Sve nas privlače ljudi koji imaju dobar smisao za humor. Humor, kao ni jedna druga ljudska osobina, ima moć da omekša ljudska srca i razveseli dušu, te predstavlja dobrodošli odmor od pritiska života. Humor i šala su dozvoljeni u islamu. To saznajemo iz nekolicine hadisa Poslanika, s.a.v.s.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslaniku, s.a.v.s., bilo receno: «Božiji Poslaniče, pa , ti se šališ sa nama.» A, on je odgovorio: «Ja samo kažem ono što je istina.» (bilježi Tirmizi) U jednom drugom hadisu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., dao nadimak Zejneb bint Selemi i stalno je zvao «Zuvejneb!». U drugim hadisima se prenosi da bi se Poslanik, s.a.v.s., igrao i šalio sa malom djecom. Vidimo da je šala sunnet. Sufjan ibn Ajna je bio upitan: «Je li šala zabranjena?» On je odgovorio: «Ona je sunnet. Samo je stvar u tome da bude prikladna.». Mnogi ucenjaci se slažu oko toga. Omer je rekao: «Divim se covjeku koji je kao dijete kada je sa svojom porodicom (veseo), a kada ih napusti on postaje ozbiljniji.».


Sabit ibn Ubejd je rekao: «Zejd ibn Sabit je bio jedan od najšaljivijih ljudi u svojoj kuci. A, van kuće je bio ozbiljan kao i svaki drugi čovjek.». Isto tako se prenosi da je Ibn Abbas zamolio svoje goste da vode lagan i veseo razgovor da bi se lijepo proveli i da im ne bi bilo dosadno. Rabija je rekla: «Vrlina se sastoji od šest dijelova; tri dok si u gradu (kod kuce) i tri dok si na putu. Prva tri su učenje Kur`ana, čest boravak u džamiji i širenje božije riječi. A, ostala tri dijela dok si na putu su: trošenje, lijepo ponašanje i šala koju je Allah dozvolio.». Ibn Abbas je rekao: «Ispravno šaljenje je dozvoljeno, jer Poslanik se šalio, ali je govorio ono što je istina.». Ali ibn Ahmed al-Farahid je rekao: «Kada se ne bi šalili ljudi bi se osjećali zatočenim.».

S druge strane neki od učenjaka su zabranili šalu i to potkrepljuju sa nekoliko hadisa. Prenosi se da je Poslanik rekao: «Ne budite površni prema drugima i nemojte se šaliti.» (bilježi Tirmizi)U drugom hadisu se kaže da je Poslanik rekao: «Sve ima svoj pocetak, a neprijateljstvo počinje sa šalom.». Džafer ibn Muhammed je rekao: «Čuvajte se šale, jer ona uzrokuje sramotu.» Ibrahim al-Nakhi je rekao: «Šaljenje je izraz gluposti i arogancije.» Imam ibn Abdul Bar je rekao: «Neki od učenjaka zabranjuju šaljenje, zbog toga što ono uzrokuje vrijeđanje, mržnju i prezir među ljudima.»

Kako da pomirimo ova dva stava? Al-Hafet je rekao: «Ono što je zabranjeno je pretjerano ili stalno zbijanje šala, jer ono odvlači pažnju od veličanja Allaha i ozbiljnosti po pitanju vjere. To često vodi ka tvrdoći srca, zavisti i gubitku poštovanja. Korisno šaljenje, kome je svrha da smiri ljude, zabavi ih ili opusti na neko vrijeme – je dozvoljeno.»

Vrste šale:Po Ibn Hajjanu postoje dvije vrste šale. Prva je preporučena i definira se kao: «Ona koju je Allah dozvolio, koja ne predstavlja niti sa sobom povlači grijeh, te ne vodi do razdora među ljudima.». Druga je ona negativna, štetna. Definira se kao: «Uzrok neprijateljstva i tuge i stvara nepoštovanje medu ljudima.». Da istaknemo nekoliko korisnih i štetnih aspekata šale. Šala je korisna jer zabavlja, podiže raspoloženje i olakšava terete života zbližavajući ljude. Opisujući ovu vrstu šale jedan čovjek je napisao: «Takav humor nikoga ne vrijeđa niti kritikuje. Vodi osobu od tuge ka sreći, rastjeruje ljutnju, opušta ljude i omogućava im da budu ono što jesu.» Šala gubi svoju svrhu ako sije razdor medu ljudima, te uzrokuje neprijateljstvo i zavist.

Vodilje za humor:

Šala ne smije da se udaljava od istine. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rakao: «Ja samo kažem ono što je istina.» Šala ne bi trebala da bude precesta odlika ličnosti (da preraste u neozbiljnost), jer i ozbiljnost je vrlina. Muhammed ibn ar-Rašid je rekao: «Pitanja islama su suviše ozbiljna da bi se rješavala u šali.» Smijeh, šala, opuštenost su svakako dobrodošli u odgovarajuće vrijeme i mjesto. Ali, kada se radi neophodna je ozbiljnost. Šala mora biti u odgovarajuće vrijeme i na odgovarajućem mjestu. Dr. Adel Šuvejh je rekao: «Humor je najpoželjniji nakon sabah namaza.» Njegov stav je podržan i hadisom kojeg prenosi Semuk ibn Harb: «Upitao sam Džaber ibn Samra da li je provodio vrijeme sa Poslanikom», a on je rekao: «Jesam. Poslanik često nakon sabah namaza ne bi napuštao džamiju sve do izlaska sunca. Oni bi se smijali, a i on bi se osmjehivao.» (bilježi Muslim) On je, također, rekao: «Još jedno vrijeme za opuštanje je nakon jacije namaza. Šala je dozvoljena sa porodicom, rodbinom, braćom i sestrama. Još je poželjnije ako služi kao savjet ili uputa, ili ako razvija prijateljstvo i toplinu među ljudima.» Do svake osobe je da odluči da li je vrijeme odgovarajuće za šalu. Vidi se da u islamu tema šale i njeni efekti odlučuju da li je ona dozvoljena ili ne. Imam Nevevi je rekao. «Šala je zabranjena ako je pretjerana ili prečesta. Tako gubi efikasnost i uzrokuje otvrđivanje srca. Ona odvlači pažnju čovjeka od ibadeta i brige o pitanjima islama. Često nanosi štetu i uzrokuje nepoštovanje. Ako ovi aspekti nisu prisutni u šali onda je ona islamom dozvoljena. Poslanik je koristio humor da bi dopro do ljudi i približio ih jedne drugima». U svakom slučaju, većinom će skromnost i prirodnost imati isti efekat kao šaljenje. Ovo je posebno korisno za ljude koji nisu prirodno nadareni za šalu. Uvijek je važno zapamtiti da humor da bi bio plodan mora imati svrhu. Šala je kao dodavanje soli u hranu. Mora biti dozirana i moramo zapamtiti da neki ljudi ne jedu slanu hranu. Drugim riječima, sa nekim ljudima se ne priliči šaliti. Az-Zahabi prenosi da je Halef ibn Sabit rekao: «Bili smo kod Jezida ibn Haruna i on se našalio. Ahmed ibn Hanbel se nakašljao, a Jezid je upitao: «Ko se nakašljao?» Kada je saznao o kome se radi pokrio je čelo rukama i počeo plakati: «Zašto mi niste rekli da je Ahmed ibn Hanbel ovdje, pa ne bih zbijao šale?»» U nekim situacijama šaljenje može prouzrokovati gubitak dostojanstva. Kaže se: «Nemojte se šaliti sa djecom do te mjere da izgube poštovanje prema vama.» Ibn Hajjan je rekao: «Ko god se šali sa nekom osobom sa kojom se ne priliči šaliti izgubit će poštovanje te osobe, čak iako je ono što govori istina. Čovjek treba birati s kim će se šaliti.» Ibnul Mukafa je rekao: «Čovjek treba odrediti svoje ponašanje prema dvjema grupama ljudi. Jedna grupu čini javnost. Ovdje treba biti ozbiljan i govoriti sa svrhom. Drugu grupu čine ljudi koji su mu bliski. Sa ovom grupom treba da bude šaljiv i brižan. Svako od ovih ponašanja na pravom mjestu će biti korisno i uroditi plodom». Pokušajte da shvatite ljude sa kojima ste u kontaktu da biste odlučili da li priliči ili ne da se šalite sa njima. Takvo je bilo ponašanje Poslanika, jer on se nije šalio sa svim svojim prijateljima. Iako se možda na prvi pogled podrazumijeva da moramo biti oprezni kada se šalimo, mnogi od nas ipak nenamjerno povrijede osjećanja drugih. Humor je dobar način da se olakša neka teška situacija ili ublaži neka neugodna, ali mora se ispravno koristiti. Isto kao što je nož koristan i neophodan za pripremanje hrane može vas povrijediti. Mnogi ljudi to ne shvataju, ali sarkazam je ljutnja prekrivena tankim velom.Napomene koje moramo imati na umu:• Je li pravo vrijeme za šalu?• Da li bi se trebali šaliti sa tom osobom?• Je li prava tema za šalu?• Je li pravo mjesto za šalu?

Također, zapamtite i ovo:- Nikada nemojte kritikovati nekoga dok se šalite.- Nemojte nametati šale, ako vam ne idu prirodno.- Pazite se pretjeranog šaljenja sa odredenim osobama.- Kontrolišite se kada ste neozbiljni. - Pokažite poštovanje prema osobi sa kojom se šalite, kao što činio Poslanik kada je čovjeku sa kojim se našalio rekao: «U Allahovim očima ti si velik.»- Lijepo se ponašajte prema osobama koje su se u šali prema vama ogriješile. Nemojte uzvraćati grubo ili buljiti u njih.- Bolje je ne šaliti se sa nekim koga susrećete po prvi put.

Moramo biti pažljivi da održimo islamski bonton u ponašanju i da nikada nepažnjom ne povrijedimo ili ponizimo nekoga. U šali trebamo imati na umu gore navedene napomene i zadržati lijepo islamsko ponašanje.