HercegBosna.org

volvoks

Daj ne pričaj gluposti EMT, takvi vlakovi su ustvari udobniji od običnih, a tu veliku brzinu jedva da osjetiš. Osobno, vozio sam se s ICE na liniji Stuttgart-Frankfurt i iskustvo je ugodno. S time da je kineski sistem na još višoj razini jer je potpuno odvojen od običnog prometa pa su i vibracije manje izražene.

SarajkaDjevojka

volvoks je napisao/la:

Daj ne pričaj gluposti EMT, takvi vlakovi su ustvari udobniji od običnih, a tu veliku brzinu jedva da osjetiš. Osobno, vozio sam se s ICE na liniji Stuttgart-Frankfurt i iskustvo je ugodno. S time da je kineski sistem na još višoj razini jer je potpuno odvojen od običnog prometa pa su i vibracije manje izražene.

Šala je bila zadnji dio posta upućen Ministru oko izlaza na prvoj stanici. Tako da jedino ti gluposti pišeš ili si previdio osmijeh

Ostatak posta odnosno uvod odnosio se općenito na putovanja i različitosti.
Nema veze sa sigurnošću nego ljudskom psihom i psihološkom barijerom koju ljudi postave na takvom putovanju koje traje PET sati sa DVA stajanja.
Još jednom mi uputi post poput ovoga gore zaboraviću na tvoje godine i kasni pubertet.
Znači razjasni što podrazumijevam pa se kurči.

BBC

Tako MILF-ača, stavi klinca na njegovo mjesto.

SarajkaDjevojka

BBC je napisao/la:

Tako MILF-ača, stavi klinca na njegovo mjesto.

Čak i po duduovim brutalnim kriterijima ja nisam ni blizu toj kategoriji

No očigledno da ti pubertetliji ne mozeš verbalno nič pa moram ja!

volvoks

SarajkaDjevojka je napisao/la:

volvoks je napisao/la:

Daj ne pričaj gluposti EMT, takvi vlakovi su ustvari udobniji od običnih, a tu veliku brzinu jedva da osjetiš. Osobno, vozio sam se s ICE na liniji Stuttgart-Frankfurt i iskustvo je ugodno. S time da je kineski sistem na još višoj razini jer je potpuno odvojen od običnog prometa pa su i vibracije manje izražene.

Šala je bila zadnji dio posta upućen Ministru oko izlaza na prvoj stanici. Tako da jedino ti gluposti pišeš ili si previdio osmijeh

Ostatak posta odnosno uvod odnosio se općenito na putovanja i različitosti.
Nema veze sa sigurnošću nego ljudskom psihom i psihološkom barijerom koju ljudi postave na takvom putovanju koje traje PET sati sa DVA stajanja.
Još jednom mi uputi post poput ovoga gore zaboraviću na tvoje godine i kasni pubertet.
Znači razjasni što podrazumijevam pa se kurči.

Vidi je kak je osjetljiva jooj :zubati

Opet. Ministar je naviknut na i do triput duže prekooceanske letove, a komfor u vlaku je vjerojatno na razini onog u zrakoplovu. Pogotovo u ovim kineskim, televizori sa zapadnim programima, pomno probrane stjuardese, udobna sjedala.

BBC

DUDU nije mjerodavan kad je Srbin.

SarajkaDjevojka

Nije se odnosilo volvoks uopće na Ministra .. Pisala sam uopćeno uvodni dio posta a završetak u polušali namijenjen njemu.

@BBC, dudu je iz BG

Bobovac

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Bobo, ovo je boemski. Kreneš u petak naveče u subotu si 300 km udaljen. Za dokone domaćice zeljne poznanstva

Mislim curke na slikama su mlade no općenito!

Pa ima i toga, nemoj misliti da nema. Odu na izlet, a usput i upoznaju društvo u kupeu, još mogu da biraju frajere - uđu u vlak i idu hodnikom i zagledavaju kupe-e, kao fol traže mjesta.
Jednom ja putovao sa mojim jednim znancem crncem iz Južne Amerike i uletješe dvije razularene ženske i zovnuše ovoga da pređe u njihov kupe (zovnuše i mene jer sam bio sa njim). Ispade da su cure iz Čapljine, nastavnice u školi. Kad su čule da i ja živim u ČP nije im bilo baš drago, ali što je tu je.
Nakon toga sam ih vidio nekoliko puta u Čapljini, u njih ozbiljne face, ono: -Dobar dan. -Dobar dan. :zubati

SarajkaDjevojka

Bobovac je napisao/la:

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Bobo, ovo je boemski. Kreneš u petak naveče u subotu si 300 km udaljen. Za dokone domaćice zeljne poznanstva

Mislim curke na slikama su mlade no općenito!

Pa ima i toga, nemoj misliti da nema. Odu na izlet, a usput i upoznaju društvo u kupeu, još mogu da biraju frajere - uđu u vlak i idu hodnikom i zagledavaju kupe-e, kao fol traže mjesta.
Jednom ja putovao sa mojim jednim znancem crncem iz Južne Amerike i uletješe dvije razularene ženske i zovnuše ovoga da pređe u njihov kupe (zovnuše i mene jer sam bio sa njim). Ispade da su cure iz Čapljine, nastavnice u školi. Kad su čule da i ja živim u ČP nije im bilo baš drago, ali što je tu je.
Nakon toga sam ih vidio nekoliko puta u Čapljini, u njih ozbiljne face, ono: -Dobar dan. -Dobar dan. :zubati

Ti uvijek imaš zanimljivih dozivljaja. Stvarno :klanjam

Mene u podzemnoj ujutro zagledaju jer sam valjda neočešljana no nikad nisam dobila nemoralnu ponudu!

Ministry of Sound

volvoks je napisao/la:

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Šala je bila zadnji dio posta upućen Ministru oko izlaza na prvoj stanici. Tako da jedino ti gluposti pišeš ili si previdio osmijeh

Ostatak posta odnosno uvod odnosio se općenito na putovanja i različitosti.
Nema veze sa sigurnošću nego ljudskom psihom i psihološkom barijerom koju ljudi postave na takvom putovanju koje traje PET sati sa DVA stajanja.
Još jednom mi uputi post poput ovoga gore zaboraviću na tvoje godine i kasni pubertet.
Znači razjasni što podrazumijevam pa se kurči.

Vidi je kak je osjetljiva jooj :zubati

Opet. Ministar je naviknut na i do triput duže prekooceanske letove, a komfor u vlaku je vjerojatno na razini onog u zrakoplovu. Pogotovo u ovim kineskim, televizori sa zapadnim programima, pomno probrane stjuardese, udobna sjedala.

Bravo mali, ovo je jače i od biznis klase u avionu. Inače nisam skontao Sarajkinu primjedbu o broju stanica. Minimum broj stanica su 2 a maksimum 11, normala da ću izabrati 2 ako idem direktno od polazišta do odredišta i ako mi je ovo alternativa avionu.

Inače, evo kako to izgleda u biznis klasi:

http://www.beijingchina.net.cn/transportation/train/beijing-shanghai-high-speed-train.html

slika

Karta u jednom pravcu $290 USD, uključuje i obrok i neograničen alkohol, morat će me iznositi iz vlaka na odredištu ako služe Tsingtao pivo. :zivili

SarajkaDjevojka

Ministre, prizeljkujem da te u tom vozu " safata" dokona četrdesetpetogodišnja kineska domaćica i pozove na druzenje kao Bobija učiteljica iz Čapljine

Nemoj misliti da nema takvih i da ćeš završiti sa zgodnom mladom stujardesom!

Što se tiče broja stanica, one ima psihološki učinak. Mislim ljudi se osjećaju sigurnije ako pri brzini od 250km/h znaju da će praviti češće pauze.
To čudo tehnike moguće je zaustaviti i pokrenuti kao i ostala prevozna srestva ozvanja negdje u glavi. Dakle brzina je neuobičajna no funkcionira normalno poput brzog automobila ili podzemne

Ljudski mozak prilikom susreta sa nečim novim uvijek trazi zajedničku poveznicu sa onim što je iskusio.
Bez obzira što se ta brzina ne osjeti tehnički, psihički učinak igra bitnu ulogu.

Ministry of Sound

Bobovac je napisao/la:

Sredina i desno

slika

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 23:01 **Postovi:** 19669

Bobovac je napisao/la:

E da znaju pojedini kako je dobro putovati vlakom ne bi propuštali nijednu prigodu da se voze njime. :)

Nekoliko fotki iz moje kolekcije pa vi sad vidite jel vam bolje nečim drugim putovati...

slika

Ja se moram da priznam nikada nisam vozio u vozu, ali poslije ovih slika ću da korigujem svoje stavove. :zubati

BBC

Vladimir RUS je napisao/la:

Ja se moram da priznam nikada nisam vozio u vozu, ali poslije ovih slika ću da korigujem svoje stavove. :zubati

Zašto ? Fali ti e-mail adresa ? Bobovac je uz to i slike dobio.
Nema ništa gluplje nego uopće započinjati konverzaciju sa osobama za koje znaš da ih više nikad u životu nećeš sresti.
Neke kratke razmjene korisnih informacija dolaze u obzir.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32627

BBC je napisao/la:

Najbolje autobusom na kat. Zavališ se i uživaš u krajoliku. Ali samo ako si sretan da dobiješ 2 sjedala sam za sebe.

To je lako-kašlješ k'o lud,uzmeš malo kečapa na maramicu i da vidiš kako bježe od tebe.

BBC

Ne pomaže ako je sve popunjeno.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32627

BBC je napisao/la:

Ne pomaže ako je sve popunjeno.

Taj sam fazon probao 4x i uvijek upali.Jednom prilikom sam bio jedini na 2 sjedišta.

Bobovac

BBC je napisao/la:

.
Nema ništa gluplje nego uopće započinjati konverzaciju sa osobama za koje znaš da ih više nikad u životu nećeš sresti.
Neke kratke razmjene korisnih informacija dolaze u obzir.

Pa nije baš tako, nisu tu sve ljudi iz Novog Zealanda, ima i naših ljudi... Da ne govorim o nekim drugim praktični aspektima, npr višesatno prakticiranje konverzacije na nekom stranom jeziku, upoznavanje sa raznim kulturama i mentalitetima osobito onima koji ne putuju mnogo...

Citat:

Vlakovi me uvijek podsjete na rano djetinjstvo. I to onu relaciju Mostar-Sarajevo, čarobne pejzaže, strah od tunela i zvuk lokomotive kojeg nikad ne zaboravite.

A i to je redovito nužda nekih drugih koji nemaju alternativu. Loša infrastruktura i nešto što se danas ironično naziva „brzi vlak", a duhom i tijelom je prestalo rasti s Titom, te se vuče kao prebijena gusjenica zaista ne ostavlja mjesta nikakvom oduševljenju.

Pa ipak, unatoč svemu, odlučila sam da će moje prvo putovanje u Beograd biti upravo vlakom. Koji se od pola puta zove voz, pa onda malo opet vlak, pa opet voz. Fascinantna ruta i čudnovate, birokratske situacije koje ova željeznička linija prelazi u svom devetosatnom transferu od Sarajeva do Beograda, zaista su jedinstvena preslika naše rasturene stvarnosti i doživljaj koji se mora iskusiti.

Početak putovanja odvozit će federalni vlakovođe i kondukteri. To jutro iz Sarajeva se prometuje neometano, iako smo svi bili u laganoj panici otkazivanja puta, budući da su radnici neki dan svoje unutar-željezničke probleme riješavali tako što su bojkotirali vožnju čitav dan, bezobzirno ni ne misleći na putnike i njihove potrebe. Država za čovjeka, putnika i konduktera. U kupeu mi društvo pravi mladić iz Zenice i dvojica australskih studenata kojima jedan dedo upravo objašnjava kako Avazova zgrada što se nadvila nad kolodvor služi odlično za bacit se kad ti dopizdi. I veli da mnogima u zadnje vrijeme u BIH, dopizdi. Njihova lica su osunčana i bezbrižna i dok iščekuju još jedan pečat u svoje putovnice kojima će se hvaliti svojim prijateljima u ranu jesen Melbournea, ni ne slute kakve se priče i ljudske sudbine kriju iza prozora koje ostavljamo. A ne znaju niti da će dobiti po četiri pečata na samo pedesetak kilometara udaljenosti.

Dečko iz Zenice je beskrajno simpatičan, pričamo kao da se poznajemo godinama, slični stavovi kojima gledamo ovu zemlju iako po nekima rastemo u dijametralno suprotnim sredinama. Njegov brat već petanest godina živi u savršenoj, ko apoteci, Norveškoj. Ima odličan posao i priznat je u svojoj struci. Bar dvaput na godinu ode kod njega u Oslo. Obožava prirodu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, ali nikad ne bi mogao živjeti tamo, priznaje. U tom trenu mislim na ambasadora Jana i činjenicu da ne postoji zemlja koja bi mene mogla dobiti, mimo ove zemlje. Uz sva njena sranja. Veselimo se radovima na autoputu kod Kaknja, pokazuje mi budući tunel Vijenac, pričamo ushićeno kao neka djeca kako bi to moglo dobro izgledati na kraju, baš kao da se radi o projektu koji će biti skoro završen, a ne o nemogućoj cesti koja se gradi, na kojoj se peru pare i lome politička koplja godinama unatrag. Spominje neke svoje susjede koji rade u okolici Ljubuškog. Kako im se jako sviđa mjesto i da su ljudi odlični, te super plate za obavljeni posao. Čuo je za Kravicu i par kafića. Šutim, jer znam da se radi o onim tužnim sudbinama koje sjede na kružnom toku ili Tromeđi, koje poneki revnosni Hercegovci-virtualci vole sprdati pokazujući na taj način svoju idiotsku superiornost nad ljudima koje je tek strašna nevolja natjerala na taj očajni korak. Srećom, oni rade kod stvarnih i pravih Hercegovaca, a zbog kojih odnose u srce Bosne pozitivne i ljudske misli.

Dok ulazimo u Zenicu, priča mi o Čeliku, o kriminalcima u upravi kluba koji sabotiraju svaki pokušaj pomaka. Kao odličan primjer sportske uređenosti uzima širokobriješke klubove. Srce mi kao Japlanica.

Zenica je lijepa, s tom rijekom u sredini pejzaža...Pomišljam odmah na svog prijatelja koji je odselio u Zagreb, njegova današnja priča je čisti, nepatvoreni cinizam, nataloženo ratno i poslijeratno iskustvo, a ja sam samo prolaznik i ništa više, meni i može biti samo lijepa i ništa više.

Martina Mlinarević Sopta

BBC

Bobovac je napisao/la:

BBC je napisao/la:

.
Nema ništa gluplje nego uopće započinjati konverzaciju sa osobama za koje znaš da ih više nikad u životu nećeš sresti.
Neke kratke razmjene korisnih informacija dolaze u obzir.

Pa nije baš tako, nisu tu sve ljudi iz Novog Zealanda, ima i naših ljudi... Da ne govorim o nekim drugim praktični aspektima, npr višestano prakticiranje konverzacije na nekom stranom jeziku, upoznavanje sa raznim kulturama i mentalitetima osobito onima koji ne putuju mnogo...

Rekoh meni je glupo i gubljenje vremena, kako drugi vole bilo im po volji.
Kad sam na putovanju sa puno ljudi prvo pitam gdje žive. Sve preko 100 km od mene je nadalje čista kurtoazija konverzacija. Ako je neka osoba koja živi blizu i znam da je ponovo mogu sresti potrudim se. Ne mislim samo na cure, već inače sve ljude.

Junuz Djipalo

Sad da neku od ovih na podu oženiš i povedeš negdje s normalnim autom:

Ojoj, hoćemo li više stići?
Jest ovaj auto neudoban?
Vruće je u ovom autu!
A radi li uopće grijanje?
Đe je to Sarajevo više?
Gladna sam!
Žedna sam!
Spava mi se a trucka!
Piški mi se!
Sere mi se!
Vrati se, nisam sigurna jesam li ugasila peglu.

Finale:

Nikad nemaš osjećaja za moje potrebe.

ZGabriel

Junuz Djipalo je napisao/la:

Finale:

Nikad nemaš osjećaja za moje potrebe.

to ti iz iskustva? :zubati

meni su uvijek najbolja putovanja autom bila u nekim kantama. =))

ni u dobroj makini nije loše, oš dobar zvuk, oš udobna sjedala, taman za dremuckanje, ali i avantura ima svojih čari.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32627

ZGabriel je napisao/la:

Junuz Djipalo je napisao/la:

Finale:

Nikad nemaš osjećaja za moje potrebe.

to ti iz iskustva? :zubati

meni su uvijek najbolja putovanja autom bila u nekim kantama. =))

ni u dobroj makini nije loše, oš dobar zvuk, oš udobna sjedala, taman za dremuckanje, ali i avantura ima svojih čari.

Očigledno nisi švercala auta ili imala kvar u Italiji :zubati

ZGabriel

Mar-kan je napisao/la:

ZGabriel je napisao/la:

to ti iz iskustva? :zubati

meni su uvijek najbolja putovanja autom bila u nekim kantama. =))

ni u dobroj makini nije loše, oš dobar zvuk, oš udobna sjedala, taman za dremuckanje, ali i avantura ima svojih čari.

Očigledno nisi švercala auta ili imala kvar u Italiji :zubati

očito.

ali sam se vozila 1000 km od DE do Zagreba u kanti kojoj se pola dijelova raspadalo. svako malo smo stajale i dolijevale vodu i spajale neku cjevčicu koja nije držala.

a u povratku dvije male mace koje su uspjele pobjeći iz kaveza pa smo ih ganjale po šumi. :smijeh

joj, kad se toga sjetim. :klanjam

Pessimus dux

zmajček je napisao/la:

Ma ona hoće u Majami,možda je bolje da ja ostanem,da ne gledam sve to :laugh

Bolje ostati i ne zamarati se, ionako ne možeš saznati što će sve ona tamo raditi.

Samo nek se sretno vrati i sve ok. :wink

Junuz Djipalo

ZGabriel je napisao/la:

joj, kad se toga sjetim. :klanjam

Da alise nisi udala. Naglasio sam gore "oženiš". A to znači da supruzi daš pravo, mada ti ni ne znaš da si dao, da te hebe do kraja života, a onda i ono što joj nikad nije smetalo počinje smetat. I nije to samo kod mene tako,nego je tako bilo i mom ćaći a i svim mojim kolegama.

Dobra vijest je da se navikneš, pa kad kaže da joj se previše trese, naglo zakočiš da malo više poskoči, onda šuti. I provjeriš peglu i pećnicu prije nego iziđeš iz kuće...

HercegBosna.org

Putovanja

Online