ATAK NA MEDIJE: Pokušali zapaliti redakciju "Slobodne Bosne"!

U četvrtak oko 17 sati podmetnut je požar na vratima redakcije "Slobodne Bosne". Policija je obavila uviđaj, ali je iz onog što smo uspjeli vidjeti na licu mjesta očito da se radi o pokušaju podmetanja požara u redakciju.

Požar je najprije dojavljen preko alarma zaštitarskoj agenciji, a o požaru su dojavili i komšije u ulazu u kojem se nalazi redakcija. U redakciji se osjetio miris zapaljive tečnosti koja je najvjerovatnije izazvala plamen koji je zahvatio veliki dio vrata. Otirač ispred vrata je spaljen, a vatra je zahvatila i dio linoleuma. Tu je bio i komad papira ili maramice kojim je vrlo moguće požar izazvan.

Da je gorjela podmetnuta zapaljiva tečnost govori i podatak da se vatra, s obzirom da nije ništa zahvatila a vrata su metalna, sama ugasila prije dolaska vatrogasaca koje su pozvali stanari zgrade, s obzirom da se pokušaj dogodio nakon radnog vremena.

"Očito se radi o nekom upozorenju i zastrašivanju. Prije pet-šest godina su nam opljačkali redakciju, nije odneseno ništa toliko materijalno vrijedno, koliko je odneseno podataka. Ne znam uopšte kako prokomentarisati jedan ovakav napad", kaže urednik "Slobodne Bosne" Senad Avdić.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/105 ... photo.html

BH NOVINARI: "Prestanak izlaženja SB u printanoj formi nemjerljiv je gubitak za sve građane BiH"

Gašenje printanog izdanja Slobodne Bosne atak je na kompletnu medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, čije se medijsko tržište godinama uništava, ne samo ekonomskim razlozima i krizom koja je zahvatila cijeli svijet, već snažnim političkim pritiscima na medije

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari izrazio je zabrinutost povodom gašenja štampanog izdanja magazina Slobodna Bosna i prelaska ovog medija na elektronsko izanje od januara 2016.

"Prestanak izlaženja magazina nakon punih dvadeset godina i štampanja 1000 brojeva predstavlja nemjerljiv gubitak za novinarsku zajednicu BiH i za svakog njenog građanina pojedinačno. Slobodna Bosna je jedan od rijetkih nezavisnih medija u BiH koji je godinama odolijevao snažnim političkim pritscima i iznovao kritički pisao o događajima od značaja za bosanskohercegovačku javnost, koji je razotkrivao korupciju i kriminalne afere, dizao glas protiv nacionalizma, fašizma i drugih nedomokratkih ponašanja, te širio medijske slobode, pluralizam informacija i različitost stavova.

Gašenje printanog izdanja Slobodne Bosne atak je na kompletnu medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, čije se medijsko tržište godinama uništava, ne samo ekonomskim razlozima i krizom koja je zahvatila cijeli svijet, već snažnim političkim pritiscima na medije i uplitanjima politike u oglašivačko tržište, kao i uticajima nacionalnih i partijskih lobija na finansiranje medija iz javnih budžeta i iz prihoda javnih kompanija. Medijski klijentelizma i netrasparenost finansiranja medija, te direktni politički uticaji na ekonomsku održivost medija, kroz prelijevanje javnog novca u odabrane i politički podobne medije, izravno su doprinijeli gašenju Slobodne Bosne. Već sutra ta ista politika, personalizovana kroz moćne pojedince ili javne vlasti, može istom političkom voljom ugasiti BHRT, kao javni servis na nivou države ili bilo koji drugi medij iza kojeg ne stoje politički i nacionalni interesi i lobiji.

Pozivajući se na međunarodne standarde i dokumente zaštite slobode izražavanja i neovisnosti medija, njihove ekonomska stabilnost i održivosti, Upravni odbor BH novinara zahtijeva od Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skuštine BiH hitno donošenje Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva i finansiranja medija i Zakona o oglašavanju, kako bi se spriječili svaki novi pokušaji dirigovanog gašenja medija i prevladavanja političkih a ne profesionalnih i informativnih razloga za njihov opstanak i ispunjavanje informativnih potreba građana BiH. Istovremeno, Upravni odbor BH novinara poziva kolege novinare, vlasnike medija, domaće medijske organizacije i insitucije da iskažu solidarnost sa novinarima i urednicima Slobodne Bosne i ličnim doprinosom pokušaju spriječiti gašenje štampanog izdanja ovog magazina", navodi se u saopćenju za javnost Upravnog odbora BH novinara.

Vijest o gašenju printanog izdanja našeg magazina danas su prenijele i kolege iz mnogobrojnih medija u BiH i regionu.

"Kritika Slobodne Bosne uvijek je bila beskompromisna i razorna, nalik onoj kakvu je u Hrvatskoj nekada promovirao Feral Tribune. Slobodna Bosna podijelila je sudbinu brojnih neovisnih medija u BiH koji su suočeni s nemilosrdnom tržišnom utakmicom i sve većoj orijentaciji publike na digitalne medijske platforme", objavio je zagrebački "zabranjeni list".

Kraj još jedne institucije.

Nakon gašenja Slobodne Bosne kao novina, i Oslobođenje masovno otpušta radnike.

Potiskuju ih neke nove novine (turski Stav i slični), a ujedno mediji danas imaju manji prioritet u Sarajevu, nakon povlačenja MZ.

Zajedno s onom svojom tv, 17 ih najurili.

Misliš na Našu TV ili?

Senad Avdić, dobrovoljac, komandir "streljačkog stroja"



Povjesničar Ivo Lučić se na svome facebook profilu osvrnuo na nedavno pisanje novinara "Slobodne Bosne" Senada Avdića. Reaciju prenosimo u cijelosti:

Jučer me se opet sjetio Senad Avdić propali vlasnik propale Slobodne Bosne. Po običaju napisao je hrpu laži i gluposti na što se obično ne osvrćem. Ovaj put ću se ipak osvrnuti i to samo zbog jedne rečenice koja je jako indikativna i dobro oslikava njegov karakter i misaoni sklop.

Ta rečenica napisana je u kontekstu razumijevanja povijesnih događaja i glasi: "Uopće ih tome ne trebaju podučavati istoričari i povjesničari, osobito ne Lučićevog revizionističkog pedigrea i kalibra, vrlo ograničenog dometa, pogodnog tek za streljački stroj."

Podsjetio me Avdić na način kako su njegovi ideološki i biološki preci rješavali problem s nepoćudnim "istoričarima", novinarima i opće ljudima koji su mislili drukčije od njih, odnosno od onoga što je Partija propisala. Jednostavno, "streljačkim strojem" i opet bi, samo kada bi imali priliku. A nije davno prošlo vrijeme kada su doista imali priliku strijeljati, što bojevom municijom, što ubojitom riječju.

Davno sam polemizirao sa Senadom Avdićem, još dok je to imalo kakvog–takvog smisla i dok je barem sličio na novinara. Pisao sam o njegovoj ulozi u poticanju političkih sukoba, a kasnije i raspirivanju rata između Hrvata i Muslimana/Bošnjaka.

Podsjetit ću tek na članak objavljen u njegovoj Slobodnoj Bosni u veljači 1993. „Bosna između dva fašizma“ koji je kopiran, pretiskavan i dijeljen postrojbama muslimanske Armije BiH. Tim je člankom najavljen otvoreni rat Hrvatskom vijeću obrane. Avdićeva uloga huškača i smutljivca javnosti je, bar onome njezinu dijelu kojemu je stalo do činjenica, uglavnom poznata. Manje je poznata njegova uloga u zataškavanju teških ratnih zločina koje je počinila muslimanska Armija BiH, posebno u Hercegovini u akciji „Neretva 93“.

Pripadnici muslimanske Armije BiH upali su 14. rujna 1993. u selo Uzdol u Rami. Ubili su 41 Hrvata, od kojih 29 hrvatskih civila i 12 zarobljenih vojnika HVO-a. Mrtva tijela su masakrirana. Najmlađe žrtve bili su Stjepan Zelić (10) i njegova sestra Marija (13) koji su ubijeni s majkom na kućnom pragu. Ubijena je i djevojčica Jadranka Zelenika (12). Najstarija ubijena osoba u Uzdolu imala je 87 godina. Za taj zločin, Punih 26 godina kasnije, u rujnu 2019. Sud BiH osudio je Envera Buzu komandanta Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH na 12 godina zatvora.

Pripadnik ili suradnik Glavnog štaba muslimanske Armije BiH Senad Avdić u vrijeme počinjenja zločina nalazio se u društvu zločinaca i njihovih zapovjednika te u neposrednoj blizini mjesta zločina i žrtava. Razgovarao je s njima, znao je detalje, bio je zadužen za propagandu. Uložio je veliki napor da zločine zataška, a zločince opravda i abolira te da presudu odgodi za 26 godina. U tekstu koji je objavljen u „Ljiljanu“ listu što se bez imalo zadrške može nazvati fašističkim, Avdić je pokazao sve vještine i beskrupuloznost armijskog propagandista obučavanog u najboljim, odnosno najgorim beogradskim centrima za obuku kadra tog profila. Tekst je naslovljen „Ubijeni su Hrvati ili Muslimani?!“, a u nadnaslovu stoji pitanje „Šta se, u stvari, desilo u selu Uzdol?“.

Avdić objašnjava čitateljima što se to tamo „desilo“ i piše:

„Početkom prošle sedmice diverzantska grupa Armije BiH izvodi napad na vojarnu HVO-a u Uzdolu. Akcija je izvedena munjevito. Veliki broj bojovnika HVO-a, osobito oni koji su stigli iz zapadne Hercegovine, po svjedočenju diverzanata Armije BiH, bježi, a jedan dio njih gine u borbama u i oko vojarne. U borbu oko vojarne uključuje se civili iz obližnjih kuća, jedan od najboljih boraca Armije BiH gine od metaka kojeg sa prostora svog doma iz kalašnjikova upućuje 75-godišnji starac. Civilno stanovništvo, žene, starci, pucaju sa svih strana. U jednom trenutku odbjegli bojovnici se vraćaju isturajući pred sebe živi štit od civila.“

Zadivljujuća je sposobnost „bojovnika iz zapadne Hercegovine“ da se izvuku iz obruča i pobjegnu, kao i Avdićevih sugovornika da precizno odrede starost onih koji su navodno pucali na njih.

Avdić zatim u priču ubacuje diverzanta koji kaže da su morali pucati, a da je zatim došlo „do strahovitog artiljerijskog napada sa HVO položaja“ te su rušene kuće i nitko u njima nije mogao „izvući živu glavu“. Naravnom artiljerija HVO-a ubijala je isključivo Hrvate u njihovim kućama. Konačno, Avdić iznosi i tvrdnju Ratnog predsjedništva Prozora „gdje se vrši istraga svih detalja oko slučaja Uzdol“ i nastavlja: „Oni tvrde kako su svi poginuli u tom selu stradali u ratnim djelovanjima. Ovdje se strahuje da je živi štit kojim su se koristili bojovnici HVO-a opet bio popunjen Muslimanima iz zatvora u Rumbocima jer, kako kažu, nedostaje blizu četrdeset zarobljenika za koje se mjesecima ništa ne zna i kojih nema ni na jednom spisku. Snimci koje smo vidjeli na televiziji uopšte ne otkrivaju identitet i nacionalnost žrtava, Interesantno je da se Britanci uvijek prvi nađu na licu mjesta nakon ovakve vrste počinjenih zločina, kažu u Ratnom predsjedništvu Prozora“.

Ako snimci i Britanci nisu odmah otkrili identitet žrtava, Avdić je vremenom mogao čuti za desetogodišnjeg Stjepana Zelića i njegovu tri godine stariju sestru Mariju ili za dvanaestogodišnju Jadranku Zeleniku. Ako pak za njih nije čuo, njihova imena i godine može pročitati na spomen ploči podignutoj u selu, pa se tamo može informirati što je tko tamo radio u rujnu 1993.

Ako ne vjeruje ploči u Uzdolu, može pogledati presudu Enveru Buzi, koju je donio sud države u kojoj živi.

Što se pak njega samog tiče, nema Neretva dovoljno vode da ga opere od sramote za laži koje je pisao, niti u Bosni ima dovoljno alkohola kojim bi mogao umiriti savjest za sva zla u kojima je sudjelovao, makar tako što ih je poticao ili naknadno prikrivao. U onakvim okolnostima kakve su vladale u BiH '93 to nerijetko znači veću odgovornost od one koju snose izravni počinitelji zločina.

Komšić imenovao ambasadoricu da bi uređivao portal?!


Posljednje podle političko-medijske akrobacije Željka Komšića do kraja su ogolile motive interesne konekcije između propalog sedmičnika "Slobodne Bosne", njihovog žutog portala i čelnika Demokratske fronte.

Naime, postalo je apsoluto očito zašto je Komšić, sa pozicije šefa države u dva navrata na važne ambasadorske pozicije u Pragu i Madridu slao Danku Savić, suprugu Senada Avdića, glavnog urednika "Slobodne Bosne".

Na taj je način Komšić očito sebi doživotno otvorio prostor da kroz tuđa usta brani svoj potrošeni patriotizam iza kojeg se sada jasno vidi obični klijentelizam i najniži lični interes, te atakuje na sve one koji razobličavaju politički balon od sapunice i sluganstvo SDA-u.

Također, Komšić skrivajući svoje samoizolacije kao zmija noge, pokušava skrenuti pažnju javnosti sa činjenice da čelnik DF-a Izetbegoviću ponizno prepušta pozicije poput direktorske u EP BiH ili u Aerodromu Sarajevo.

Svima je u novinarskim krugovima jasno da Komšić s takvim ciljem, preko svojih najbližih savjetnika filuje portal SB besmislicama i dezinformacijama, poput one da Avaz.ba nije objavio informaciju o odluci Suda BiH po žalbi Nihada Čolpe.

Naprotiv, Avaz.ba je tu informaciju objavio prvi, ali je također prije nekoliko dana objavio i informaciju da je ambasadorica Savić, Avdićeva supruga, prijavljena MIP-u zbog mobinga nad uposlenikom ambasade u Španiji. Komšić o tome, naravno, šuti. Čuva kao i uvijek do sada samo svoj vitalni interes.