Općenito u neobveznim susretima?
Gledate li u oči, kada slušate? Kakvi ste s upadima s potpitanjima i svojim izjavama, dok sugovornik govori?

Evo najnovije japanske studije govore da uvriježeno mišljenje, da gledanje u oči dok sugovornik priča, uopće ne znači aktivno slušanje sugovornika. Često gledanje u pod ili lagano u stranu puno više je znak da slušatelj stvarno sluša.

Zavisi o samom sagovorniku!
Postoje ljudi koji ne znaju prepričati događaj, ne znaju dočarati, zainteresovati...
Postoje ljudi sa odbojnom bojom glasa i glupom mimikom...
Postoje i usporeni, gdje morate da se načekate, dok dođu do kraja priče, a vi ste već odavno prepoznali kraj...

Postoje mnogi iritantni sagovornici!
Ja to nekako brzo i vješto prebacim na ,,svoju temu,, ponekad grubo prekinem, ono što me ne zanima, ponekad se nasmiješim i ,,otrpim,,...
Najviše me nerviraju oni koji ,,sporo misle,,...
Dobro se kontam s ljudima koji posjeduju ,,brzinu misli,, Ne moraju ni prepričavati detalje, ja ih već unaprijed znam i dočaram situaciju...

Moram reći da ne volim gledati u oči dok slušam. Onda analiziram oči, grimase, izraz lica i izgubim nit priče.
Ružno izgleda, ali puno više pohvatam dok gledam lagano sa strane sugovornika.

Gledam ljude koji su mi simpatični. Tokom razgovora.
One druge slabije, glava sama skreće u stranu.

Jako pozorno slušam sugovornika. Svako slovo, zarez, govor tijela, kontekst, svaki komadić informacije može biti bitan.

Gledam u oči jer je to pristojno. Nema neke velike koristi od toga, ali eto običaj pa ne želim uvrijediti sugovornika.

Te studije mi se čine smislenima. Ako pozorno slušam, namršteno gledam u pod. Upadi samo ako sam jako entuzijastičan što se tiče teme rasprave.

Starije gledam u oči i pozorno slušam, bez obzira zanima li me tema priče. Poštovanje.
Ove mlađe, ili preskočim ili im grubo stavim do znanja da im je ,,priča,, dosadna, glupa i sl.
Ako me pripovijedač zanima, analiziram pokrete, izraz lica, gestikulaciju....
Ponekad izravno gledanje u oči mi je neprijatno. Psiholozi to objašnjavaju na način da ako je sagovornik intelektualno puno nadmoćnji onaj drugi se povlači, tj.spušta pogled ili gleda u stranu.

Zavisi je li zanimljiv sugovornik, moze li se od njega nesto korisno nauciti. Onu plavojku bi pozorno i ponizno slusao :)