju pravu punoću i prepoznatljivost postiže dužim odležavanjem u butelji.

Hercegovci je piju uz janjetinu, lešo ili pečenu na ražnju, zatim uz jegulju i uz druge slatkovodne ali i morske ribe, uz sir iz »mišine» (mijeha) i pršut. Posluživati je obvezno rashlađenu na temperaturi 10-12 ºC .


Blatina

Blatina je autohtoni kultivar (sorta) Hercegovine. Ona ima funkcionalno ženski cvijet (autosterilan) zbog čega se u nasadima uvijek uzgaja s drugim kultivarima (sortama) kao što su Allicante bouschet (Kambuša),) Merlot i Trnjak koji su ujedno i oprašivači Blatine. Zbog kiša u vrijeme oplodnje, znade podbaciti rodom, pa je nazivaju «praznobačvom» Blatina je kvalitetno, a s probranih položaja vrhunsko suho crveno (crno) vino proizvedeno od istoimene sorte grožđa uz dodatak do 15 % sorti oprašivača. blatina

To je snažno i svježe suho, crveno vino s 12-13.5 vol. % alkohola, 5-7 g/l ukupnih kiselina, 25-32 g/l ekstrakta. Boje je tamno rubin crvene, prepoznatljive svojstvene arome, puna i harmonična okusa. Kao južno vino posjeduje zadovoljavajuću koncentraciju kiselina. Za vino je dobro da odleži koju godinu u drvenim bačvama, čak štoviše, kakvoća mu raste, kažu, do pet godina starosti.

Preporuča ga se piti uz jača jela od mesa, divljač, a posebno uz pečenja, riblje paprikaše, uz nareske od goveđeg pršuta. Pije se polako, čisto, temperirano 18-20 ºC iz lijepo oblikovanih čaša, a u seoskom ambijentu i iz drvene bukare. Čuvajte se njezine snage! U njoj je kondenzirano sunce, sabrana sva hercegovačka ljetna žega.

http://www.vinskacesta.ba/index.php?opt ... &Itemid=78

Jedan zanimljiv tekst što sam pronašao na internetu od Mile Stojića:


Nije dostojan da pije vino onaj koji ga pije kao vodu.

Hercegovačka izreka

Iako je pisana povijest o hercegovačkim vinima i vinogradima duga najmanje tri tisuće godina, njihova geografija dade se predstaviti malim prostorom tokom Neretve, bolje reći: onim njenim središnjim dijelom, koji počinje ulaskom u mostarsku kotlinu, a završava dolje negdje kod Vida i Norina.

Kao što se god Neretva svojom brzinom, bojom i čistoćom razlikuje od svih drugih voda, tako se i hercegovačka vina sličnim osobinama razlikuju od svih drugih vina. Vinogradarski kompleks poznat pod nazivom Mostarsko vinogorje čini krug na čijim se rubovima nalaze mjesta Bijelo Polje - Domanovići - Stolac - Čapljina - Ljubuški - Međugorje. Naravno, u centru ovoga hipotetičnog kruga je Mostar, jedan od najljepših gradova jadranskog Sredozemlja, grad bistrih i brzih ljudi, bistrih voda, kamenih mostova i žena afroditske antičke ljepote.

Džennetski vinogradi Ako se narodi dijele na vinske i rakijske, kako to misli mađarski pisac Bela Hamvas u svojoj studiji Filozofija vina, Hercegovci, zacijelo, pripadaju vinskoj etničkoj zajednici. Stoga se ljudi tamo dijele na "vindžije", ljude koji piju sto godina, i "rakidžije", koje to čine mnogo, mnogo kraće.

Sve arheološke iskopine Hercegovine u znaku su grozda i pehara - počev od ilirskih urni u Ošanićima, preko kamenih portala rimskog cara Oktavijana iz Mogorjela, pa sve do bogumilskih mramorova iz Radimlje, na kojima je Mak Dizdar otkrivao i ponovno opjevavao lozu i njezine rozge. Ljetopisi navode da su Rimljani i Dubrovčani, Slaveni, Turci i Habsburzi bili pohlepni za ovom zemljom upravo zbog njenog lozja: ti se vinogradi spominju u spisima rimskog imperatora Konstantina VII Porfirogeneta, poveljama humskog kneza Miroslava, i bosanskog bana (kasnije kralja) Tvrtka ("kada sije pisah, tada mi da gospodin ban Tvrtko ispred sebe veliki pehar vina popiti u dobru volju"). Turski putopisac i lisac Evli Čelebi piše o "tisućama džennetskih vinograda" u okolici Mostara, a francuski i mletački kroničari u 16. i 17. stoljeću bilježe da su kušali "odlična, ali preskupa mostarska vina".

Organizirano, pak, vinogradarstvo u Hercegovini počinje s dolaskom Austro-Ugarske. Shvativši kakvu su poslasticu anektirali, Habsburzi hitro organiziraju vinogradarsku stanicu u Gnojnicama kod Mostara 1886., potom u Lastvi kod Trebinja 1894. godine. Oni se, već prema svojim poslovičnim navikama, odmah bacaju na studiranje i selekciju domaće loze, gdje daju prednost domaćemu autohtonom sortimentu. Kvaliteta i postojanost domaćih sorti žilavke i blatine iskušavane su u komparaciji s najkvalitetnijim zapadnoevropskim birima - alikant, bijeli burgundac, zeleni silvanac, rajnski rizling, portugizac, sovinjon. Iz orijentalne grupe pridruženi su im muškat aleksandrijski i muškat lunel.

Ni jedna od ovih sorti nije bila naročito uspješna, što je tek dodatno posvjedočilo visoku kvalitetu domaće žilavke i blatine. Zbog toga je odmah počela eksploatacija - bečki Hofburg startao je s proizvodnjom tih čudesnih ambrozijskih napitaka für eigene Bedürfnisse, pa je narod tu vinogradsku stanicu u Gnojnicama odmah prozvao carskim vinogradima. Žilavka je tad proglašena čuvenim svjetskim vinom, te krajem devetnaestog i u prvoj polovici dvadesetog stoljeća pobrala sva priznanja na vinskim sajmovima u Beču, Barceloni, Londonu i Parizu.

Hercegovački seljaci-vinari dobili su u tim godinama 22 zlatne medalje, među njima neke i osobno iz ruku tadašnjih vladara - cara Franje Josipa, belgijskog kralja Leopolda, engleske kraljice Viktorije... Na međunarodnom sajmu vina u Barceloni 1929. hercegovačka vina dobila su vrhunsku nagradu zvanu Medaille de platte, a u Parizu 1937. žilavka i blatina dobile su najviše priznanje, medalju Grand prix.

Okus požude Tko je bar jednom sjedio pod odrinom kamene kuće na Humcu kraj Ljubuškoga, u stolačkoj Centrali, ili na Vrilu u Vitini, i tu gledao kako lijepa stasita Nausikaja nalijeva čaše žilavke ili blatine pustopašnim mladićima, morao je primijetiti astralni sjaj ovih tekućina, njihovu boju koja je nezaboravna. Iako je svako hercegovačko vino različito, poput imena vinogradara, mi ćemo ovdje pisati o dva tipa, poznatija pod imenima Žilavka Mostar i Blatina Mostar.

Blatina je crna, kao tamni kristal (možda baš zbog nje mi sva vina koje stranci nazivaju "crvenima" zovemo "crnima"?), njena boja je boja poludragulja češkog granata, s ambicijom da na površini bljesne tamnoljubičastim sjajem. Rečeno jezikom epike - to je krilo gavranovo, ili duboko crno oko djevojačko. O sjaju i ljepoti žilavke najljepši opis, pak, dao je naš nobelovac Andrić, kad je u romanu Omer-paša Latas napisao: "Dragoceno vino tvrdog, suvog, a blagoslovljenog kraja kao da čovek pije smeh i pesmu i posle treće čaše samo smehom i pesmom pozdravlja svet oko sebe."

Iako je ovaj opis literarno efektan, dobrom poznavaocu odmah će upasti u oči da ga je pisao bosanski "rakidžija", a ne domaći "vindžija". Jer, žilavka jeste "smeh i pesma", ali isto tako i sjeta i tuga. Njena zlatnozelenkasta boja mješavina je jantara i dijamanta. Ona je tekuće zlato zemlje. Muški princip, snaga, plahost, mač i jatagan, prodiranje u nepoznato. Ona govori jasno, bez primisli i skrovite namjere: njezin jezik je vrisak pjesme i krik plača. Žilavka je ljubavna pjesma, sevdalinka: pjev muške žudnje i plač što ona nije ostvarena. Snaga iznikla na kamenu, u žilama i damarima zemlje.

Enolozi tvrde da je upravo to vino negdje u Brotnju 1353. godine pio bosanski ban Tvrtko sa svojom pratnjom. Žilavka Mostar ima 12 vol. postotak alkohola, ali živorodno hercegovačko sunce u pojedinim godinama izvuče iz nje i do 13,77 vol. Može se piti prije, tokom i poslije jela, a najbolje ju je servirati na temperaturi od 10 do 12 stupnjeva Celzijevih. Dobro se slaže sa svim jelima, posebno sa bijelim mesom i ribom. Idealna je uz kuhanu janjetinu ("leševinu", kako je to govorio rahmetli Ico Voljevica), garniranu sa blitvom i kuhanim krumpirom. Kao meza preporučuju se svi pikantni sirevi, a hercegovački specijalitet koji se savršeno harmonizira s njom je punomasni ovčiji sir "iz mišine".

Blatina Mostar je, pak, žensko vino: zbog svojeg "ženskog cvata" dogode joj se i neplodne godine, ali kad rodi, njeni teški grozdovi trsje saviju do zemlje. Blatina je vino ljubavi. Blatina, kao i žilavka, uspijeva samo u Mostarskom vinogorju - preseljena u bilo koju drugu zemlju, ona daje vrlo jadne rezultate. Ali, za razliku od žilavke koja najbolje rađa na broćanskom kamenu, blatina, kao što joj i ime kazuje, više voli "masnije" zemlje dolina Neretve, Trebižata i Trebišnjice.

Blatina je vino vjernosti i čekanja, melankolije i tuge za zavičajem: dok pišem ove retke u Beču, pomalo gucam Blatinu iz obiteljskog podruma Buntić iz Međugorja, berba 1999., jedno od najboljih vina koje se može naći u tom dijelu svijeta. O Buntićevoj Blatini mogao bih držati nadahnuta predavanja cijeli semestar na kakvoj enološkoj akademiji, kad bi me tamo tko pozvao! Blatina blago djeluje na metabolizam i već u početku stvara naviku - tko je samo jednom proba, teže će zaboraviti njen sklad nego taktove Mozartove Čarobne frule. Savršeno ide uz jela od tamnog mesa, pečenu janjetinu, govedinu i svinjetinu. Potpuno se rimuje sa jeguljom na gradele, uhvaćenom na ušću Neretve, a obavezna meza uz nju su tanki listovi pršuta i masni livanjski sirevi s plodovima masline. Najbolje se pije temperirana na 18 stupnjeva Celzija - tad daje sve od sebe kako bi se umilila i dopala.

Višak vode U Hercegovini ćete na pitanja koja je najbolja i koja je najlošija stvar na svijetu dobiti jednak odgovor: vino. Dobro vino je najbolja, a loše vino je najgora stvar na svijetu i tu se nema što dodati. Zbog toga se tamo vinu, u pravilu, ništa i ne dodaje - ne pravi se od ovih vina ni bevanda ni špricer, a čak i onda kad im se dodaje voda, ta voda je kišnica, neutralna i čista od bilo kakvih mineralnih primjesa. Ona, stoga, ne mijenja vinu okus, nego mu tek smanjuje žestinu. Mineralna voda je uvreda i blasfemija.

Hercegovci su ponosni na svoja vina i nevoljko ih prodaju, vjerujući u Hajjamovu poduku da od vina ništa bolje kupiti ne mogu. Tristo šezdeset i pet litara vina u prosjeku potrebno je jednom čovjeku da bi pregrmio godinu. Jedan orijentalni putopisac Mostarce opisuje kao ohole ljude "koji po cijeli dan piju vino, a ako im vode zatražiš, žedan ćeš ostati".

Pored žilavke i blatine, čuvenih i zakonom zaštićenih vina, u Hercegovini se uzgajaju i druge vrlo kvalitetne sorte, kao što su plavka, dobrogostina, vranac, trnjak, krkošija, smederevka, bena. O Hercegovačkim vinima napisana je cijela biblioteka knjiga, a slavu su mu pronijeli i hercegovački pisci - od Šimića i Hume, do Mirka Kovača i Ivana Kordića. Pohvala vinu uvijek je i pohvala zemlji koja ga rađa i ljudima koji ga kultiviraju. Iz moje hercegovačke mladosti, prožete ovim tekućim kristalima zavičaja, danas izranjaju dva velika imena zaslužna za kulturu i kultivizaciju vinogradarstva u ovoj zemlji.

Prvo je ime inžinjera Osmana Pirije, čuvenog agronoma, koji je kultivirao uzgoj hercegovačkih vinograda i na pustarama pored Čitluka zasadio ogromne plantaže žilavke, čiji svaki trs, kap po kap, zalijeva voda iz Neretve dovučena tu snažnim pumpama i distribuirana do svakog čokota tankim gumenim crijevima. Pirija će ostat simbolom industrijske proizvodnje vina u modernoj povijesti Hercegovine.

Drugo ime je moj stric Tonko Stojić (1930 - 1998), koji je pravio dobra vina, ali ih nije pio. Rakija loza učinila je da je naše opustjele vinograde napustio u najljepšim godinama svoga života. Ime mu spominjem i zbog izreke, navedene u zaglavlju ovoga teksta, koju je stalno ponavljao: "Nije dostojan da pije vino onaj koji ga pije kao vodu."

http://www.bhdani.com/arhiva/206/t20601.shtml

Koga zanima više detalja odličan izvor informacija je web stranica:

http://www.vinskacesta.ba

Navečer lagano pijuckam 1-2 dl Blatine (kućna radinost), čak razmišljam da bacim duvan kako bi mogao u potpunosti osjetiti sve okuse koje pruža.
Žilavka mi je više za napojit se nakon fizičkog rada u ljetnim danima, pomješana s mineralnom naravno.

U zadnje vrijeme se osjeti lagana ekspanzija hercegovačkih proizvođača vina iako je to vrlo osjetljiva djelatnost i vrlo zahtjevna po pitanju proboja na tržište a pogotovo na ino tržište. Koliko sam upoznat crnogorska i makedonska vina dosta dobro kotiraju u BIH pogotovo crnogorski Vranac mada osobno mislim da je blatina za klasu bolja od ovih možda čak u rangu Zlatnog Plavca.

Inače za one koji možda nisu upoznati, vina se djele na vrhunska,kvalitetna i stolna.

Blatina

Je li mogu ja vas zamoliti da mi okačite sliku bilo kog crnog vina iz hercegovine,da ga zamijenim vrancem pro corde , jer me zbilja sramota da pijem crnogorsko ali nikako da nađem neko hercegovačko da mi paše* (doduše samo sam jedno isprobao). Pa ću ja redom ovamo da promoviram ista !

ee ne da mi se sada postati slike na photobucket pa ovamo, postam ti sutra ako budem na comp slike od blatine

Izvolite.

Ovdje ima i bijela žilavka. Inače su često dobra vina i iz domaće radinosti u Brotnju i općenito Zapadnoj Hercegovini. Stolačka, mostarska i ljubuška vina isto nisu loša.

Što se tiče vina, definitivno su najbolja (od ovih lokalnih- a pod tim mislim na sva Hrvatska vina) najpitkija su, jesu jaka ali su i kvalitetna, blatina i žilavka najbolja vina, samo trebaju poraditi na marketingu malo, recimo jedna graševina koja je dobra samo za gemišt je pozantija od ovih vina, to je neprihvatljivo, Blatina i Žilavka moraju "malo" više ulagati u marketing i ostalo je tu, imaju ono najvažnije, tj. kvalitetu.

Ja sam veliki ljubitelj vina. Nema pravog ručka bez vina.

U Brotnju se po mom mišljenju radi najbolja Blatina.


Inače, ako niste znali Blatina u prosjeku ima više željeza nego kupinovo vino koje obično žene koriste da im pojača željezo u krvi.

nema mi nista draze nego popit casu vlastitog vina poslje rucka i zakrmiti