zasto je cudno da su bez roditelja? ne vidim neku razliku izmedu ovoga i izleta/ekskurzije, dovoljno je po meni da roditelji potpisu saglasnost da ih pustaju sa instruktorom

U okviru manifestacije "Putevima pobjede Armije RBiH 92 – 95", ove godine bit će obilježeno 25 godina od operacije oslobađanja Mostara od srpskocrnogorskog agresora.

Tom prilikom, Koordinacija temeljnih boračkih organizacija i udruženja organizirat će 8. lipnja u Centru za kulturu Mostar izložbu ratnih fotografija pod nazivom "Zdravo, ma gdje bili, heroji Mostara" te niz manifestacija povodom oslobađanja lijeve obale Mostara i platoa Podveležje, koje će biti održane u periodu od 14. do 16. lipnja.

Obilježavanje deblokade Mostara i pogibije Mithada Hujdura – Hujke bit će upriličeno 30. lipnja, nakon čega će biti organiziran marš "Put spasa - Glogovo".

Godišnjica formiranja Prve mostarske brigade bit će obilježena 13. srpnja, a manifestacija pod nazivom "Da se ne zaboravi" u periodu od 13. do 15. srpnja.

"Koordinacija temeljnih boračkih organizacija i udruženja poziva svoje pripadnike, članstvo, i građane da se pridruže i učestvuju u našim aktivnostima kojima slavimo našu patriotsku, plemenitu i časnu borbu za opstanak na prostorima Mostara i Hercegovine i za obranu naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine", priopćeno je iz te koordinacije.

U Hercegovini se ove godine proslavlja 25 godina velike akcije Hrvatskog vijeća obrane “Lipanjske zore”. Riječ je o vojnom pothvatu kojim je oslobođena dolina Neretve od srpskog agresora koji je preko toga područja želio zauzeti i južnu Dalmaciju te taj dio teritorija odcijepiti od Hrvatske.

- Nakon što je Predsjedništvo BiH 29. travnja povjerilo obranu Mostara HVO-u, krenule su pripreme za oslobađanje doline Neretve. Hrvatskim snagama trebalo je samo 40 dana da se organiziraju, konsolidiraju i provedu akciju oslobađanja. Do tada je vladalo mišljenje kako je teško pobijediti ondašnju JNA i snage koje su s njom pokušale okupirati ovaj dio teritorija, ali nakon Lipanjskih zora sve se promijenilo, rekao je za Večernji list ministar branitelja HNŽ-a Oliver Soldo.

Dodao je da su linije koje su postavljene prema JNA i srpskim snagama u tome trenutku ostale do kraja ratnih događanja. Slomljeni planovi agresora - Oslobađanjem doline Neretva slomljeni su planovi ondašnjeg Beograda da će ovi prostori ostati u nekoj krnjoj Jugoslaviji ili “velikoj Srbiji”. Spašena je i južna Dalmacija jer su agresorske snage preko Hercegovine mislile nastaviti pohod prema Hrvatskoj. Još jednom ćemo se tijekom obilježavanja manifestacije pokloniti žrtvi hrvatskih branitelja koji su uspjeli obraniti ovaj prostor i promijeniti tijek rata, poručio je Soldo.

Kao što je to slučaj i u Jajcu, tzv. Armija BiH prisvojila je i ovu akciju i predstavlja je kao svoju.

Cilj je prekrojiti povijesne činjenice kako bi se HVO mogao proglasiti agresorskom vojskom.

Obilježavanje 25. godišnjice vojne oslobodilačke akcije Lipanjske zore (Čagalj), a koja je u lipnju mjesecu 1992. godine rezultirala oslobađanjem cjelokupne doline Neretve i jugositočne Hercegovine. i u kojoj su uglavnom sudjelovale hrvatske snage (HV; HVO i HOS) ponovno, kao i zadnjih godina, protječe u pokušajima bošnjačkih političkih struktura prekrajanja povijesti
U tom procesu svojataju akciju na način da tzv. Armiju BiH predstavljaju kao osloboditelje grada Mostara te slave ono za što je najzaslužniji upravo HVO.
Kada govorimo o širem području grada Mostara upravo su bojne HVO-a odradile najveći dio posla, uz sudjelovanje tadašnjeg samostalnog mostarskog bataljuna koji je imao dodijeljenu mu zonu, ali u kojem je, ostalog bilo i Hrvata.
Medijsko forsiranje navodnih zasluga tada nepostojeće Armije iz godine u godinu u bošnjačkom korpusu stvara mit, koji nije niti će poremetiti objektivnu sliku stvarnosti, ali i koji zaslužuje da izravni sudionici akcije progovore o stvarnom stanju.
Uporno pokušavaju prisvojiti oslobađanje grada Mostara. Ove godine to poprima i veće razmjere te sada izravno govore kako su oni kao pripadnici Armije oslobodili Mostar.

Smišljeni cilj

-U tomu sudjeluje i najviši bošnjački politički vrh da bi anulirao sve ono što je bilo 1992. godine i kada je njihovih 90 posto građana sa Srbima radilo, dok je HVO s časnim dijelom Bošnjaka branio i obranio grad Mostar i kasnije ga oslobodio.
Zbog te krivice koju oni konstantno nose dolazi do ovih stvari. Ali naša je aktualna politika šutjela 13-14 godina, upozorio je Zovko, dodavši kako se danas konstantno laže djeci.

Njihova djeca misle da su im očevi sudjelovali u oslobađanju, ali većina očeva je bila u rezervistima. Kasnije, poslije oslobađanja, neki ljudi su došli u postrojbe HVO-a po napucima koji su 1993. i 1994. ugledali svjetlo dana i s jednim smišljenim i podlim ciljem, naglasio je Zovko. A taj cilj je zadan u vrhu u Sarajevu te se odnosio, naveo je Zovko, na pristupanje postrojbama HVO-a, a što više u postrojbe HOS-a, kako bi se, dodaje, uzelo što više oružja do dana kada se objavi da počinje njihov sveti rat.


Iskrivljivanje istine

On je mišljenja da ovo iskrivljivanje istine zapravo i posljedica činjenice da je medijski prostor uglavnom u rukama Bošnjaka te da osim nekoliko portala i dvije tiskovine ne postoji više medija koji bi govorili istinu o tim događajima. Zovko je naglasio kako je jedina prava istina da je HVO oslobodio Mostar, a o tomu mogu govoriti brojni svjedoci, sudionici i zapovjednici akcije. Također, o tomu mogu progovoriti i pripadnici VRS-a pa neka ih se upita s kim su ratovali i od koga su izgubili ove prostore.

–Danas je situacija takva da pored živih ljudi, sudionika akcije, imamo okretanje istine. Sve se može lijepo dokazati, ali nema medijskog prostora i volje, kazao je Zovko.

Navodi i kako je prije dvije godine išao s pripadnicima Kažnjeničke bojne na repetitor na Veležu da se podsjeti koja je postrojba oslobodila ovu kotu, no, oko toga se malo pisalo, možda i zbog straha od ovakvog pravosuđa.

Bojan Bogdanović, košarkaš NBA momčadi Washington Wizards i hrvatske reprezentacije, u svom rodnom Mostaru organizira košarkaški kamp koji će se održati od 26. do 28. lipnja.

Na terenima Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru u Rodoču s dječacima i djevojčicama iz 20. bh klubova radit će Bojan i Bojanovi gosti, poznati košarkaši i treneri.

Svečano otvaranje kampa predviđeno je u ponedjeljak, 26. lipnja, u 18 sati.

Predsjednik HVIDRA-e Hercegovačko-neretvanske županije Zoran Zovko

Pored živih hrvatskih branitelja, Bošnjaci kreiraju svoj mit

nije mi jasno kako vi mozete zivjeti na toj vrucini jebote

jednom bio, htio vani pojesti nesto, nema sanse, samo voda tece niz mene..i onda hajd unutra dje klimatizovano

nije mi jasno kako vi mozete zivjeti na toj vrucini jebote

jednom bio, htio vani pojesti nesto, nema sanse, samo voda tece niz mene..i onda hajd unutra dje klimatizovano

Tata nemoj ići na teren!”, zavapila je Silvija kojoj je taj dan bila sveta krizma zagrlivši svog oca Zvonimira, kojem je upravo javljeno da se stanje u Mostaru pogoršalo.

Kao da je slutila da ga više neće vidjeti. “Sad ću otići i neću više nikada”, odgovorio joj je Zvonimir, pozdravivši se s ljudima koji su bili pred njegovom kućom i radionicom u Donjem Proboju. Bio je to 11.svibnja 1993., u Mostaru je rat buktio. Najgore je bilo na Bulevaru.

Sukobljene strane bilu su svega nekoliko metara jedni od drugih. Pucalo se, palilo, Mostar je gorio. Zvonimir se pridružio svojoj vojsci, koja se nalazila u jednoj od zgrada na zapadnoj strani Bulevara. U jednom trenutku čuo je plač i vrištanje civila iz zgrade preko puta. Iz zgrade se vidio gusti dim i bilo je jasno da će ukoliko ne iziđu iz nje svi civili koji su u njoj izgorjeti. Uglavnom je bila riječ o ženama i djeci. Kroz glavu su mu u tom trenutku prošli njegovih četvero djece koja su ostala kući čekajući da se vrati. Odlučio je spasiti ih. Svojim vojnicima je naredio da ne pucaju. A kako nisu imali nikakvu komunikaciju s drugom stranom, Zvonimir je odlučio izići na sredinu Bulevara noseći u ruci bijelu zastavu s kojom je mahao. Sa sobom nije ponio nikakvo oružje te mu nitko nije čuvao leđa. Primičući se gorućoj zgradi dozivao je civile da iziđu, da se na njih neće pucati. U trenutku kada je stao na sredinu ulice, Zvonimir je pao i ostao nepomično ležati. Pogodio ga je snajper. Netko je kukavički pucao na čovjeka koji je nosio bijelu zastavu s ciljem spašavanja desetaka žena i djece. On u tom trenutku nije znao koje su nacionalnosti civili, niti ga je to zanimalo. Za njega su to bile žene i djeca. Kasnije se pokazalo da je među civilima bilo svih nacionalnosti. Zvonimir je poginuo, a oni su spašeni.

Uspjeli su izići iz zgrade i preći Bulevar.

O Zvonimiru Čuvalu rođenom u Donjem Proboju u općini Ljubuški i njegovom životu i stradanju, u petak večer, je u gradskoj vijećnici u Ljubuškom prikazan film. Redateljica filma je Marijeta Petković, tekst je pripremio Ilko Barbarić, a u realizaciji cijelog projekta produkcijski su sudjelovali Prvi TV i Romeo Bilać. “Ideja o filmu se rodila davno. Ja sam povezana s Jurom, Zvonimirovim sinom i nekako mi je ta priča o Zvonimiru već godinama bila u ušima i htjela sam saznati više. Došli smo na ideju da prikažemo film o njegovu liku i dijelu, ali nisam očekivala da će doći do ovoga do čega je došlo sada. Razgovarali smo s puno ljudi”. Zadovoljstvo filmom “Naglašavam da mi je zadovoljstvo bilo surađivati s Zdenkom Andabakom koji odvojio vrijeme i kazao svoju priču”, kazala nam je redateljica filma Marijeta Petković. Dodala je kako joj je iznimno drago što su općina Ljubuški i Udruga žena i branitelja prepoznali ovaj film i odlučili ga pokazati premijerno u rodnom gradu Zvonimira Čuvala.

Iza Zvonimira je ostalo četvero maloljetne djece Dejan, Stanislava, Silvija i Jurica te supruga Nada. Pokojni Zvonimir Čuvalo bio je zapovjednik IV. Radiško-Probojske satnije, nakon toga bojnik I. bojne, posthumno pukovnik, a Radiško-probojska satnija nakon njegove smrti nosi njegovo ime, a kasnije i bojna. Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik OSH, Vrhovnik dr. Franjo Tuđman donio je odluku 1995. kojom se odlikuje (275 ČUVALO ZVONIMIR NIKOLA 2504955152730 ) Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.