Kakvi ste u intervjuima za posao, znati li tajne da se dobro prodate, šta kuri kod novih poslodavaca, a šta je no go zona u intervjuima?
Kako se snalazite u poslovnim odnosima s kolegama, šefovima i općenito u firmi?

Po mom iskustvu, što si opušteniji sa zdravom dozom samopouzdanja to bolje prođeš.

Predzadnji razgovor prije godinu i pol sam imao sa sadašnjim šefom, voditeljem našeg odjela te babom iz kadrovske.
Znači bio je razgovor 1 vs 3, pa se opet svelo na 15-20 minuta o tehničkim stvarima, nakon toga o svemu drugom osim posla, tipa godišnji odmori (tko, gdje, kako), interesi, klinci itd. Trajao je valjda sat vremena a opet sve skroz opušteno.

Zadnji razgovor u istom periodu sam imao sa direktorom (sin od vlasnika) plus cura iz kadrovske. Slično je prošlo.

Dobio ponudu za obje pozicije, a odlučio sam se za veliku firmu zbog svih pogodnosti koje nudi takav tip tvrtki.

Interview za posao je samo jedna vrsta prodaje. To znači da vrijede zakoni prodaje, ponude i potražnje itd. Najveća razlika je ovdje prodaješ sebe, ti si proizvod.

Kao i svaki proizvod, kupac će odabrati najbolju ponudu za sebe. Iz toga slijedi, moraš biti najbolji kandidat. Samo najbolji kandidat će dobiti posao, a možda nekoliko stotina drugih neće. Svatko sebi želi najbolje. Ali pazite ne najbolje, nego sebi najbolje. To najbolje ne znači za svakog isto, i to je dobra stvar koja olakšava traženje posla.

Najbolje u principu znači dvije stvari:
- stručnost koja se traži za posao.
- povjerenje, da ti kupac, tj. u ovom slučaju poslodavac može vjerovati.

Srećom, ne morate biti najbolji na svijetu u apsolutnom smislu. Dovoljno je biti najbolji od kandidata za tu konkretnu poziciju.

Drugim riječima, pristup treba biti posebno skrojen za svaku prijavu. Znači poruka, CV, nastup, sve mora biti iznova napisano i pripremljeno samo za tog konkretnog poslodavca. Istražiti kompaniju, ljude koji tu rade, skupiti informacije itd.

Ako zvuči kao puno posla, jeste puno je posla. Traženje posla je puno radno vrijeme.

Nisam odavno tražio posao, ali kada bih to sutra radio, ne bih slao puno prijava. Bolja je jedna po jedna dobra prijava na dobar posao, nego stotine copy/paste istih tekstova koji odaju površnost.

Mada, po mom iskustvu možda i većina poslova se dobije po preporuci.

Za mnoge poslove poslodavac nikad ne objavi oglas za posao, nego traži ljude direktno, ili npr. djelatnik koji već radi u toj kompaniji preporuči kandidata itd. Čak bi rekao preko dvije trećine poslova se ne objavi oglas.

Bravo na temi, dugo sam razmišljao otvoriti nešto slično, više na management stranu, ali i ovo je dio toga.

Pitajte što god vas zanima.

Ako ideš na intervju za neku od psihopatskih firmi, unaprijed pripremi odgovore na "gdje se vidite za 5 godina", "koja je vaša najveća mana", "zašto bismo trebali zaposliti upravo vas", "što je vaše najveće dostignuće", "opišite svoj najveći neuspjeh i što ste iz toga naučili" i slične patologije.

Svaka malo veća hrvatska firma koja se fura na murican bullshit te ima "human resource", te neku glupaču koja je završila "psihologiju" i koja tamo radi, bila je obično smeće. Takvi su najčešći imali još uz to višesatna "testiranja"...

Čisto gubljenje vremena.

Za takve vrijedi: the only winning move is not to play.

Znači treba ih bojkotirati poput tribine u organizacije "ženske sobe i babe".

Ne mislim baš tako. Kada buduci šef vidi (mnogo) boljeg od sebe na intervjuu, to je za kandidata isto jedan usud i potencijalno obaranje. Cak bi rekao ekstremno dobri kandidati prodju kao i loši kandidati.

Kad se prijavljujes za ismisljeno radno mjesto moras proci i tu izmisljenu predstavu.
Nekad je i dobro zivjeti na periferiji kapitalizma, bar covjek moze sacuvati dostojanstvo ne ucestvujuci u tom cirkusu i raditi posao koji zapravo ima neku svrhu, bez krivnje sto nisi neki izmisljeni project menager ili team leader.

Slažem se, zato sam se bio ogradio "Ali pazite ne najbolje, nego sebi najbolje. "

Moraš biti za šefa najbolji. To ne znači biti objektivno najbolji ili po tvom mišljenju najbolji.

Danas su me zvali regionalni headhunteri, kaže da sam među top kandidatima za jednu "regionalnu menadžersku funkciju eminentne farmaceutske kompanije". Odmah mi je zasmrdilo sa tim njenim wordingom, pa sam prešao na plaću koju očekujem da ne gubimo vrijeme na "sugarcoating", obećanja, panegirike o firmi ili te dosadne intervjue/business caseove i ostalo.

Uglavnom long story short ono što sam tražio u neto iznosu da uopće razmislim o koracima dalje (dakle intervju, dogovori oko potencijalnog prelaska) mi mogu ponuditi u brutto iznosu možda nešto iznad

Uglavnom ako vas netko zove na razgovor, prvo razjasnite elementarne stvari (financije, funkcija) pa tek onda dalje. I što više "eminentnih izraza" i "uljepšavanja stvarnosti" - manje su voljni platiti.

Primijetio sam da se po oglasima sve češće poziva na rad "u dinamičnom okruženju" , što god to značilo, zašto bi itko volio raditi u takvom okruženju ne znam.

Uljepšani naziv za prekovremeni rad.

Ili 30-40 tisuća kilometara u autu godišnje.

Ja sam mislio da je to fleksibilno radno vrijeme

To ti znači visoka fluktuacija zaposlenika...

To nije realno za početnike, Hrvatska je malo tržište, u nekim sektorima možda postoji samo nekoliko firmi. Te firme koje prodaju šuplje fraze su jedna krajnost, a "obiteljske" firme s gazdom su druga krajnost.

Zato tko je mlad i stvarno traži posao treba proguglati sat vremena i pronaći standardne odgovore na te bedastoće.

Btw, nije to stiglo iz Amerike, nego je uvedeno u socijalizmu kao "kadrovska služba", tu su se uvijek zbrinjavale nečije ljubavnice koje su se osjećale važne ako provode nekakva testiranja.

Isto tako često u oglasima za posao koji se vrte ona iznadprosječna primanja u prijevodu minimalac.

HR mi odrađuje prve krugove, čak i druge ponekad, sad smo još korak dalje otišli, AI filtrira što od životopisa uopće ima smisla, ovi koji su prošli dobiju 3-4 situacijska pitanja, naprave video s odgovorima da ih mogu vidjeti i onda tek zovem na razgovor.

Situacijsko pitanje je npr. kako bi odreagirao na nezadovoljstvo klijenta dizanjem cijena u trenutku kad ti je usluga na lošoj razini. Ili na koji način bi postupio u situaciji da ti klijent želi prekinuti suradnju i otići konkurenciji.

Ako se ljudi snađu s takvim pitanjima (često oni iz branše daju idiotske odgovore pa su im to eliminacijska pitanja) nakon toga kad ih pozoveš samo gledaš ima li energiju i drive za posao ili je možda mrtvo puhalo ili daje neke konfomističke odgovore (tipa živim u blizini pa mi je zgodno).

Jako rijetko promašim u odabiru ljudi, ako i promašim donekle to samo može značiti da nije pretjerano razvojna osoba, ali u pravilu nađem potencijale koje razvijam za menadžerske uloge, mentoriram ih pa onda i coacham i dajem na razne edukacije.

Krajnja poanta je stvoriti svog nasljednika iz sistema koji savršeno fita za organizaciju, sva pojačanja izvana su se uglavnom pokazala neuspješnim i jako skupim promašajima.

Zato volim dovesti mlade ljude, prepoznati potencijal i onda samo raditi s njim, ovisno o iskustvi i fazi razvoja ili mu davati direktne upute ili mu dio delegirati ili mu dati slobodu djelovanja kad dođe do razine eksperta.

To je cijela umjetnost, ali jednom kad prokužiš to je kao da imaš sve šifre u životu i tako ideš dalje.

Za poslodavca filtrira AI, za kandidate životopise po mjeri halucinira AI.

Filtrirare na razini da eliminira pekare, vlakovođe i konobare.

Ovo je važno znati za one koji su nezadovoljni tzv. glupim pitanjima. Glupa pitanja su tu sa razlogom smanjenja broja kandidata.

Pretpostavimo direktor ili neki viši menadžer odlučuje koga zaposliti. On nema vremena. Ne želi čitati stotine životopisa i procjenjivati kandidate, inače bi samo to radio cijeli dan. Zato AI, HR i razni testovi služe da maknu očigledno loše kandidate. Pravi interview počinje tek kad razgovaraš sa onim tko donosi odluke.

U istom smislu, naglasio bih da direktori, ili barem ja , mrze zapošljavati ljude na taj način. Razgovor sa puno kandidata izgleda kao čisto gubljenje vremena.

Budimo realni, evo sad pogledah malo poslove na LinkedIn, npr. https://www.linkedin.com/jobs/view/4342621456/

Dakle, nekakva pozicija managera, primjena umjetne inteligencije. Ok, uredno izgleda. Ali obratite pozornost na kandidate. Oglas je objavljen prije jedan dan, a LinkedIn već kaže stotine ljudi se prijavilo. Zar zaista očekujete od nekoga da detaljno i sa poštovanjem pročita 300-400 prijava i životopisa?

Dobro, intervju za posao je kao ulet ženskoj - podrazumijeva se da nisi iskren. Pogotovu kada je riječ o kretenskim pitanjima.

Npr kad te ženska s kojom hodaš pita: "Gdje vidiš nas za 5 godina, kakvu budućnost vidiš?" Ne možeš ti njoj reći - "Nemam pojma, meni je važno da mi je sad dobro, da imam sex sa tobom, ne razmišljam tako dugo, valjda ćemo uskoro prekinuti..."
Kažeš nešto, sereš-muljaš: - "Jako sam sretan s tobom, nikad nisam sreo takvu osobu prem kojoj ovo osjećam kao prema tebi, smatram ovo ozbiljnom vezom i najozbiljnije planiram budućnost... bla, bla, trt, kenj..."


Tako isto na intervujuu za posao na pitanje: "Gdje se vidite za 5 godina?". ne možeš reći istinu. Ne možeš reći nešto u stilu: "Nemam pojma budalo, nadam se da ću što prije otići u koju bolju firmu čim mi se pruži prilika jer ima ovdje stvari koje mi se ne sviđaju..."
Kažeš nešto što se od tebe očekuje, sereš-muljaš: - "Smatram da ovdje imam prigodu razviti se i ostvariti se profesionalno, usvojiti mnoga nova znanja i steći dragocjena iskustva s kojima ću više doprinostiti boljitku ove firme u kojoj se nadam provesti cijeli život."

Intervjui su kao veze... festivali laži.