Zanima me vaše mišljenje od čega ovisi brojnost djece u porodici ?...Pročitala sam nekoliko poraznih mišljenja ljudi koji porodice sa velikim brojem djece osudjuju.Takodje su i bez imalo sućuti za mališane.
Da li je istina da siromašniji i slabije obrazovani ljudi imaju više djece od situiranih i visokoobrazovanih ?U principu takvih primjera ruku na srce ima.U BiH vlada nezaposlenost te je po portalima normalno svakodnevno čitati kako te obitelji traze pomoć u hrani, novcu ili ogrevu.

Medjutim je li normalno zanemariti kolektivnu odgovornost u ovakvim slučajevima ?Drzava i nadlezne institucije svakako takodje snose dio krivnje.Obzirom da centri za socijalnu skrb ne obavljaju svoj posao na pravi način zbog nedostatka srestava, drzava pa i društvo su sukrivci za ovakvo stanje.

Porodica je temelj društva.Djeca su blago.Pa zašto onda kolektivno radimo nad potkopavanju temelja i ne vodimo brigu o " blagu "?
Kad će bosanskohercegovačko društvo pored svih političkih i ekonomskih neriješenih pitanja pozabaviti se ovim problemom ?

Razumijem da za djecu i kvalitetan odgoj treba izdvojiti vrijeme i novac, ali ovim već rodjenim treba adekvatna pomoć društva.Nisu oni birala mjesto i vrijeme svog dolaska na svijet.

Znam po obiteljima mojih vršnjaka. Nisu imali recimo, više od dvoje djece jer su mislili da će im tako priskrbiti više materijalnih dobara. Realno, nisu imali ništa više nego mi djeca iz brojnijih obitelji. Neke su obitelji kasnije dolšle i do bogatstva. Ali tada im je bilo kasno za rađanje djece.

Znači, netreba planirati koliko će djece se imati po materijalnom. Jer neznam da je itko kod nas gladan i bos. A i ne znaš hoćeš li sutra biti bogatiji ili siromašniji. Ili pak isto situiran.

Realno, trebali bi se supružnici dogovoriti i raditi na tome. Boriti se što više mogu. Onda će i Bog to blagosloviti.
A troje djece je minimum koji bi obitelji trebale imati, gledano i sa ekonomsko-gospodarskog stajališta i dobrobiti cjelog društva.

Ja osobno bih želio imati min. troje. Idealno petero.

Pogrešno se bojim se kod nas postavljaju teze, kada se kaže da je dijete najveće blago, ja bih ipak prvo mjesto dao zdravlju, jer nekako mi je nelogično da to "najveće" može ikako bez zdravog roditelja. A danas nažalost mnogi roditelji osim vremena nemaju ni zdravlja, kako psihičkog tako i fizičkog, batina je iz raja izašla ista praktično i ne postoji u tzv. modernom društvu. Zato smo tu gdje jesmo.

Kada sam bio klinac bilo mi je nepojmljivo da tražim bilo šta kada dođem u goste, danas od dječurlije ne možeš sačuvati nikakvu vrijednost na mjestu jer su bezobrazna, a roditelji u tim posjetama izigravaju puke posmatrače stavljajući do znanja domaćinu da valjda neće udariti zaboga njihovog gosta, dopuštajući djeci sve. A djeca to obilato koriste, odgoj je ključ svega, danas pravog odgoja fali i bojim se da su generacij 85-90 poslednje odgojene generacije, ove nove su sve samo ne odgojene, niti vaspitane,jeste generalizatorski, al nažalost i to je realnost.

Nemam djecu još uvijek sam mlad, planiram 3oje,a možda i četvoro. Jasno pokušaću biti što strožiji, jer red rad i disciplina nema cijenu. Djeca se ne smiju prepustiti ulici ili kompjuteru da ih odgaja, svaki roditelj bio zaposlen ili nezaposlen mora izdvojiti određeno vrijeme i podariti svom blagu broj 2. Dijete mora dobiti potrebnu pažnju, ali nikako i sve što poželi. Jer što mu više pružaš manje će u životu znati da se snađe, postaće lijeno i bezobrazno bezobzirno u stanju da za svaku sitnicu napravi veliki problem.

Etika, moral, ljubav, podrška, kritika, batina šest ključnih stvari. To novac ne kupuje.

Nemam ništa protiv male djece, štaviše često su mi u kući, ali kad pređu prag tolerancije "čvoka" je obavezna, kad već roditelj neće da ga vaspita moram ja.

Usridu. I nije mi jasno kako roditelj može gledati divljanje po tuđoj kući a da se niti postidi.?

Pa nije istina da se može isto priuštiti svome djetetu ako je u obitelji dvoje djece ili više od 5, ja vidim to po svojem prijatelju koji je iz obitelji sa šestero djece. Iako su mu roditelji fakultetski obrazovani i imaju solidne poslove u državnoj službi nikada nisu mogli prisuštiti djeci maturalce ili višednevne izlete, ili pak recimo tečajeve stranog jezika koji koštaju do 4000 kn godišnje...
Sada zamislite veliku obitelj gdje otac radi na baušteli za 4 soma, a mama na blagajni za dvije i pol, pa oni su na rubu preživljavanja...

Planiranje porodice uzela bih u obzir kad se radi o zaposlenosti ili situiranosti.Osobe koje su pretjerano obuzete karijerom i uspjehom, takodje bi trebale izdvojiti dragocjeno vrijeme za odgoj djece.Materijalni faktor ne mora biti presudan, no svakako će odigrati ulogu i onaj jezičak na vagi pomjeriti u pozitivnom smijeru.Kada se odlučuje o nekim pitanjima.

No što sa porodicama koje zanemaruju te aspekte i koje imaju višebrojnu obitelj ?Bez ikakvih koncepata za budućnost djece.Te ljude treba na neki način educirati o planiranju broja djece.BiH je takva sredina gdje socijalna skrb skoro ne postoji ili su naknade simbolične.Nazalost.
Dakle nije isto imati višebrojnu obitelj u uredjenjoj zemlji poput Danske i u BiH.Tamo su socijalna primanja na nivou naših plaća.

Neprihvatljivo je takodje i za naše društvo ma kako nesredjeno bilo da djeca gladuju ili nemaju resursa za ispunjavanje osnovnih zivotnih uvjeta.Mislim da je zadatak društva u cijelosti pruziti pomoć takvim slučajevima i da i na nama svima stoji kolektivna odgovornost za dobrobit te djece.

Pomoći se moze :

Novčanim prilozima, volonterskim radom i sl.Mislim da jednostavno na tom polju davanja većina nas ni upola ne iskorištava svoje potencijale.Što je pogrešno.
Dakle treba ljudima u svijest nametnuti i kolektivnu odgovornost.Tako da vremenom solidarišući se medjusobno smanji se zivotna agonija što većeg broja neduzne djece.

u Hrvatskoj je obrnuto. nedavno sam čitala o rezultatima jednog istraživanja - obrazovane žene imaju više djece od neobrazovanih. što je i logično. lakše je ući u brak i rađati djecu ako je materijalna situacija povoljnija, a obrazovana žena će lakše naći posao.
što se tiče obitelji s više djece (4+), poznajem ih nekoliko. djeca su krasna, fino odgojena i pristojna. valjda u kući s više djece nauče da nisu centar svijeta, a roditelji se moraju dobro organizirati i rasporediti vrijeme pa ne razmaze djecu. naravno, to nije pravilo, ima i jedinaca koji su isto tako dobro odgojeni.
djecu nikad nije bilo lako odgojiti i izvesti na pravi put. divim se roditeljima koji to uspijevaju.

Kad sam boljoj polovici spomenuo 3-4 djece, ona meni reče: hoćeš ti da mi raskinemo Rekoh, dobro ako ti nećeš, ima koja hoće :)

i, koliko djece imaš?

Sa suprugom ili sa strane?

pa ti ih sortiraj kako hoćeš.

Fakat ako zena koju voliš ne zeli s tobom iz nekih banalnih razloga mnogobrojnu porodicu dobar si odgovor dao

Što se tiče razlike u godinama..

Troje djece mislim da nije previše.Dvoje svakako roditi prije tridesetih a jedno u tridesetim.Naravno bitna je i zivotna dob partnera.Ostati samohrana majka zbog prevelike razlike u godinama je opterećenje, kako za zenu tako i za porodicu.
Mišljenja sam da ljudi u naponu snage trebaju postati roditelji, da bi uspješno tu zadaću iznijeli do kraja.Prevelika razlika u godinama izmedju supruznika moze dovesti do tragedije.Znam da nije Bog vojni referent i da ne uzima po godištima, ali svjesno preuzeti rizik samohranog roditelja zbog zaslijepljenosti je glupost.
Nekada sam mislila da ljubav pokreće brda i planine, sad sam nekako praktično " raspolozena ":D

to ti je sve relativno, nikad ne znaš kad će sljedeći rat izbit.

ozbiljno, imam prijateljicu u Niskozemskoj, otac je imao pedesetak, majka oko 40 kad je ona rođena. majka umrla dok je ona bila dijete, odrasla uz oca. a teoretski bi trebalo biti obrnuto.

Pa rekla sam da nije Bog vojni Referent, da uzima po godištima

Ali ipak.Neki generacijski jaz treba izbjegavati.I zbog uskladjivanja u zivotu, navika i sl

Koliko god ih je, svako dijete ima svoju nafaku. Samo ih štancaj, moli se, i sve će doći na svoje mjesto. A kada ih i imaš puno, manja briga nego kad imaš samo 1 ili 2 (prevelik gubitak ako im se nešto dogodi).

čuj, za svaki takav argument ja imam primjer koji dokazuje suprotno. ipak se radi o ljudima, a ljudi su čudne biljke.
znaš kako se kaže - statistika je točan zbroj netočnih podataka, pa kad iz toga izvučeš neki prosjek...nisi nigdje zapravo. u skandinavskim zemljama koje su za nas pojam razvijenosti i demokracije prosječna dob prvorotkinja je 41 godina. a kod nas nerazvijenih je možda 27-28. a po nekoj logici bi trebalo biti obrnuto. da ne spominjem biološki najpovoljnije godine za rađanje djece.
što bi rekao jedan dragi forumaš - treba se bacit na posao.

Djesi štancatore nisam te prepoznala

Na kojoj si brojci ?

5 ili 6 ?Sedmo na putu ?:D

zvučiš ko onaj cigo iz vica. oćeš da ti uvatim jedno? :zubati

Trebao sam staviti neki sarkazam tag. Nemam pojma hoću li se ženiti i imati djecu, vjerojatno ću u svemu biti "slučajni prolaznik", sve opcije, od 0 do 10 su otvorene. Ako se bacim na uzgajanje šumskih plodova, trebat će mi 10 malih radnika.

pa uzmi Aboridžine, sigurno su jeftiniji od žene i djece. naročito ako pukne ljubav.

Nisi u toku, napuštam ovaj divni kontinent (sa suzama u očima (no homo)).

Imaš nekog malca ili curicu sa tvojim okama i budeš slučajni prolaznik ?
Ti ćeš biti opsesivno brizan, naporan i učestvovati u svakoj minuti njihovih aktivnosti.Idealan si materijal za oca koji presvlači dijete po noći i grije hranu.Idealan
To ne kazem da te pohvalim, nego je istina.Negativno bi bilo s tobom što bi poslije odredjenog perioda preuzeo sve da kontroliraš pa i majku.

" draga da li je podrignuo "
" kad si promijenila pempas "

srce mi se cepa. pa što, bolan?

Gradi neko stambeno naselje sa trznim centrom, u sklopu garaze u Sarajevu.Sve meleone će uloziti u Sarajevo

lijepo, nadam se da će zapošljavat Hrvate.