Ne vidim nikakav hvalospijev općinskoj vlasti u ovom tekstu o kružnom toku, zaista, niti spominjem vlast, nego samo pohvalu JKP oko uređenja istog...

na koji se način financira ovaj tjednik te jeli istina da su urednici članovi hdz-a.?

A gdje se nalazi taj kružni tok, u odnosu na autobusni kolodvor?

haha, tipični odgovori, i komunistička partija jugoslavije je imala svoje službene novine Komunist i Borbu, a u ostalima postavljala urednike....
imam pravo napadati što me god volja, a sitne duše...
uostalom neće kupovati taj bilten tako da mi je svejedno.

imam pravo napadati što me god volja,

na koji se način financira ovaj tjednik te jeli istina da su urednici članovi hdz-a.?

Toliko o neovisnosti i financiranju tog medijskog glasila...

A čuj, što se mene osobno tiče bitno je da se nešto tiska, publicira, pa makar to imalo za kolateralnu štetu i izvjesnu političku (predizbornu) pristranost.
Ali ti si svjesna da nakon izbora neće više biti toliko razumjevamja za financiranje ovoga časopisa... daj Bože da se varam.

Niti za financiranje nekoliko novih portala koji su se stvorili ove godine...svi kontra HDZ-a.

Moglo bi biti i malo više ozbiljnijih tema u tim novinama. Ne bih htio pametovat ali rijetko izlaze a kad izađu pročitam sve za 20 minuta.

Zahvaljujem se svima na pozitivnim komentarima, posebice Old skul, zaista je lijepo imati podrsku od takve osobe :)

Drago mi je da je javnost uvidjela važnost tiskanih medija na hrvatskom jeziku i važnost medija uopće; jer ono što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo. Upravo to bila je vodilja kolege Matića i mene, koji smo kroz pola godine uspjeli realizirati ovaj projekt, od pokretanja ideje, do pripreme broja, tj priloga, fotografija, dogovora s tiskarom, prijevoza itd itd itd, te na samom kraju svečane promocije na kojoj je bilo prisutno preko 300 uzvanika. Među ostalim gostima nazočni su bili gosp. Velimir Pleša, načelnici svih 6 općina koje novine tematski ''pokrivaju'', glavni urednik Večernjeg lista gosp. Jozo Pavković, što samo po sebi pokazuje važnost ovoga projekta.

Kao što sam i naslućivao, tek sada počinju pravi problemi; tek sada počinju podmetanja da je ovo bilten HDZ-a, da smo kolega i ja poltroni HDZ-a, da pišemo samo za HDZ itd...

Pozivam i ovim putem sve koji u Vjesniku pronađu bilo kakvu promociju HDZ-a BiH da se slobodno jave i objasne svoje stajalište.

Novine nisu ni moje, ni kolegine, ni HDZ-ove, nego svih nas, nas Hrvata u BiH. Izvještavat ćemo objektivno i uvijek biti dostupni svima, za prijedloge, komentare, akcije... Kao što kaže jedna osoba koju jako cijenim '' bit ćemo dio rješenja a ne problema''.

A onima koji kažu da će izaći samo par brojeva i onda će izdavanje prestati mogu poručiti samo jedno: vidimo se na svečanoj promociji stotog broja HERC Vjesnika.

Ugodan pozdrav, zahvaljujem još jednom svima koji su pozitivnim komentarima podržali ovaj projekt i podržali njegovu važnost.

Svako vam dobro.

Ostali mi dužni lovu za pretplatu i ne javljaju se na mail. Matiću ako ovo čitaš pazi kud hodaš.

Tako je to u Čapljini, postave na čelo lista jednog Hercegovca (Jakišu) i jednog Bosanca (Matića), i dok dobro ide svi hvale Hercegovca a Bosanca nema ni na mapi, a čim zaškripi svi bi da linčuju Bosanca.

Jakiša je od ovoga partijskog projekta profitirao, otišao u malo više strukture. Samo je Matić ostao sirotinja kao i prije i osobni novinar načelnika općine Čapljina iz zahvalnosti jer mu je ovaj davno zaposlio suprugu u općini.

Koja razlika između ovoga i bivšeg načelnika općine... prijašnji, Stjepan Šutalo je bio vrhunski stručnjak i ekspert u svim poljima općinskog života. Ali nije znao da se slika za novine, bio je miran i povučen, znao je samo da radi, čovjek nije ni na godišnji odmor išao više od 5 dana. Ali jednostavno nije za politike bio, već aparatčik. Nije pozornost posvećivao protokolu. Jednostavan i spontan čovjek.

Ovaj sada je čisti političar, nema pojma ni o čemu ali zna da petlja i prepoznao je važnost medija, zna se slikati i govore držati, drži do protokola - a izvan protokola je nula. I plus je zaposlio 30 novih djelatnika kojega plaćaju poreski obveznici, kao znak zahvalnosti za one koji su ga poduprli na izborima. To je pola milijuna maraka godišnje za plaće i ostale doprinose.
Sa tim novcem se mogao riješiti izbjeglički kamp u Tasovčićima, ali za te ljude od općine para nema već su prepušteni Svevišnjem.

Braća Sikimić iz Ljubinja pokrenula medijsku revoluciju u Istočnoj Hercegovini

U drugom desetljeću 21. stoljeća u općini Ljubinje nema niti jednog lokalnog medija, pošta dolazi i odlazi svega 3 puta tjedno, a pojedina sela, kao što su Ubosko i Vlahovići, nemaju struju, a ni signal niti jedne TV/radio postaje!

Sumrak informacija, a ponegdje i totalni mrak – svakodnevica su više od 4.000 stanovnika jedne od najnerazvijenijih općina u Republici Srpskoj.

Ovdje je informiranje, nažalost, samo teoretska kategorija, čiji je razvoj limitiran činjenicom da nema dovoljno uvjeta za održivi rad lokalnog medija.

Ipak, stvari se mijenjaju na bolje!

Naime, NVO ''Moja Hercegovina'' iz Ljubinja, koju predstavljaju braća Dragiša i Draško Sikimić, pokrenuli su regionalni istočno-hercegovački internet magazin Moja Hercegovina, koji je za samo 9 mjeseci ozbiljnog djelovanja, postao najčitaniji internet magazin istočne Hercegovine.

Redakcija portala ''Moja Hercegovina'' danas broji desetak članova, te u svakoj općini imaju po jednog ili više novinara/suradnika, koji zanimljivim pričama iz ovih krajeva, izdvajaju ovaj portal od gomile sličnih.

Odlični rezultati sa portalom potaknuli su braću Sikimić da iniciraju sljedeći korak – da informacije stignu tamo gdje portal ne može doprijeti - do građana koji nemaju ili ne znaju koristiti računalo, stanovnika starije dobi, te onih koji žive u lošijim ekonomskim uvjetima.

Sikimići su i u tome su uspjeli – naime, oni su jučer nakon skoro četiri desetljeća medijskog mraka, u Narodnoj biblioteci u Ljubinju, promovirali moderan mjesečni tiskani magazin pod nazivom ''Ljubinjska riječ'', koji će se u narednih 11 mjeseci, pod pokroviteljstvom UNDP-a i općine Ljubinje, baviti kronikom života u Ljubinju, i koji će stizati i najzabačenije zaseoke u Ljubinju.

Pored ''Ljubinjske rječi'', u sklopu projekta ''Media centar Ljubinje – od informacije do akcije“, kojeg većinski financira UNDP, oni su pokrenuli i uslužni volonterski servis koji svim stanovnicima općine Ljubinje, omogućava da tijekom svakog radnog dana, u njihovom uredu, mogu potpuno besplatno koristiti internet usluge, kopirati i printati dokumente, slati faks, educiratii se za korištenje društvenih mreža i td.

Cijela priča možda i ne bi bila toliko zanimljiva, ukoliko ne znate podatak da braća Sikimić od rođenja žive sa teškim kožnim oboljenjem ''Epidermolysis Bullosa'', od koje u svijetu boluje manje od 1% stanovništva, te im je za svakog po na osob, za terapiju sa kremama, čajevima i specijaliziranom ishranom, na mjesečnoj razini potrebno više od 700 KM.

Međutim, borba sa teškom bolesti, braću ne sputava da stvaraju i doprinose svojoj zajednici, i to ne na bilo kakav način, već jednim od najmoćnijih oružja danas, a to su mediji, portal ''Moja Hercegovina'' te magazin ''Ljubinjska riječ'', s kojima, osim što organiziziraju humanitarne akcije, nesebično doprinose promoviranju istočne Hercegovine na naljepši mogući način.