HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 19 ožu 2024, 12:36.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 34 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 13 vel 2014, 08:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
http://www.idpi.ba/

Krenuli su tek nedavno sa radom, kao što ime sugerira, nisu news-portal, nego stranica za ozbiljnije analize.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 13 vel 2014, 11:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5372
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Ministry of Sound je napisao/la:
http://www.idpi.ba/

Krenuli su tek nedavno sa radom, kao što ime sugerira, nisu news-portal, nego stranica za ozbiljnije analize.


Vrhunska ideja napokon u praksi. :zubati

Za ovim smo vapili godinama.

Savršen logo (plavo-žuti):
slika

Samo još trebaju naći suradnike za verziju na engleskom jeziku.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 06 ožu 2014, 23:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68095
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
Imaju niz novih analiza a moze se i pretplatiti na njihove periodicke izvjestaje. Pogledati:

http://www.idpi.ba/

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 31 svi 2014, 11:57 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
http://www.idpi.ba/pokusaji-relativizir ... dic-finci/

Citat:
Pokušaji relativiziranja Rezolucije Europskog parlamenta o Bosni i Hercegovini ili tko je kriv za neprovođenje presude Sejdić-Finci?

Europski parlament, najviše zastupničko tijelo Europske unije, usvojio je 6. veljače 2014. godine Rezoluciju o izvješću o napretku Bosne i Hercegovine za 2013. godinu. U ovoj je rezoluciji navedeno nekoliko jasnih i nedvojbenih stavova, koji već na prvi pogled značajno odstupaju od uobičajene političke retorike i prakse predstavnika „međunarodne zajednice“. Premda je pojam „međunarodna zajednica“ izuzetno maglovit, te u načelu obuhvaća vrlo širok spektar aktera, od međunarodnih organizacija, preko vlada i drugih tijela suverenih država, do međunarodnih i drugih nevladinih udruga, lobističkih grupa i think-tankova, specifična skorašnja povijest BiH dovela je do toga da se u javnoj sferi taj pojam olako shvaća i plasira kao nedvojben, jednoznačan i precizan. Međusobna kompatibilnost aktera koji se tim pojmom označavaju, kao i koherentnost njihovih postupaka, motiva i ciljeva, često se promatraju kao da su u pitanju, u najmanju ruku, različita tijela vlade jedne prilično centralizirane federacije.
Rezolucija Europskog parlamenta vs. fantomska „međunarodna zajednica“

U takvom stanju nije pretjerano težak posao dijela medija koji žele stavove samo nekih među pobrojanim akterima, često suštinski minornih ili neformalnih, te politički neodgovornih, predstaviti kao visoko usuglašen, nedvojben i gotovo obvezujući stav ili direktivu cijele „međunarodne zajednice“. Upravo zbog toga i zbog karaktera stavova koji se najčešće na taj način nekorektno plasiraju BH javnosti, od izuzetnog je značaja javno naglasiti njima dijametralno suprotne stavove sadržane u Rezoluciji, kao i karakter samog Europskog parlamenta, koji je definitivno najlegitimnije i najdemokratičnije političko tijelo na razini cijele Europske unije, koje bira i smjenjuje i njezino najviše izvršno tijelo – Europsku komisiju.

Nasuprot, dakle, do sada najsnažnije isticanim glasovima „međunarodne zajednice“, u članku 2. Rezolucije navodi se da Europski parlament:

pozdravlja šest točaka sporazuma koji je postignut u Bruxellesu 1. listopada 2013. godine, ali žali što centralističke snage opstruiraju njegovu provedbu; naglašava da je važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao put BiH-a u EU

Spominjanje centralističkih snaga kao glavnih krivaca za opstruiranje Briselskog sporazuma i načela koje on sadrži u oštroj je suprotnosti sa, do skora izrazito dominantnim fokusom na separatističke, pa i općenito decentralizacijske tendencije kao najjače, ako ne i jedine izvore političkih prepreka integritetu, stabilnosti, pa i elementarnoj funkcionalnosti BiH. Isticanje, s druge strane, federalizma kao temeljnog načela koje treba slijediti, značajno doprinosi skidanju stigme koja je u velikom dijelu javne sfere nametnuta tom institucionalnom vidu decentralizacije BiH. Zagovaranje načela legitimnog predstavljanja svjedoči da institucionalne izborne i postizborne manipulacije kojima je pogažena politička volja Hrvata, najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH, nisu prošle neprimijećeno u Europskom parlamentu. Nedvojben dokaz tome je izravno pozivanje Rezolucije na Briselski sporazum u kojem se navodi da

metoda izbora dva člana Predsjedništva iz FBiH treba kroz ustavne amandmane, uvažavajući presudu Suda u Strasbourgu, spriječiti nametanje rezultata izbora bilo kojem od konstitutivnih naroda ili „Ostalima“.

U članku 6. Rezolucije, Europski parlament, između ostalog:

podsjeća Komisiju da proširenje EU-a obuhvaća mnogo više od pukog prijenosa pravne stečevine EU-a te da se mora temeljiti na stvarnoj i sveobuhvatnoj privrženosti europskim vrijednostima; poziva na nastavak pregovora EU-a s čelnicima BiH i na ponovno promišljanje pristupa EU-a Bosni i Hercegovini…

Ovaj članak svjedoči o postojanju do sada „neprimjetnih“ razlika između političke volje parlamentarne većine u najvišem zastupničkom tijelu EU i pojedinih visokih dužnosnika njezine izvršne vlasti. Tako je, naime, u suprotnosti s preporukama Rezolucije, 12 dana po njenom usvajanju europski povjerenik za proširenje Štefan Füle praktično demonstrativno obustavio svoje posredničko angažiranje s liderima sedam najsnažnijih BH stranaka na primjeni spomenutih točaka Briselskog sporazuma u vezi s provođenjem presude „Sejdić – Finci“. Te se razlike na razini najviših tijela EU još jasnije ocrtavaju u članku 7. Rezolucije, kojom, između ostalog, Europski parlament:

poziva Komisiju da poveća napore te omogući zaključenje sporazuma o provedbi presude Sejdić-Finci, kojom se svim konstitutivnim narodima i građanima jamče jednaka prava…


Simptomatično je, također, nasuprot čestom tumačenju spomenute presude isključivo u smislu jednakosti izbornih prava građana BiH koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda, da je u ovom članku Rezolucije provedba presude Sjedić-Finci dovedena u izravnu vezu s pravima konstitutivnih naroda. Ovim je jasno naglašeno da se, pored izjednačavanja političkih prava građana pripadnika nacionalnih manjina i drugih vidova kolektivne identifikacije s političkim pravima građana pripadnika konstitutivnih naroda, načela presude i njene temeljne intencije odnose i na izjednačavanje političkih prava između pripadnika tri konstitutivna naroda. Takvo, šire tumačenje presude i njena ekstenzija potpuno su opravdani, jer se njom ne tretira kolektivitete kao takve, već pojedince-građane kao pripadnike određenih kolektiviteta, s intencijom osiguranja podjednakih prava za sve društvene skupine i njihovu primjerenu političku zastupljenost, čime se osigurava da političke institucije što vjernije preslikavaju postojeću društvenu pluralnost.

Ovdje ćemo spomenuti još samo članak 11. Za razliku od uobičajenoga dosadašnjeg postupanja većine tijela i dužnosnika same EU, prije svega resorno nadležnog povjerenika za proširenje Fülea, koji su pregovorima bh. lidera pristupali formalno potpuno neutralno (u smislu ne iznošenja, makar javnog, gotovo niti jednog supstancijalnog stava koji bi se ticao samog predmeta pregovora, tj. političko–administrativnog preustroja BiH), ovim člankom Europski parlament, između ostalog:

naglašava da je ustavna reforma ključna za preobrazbu Bosne i Hercegovine u djelotvornu i potpuno funkcionalnu državu; traži od Federacije da razmotri konkretne prijedloge u vezi s time, uključujući spajanje nekih kantona i preraspodjelu nadležnosti radi pojednostavljenja njezine složene institucionalne strukture, osiguravanja uravnotežene zastupljenosti svih konstitutivnih naroda i građana, suzbijanja etničke diskriminacije…


Ovim je člankom, dakle, kao okvir koji treba pretrpjeti temeljno redefiniranje adresirana sama Federacija BiH, razina vlasti koja obično promiče fokusu fantomske „međunarodne zajednice“ i njezinih samoproglašenih tumača, koji državnu razinu obično karakteriziraju kao „preslabu“, RS kao „prejaku“, a najčešće iznošena karakteristika kantona je da su „previše brojni“ ili čak „suvišni“. Pri tome se člankom 11. potvrđuje potreba postojanja kantona kao važnog elementa akomodacije različitosti i praktično-političke izvedbe načela konstitutivnosti u okviru širega federalnog ustrojstva BiH, uz prilično konkretizirane političke preporuke, poput onih o spajanju kantona (premda je najveći dio pripadnika „međunarodne zajednice“, a naročito medijskih i lobističkih zastupnika njihovih stavova, uglavnom nesklon „crtanju mapa“ koje takvo spajanje nužno podrazumijeva). Ponovno spominjanje uravnotežene zastupljenosti konstitutivnih naroda na čiju se jednakopravnost u prethodno navedenom članku apeliralo, drastično sužava manevarski prostor za daljnje, već uobičajeno zanemarivanje tog, najvažnijeg aspekta bosanskohercegovačke kronične institucionalne krize.
Raniji stavovi o BiH aktera koji pokušavaju relativizirati Rezoluciju

Rezolucija Europskog parlamenta je, očekivano, postala predmet političkih debata u BiH, ali i među akterima koji se bave ovdašnjim problemima, naročito unutar institucija EU i u njihovom bliskom ekspertno-lobističkom okruženju. Jedna od zastupljenijih škola mišljenja u spomenutim debatama je upravo ona čiji je praktično glavni cilj relativizirati sve odredbe Rezolucije Europskog parlamenta koje na prethodno opisani način odstupaju od uobičajenog diskursa „međunarodne zajednice“, te vratiti politiku EU prema BiH na „provjereni“ unitarističko-centralistički put. Među glavnim protagonistima te škole mišljenja su Kurt Bassuener i Bodo Weber, analitičari i dužnosnici udruge građana (NVO) Vijeće za politiku demokratizacije (Democratization Policy Council – DPC) sa sjedištem u Washingtonu, a s posebnim fokusom na „Zapadni Balkan“, koja se posjetiteljima svoje web prezentacije detaljnije definira kao „Globalna inicijativa za promociju predvidljivosti zapadnih politika demokratizacije“.

Ova definicija sugerira određenu razinu rigidnosti i nefleksibilnosti, pa i dogmatizma, potencijalno opasnih u pristupu kompleksnim problemima, vezanim za demokratski ustroj identitetski pluralnih zajednica. Tako definiran pristup, kojim se inzistira na „pragmatičkom“ izvozu demokratske doktrine u njenom teorijski „čistom“, u suštini visoko apstraktnom obliku – neprilagođenom specifičnim potrebama zemlje korisnika – pretrpio je do sada velike kritike zbog svoje neučinkovitosti, kratkoročnosti i slabe održivosti efekata, te metodološke nedemokratičnosti. Sukladno svojoj navedenoj definiciji, DPC je odlučno odbacio bilo kakvu mogućnost olakšavanja europskog puta BiH putem tretiranja implementacije presude „Sejdić – Finci“ kao uvjeta sadržanog u pristupnim pregovorima, umjesto aktualnog inzistiranja na njenoj implementaciji kao striktnom preduvjetu za sam početak pregovora, koji se time ozbiljno dovodi u pitanje1. Bitno je naglasiti da je DPC takve ideje odbacio još u jesen 2013. godine, znatno ranije nego što su one našle svog odraza u konkretnim inicijativama službenih političkih aktera, kao što je ona hrvatske ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić. Može se reći da je opća intencija analitičara tipa Bassuener i Weber (za koje se stječe dojam da unaprijed sve znaju, pa im stoga i ne treba analiza) održavanje i po mogućnosti pojačavanje društvenih i političkih tenzija, koje bi zadržale BiH u međunarodnom fokusu, te kreiranje očekivanja, kako u BiH tako i u „međunarodnoj zajednici“, da se nagomilani politički problemi u BiH mogu uspješno riješiti jedino diplomatsko-političkim intervencionizmom „međunarodne zajednice“, umjesto političkim dogovorom i kompromisom demokratski izabranih političkih zastupnika.

Dosljedno uobičajenim pristupima, Bassuener i Weber ispraćaju i zimske prosvjede u BiH, inzistirajući na neupitnoj i potpunoj moralnoj supremaciji aktera koji nemaju demokratski legitimitet dobiven od birača (grupe građana, udruge, samonikli pokreti, neformalne skupine, tzv. plenumi) nad onima koji su taj legitimitet dobili kroz proces demokratskih i slobodnih izbora (političke stranke i njihovi dužnosnici u tijelima vlasti)2. Inzistiraju, također, na moralnoj supremaciji aktera koji ne zastupaju (barem ne na eksplicitan način) interese i stavove bilo kojeg od konstitutivnih naroda, nad onima koji to čine. Djelovanje političkih stranaka i drugih aktera koji su privrženi identitetima i interesima pojedinih konstitutivnih naroda, etiketiraju kao nacionalističko, te jasno i nedvojbeno okrivljuju za sve probleme ove zemlje, pa i za uzroke prosvjeda. Prema tim akterima prizivaju kaznene mjere, koje bi primjenjivali dužnosnici „međunarodne zajednice“, uključujući i namještenike bez izravnog demokratskog legitimiteta. Na taj način se, paradoksalno, od vodećih političkih i drugih aktera „globalnog Zapada“ traži da u BiH djeluju upravo protiv temeljnih „zapadnih“ vrijednosti: zastupničke (izborne) demokracije i jednakopravnosti naroda, koja je u znatnom broju pluralnih demokratskih zemalja osigurana brižljivo građenim institucionalnim mehanizmima kosocijacijske demokracije, te različitim stupnjevima decentralizacije, uključujući i federalističku.


_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 31 svi 2014, 11:58 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Citat:
U zanimljivoj debati s Geraldom Knausom, analitičarom mnogo fleksibilnije orijentiranog think-tanka Europska inicijativa za stabilnost (European Stability Initiative – ESI), Weber postavljanje preduvjeta za početak pristupnog procesa BiH, težih nego u slučaju svih prethodnih zemalja-kandidata, pravda „unapređenjem eurointegracijskih uvjeta i instrumenata, utemeljenim na prethodno stečenim iskustvima proširenja EU“3. Bilo kakvu mogućnost da se unaprijeđenost tih uvjeta i instrumenata manifestira kreativnijim, po konkretnu zemlju-kandidata povoljnijim pristupom, Weber odbacuje tezom kako su Cipar i Bugarska primjeri pogubnog snižavanja kriterija za članstvo, dok prijem Hrvatske i sporazum vlasti u Beogradu i Prištini nedvojbeno svjedoče o pozitivnom efektu „kreativnog podizanja i uvođenja novih kriterija“ u odnosu na ranije slučajeve. Jedan od ključnih argumenata za te teze mu je ukazivanje na očekivano jačanje euroskeptičnih snaga u novom sazivu Europskog parlamenta, čime postaje nejasno protivi li se ovaj analitičar tim snagama, ili sebe i svoju organizaciju stavlja u svojevrsnu funkcionalnu simbiozu s njima po pitanju daljnjeg proširenja EU.

U tom svjetlu i nije začuđujuće njegovo lamentiranje nad „prijenosom zapadnog vodstva u BiH sa SAD na EU, te odgovornosti za reformske i integracijske procese sa OHR-a na domaće lidere i tijela EU nadležna za proširenje“. Weber uzima zdravo za gotovo da je „OHR vremenom gotovo potpuno neutraliziran“, čime potpuno zanemaruje skorašnju ulogu ove institucije bez demokratskog legitimiteta u konstituiranju ključnih tijela vlasti na federalnoj razini, na način kojime je i njihov legitimitet grubo narušen i proizvedena teška institucionalna kriza. OHR je, odnosno njegov čelnik visoki predstavnik, primjenom grubog političko-institucionalnog nasilja poništio legalnu i legitimnu odluku nadležnog državnog tijela (odluka Središnjeg izbornog povjerenstva od 24. ožujka 2011. godine), kojom se utvrđuje da izbori za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nisu provedeni u svih deset kantona u skladu s odredbama Izbornog zakona BiH, te da nisu bili ispunjeni uvjeti za njegovo konstituiranje. Poništio je i odluku kojom se utvrđuje da izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, izvršen Odlukom oba doma Parlamenta Federacije BiH nije proveden u skladu s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i prema kojoj se poništava izbor predsjednika i potpredsjednikâ FBiH. Donio je, najzad, skandaloznu odluku da je 5 centralističko-unitarističkih „hrvatskih“ delegata u Klubu delegata hrvatskog naroda Doma naroda Parlamenta FBiH trećina od 17, koliko delegata ukupno broji taj Klub, te je time faktički omogućio uspostavu nelegalne i nelegitimne Vlade i Predsjednika FBiH.

Pokušaji relativiziranja Rezolucije Europskog parlamenta o BiH

Weber se na tragu svojih eksplicitno izraženih političkih preferencija osvrnuo i na samu Rezoluciju Europskog parlamenta:

Mišljenja izvjestiteljice EP Doris Pack nisu identična pozicijama Berlina. Nisam vidio podršku u Berlinu za ideju trećeg entiteta. Inače mi je teško doprinijeti toj raspravi o „položaju bh. Hrvata“, jer ne vidim kako diskurs koji je nastao zauzimanjem mjesta hrvatskog člana Predsjedništva i ispadanjem dva HDZ-a iz Federalne vlade, tj. ne-pristup administrativnim resursima, ima veze sa istinskim potrebama te strukturalnim problemima položaja Hrvata u BiH. Histerična homogenizacija hrvatskih stranaka i borba za „položaj Hrvata“ koja se bazira na savezu s jednim Miloradom Dodikom, ne može biti ništa drugo nego lažna briga4.

Nejasno je zašto Weber cijelu Rezoluciju svodi na „ideju trećeg entiteta“ kada u njoj sadržane preporuke uopće i nisu dovedene do te razine fokusiranosti i detaljnosti. Moguće je da Weberu i njegovim istomišljenicima u stvari smeta bilo kakvo, a naročito tako eksplicitno kao u slučaju ove rezolucije, definiranje principa na kojima se treba preustrojiti BiH, kao i smjernica za mogući tijek debate o tom pitanju. Ti su principi i smjernice takvi da u načelu dopuštaju uvođenje veoma šarolikog spektra decentralizacijskih i konsocijacijskih institucionalnih mehanizama u uređenje BiH, među kojima može, ali i ne mora biti uvođenje još jednog ili više entiteta. Intenzitet fiksacije na „treći entitet“, tj. entitet u kojem bi sva tri naroda bili konstitutivna, ali bi u njemu Hrvati činili demografsku većinu je, međutim, toliki da se podrška „trećem entitetu“ vidi svugdje gdje on nije eksplicitno demoniziran, dosljedno tabuiziran ili „ekskomuniciran“ iz javne debate.

Neovisno o stavu izvjestiteljice Pack o entitetima i ostalim razinama i modalitetima ustroja BiH, izrazito nerealno i pristrano djeluje stav da njezina mišljenja nisu identična pozicijama „Berlina“, kada se zna da je ona eurozastupnica već u trećem mandatu vladajuće i uvjerljivo najjače njemačke stranke CDU, koja je i najsnažnija članica Europske pučke stranke, najbrojnije političke grupacije u Europskom parlamentu. Izuzetno cinično i demagoški zvuči Weberova tvrdnja da, kako sam kaže, zauzimanje mjesta hrvatskog člana Predsjedništva i izbacivanje dva HDZ-a iz Vlade FBiH, tj. onemogućavanje pristupa administrativnim resursima dvjema vodećim hrvatskim strankama u BiH, koje zajedno nose više od 80 % hrvatskog izbornog legitimiteta, nema veze sa istinskim potrebama te strukturalnim problemima položaja Hrvata u BiH. Ako uzurpacija „hrvatskih pozicija“ u tijelima i institucijama vlasti koje raspolažu i upravljaju političkim, simboličkim i ekonomskim resursima za Webera nema veze sa istinskim potrebama i strukturalnim problemima položaja Hrvata, onda se njegov stav može označiti ne samo kao ciničan i demagoški, nego i kao zlonamjeran kada su u pitanju Hrvati u BiH i njihova politička, ekonomska i kulturna prava.

Proglašavati pri tom borbu hrvatskih stranaka za „položaj Hrvata“ lažnom brigom zbog navodnog savezništva s Miloradom Dodikom je, na više dimenzija, potpuno pogrešna i besmislena teza, koja jeftinim demagoškim etiketiranjem, u nedostatku valjanih političkih i logičkih argumenata, želi proizvesti negativan emotivni halo-efekt kod čitatelja, te kao takva služi isključivo skretanju pozornosti s konkretnih političkih problema i aktera koji su ih izazvali. U primjeru kojim se bavimo, ti akteri su svi oni koji su kao ne-Hrvati glasovali za Željka Komšića, sve stranke takozvane „platforme“ koje su preko svojih članova sudjelovale u izboru nelegalne i nelegitimne Vlade i Predsjednika Federacije BiH, te OHR koji je suspenzijom legitimne odluke nadležne državne institucije, u kombinaciji s kršenjem matematičkih zakona i logičkih načela, omogućio „politički cirkus s elementima državnog udara“, znan kao Vlada i Predsjednik FBiH.

Bassuener i Weber u širokom osvrtu na situaciju u BiH5, Rezoluciju čak i ne spominju, možda smatrajući da time umanjuju njezinu relevantnost, ali se dosljedno zalažu za primjenu rješenja koja njene ranije citirane odredbe u najmanju ruku relativiziraju, ako ne i izravno krše. Konstantan i izrazito negativan fokus na bukvalno svaki postupak vlasti RS-a (u 100 % spominjanja ovog entiteta u tekstu), oštro proturječi u Rezoluciji proklamiranom načelu federalizma, jer bi se u današnjoj BiH jedino položaj RS-a u odnosu na državnu razinu vlasti mogao smatrati primjenom federalnog načela, iako nedosljednom i izrazito asimetričnom. Inicijative ministrice Vesne Pusić za ponovno promišljanje pristupa EU-a Bosni i Hercegovini, na što Rezolucija također eksplicitno poziva, autori pak dočekuju izrazito odbojnim stavom.

Glavna im je zamjerka ta što se njeni prijedlozi „temelje na stavu da je EU prakticirala strogu uvjetovanost prema BiH“, dok je, po njima, „EU u stvari demonstrirala gotovo neograničenu fleksibilnost umjesto čvrste uvjetovanosti“. Autori tvrde da je „Komisija prihvatila povezivanje presude „Sejdić – Finci“ s „hrvatskim pitanjem“ umjesto s pravima „Ostalih“ u BiH“, te da je prihvatila „privilegije koje se dodjeljuju konstitutivnim narodima u odnosu na građane“. To prihvaćanje je, po njima, „dovelo do pregovora sa političkim liderima o ustavnim promjenama, što nema nikakve veze sa uvjetovanošću Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te što Komisija nema mandat učiniti“. Oni, konačno, tvrde da bi „hrvatski prijedlog praktično ustoličio „hrvatski problem“ kao dio službene politike EU-a.“

Prethodno citirana tvrdnja Bassuenera i Webera o „hrvatskom pitanju“ u dubokom je unutarnjem suglasju s unitarističko-centralističkim snagama, koje cijelo vrijeme od donošenja presude u slučaju „Sejdić-Finci“ pokušavaju proturiti hipotezu da se presuda tiče isključivo individualnih građanskih prava, odnosno prava onih građana koji spadaju u kategoriju „Ostali“, te da je pravno-politički u jednakoj mjeri neutralna prema pravima sva tri konstitutivna naroda u (Federaciji) BiH. To bi značilo da se pri provedbi presude ne bi trebalo referirati na prava konstitutivnih naroda, već jedino i isključivo na prava građana kao apstraktnih individua koje čine zamišljeni državni narod ili demos. Takvo tumačenje je pogrešno iz više razloga. Prvi je u činjenici da su Sejdić i Finci tužili državu BiH ne samo kao apstraktni građani Dervo Sejdić i Jakob Finci, nego i kao Rom i židov. Jer upravo je činjenica da Sejdić i Finci imaju svoje kolektivne/nacionalne identitete, ono što ih sprječava da se pri kandidiranju za člana Predsjedništva odrede kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda u BiH. Pozivajući se na svoj kolektivni/nacionalni identitet i želeći ga zaštiti, Sejdić i Finci su zahtijevali i dobili pravo da se u izbornom procesu za člana Predsjedništva ne moraju deklarirati kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.

Budući Sejdić i Finci imaju specifičan narodni, kolektivni identitet, oni čine zasebnu skupinu u kategoriji „Ostali“, naime skupinu koja u pravno-političkoj teoriji i praksi većine europskih zemalja ima status „nacionalne manjine“, i sukladno tom statusu i određena kolektivna prava. U ta kolektivna prava, kada je BiH u pitanju, spada i pravo da se pri kandidiranju za člana Predsjedništva ne moraju izjašnjavati kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda. Pored njih u skupinu „Ostalih“ spadaju i građani koji svoj kolektivni politički identitet ne povezuju s ni jednim od tri konstitutivna naroda, a ne spadaju niti u kategoriju „nacionalnih manjina“, nego svoj kolektivni politički identitet povezuju isključivo s državom, odnosno državljanstvom.

Prije nego opišemo specifičnost njihove pozicije, spomenimo da se, prema još uvijek neslužbenim rezultatima popisa stanovništva 2014. godine, 96 % građana BiH slobodnom voljom samoodredilo i izjasnilo kao pripadnici jednog od tri bosanskohercegovačka konstitutivna naroda, a da tek 4 % građana BiH spada u kategoriju „Ostali“, odnosno, da je, najvjerojatnije, u BiH manje od 2 % onih građana koji ne pripadaju niti jednom od konstitutivnih naroda, niti se izjašnjavaju kao pripadnici određene „nacionalne manjine“. Dakle, tek oko 2 % građana BiH spada u „čistu“ kategoriju „Ostali“, a 98 % građana BiH spada u kategoriju konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina, dakle, u kategoriju onih građana koji svoj nacionalni identitet ne poistovjećuju s državom i državljanstvom. Pravo da samostalno i slobodno izaberu svoj kolektivni identitet pripada području individualnih građanskih prava. Stoga je, s pozicije individualnih građanskih prava, u BiH jednako legitimno izjasniti se kao a) pripadnik srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog naroda, b) pripadnik romskog ili židovskog naroda, ili c) građanin koji se u političkom smislu ne identificira niti s jednim od konstitutivnih naroda, s jedne, ili nacionalnih manjina s druge strane, nego svoj kolektivni politički identitet izvodi iz statusa državljanina Bosne i Hercegovine.

Premda Rezolucija, kao što smo već naveli, primjenu presude „Sejdić-Finci“ dovodi u izravnu vezu s pravima konstitutivnih naroda, Bassuener i Weber tvrde da provedba spomenute presude nema nikakve veze s „hrvatskim pitanjem“ u BiH. Time, ne samo da negiraju načela navedena u Rezoluciji, nego i metodološki neutemeljeno sugeriraju da se provedba presude može protumačiti kao jednoznačan pravni zahtjev. Da je njihova tvrdnja istinita, presuda bi već davno bila provedena jer se ne bi imalo o čemu pregovarati, ili bi barem jasno i nedvosmisleno bili označeni akteri odgovorni za njezino neprovođenje. Problem s presudom je u tome što ona nema samo pravnu nego i političku dimenziju i težinu, te što ju je moguće provesti na više načina, kroz više različitih modela. Pri tom, svaki model provedbe nužno zadire u ustavnu i institucionalnu strukturu BiH i podrazumijeva određene promjene njezinog pravno-političkog ustrojstva. Promjene koje se izravno referiraju na prava i položaj svih građana, bilo da su u kategoriji „Ostalih“ ili nekog od konstitutivnih naroda.

Druga velika podvala koju unitarističko-centralističke snage spomenutom hipotezom nastoje legitimirati jest da je provedba presude pravno-politički u jednakoj mjeri neutralna prema sva tri konstitutivna naroda u (Federaciji) BiH. Time se stvara lažni dojam da su na jednoj strani zagovornici kolektivnih prava konstitutivnih naroda, a na drugoj zagovornici prava „Ostalih“ odnosno zagovornici individualnih građanskih prava, te sugerira da takozvana građanska prava nisu kompatibilna s kolektivnim pravima. Dajući u tom pogrešno postavljenom odnosu prednost individualnim građanskim (ljudskim) pravima nad kolektivnim, zagovornici spomenute hipoteze predlažu i zagovaraju model provedbe presude koji će uzimati u obzir isključivo prava „Ostalih“ odnosno individualna građanska prava. Glavna karakteristika tog modela je ukidanje nacionalne odrednice pri izboru člana Predsjedništva BiH, odnosno ukidanje ustavne i zakonske odredbe da jedan član Predsjedništva izabran u Federaciji BiH mora biti iz reda bošnjačkog naroda, a drugi iz reda hrvatskog naroda.

Premda spomenutu odredbu, u duhu konsocijacije i federalizma, treba shvati na način da jedan član Predsjedništva treba imati bošnjački izborni legitimitet, a drugi član hrvatski izborni legitimitet (predstavnička demokracija), odredba se u unitarističko-centralističkim krugovima najčešće tumači da jedan izabrani član mora biti Bošnjak a drugi Hrvat, neovisno o tome tko ih je izabrao (pripadnička demokracija). Takvo pogrešno tumačenje predstavničke demokracije služi kao opravdanje činjenici da su na izborima 2006. i 2010. godine građani koji su se na popisu stanovništva izjasnili kao Bošnjaci izabrali i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Takav ishod bio je moguć zbog činjenice da Bošnjaci čine oko 75 % stanovništva Federacije BiH, Hrvati oko 20 %, a „Ostali“ oko 5 %. Time su Bošnjaci diskriminirali ne samo Sejdića i Fincija, odnosno 5 % građana Federacije BiH iz kategorije „Ostali“, nego i 20% građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati, odnosno cijeli jedan konstitutivni narod.

Rješenje koje predlažu zagovornici unitarističko-centralističke opcije uvažava samo činjenicu diskriminacije „Ostalih“, a u potpunosti ignorira činjenicu diskriminacije Hrvata, koju nad njima kao konstitutivnim narodom provode pripadnici drugog konstitutivnog naroda – Bošnjaci. Ukidanjem nacionalne odrednice pri kandidiranju i biranju članova Predsjedništva „Ostalima“ bi bilo omogućeno da se kandidiraju za tu poziciju (pravo da budu birani), ali im ne bi bilo omogućeno da izaberu svoga predstavnika – pravo da mogu birati imali su i do sada. Time bi na relativno prihvatljiv način bilo riješeno pitanje Sejdića i Fincija, odnosno pitanje 5 % građana iz kategorije „Ostali“. Ono što je sporno u spomenutom unitarističko-centralističkom prijedlogu je njegov odnos prema konstitutivnim narodima i njihovim pravima. Taj prijedlog, naime, ne stavlja u isti položaj sve konstitutivne narode, te nije vrijednosno neutralan prema konstitutivnim narodima, nego jedan konstitutivni narod (Bošnjake) favorizira, a drugi (Hrvate) diskriminira. Točnije rečeno, omogućava legalizaciju i legitimizaciju političke, a time i ekonomske i kulturne majorizacije Bošnjaka nad Hrvatima. U slučaju provedbe tog modela, građani koji su se na popisu izjasnili kao Bošnjaci, zbog brojčane nadmoći svaki put bi izabrali oba člana Predsjedništva koji se biraju u Federaciji BiH.

Pored toga što unitarističko-centralistički model grubo krši načelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda, on je u suprotnosti i s važećim Ustavom BiH i sadržajem Rezolucije Europskog parlamenta. Važno je ovdje spomenuti i činjenicu da je za Rezoluciju glasovalo 468 od ukupno 766 (61,10 %) europarlamentaraca, uz 80 glasova protiv (10,44 %) i 35 uzdržanih (4,57 %), te da su za Rezoluciju glasovali i članovi Europske pučke stranke, Progresivne alijanse socijalista i demokrata i drugih većih zastupničkih grupa europskih stranaka, dakle i stranački blokovi desne kao i lijeve političke orijentacije.

Za razliku od unitarističko-centralističkog modela, koji kroz privid građanske neutralnosti favorizira pripadnike jednog konstitutivnog naroda i omogućava im majorizaciju nad pripadnicima drugog konstitutivnog naroda, konsocijacijsko-federalistički model, kojeg su tijekom pregovora o provedbi presude „Sejdić-Finci“ predlagali i zagovarali predstavnici hrvatskih političkih stranaka, uvažava legitimna prava svih konstitutivnih naroda i „Ostalih“, onemogućava postojeću majorizaciju nad Hrvatima od strane Bošnjaka, te osigurava provedbu i primjenu načela jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

U konsocijacijsko-federalističkom modelu svi građani iz kategorije „Ostali“ imaju pravo i mogućnost kandidirati se za člana Predsjedništva kao i pravo birati ga. Dakle, taj model u potpunosti zadovoljava i ispunjava sve uvjete iz presude „Sejdić-Finci“. Razlog zašto ga odbijaju zagovaratelji unitarističko-centralističkog modela leži u činjenici da konsocijacijsko-federalistički model onemogućava majorizaciju Bošnjaka nad Hrvatima i osigurava provedbu načela jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda. Ne želeći, međutim, odustati od majorizacije nad Hrvatima, unitarističko-centralističke snage, predvođene liderom SDP BiH Zlatkom Lagumdžijom, cijelo vrijeme pregovora odbijale su prihvatiti konsocijacijsko-federalističke modele, koji ne samo da otklanjaju diskriminaciju Sejdića, Fincija i „Ostalih“, nego pri tom i onemogućavaju diskriminaciju i majorizaciju pripadnika najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. Unitarističko-centralističke snage takvim ponašanjem, između ostalog, opstruiraju provedbu presude „Sejdić-Finci“, produbljuju međusobno nepovjerenje među pripadnicima konstitutivnih naroda, proizvode stalno nove sukobe i političku nestabilnost cijelog državnog sustava, usporavaju proces europskih integracija, te onemogućavaju rješavanje nagomilanih socijalnih i ekonomskih problema. To je ono što su zastupnici Europskog parlamenta prepoznali i osudili svojom Rezolucijom.

Imajući u vidu prethodno izrečeno, jasno je zašto zagovaratelji unitarističko-centralističkih rješenja nastoje u potpunosti ignorirati Rezoluciju ili barem relativizirati i minimizirati značaj i snagu njezinih poruka. U slučaju kada to nije dovoljno, spremni su i na otvoreno i javno suprotstavljanje „duhu i slovu“ Rezolucije. Najbolji primjer za takvu spremnost je izjava Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP BiH i ministra vanjskih poslova BiH6, da će prije odustati od EU nego prihvatiti sadržaj Rezolucije. Pametnom i dobronamjernom dosta.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 14 sij 2015, 23:07 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68095
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
http://www.avaz.ba/clanak/157964/otkriv ... ih-kantona

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 29 sij 2015, 15:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Citat:
TransConflict: Dva IDPI-jeva teksta među 15 najboljih prošle godine


http://www.idpi.ba/transconflict-dva-id ... le-godine/

http://www.transconflict.com/2015/01/to ... s-of-2014/

Bravo za IDPI :smajl007


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 18 vel 2015, 20:45 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Citat:
Sitarski: Zahtjevi DF-a na tragu protuustavnog djelovanja
Objavljeno 18.02. - 16:21

Inicijativa predsjedništva Demokratske fronte o vraćanju procesa uspostave vlasti na početne programske principe po kojima su „svi isti, svi jednaki, na svakom koraku” pokazuje kako čelnici ove stranke uopće ne poznaju, ili pak svjesno ignoriraju ustroj i karakter države BiH.

Piše: Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) Mostar

Cjelovitost i funkcionalnost ove države se konstantno ugrožava, prije svega pokušajima vodećih bošnjačkih/bosanskih stranaka da dezavuiraju i izigraju temeljna ustavna načela o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda, te o legitimnom političkom predstavljanju većinske političke volje svakoga od njih.

U tim okolnostima, izražavanje ponosa jer su spriječili ubacivanje „briselskih principa” u izjavu Predsjedništva BiH pokazuje da su Komšić i njegovi suradnici ili neinformirani ili zlonamjerni.

Narodi izborne jedinice

DF ovim stavovima omalovažava jedan od rijetkih barem formalno uspješnih koraka na europskom putu BiH – usuglašavanje stavova lidera skoro svih parlamentarnih stranaka, uz posredovanje dužnosnika EU, o principima provedbe presude „Sejdić-Finci”.

Među tim se principima ističe onaj da „Metoda izbora dva člana Predsjedništva iz FBiH treba kroz ustavne amandmane, uvažavajući presudu Suda u Strasbourgu, spriječiti nametanje rezultata izbora bilo kojem od konstitutivnih naroda ili ostalima”.

DF time proturječi i Rezoluciji Europskog parlamenta o BiH usvojenoj 6. veljače 2014. godine u kojoj se za neuspjeh provedbe „briselskih principa” izravno okrivljuju centralističke snage, te se „naglašava da je važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao put BiH-a u EU”.

Kao ključnu manu „briselskih principa” DF ističe „narode kao izborne jedinice”, čime upada u potpunu kontradikciju s načelom legitimnog predstavljanja u zemlji čiji Ustav eksplicitno definira kategoriju konstitutivnih naroda.

Legitimnom predstavljanju tih naroda upravo i služe domovi naroda Parlamentarne skupštine BiH, kao i Parlamenta FBiH. U tim domovima je po Ustavu presudno glasovanje unutar klubova pojedinih naroda.

Pri takvom glasovanju po definiciji, uslijed nejednake brojnosti pripadnika konstitutivnih naroda, ne može biti odlučujući „broj glasova dobivenih na izborima” na razini države ili entiteta, već jedino broj glasova unutar skupine birača koji pripadaju svakome od naroda.

Nekorektno je od predsjedništva DF-a što u izjavi zlorabi neadekvatan institucionalni položaj građana koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, tzv. „Ostalih”, obzirom da „briselski principi” zahtijevaju prekid nametanja rezultata izbora i ovoj skupini.

Njihove predstavnike, po pravilu, biraju stranke za koje pretežno glasuju Bošnjaci, kao što je slučaj i sa Srbima u FBiH, i kao što Hrvatima u RS-u često predstavnike biraju stranke za koje većinski glasuju Srbi.

Kako se nikada ne bi ponovile manipulacije i opstrukcije koje omogućuju Izborni zakon neusklađen s temeljnim načelima Ustava, ali i pojedine odredbe samog Ustava, nužno je izvršiti temeljne promjene ovih akata.

Oni moraju biti usklađeni sa samim duhom Ustava, koji je već po glavnim značajkama svoje preambule definitivno federalistički i konsocijacijski.

To svakako podrazumijeva i vraćanje na izvorni tekst Ustava, tj. ukidanje nametnutih amandmanskih izmjena koje su praktično dokinule izglede za efektivnu provedbu konstitutivnosti i jednakopravnosti Hrvata u FBiH, a da istovremeno nisu uvećale takve izglede Srbima u FBiH, Hrvatima i Bošnjacima u RS-u, kao i pripadnicima „Ostalih” niti u jednom od dva entiteta.

Protuustavnost

Nužno je prije svega potpuno izjednačiti domove naroda državnog i federalnog parlamenta s njihovim zastupničkim domovima pri izboru izvršnih tijela vlasti, ali uz obaveznu prilagodbu kvota za izbor izaslanika u federalni Dom naroda s rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, te uz ukidanje apsurdne odredbe da se iz svake županije mora izabrati po jedan izaslanik svakoga naroda neovisno o rezultatima popisa.

Pored toga, klubovima u oba doma naroda se mora vratiti apsolutna većina kao način odlučivanja u svim pitanjima.

Tim bi se izmjenama osiguralo da većinska politička volja niti jednog od konstitutivnih naroda ne može biti zaobiđena ili ignorirana pri konstituiranju izvršnih vlasti ili u zakonodavnom radu, a i sam proces postizbornog formiranja vlasti bio bi mnogo brži i transparentniji.

Vlast bi jednostavno, i na razini BiH i FBiH, bila formirana od stranaka ili koalicija koje imaju većinu u klubovima domova naroda.

Svaki suprotan postupak, kakve posljednjih dana demonstrira Demokratska fronta, sakrivajući se iza navodne supremacije načela „jedan čovjek – jedan glas” nad principom legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, podrazumijeva ne samo iskreno ili hinjeno nerazumijevanje Ustava i njegovih temeljnih načela, nego se može okarakterizirati i kao protuustavno i protudržavno djelovanje.

To u političkoj praksi dovodi do daljih pokušaja ustavne revizije neustavnim sredstvima, destabilizacije cijelog političkog sustava u već nestabilnoj zemlji, te još dubljeg urušavanja ionako narušene jednakopravnosti konstitutivnih naroda, kojima po popisu pripada 96 % građana BiH./dnevnik.ba/HMS/

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 11 svi 2015, 18:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68095
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
Zanimljivi gosti i zanimljive teme.

Citat:
IDENTITET I KARAKTER BOSNE I HERCEGOVINE KAO EUROPSKE DRŽAVE

- pluralna demokratska zajednica naroda i građana – stvarno stanje, normativni okvir i komparativna perspektiva -

Konferencija će se održati u četvrtak, 14. svibnja 2015. godine, u hotelu Mostar, s početkom u 10 sati, a podijeljena je u četiri sesije:

1. “Koncept konstitutivnih naroda kao nasljeđe povijesti BiH i specifična pomirba etnosa i demosa”

Moderator: Milan Sitarski, IDPI
Uvodničari: Radomir Nešković, Kasim Trnka, Darko Brkan


2. “Princip legitimnog političkog predstavljanja u demokratskim pluralističkim državama – gdje je BiH na mapi svijeta”

Moderator: Milan Sitarski, IDPI
Uvodničari: Ivan Vukoja, Suad Arnautović, Ugo Vlaisavljević, Mile Lasić


3. “Nacionalni i multinacionalni federalizam kao modeli za demokratski ustavni i teritorijalni ustroj pluralističkih država – gdje je BiH na mapi svijeta”

Moderator: Josip Blažević, IDPI
Uvodničari: Dejan Vanjek, Damir Kapidžić, Vlade Simović, Milan Sitarski


4. Rasprava uvodničara i sudionika

Moderator: Josip Blažević, IDPI



Na konferenciji će sudjelovati i studenti s kolegija “Interkulturalno razumijevanje” s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i s Pravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić”.


http://www.idpi.ba/konferencija-bih-eu/

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 11 svi 2015, 19:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 01 lip 2009, 17:27
Postovi: 6018
Lokacija: Generalni konzulat HR HB za Slavoniju i Baranju
Ovo zvuči baš zanimljivo, s obzirom na sudionike i teme. :palacgore1


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 27 kol 2015, 16:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Zašto IDPI više ne objavljuje?

Zadnji članak (http://www.idpi.ba/konferencija2/) je objavljen prije tri i pol mjeseca.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 27 kol 2015, 21:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 13 srp 2015, 01:07
Postovi: 131
Lokacija: Праведна ХБ
I mene zanima. Šteta, radili su dobar posao. Sada smo opet sami u borbi, bez znanstvene potkove koju je IDPI lijepo plasirao.

_________________
„Da, Herceg-Bosna je hrvatska i po trećem pravu: po pravu pobjede hrvatskoga duha...”

...Antun Gustav Matoš...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 05 ruj 2015, 17:50 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
IDPI vaskrse. Vaistinu vasrkse.

Vukoja, kao i uvijek odličan... Dakle, stvari su se za Bošnjake ponovno svele na Alijinu maksimu - ili podijeljena vlast u jednoj državi [entitetu] ili jedinstvena vlast u podijeljenoj državi [entitetu] (pod entitetom mislim na FBiH). Odnosno, hrvatska politika u BiH bi trebala raditi na tome da se bošnjacima ponude ove dvije alternative.

Šta je Hrvatima od toga korisnije? Tko zna... nisam dumo o tome.

Citat:
BiH između duha, slova i negiranja Daytona

2. rujna 2015.

Autor: Ivan VUKOJA


Daytonskim sporazumom iz 1995. godine okončan je rat u BiH i uspostavljena postojeća dvoentitetska državna struktura. Sastavni dio tog sporazuma je i Ustav BiH.

U njegovoj preambuli stoji kako Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH imaju status konstitutivnih naroda. Tri konstitutivna naroda, a dva entiteta. Nesrazmjer broja entiteta i konstitutivnih naroda temeljna je manjkavost i najočitija nedosljednost Daytonskog sporazuma, koja do danas nije primjereno riješena. S obzirom na to da konstitutivnost podrazumijeva i ravnopravnost konstitutivnih elemenata, optimalan model trebalo bi da bude troentitetski ili bi entiteti trebali biti budu ukinuti, a BiH uređena po nekom drugom ustrojbenom načelu.

Opcija ukidanja entiteta u postojećim okolnostima čini se kao najmanje vjerojatna zbog izričitog protivljenja jednog entiteta i jednog konstitutivnog naroda. Na legalan i legitiman način entitete je moguće ukinuti jedino uz suglasnost sva tri konstitutivna naroda, odnosno oba entiteta. Pored toga, ukidanje entiteta značilo bi i ukidanje Daytonskog sporazuma, a ta opcija nikada nije ozbiljno razmatrana niti spomenuta od strane bilo koje iole mjerodavne međunarodne organizacije ili institucije, uključujući OHR i Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC), koji sačinjavaju SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Kanada, Italija, Japan, Rusija, Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC), koju zastupa Turska.

Kako se sada čini, jedina opcija koja bi potencijalno mogla dovesti do ukidanja entiteta je ratna opcija i neka nova mirovna konferencija kojom bi taj rat bio okončan. Kada već legalnim i legitimnim demokratskim i političkim putem entiteti u postojećim okolnostima ne mogu biti ukinuti, a Dayton dokinut, okvir unutar kojeg treba tražiti rješenje “bosanskohercegovačke enigme” je “slovo i duh Daytona”, odnosno načelo ustavno-pravnog legalizma, koje obvezuje ne samo aktere s međunarodne političke pozornice, nego u prvom redu i sve domaće političke aktere. Naime, Daytonski sporazum, tj. ustavni ugovor kao njegov sastavni dio, još je na snazi s obzirom na to da su ga potpisali i prihvatili legitimni politički predstavnici sva tri konstitutivna naroda, čiji su potpisi još obvezujući za sve političke aktere u BiH neovisno o njihovim političkim i stranačkim opredjeljenjima.

FEDERALIZAM I KONSOCIJACIJA

Cjelokupan Daytonski sporazum, uključujući i Ustav BiH koji je njegov sastavni dio, napravljen je na načelima federalizma i konsocijacije. Federalizam i konsocijacija su utkani u slovo Daytona u tolikoj mjeri da njihovo negiranje izravno negira i Saytonski sporazum i Ustav BiH. Slobodno se može reći da načela federalizma i konsocijacije predstavljaju sam “duh Daytona”. Među spomenutim načelima, kao temeljno ističe se načelo konstitutivnosti naroda, odnosno jednakopravnosti tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, Srba i Hrvata. Model unutarnjeg uređenja BiH koji iz tog načela najlogičnije slijedi, model koji je u potpunosti sukladan duhu i Daytona i Ustava BiH, model koji je u funkciji dosljedne operacionalizacije spomenutog duha je model “tri entiteta za tri konstitutivna naroda”.

Svi prigovori tom modelu na konceptualno-teorijskoj, politološkoj razini, kao što je to navedeno i u izvješću Međunarodne krizne grupe (ICG) o stanju u BiH za 2014. godinu, zvuče šuplje, neuvjerljivo. Model “tri entiteta za tri konstitutivna naroda” bez ikakve sumnje je legalan i legitiman zahtjev nadogradnje Daytonskog sporazuma i dosljedne operacionalizacije načela jednakopravnosti konstitutivnih naroda, najznačajnijeg načela Ustava BiH. U kolikoj mjeri je on politički provediv i prihvatljiv glavnim političkim akterima u BiH, drugo je pitanje. Pored ostalog i zato jer je temeljno ustavno načelo jednakopravnosti tri konstitutivna naroda provedivo kroz više modela. Jedan od tih modela je i postojeća dvoentitetska organizacija srednje razine vlasti. Dvoentitetski model, međutim, prihvatljiv je isključivo ukoliko je jedan od ta dva entiteta, Federacija BiH, u punoj mjeri konstituiran na načelu zajedničke/podijeljene uprave legitimnih predstavnika Bošnjaka i Hrvata, dakle kao dosljedna bošnjačko-hrvatska federacija, što je ona po izvornim ustavima i sporazumima iz Washingtona i Daytona i bila.

Dakle, ukoliko želi biti sukladna “duhu Daytona”, odnosno načelima federalizma i konsocijacije, Federacija BiH mora “i pravno i stvarno” funkcionirati sukladno dosljedno provedenom načelu zajedničke ili podijeljene uprave legitimnih predstavnika Bošnjaka i Hrvata. Takva uprava u Federaciji BiH trenutno ne postoji u zadovoljavajućoj mjeri i obliku, a ukoliko legitimni predstavnici Bošnjaka i dalje nastave s odbijanjem načela i aranžmana zajedničke/podijeljene uprave, hrvatski zahtjevi za samoupravom postajat će sve snažniji i legitimniji. Izbor je jasan: dosljedno i kvalitetno aranžirana i provedena podijeljena/zajednička uprava, ili samouprava u vidu federalne jedinice s hrvatskom većinom, odnosno trećeg entiteta za treći konstitutivni narod. Kada su bošnjačko-hrvatski odnosi u Federaciji BiH u pitanju, sve druge opcije su u suprotnosti i s duhom i s izvornim slovom i Daytonskog i Washingtonskog sporazuma.

No, uspostava tri entiteta ili ponovno uspostavljanje izvorne bošnjačko-hrvatske Federacije BiH treba da bude samo prvi značajan korak institucionalnog i administrativno-teritorijalnog rješavanja jednakopravnosti tri bosanskohercegovačka konstitutivna naroda, s jedne, i punog uvažavanja individualnih i građanskih, te grupno-specifičnih prava svih državljana BiH, s druge strane.

JEDNAKOPRAVNOST KONSTITUTIVNIH NARODA

Pitanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda, među ostalim, pokušalo se riješiti i Odlukom o konstitutivnosti sva tri naroda na cjelokupnom teritoriju BiH. Nažalost, ta odluka nije dovela do toga da Hrvati i Bošnjaci postanu u većoj mjeri konstitutivni u RS niti su Srbi postali konstitutivniji u FBiH. Najznačajnija politička posljedica te odluke, u kombinaciji s amandmanskim izmjenama Ustava FBiH nametnutim od strane OHR-a, je faktičko dekonstituiranje Hrvata u FBiH i pretvaranje Federacije BiH u dominantno bošnjački entitet.

Pitanje jednakopravnosti svih građana i državljana BiH pokušalo se, među ostalim, riješiti i tzv. presudom “Sejdić i Finci”. Do provedbe te presude nije došlo u prvom redu što su unitarističke političke snage tu presudu željele zloupotrijebiti za dalje slabljenje i negiranje ustavne kategorije konstitutivnosti naroda. Imajući u vidu “duh Daytona” taj pokušaj se može okarakterizirati kao antidaytonski i protuustavan, a kao takav u konačnici se pokazuje i kao štetan glede pitanja jednakopravnosti svih građana i državljana BiH.

Pored federativnog administrativno-teritorijalnog modela uređenja BiH sukladnog načelu konstitutivnosti naroda, zbog određenih specifičnosti, u prvom redu činjenice da svi pripadnici konstitutivnog naroda neće, niti bi trebalo da budu nastanjeni u entitetu u kojem taj konstitutivni narod čini većinu, nužno je etno-teritorijalni kriterij nadopuniti kriterijem neteritorijalne autonomije po uzoru na belgijske jezične zajednice. Bez obzira na to radilo se o troentitetskom ili postojećem dvoentitetskom s deset ili manje kantona, za postizanje pune jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda te uživanje konstitutivnih prava za sve pripadnike konstitutivnih naroda bez obzira na to u kojem dijelu BiH živjeli, nužno je entitetsko-kantonalni model nadopuniti zakonima i institucijama koje će se brinuti o pripadnicima svih konstitutivnih naroda na cjelokupnom teritoriju BiH. Prva i jedina takva institucija kada je BiH u pitanju je Hrvatski narodni sabor u BiH. Istina, HNS BiH je to još puno više u ideji i namjeri nego u ustavnoj, zakonskoj i političkoj stvarnosti BiH.

Kao što “slovo Daytona” treba da bude u suglasju s “duhom Daytona”, tako i individualna i građanska prava u BiH treba da budu u suglasju s pravima konstitutivnih naroda na jednakopravnost. U okvirima unitarističkih koncepata i modela ta prava se međusobno isključuju i negiraju, a u okvirima federalističko-konsocijacijskih prožimaju i nadopunjuju. Stoga smatramo kako je rješenje najznačajnijeg i najzahtjevnijeg pravno-političkog pitanja u BiH – puna institucionalna i administrativno-teritorijalna jednakopravnost konstitutivnih naroda uz maksimalno moguće uvažavanje individualnih i građanskih, te grupno-specifičnih prava i sloboda svih državljana BiH – moguće samo u suglasju s “duhom Daytona”, odnosno u suglasju s federalističkim i konsocijacijskim načelima i modelima. I Odluka o konstitutivnosti i presuda “Sejdić i Finci”, kao i sve buduće odluke i presude takve vrste, ukoliko žele doprinijeti harmonizaciji društva i jačanju države u svojoj primjeni, treba, također, da budu vođene “duhom Daytona” i njemu suglasnim načelima i modelima, a ne njegovim negiranjem.


IDPI


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 02 lis 2015, 17:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Citat:
Federalizirati BiH po uzoru na Belgiju, Švicarsku, EU...

Stručni tim Instituta za društveno-politička istraživanja dovršio studiju o preustroju BiH, a portal Večernjeg lista BiH Vecernji.ba donosi detalje

slika

AUTOR:
Zoran Krešić


Institut za društveno-politička istraživanja iz Mostara dovršio je "Studiju preustroja BiH u cilju osiguravanja institucionalne jednakopravnosti konstitutivnih naroda" nadnaslova "Bosna i Hercegovina - federalizam, ravnopravnost, održivost" gdje se i iz samoga naziva da zaključiti kako u IDPI-ju prihvatljivim modelom za BiH vide federalizam i primjenu načela konsocijacijske demokracije kako bi se nadvladalo stanje kronične krize koja je zakočila zemlju.

Federalizam

Kako je za "Večernjak" objasnio član stručnog tima IDPI-ja Ivan Vukoja, koji je radio na izradi ove studije, najvažnije je bilo utvrditi dijagnozu stanja u Bosni i Hercegovini te su na temelju kriterija utvrdili razloge stalne krize i problema s kojima se suočava ova zemlja. Zatim su u teoriji, ali i praksi tražili model koji bi bio legitiman i prihvatljiv svim političkim akterima, a po razmišljanju iz IDPI-ja, u BiH su to tri naroda, kao graditeljski elementi zemlje. 
"Temelj Ustava, Daytonskog sporazuma i BiH se izvodi iz konstitutivnosti naroda i to samo po sebi podrazumijeva potrebu postojanja institucionalne i političke jednakopravnosti između konstitutivnih naroda, što je i temelj za stabilne odnose i izgradnju države", smatra Vukoja. 
Prema njegovu mišljenju, ako se tako postave stvari, brojni drugi modeli otpadaju kao nelegitimni za raspravu, zbog čega su u ovoj studiji federalizam i načela konsocijacijske demokracije uzeli kao polazište za rješavanje najvažnijih političkih i društvenih prijepora. 
"Ne postoje gotovi modeli u svijetu koji bi se mogli samo prepisati, ali stanje u pojedinim zemljama sliči onome u BiH i na tim bi se načelima izgradio federalno-konsocijacijski model po uzoru na rješenja koja postoje u Belgiji, Sjevernoj Irskoj, Švicarskoj, pa čak i Kanadi", smatra Vukoja. Član Stručnog vijeća IDPI-ja Milan Sitarski istaknuo je kako su povijesnim presjekom stanja pokazali da se svaki put, još od osmanlijskog vremena, Austro-ugarske, stare ili nove Jugoslavije, pa i BiH nakon Daytona, pokazalo najlošijim za BiH kada je jedan narod u podređenom položaju u odnosu na drugi. To je svaki put generiralo krize, nestabilnosti i sukobe.

Poboljšanje ili remont

Objasnio je da je sadašnja situacija takva da Hrvati imaju manja prava i mogućnosti zaštite svojih legitimnih interesa u odnosu na dva naroda. 
"Pogubna je ta marginalizacija Hrvata i zbog toga BiH kasni za ostalim zemljama u regiji. To je ozbiljan problem", rekao je Sitarski za portal Večernjeg lista BiH Vecernji.ba. Po njegovim riječima, ova studija sastoji se od povijesne analize, politološkog objašnjenja te komparativne analize pojedinih modela. U završnome dijelu predloženo je više modela mogućih rješenja. Tako se prema jednome od prijedloga navode institucionalne promjene. Ovaj se model odnosi na institucionalno poboljšanje u uvjetima sadašnjeg administrativno-teritorijalnog ustroja s dva entiteta, od promjene Izbornog zakona, načina odlučivanja u izvršnoj vlasti i povratka pariteta. Postoje i razrađeni modeli koji podrazumijevaju administrativno-teritorijalni preustroj zemlje koji bi počivao na kriteriju konstitutivnih naroda.


Večernji list


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 20 tra 2016, 22:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
slika

http://www.idpi.ba/wp-content/uploads/2 ... ja_web.pdf


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 21 tra 2016, 13:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68095
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
Ogroman dokument, preveden i na engleski.

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 21 tra 2016, 13:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Ima tu svega. D. Pehar - prevoditelj, je napravio dosta oštru kritiku.

https://docs.google.com/viewerng/viewer ... r_idpi.pdf


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 01:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 02:42 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
P. S.

Glas i dijalekt, izgovaranje ć i đ kod Sitarskog baca malo na Srećka Šojića.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 08:41 
Offline

Pridružen/a: 09 vel 2014, 19:07
Postovi: 3022
Tuta je napisao/la:
Ima tu svega. D. Pehar - prevoditelj, je napravio dosta oštru kritiku.

https://docs.google.com/viewerng/viewer ... r_idpi.pdf


Ovo je više nekako kritika semantike i nekih malih kontradikcija, nego supstance. Bar letimično koliko sam vidio. Trebali bi te stvari korigirat.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 13:20 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 26996
Prebacio sam na drugo mjesto.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 17:45 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
novem je napisao/la:
Prebacio sam na drugo mjesto.


Šta?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 19:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 26996
Tuta je napisao/la:
novem je napisao/la:
Prebacio sam na drugo mjesto.


Šta?


Ovo o W.P.

politika/wolfgang-petritsch-t4116-75.html

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 28 tra 2016, 19:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 20 sij 2011, 20:26
Postovi: 1431
Tuta je napisao/la:


Nije loš Sitarski. S druge strane, ovaj sarajevski uhljeb što živi od tuđih novaca je isuviše agresivan u nastupu. Pršti unitarizam iz njegovih riječi i ubleha.

Sami naslov je pogrešno postavljen. Miješaju se kruške i jabuke. Jer država po ustrojstvu može biti ili unitarna ili federalna. To su jabuke. Regionalizam ili centralizam su kruške. I unitarna država i federalne jedinice mogu dalje biti decentralizirane ili centralizirane. Primjerice, federalna jedinica RS može biti centralizirana kao sada ili decentralizirana. Ali to je i dalje federalizam.
Pa su slijedom toga prijedlozi za regionalizacijom istovremeno prijedlozi za daljnjom unitarizacijom. Dodatna regionalizacija postaje nepotrebna ukoliko podignemo kantone na razinu koju zaslužuju, to je onda i federalizacija i regionalizacija u jednom jer kantoni jesu kompaktne geografske jedinice u čijoj su tvorbi uvaženi gospodarski i prometni kriteriji. To je još jedan razlog zašto mi se ne sviđa priča o veležupanijama. To bi bio svojevrsni korak unatrag. u odnosu na rezultate koji bi se postigli znatno manjim zahvatom - ukidanjem FBiH okvira za kantone koji ih financijski i regulativno guši.

Dobro je primijetio Tonino Picula da je u Sarajevu federalizam psovka, iako FBiH nosi riječ federacija u nazivu.

Sami prijedlog IDPI ne mogu reći da mi se sviđa, jer ne rješava ništa krupno. Puno bi tu bilo petljanije, puno međukoraka, a malen napredak u odnosu na ono što bi se dobilo ukidanjem dotrajale i nepotrebne FBiH razine vlasti i prijenosom njenih ovlasti na kantone. Time bi u jednom hipu bila provedena federalizacija i smanjen birokratski aparat. Smanjenje uprave vodi i nižim stopama korupcije, povoljnijem okružju za poslovanje.

Ovdje me najviše razočarava stav Denisa Hadžića iz Liberalnog foruma koji je propustio svrstati se na liberalnu stranu, kontra unitarizmu. Iako je Musliman, očekivao sam da će poradi slobodarske ideologije kojoj naginje demontirati regionalizaciju kao loš smokvin list za unitarizam. A unitarizmu se protivi svaki liberal u klasičnom, europskom smislu liberala, ne američkom smislu liberala kao socijal-demokrata.

FBiH je ratna tvorevina. Njena svrha nije gospodarska ili upravna nikada ni bila niti je danas. Praktično se radilo o političko-vojnoj teritorijalnoj jedinici. Proglašenjem konstitutivnosti svih svuda izgubila je svaki zdravorazumski smisao.

Prilikom ukidanja pojedinih teritorijalnih jedinica, ako se ukidaju savezne jedinice (kantoni) govorimo o unitarizaciji. Ako se pak ukida FBiH govorimo o decentralizaciji federalnog ustrojstva jer opstaju kantoni, koji su manje jedinice, a dokida se veća jedinica koja je postala suvišna. Postoji naime još i centralna državna razina. Liberalni stav nipošto ne može biti ostavljanje FBiH i ukidanje kantona.

Zaključno, zdravorazumski hrvatski stav mogao bi biti:

Ili
1) ukidanje FBiH i prijenos njenih ovlasti na kantone čime bi se u jednom potezu proveli:
a) federalizacija - demontaža oksimorona (unitarizirane federacije)
b) decentralizacija - prijenos ovlasti s više na nižu instancu
c) regionalizacija - kantoni su ujedno i regije (sz bosna, posavina, središnja bosna itd.) koje pojednostavljenjem većeg entiteta dobivaju na ulozi
d) debirokratizacija, uštede, smanjenje korupcije

ili
2) podjela FBiH na dvije veležupanije, dva su načina:
a) slijedeći etnički princip, županije u teritorijalnom diskontinuitetu, uz eventualno prekrajanje granica općina gdje je nužno ili na jednostavniji način
b) 5 kantona u jednu veležupaniju, a 5 u drugu, u jednoj bi Hrvati bili brojčano ravnopravan faktor, u drugoj brojčano zanemariv kao u RS-u

_________________
The only true national autonomy is the freedom of the individual against the state and society.

Mises


Vrh
   
 
 Naslov: Re: idpi.ba - Institut za društveno-politička istraživanja Mostar
PostPostano: 29 tra 2016, 11:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 20 sij 2011, 20:26
Postovi: 1431
Ispada da je međ. ekspertna skupina ponudila za Hrvate povoljnija rješenja od onih što ih predlaže IDPI. Njihov zaključak je: ili treći entitet ili ukidanje FBiH i prijenos njenih ovlasti na kantone i eventualno kasnije okrupnjavanje kantona. Ova druga opcija je ne samo najlakše izvediva, nego bi polučila i najbolje rezultate u vidu smanjenja administrativnog opterećenja i korupcije.

Ali to HDZ-ovcima (koji plaćaju IDPI-ovce) nije baš milo rješenje. Bili bi prisiljeni odreći se mnogih pozicija na grbači naroda. Od fede se dobro živi. Svaki zakon u FBiH mora zlatnom penkalom potpisati Čavara, a ministrica nelegalnog ministarstva kulture može raspodjeljivati tuđe novce. A gdje su tek svi silni HDZ-ovi kadrovi u institucijama i agencijama FBiH za koje nikad nismo ni čuli. Oni koji bi nešto radili, neka idu u neku zemlju koja to dopušta. FBiH će da živi od birokracije. Jer to je najkorisnije.

_________________
The only true national autonomy is the freedom of the individual against the state and society.

Mises


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 34 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO