Fenomen Željko Komšić: Čiji si ti, mali?

...

Brblja u izbornoj noći nazalno, navrat-nanos Šaćir Filandra, jedan od nezavisnijih bošnjačkih intelektualaca (postao je intelektulac i pri tom nezavisan čim je osobnim represivnim autoritetom okupirao stan u kapitalnoj sarajevskoj ulici Ferhadiji vrijedan, brat-bratu, pola milijuna maraka) kako je izborni trijumf Željka Komšića dokaz da je, hhm, mhm, postojeći ustavni poredak, mrm, trt, mrt, skup plauzibilno neupotrebljivih, mih, hih, pih... Promućkaj, pa prospi.

U vrijeme kada je Filandra uredno dolazio po plaću u Marksistički centar Centralnog komiteta Saveza komunista, nisam siguran da je Željko Komšić uopće znao gdje je centrala Stranke komunista.

Imam li ja, primjerice, građansko, biračko pravo da mi se i načelno i suštinski izborni proces gadi? Pretpostavljam da imam... Ako nemam, potrudit ću se da ga steknem; pojedinačno barem.

Sve što sam na ovim stranicama (na)pisao o „fenomenu Komšić“ i dan-danas stoji: da je dopustio da se službeno vozi raskošnim automobilom koji mu je „na lijepe oči“ poklonio poslijeratni tajkun, najblaže rečeno, sumnjive karijere Selver Oruč.

Ne mislim da sam mnogo griješio kada sam predsjednika Komšića javno upozoravao da nema pravo u sudnicu dovoditi svoje zaštitare, niti blokirati kavane u kojima doručkuje, ruča, večera... Željko se nakon (mog) javnog upozorenja odrekao te skupocjene donirane limuzine, međutim time ništa bitnoga nije promijenio u javnom ponašanju: gledaju ga ljudi, birači, i uredno prijavljuju tamo gdje treba, kako u Oručevoj samoposluzi u Rajlovcu, recimo, sa suprugom iznosi više artikala nego što unese para.

Ima li na to pravo, kako nadahnuto kažu Komšićevi neumjereni stranački apologeti, „predsjednik Bosne i Hercegovine“?. Naravno da nema.

Komšićeva stranka, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine koju, po nesreći i po stranku i za javnost, medijski personificira lokalni sarajevski haustorski kleptoman Damir Hadžić ima, ili bi trebala imati, ozbiljnih razloga za zabrinutost da ne kažem, samopreispitivanje. Ni u jednom kantonu/ županiji u kojem su Hrvati u većini SDP nije dobacila do izbornog praga. U Republici Srpskoj, odnosno u Narodnoj skupštini toga entiteta po prvi put u postdejtonskoj Bosni i Herecegovini neće biti poslanika SDP-a.

Jednostavno mi je pisati i o drugom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakiru Izetbegoviću. O Malom Princu sam uglavnom napisao sve što je važno. I to kako je vaninstitucionalno, nezakonski, iz zatvora izvadio Fahrudina Radončića, ozbiljnog kandidata za člana Predsjedništva BiH, pa Radončiću (opet nezakonito) pribavio policijsku dokumentaciju za odstrjel Harisa Silajdžića (još jednog neuspjelog kandidata za Predsjedništvo). Sve je to viđeno, napisano, dokumentirano i ne treba previše riječi niti novinskog prostora trošiti.

Da je bilo tih godina barem mrvica pravne države (prvih mjeseci 1994.) i jedan i drugi i treći, i Izetbegović i Radončić i Silajdžić, bili bi pohapšeni i procesuirani zbog niza različiti krivičnih djela - zloupotreba položaja, odavanje državne tajne, pomaganja u izvršenju krivičnog djela.

Ali, vratimo se Željku Komšiću, novom-starom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ako hoćemo biti legalisti, odnosno poštovati volju naroda, više od tri stotine hiljada glasova koliko je Komšić na posljednjim izborima dobio nije baš za podcijeniti i treba tu volju, ako ništa drugo, respektirati.

Ne treba biti pametan da bi se skontalo da je Komšićevo biračko tijelo nehrvatsko. Neki kažu da su Komšića izabrali Bošnjaci, što može da stoji, ali ostanimo pri premisi da je hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabralo nehrvatsko biračko tijelo - Bošnjaci, Srbi, „Finci i Sejdić, i ostali“.

Hrvatski puk je, sa razlogom gnjevan, političke strukture koje artikuliraju „autentične“ nacionalne interese sa pravom bjesne na izbor Komšića za svog državnog poglavara. Generalno, to jeste demonstracija sile, ilustracija, pokazna vježba dominacije i sirove majorizacije nad jednim, još uvijek, konstitutivnim narodom - hrvatskim. Stoji, kano klisurina, činjenica da je izbor Komšića, a ne njegovih izbornih rivala Borjane Krišto, Martina Raguža, u Predsjedništvo BiH radikalno frustrirao hrvatski nacionalni korpus u ovoj zemlji.

Treba, pri tom, imati na umu, ili barem uvažavati motive, izbornu volju, pa i frustraciju onih koji su birali Komšića za (kolektivnog) šefa države. Hajde, recimo, da je riječ o Bošnjacima. Ni njihovi razlozi, motivi nisu za podcijeniti, bagatelizirali: u vrijeme kada je, recimo, Martin Raguž raspolagao tuđom mukom kao šef svih logističkih centara na jadranskoj obali, Željko se sa bošnjačkom puškom na hrvatskom ramenu suprotstavljao agresoru koji je, pored ostalog, namjeravao okupirati i Martinov u socijalizmu stečeni stan na Alipašinom polju. Recimo da zbog toga Bošnjaci više cijene Komšića nego Raguža.

http://www.monet.ba/vijesti/pregled/fen ... si-ti-mali

Željko Komšić, majka Srebrenice

Komšić se posljednjih dana učestalo busa u prsa junačka kako je on ponajviše zaslužan što je Bosna i Hercegovina, na godinu dana, postala nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a; još samo da nakonta koga će iz svoje kadrovske štale poslati u pomoć ambasadoru u BiH u UN-u, svome bespomoćnom diplomatskom pitomcu Ivanu Barbaliću; hoće li se opredijeliti za sina SDP-ovog čuvara revolucije Alije Behmena, ili će pak u UN trasferirati svoju savjetnicu za medije, poodmaklu novinarka Irenu Kljajić?

Čak je i siroti mali neuki fićfirić Barbalić, kojeg znam kao pristojnog, pedanrtog prevodioca posmatračima OSCE-a tokom brojnih postupaka vođenih protiv mene u sarajevskim sudovima, mogao sugerirati svom stranačkom guruu Komšiću da se ne petlja tamo gdje mu nije mjesto i o čemu nema pojma.

Višegodišnja procedura oko hapšenja, suđenja, presude i potom i zatvorskog tretmana, na koncu i puštanja na slobodu Biljane Plavšić je po važećim međunarodnim standardima apsolutno korektna i neupitna. Naravno, složit ćemo se, i nepravedna, ali Bože moj, barem tridesetak drugih zločinaca osuđenih u Haagu trenutačno na slobodi uživaju u plodovima „međunarodne pravde“.
Reakcija predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića desila se, očito, kao snishodljiva refleksija i neuko udvaranje populističkom doživljaju pravde i pravednosti.

Ni po čemu bitnom Komšićevo „odlučno NE“ Švedskoj ne kolidira, dakle nije u sukobu sa neartikuliranim, sirovim, pa i kontraproduktivnim okupljanjem različitih udruženja okupljenih pod stravičnim kišobranom „Majke Srebrenice i Žepe“ pred početak suđenja zločincu Radovanu Karadžiću u Haagu.

Imam prilično čvrsta saznanja da je tih dvjesto-tristo nesretnih žena koje su se okupila pred sudnicom u Haagu bilo različito honorirano (iz Sarajeva) i tretirano (u Holandiji). Nekima je od njih putovanje i smještaj i logistiku u Haagu osigurala SDA, uz podršku kabineta još jednog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, druge su se snalazile na licu mjesta za smještaj, prevoz.... jer nisu u privilagiranoj „grupi žrtava“.

Negdje me je, u nekim „patriotskim“ novinama optužilo da bagatelišem, pa čak i grubo vrijeđam, različite udruge žrtava rata u BiH koje razuzdano paradiraju ulicama i ultimatume postavljaju pravosudnim institucijama, domaćim i stranim. Dužan sam pojasniti: moje će potpuno poštavanje te „etablirane skupine“ steći tek kada precizno artikuliraju svoje više nego proceduralne zahtjeve.

Recimo, iz Haškog tribunala je nestalo, uništeno stotine, hiljade kapitalnih dokumenata, nezaobilaznih za razumijevanje/dokazivanje zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. Znam i i ko je to učinio: glavni istražitelj Tužiteljstva u Haagu, Francuz Patrick Lopez.

Da udruge bosanskohercegovačkih žrtava rata imaju ikoga ko bi ih pravno zastupao, „navodio“, to bi morao biti centralni cilj njihovog aktivizma. Moralo je te dokumente, prije uništavanja, tražiti i Predsjedništvo BiH, predvođeno Komšićem i Silajdžićem. Ako ne(t)ko želi, neka mi se javi da mu pomognem u rasvjetljavanju tog skandala.

Neuravnoteženi, pomalo bestežinski, ovdašnji mediji i novinari državni, federalni..., umjesto da prenesu najvažnije dijelove optužnice protiv Radovana Karadžića, traže mišljenje od njegovih žrtava, pripadnica raznoraznih putujućih turistkinja plaćenih i ohrabrenih nekakvim sivo-crnim novcem.

Uopće nije trebao, žrtvama Karadžićevog sistematskog pokolja, pokretni cirkus koje su (politički dirigirane i navođene) unesrećene „žene i majke“ iz Srebrenice i Žepe (ako treba, sve ću žrtve iz Žepe u dva-tri kratka postupka navesti) napravile u Haagu; dovoljno je bilo da se mirno i strpljivo sasluša argumentacija Tužiteljstva Tribunala u Haagu.

http://www.bljesak.info/content/view/40910/160/

Samo nemoj pretjerati sa pohvalama, znaš da pretjerane pohvale iz tabora "neprijatelja" znaju biti svojevrsni poljubac smrti :)

U pravu si, ali Senad Avdić je već odavna odbačen od strane konzervativnih bošnjačkih snaga, a odnedavna i od esdepeovih naprednih unitarista, već je izgubio sve kod Bošnjaka, na čiju je podršku mogao računati. Stvarno ne znam, tko će sada čitati njegove novine u Sarajevu, no možda ipak postoji tiha racionalna struja u Bošnjaka, koja shvaća sve ovo o čemu Senad piše, mada iskreno sumnjam u to.

Znači,može se čitati SB?Ajd da kupimo i to...

Ako ti zapjenjene Bošnje po svim forumima kažu da je zadnjih par godina totalno izgubio kompas i da mu je financijer Mijo Brajković aluminijski, druga reklama ti i ne treba ;)

Bobule - ubojica sve pozitive i pokušaja iste.

Primjetili smo već da je Slobodna Bosna u zadnje vrijeme postala vrlo realna i poštena. Pri tome ne mislim da su prohrvatski nego da jednostavno iznose istinu i činjenice, bez spina. Neočekivano, a vjerujem i nepopularno u Sarajevu.

Samo nemoj pretjerati sa pohvalama, znaš da pretjerane pohvale iz tabora "neprijatelja" znaju biti svojevrsni poljubac smrti :)

FRUSTRACIJA HRVATA - PORIJEKLO BOLESTI

Ozbiljnu sam grešku napravio u prošlom broju na istom ovom mjestu. Napisao sam da Klub hrvatskih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo broji dva člana (Ivan Brigić, Ivica Šarić), međutim, istina je da je taj broj dvostruko manji - jedini Hrvat u Kantonalnoj skupštini je Ivan Brigić; Šarić se na izborima kao kandidat Stranke demokratske akcije nije uspio plasirati u Kantonalnu skupštinu. Dakle, klub hrvatskih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo se sastoji od predsjednika tog kluba Ivana Brigića, te člana kluba Brigić Ivana. Valjda je to razlog da je bez većih trzavica i otpora taj klub prvi konstituiran. Šta hoćete, toliki je brojčano, ponaosob, i klub Srba i Bošnjaka u Zapadnohercegovačkoj županiji u kojoj je prije rata živjelo taman toliko nehrvata - dvojica konstituvnih i još jedan iz reda ostalih. (Napravio sam još jednu grešku, malu za ovaj tekst a ogromnu za mene, tvrdeći da na mjesto šefa bošnjačkih zastupnika u Kantonu pretendira moj omiljeni sportski radnik Elmedin Konaković, a zapravo se ta odgovorna dužnost čuva za Kemala Ademovića, bivšeg direktora tajne bošnjačke policije AID iz vremena kada su se dešavali užasni zločini pod okriljem te službe. „Svi znaju ko je Kemal Ademović“, kazat će predsjednik SDA Sulejman Tihić. Znaju, kako ne bi znali, samo ne znam zna li Tihić. Ako ne zna, neka pročita pravomoćnu presudu sarajevskog suda u kojoj stoji da sam za sve loše što sam napisao o Ademoviću imao argumente.)

Glumac Josip Pejaković najavljuje teatralno, a kako bi drugačije, da će se iseliti iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine zbog zuluma koji trpi od ovdašnjih vlasti i institucija. To je glupost i to je laž (pokušao ukrasti tuđi stan, pa bijesan što je uhvaćen u djelu), istina je, međutim, da kada po sili zakona Pejaković ode u penziju, a to će se ubrzo desiti, u dramskom ansamblu Narodnog pozorišta u Sarajevu neće biti niti jednog uposlenog glumca Hrvata. Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen u intervjuu Oslobođenju polemizira sa njemačkim Der Spiegelom, koji je Sarajevo portretirao kao „evropski Teheran“. „Neka se Spiegel pogleda u špiglo“, trapavo „poentira“ gradonačelnik Behmen. Ne znam u kakvim je trenutačno odnosima Behmen sa vrhom svoje stranke, Socijaldemokratske partije BiH; ako je u dobrim, onda su mu Zlatko Lagumdžija i Željko Komšić nakon posjete Berlinu morali prenijeti nedvosmislenu poruku njemačke kancelarke (prema Wikileaksu, Teflonke) Angele Merkel: „Formirajte vlast kakvu god hoćete, ali ne igrajte se sa bh. Hrvatima“!

Sirovim, neprikrivenim i neobuzdanim izbornim inženjeringom, majorizacijskom ohološću, Željko Komšić je ponovno izabran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nije uopće problem što Komšić ne zaslužuje da bude hrvatski član Predsjedništva BiH, drama je u tome što on prema svojim objektivnim kapacitetima ne zavređuje da bude bilo što! Za šta Hrvatima Bosne i Hercegovine, a i ostalim građanima koji su ga izabrali, uopće služi Željko Komšić? Da sjedi sa Lagumdžijine desne strane kada SDP BiH pregovara sa hrvatskim strankama. (Lijevo od Vođe u tim je seansama redovno nazočna, sve dok ne ode u velesposlaničku misiju u Brisel, Lidija Korać.)

Boravio je početkom ove nedjelje predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Josipović je obišao Jajce, podijelio muku sa tamošnjim Hrvatima i podijelio simbolične blagdanske darove dječici koja su ga dočekala i doživjela kao Svetog Nikolu. Potom se Josipović zaputio u Banju Luku, poveo sa sobom respektabilnu grupu hrvatskih poduzetnika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i predstavio ih predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Govorilo se isključivo o povratku Hrvata u ovaj bosanskohercegovački entitet, tražila su se „održiva“ rješenja, reciprociteti, imovinske finese...

Gdje je za to vrijeme bio hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić?. Službeno: boravio je u inostranstvu „zbog ranije preuzetih obaveza“. Neslužbeno, ali istinito: Komšić se odmarao/zajebavao po slovenačkim zimskim centrima u krugu familije. Imam li dokaza za takvu tvrdnju? Nemam, odakle mi, neću ih imati sve dok se ne bude znalo ko piše i potpisuje putne naloge bilo kojem članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa tako i gospodinu Komšiću. Ili dok u nekom ženskom časopisu ne izađe raskošno opremljena reportaža koja će posvjedočiti kako se bračni par Komšić, supruga Sabina (koju je i privrženost porodici omela u studiranju još tokom prvog semestra) te suprug Željko sa djetetom uživaju u zimskim radostima.

Ni u prethodnom četvorogodišnjem mandatu Komšić se nije pretrgao od posla, letao je i tamo i 'vamo, ko muha bez glave. Da ne bude zabune, nije jednostavno utvrditi ko je više ponizio hrvatsko biračko tijelo u Bosni i Hercegovini: da li Lagumdžija kada je ponovo predložio Komšića da Hrvate u BiH predstavlja u Predsjedništvu, ili Dragan Čović kada je na istu tu dužnost kandidirao svoju priručnu barbiku Borjanu Krišto, iza koje stoji ogroman stvaralački opus u Livnu gdje je pravno i i po zakonu duboko sahranila matičnu tvrtku Livno-trans.

Šta je prekjučer trebao raditi hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Ne odvajati se od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i gospodarstvenika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koji iz nekih čudnih razloga žele investirati u povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. Šta je jučer trebao činiti hrvatski član Predsjedništva BiH? Obići poplavljena područja, najprije u Posavini, a potom u Hercegovini, obećati pomoć/potporu ljudima koji su ostali bez igdje ičega i učiniti sve da to obećanje bude vjerodostojno. Šta je danas morao uraditi hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Morao je iz sveg glasa vrisnuti protiv užasne nepravde, pravnog nonsensa do sada nepoznatog u planetartnoj sudskoj praksi, presude Tribunala u Haagu kojom se poništava prethodno donesena pravomoćna presuda protiv monstruma Veselina Šljivančanina, KOS-ovog krvnika iz Vukovara. Hrvatski je puk, i u Hrvatskoj i u BiH, ali i svaki čovjek sa elementarnim refleksom za pravdu i pravednost u BiH, sa ogromnim razlogom senzibiliran na zločine počinjene u Vukovaru i nikada neće prihvatiti da su Gotovinini „topnički dnevnici“ važni za Tužiteljstvo u Haagu, a nemilosrdni višemjesečni uragan JNA-ovog topništva nad građanima Vukovara (i pokolji koji su se desili nakon pada toga grada) manje-više usuglašen sa prihvaćenim „principima i običajima ratovanja“.

Ništa u svim pobrojanim stvarima (od poplava, do povratka Hrvata, pa do presude Šljivančaninu) hrvatski član Predsjedništva BiH ne može po ustavno definiranoj poziciji i ovlaštenjima promijeniti, niti riješiti. Jedino što može jeste da svojim aktivizmom pokaže da nije izvan toka/tijeka stvari, da ga, što bi rekao pjesnik, “sve rane mog naroda bole“. Željko Komšić je, očito, u toku - rijeke Drave u Sloveniji gdje se odmara od burnih, turbulentnih političkih pregovora u kojima Lagumdžija dogovara sa Hrvatima vlast bez Hrvata.... Za to vrijeme njegove poslove u BiH obavlja Ivo Josipović, član Predsjedništva BiH iz reda Republike Hrvatske.

Ček Telac je?

Odličan Avdić.

Super je ova fora što je trebao danas raditi Komšić. Možda da ju pokrenemo kao poseban modul na hb i poskok?

ili čisto ko temu na forumu,

Primjetili smo već da je Slobodna Bosna u zadnje vrijeme postala vrlo realna i poštena. Pri tome ne mislim da su prohrvatski nego da jednostavno iznose istinu i činjenice, bez spina. Neočekivano, a vjerujem i nepopularno u Sarajevu.

Samo nemoj pretjerati sa pohvalama, znaš da pretjerane pohvale iz tabora "neprijatelja" znaju biti svojevrsni poljubac smrti :)

B.t.w super vam izbor ovi smajlića, ono, lokalpatriotski do jaja, samo nigdje zastave Vatikana i Trečeg Rajha?

Valjda je tako mislila i oldskul dok je davala intervjuue za sarajevske medije, kukajući na HDZ-ov politički provincijalizam i nacionalnu kulturnu žabokrečinu! E, tu je ta ogromna razlika između Senada i oldskul, on je prizno da je u ratu jeo ***, jebi ga, takav vakat, dok oldskul...hajd' vozdra!