Ružna crkva. Pretpostavljam kao i obično arhitekt je ateist.

Jako je ružna, da. Nevjerojatno, mještani jedva skupe pare, i netko ih potroši na nešto ovako grdno.

P.S. Imaš problema s ateistima?

Nemam. Osim da ne znaju prenijeti duh molitve i vjere na objekte koje crtaju. Ima i gorih od ovih.
Zar je i Crkva spala na to da mora dati na natječaj projekt.

Nema ovo veze s crkvenim odlukama i Crkvom, jer ova crkva ni nije katolička, formalno.

Btw.
Biskup je prilikom otvorenja crkve u Rudniku obećao novu crkvu u Ilićima i Cimu.
Slijedeće dolaze na red, nakon Rudnika i Rodoča. Grad veličine Mostara treba 20 crkava.

Na Rodoču je ogromna crkva, još nedovršena fasada, vjerojatno ni iznutra, a treba i toranj dignuti.

I Biskup je malo prolupao koliko vidim. Crkve već postoje i u Ilićima i u Cimu, a neće riješiti ništa s tim da napravi još po jednu u svakom mjestu. Može samo izazvati još veći raskol. Šta će sutra s 4 crkve na 5000 stanovnika kad se riješi problem, a riješit će se kad tad. Ili trebamo biti kao i oni kojima se smijemo pa graditi sakralne objekte u političke svrhe na svakom koraku?
Da se razumijemo, hijerarhija se mora poštovati ali ako mu cijeli narod ovih mjesta govori da želi franjevca umjesto popa, zašto ne bi i on popustio malo?
Na kraju krajeva, mislim da se opet sve vrti oko novca, nažalost.
Sram da ih bude sviju...

Crkva na Babunu, Ilići, Mostar, ovog ljeta, 2013
Kako se vidi Crkva živi i okuplja svoje vjernike iz Ilića i okoline!

Je li ovdje župnik ona budaletina,fra Luka u Ilićima,što mu je biskup zabranio djelovanje,a kasnije i poništio sve odluke?

U teoriji, nije više "fra".

Sve se veći broj djece pričešćuje u svojim (legalnim) župama, dok je krizma jedna za cijeli Mostar (a djeca se pripremaju u svojim župama).

A što se tiče ovoga s krštenjem, jako smiješna stvar koja ljudima ide na živce. Da bi se dijete krstilo u Franjevačkoj, traži se "valjan razlog". A nitko ne zna ljudima objasniti što bi to na koncu bio - valjan razlog.

Možeš li malo definirati pobliže ovo "čudesno dobri rezultati"?

Krivo. On je svećenik pod suspenzijom (svećeništvo mu nitko ne može oduzeti, ali se prakticiranje svega može suspendirati). Ali nije više franjevac.

Što je ovo ljudi moji?
Fra Luka počeo i vjenčavati u svojoj crkvi, krstiti. Pričesti obavljati. Imam osjećaj da se prepao. Jer prije su svi (i ja prvi osobno) išli kod njega. Onda s vremenom masa ljudi je shvatila što se događa i ide u legalnu župu u Ilićima ili u grad negdje.

Uglavnom, sada je pukla priča da može pričešćivati djecu jer je dobio nekakvu dozvolu od Pape. Ajde, dobro, barem nije dobio faks od Pape kako su gorovili prošli puta. Papa mu fakso da je u redu i da može krizmati.

Počet ću ovim citatom: ''Sve što radimo, govorimo i stvaramo neka širi ljepotu i ljubav jer tako grijemo svoje srce i srca nama dragih ljudi.'' Velika, neopisiva hvala fra Luki i drugim plemenitim ljudima, na ovom prekrasnom Bozjem hramu. Molitva nikome ne škodi, a pomaže svima. Ništa ne nastaje čarobnim štapićem pa je i ovdje zasigurno uloženo mnogo truda, rada i odricanja za sadašnje i još više, buduće generacije. Ne bi li bilo lijepo podržati one koji rade za opće dobro i reći najmanje što možemo iz svoje udobne stolice a to je jedno obično hvala?! Zar je to tako teško? U što se to pretvara moj narod (ili mnogi njegovi pripadnici), Bože moj?! Potječem iz obitelji poginulog branitelja i srce mi se slama, uvijek iznova, kada vidim kako se gazi po ljudima idealistima koji ne žale svoga života, vremena i raznih ljudskih udobnosti da bi pomakli granice ljudske spoznaje i srca, da bi gradili a ne rušili, da bi poučavali a ne zatupljivali. Za to je, istina, potrebna hrabrost, plemenito srce, požrtvovnost i sl. a izgleda da je, nakon toliko pobijenih hrvatskih velikana, malo toga nama ostalo za pokazati i biti ponosan na to. A to što je zbilja ostalo, najčešće, ismijavamo, kao slijepci koji ne vide pored zdravih očiju. Povijest se, nažalost, ponavlja pa i raspetog Krista - buntovnika (poradi velikih ciljeva) i njegove nasljednike (ma kojem redu pripadali dušom i srcem) opet razapinjemo i to uz kavicu, cigarete i sl. Čak ne moramo ni vikati: ''Raspni ga, raspni.'' Imamo internet koji je mnogo glasnije sredstvo od našeg glasa. Ta nismo svi u bili rovu, na prvoj liniji; ta nismo svi na gradilištu, u crkvi, u školi, bolnici i sl. Ne prolivamo svi znoj, a još manje krv. Hvala Bogu da rata više nema (u onom običnom smislu riječi), ali zašto onda ubijamo riječima i što time želimo postići? Netko je davno mudro zapisao:''Grubost je pokušaj slabog čovjeka da bude jak.'' Jak se postaje na drukčiji način, ali to trenutno nije, nažalost, tema o kojoj se piše. Dragi bobo mostarac, Tvoje razmišljanje mi se sviđa. Tebi su razumljive riječi Alberta Einsteina koji je rekao:''Um je kao padobran. Funkcionira samo kad je otvoren.'' Bez toga nema napretka. Mentalitet ''poslušne ovce'' koja ne koristi svoju glavu za promišljanje neće nas daleko odvesti s mjesta na kojem smo već poprilično zaglavili. Hvala svima koji ne posustaju ''gurati kola'' naprijed i ne slušati buku oko sebe. Dok takvi još postoje u ovoj državi, ima nade, doista ima.

Evo jedan vrlo živ i zanimljiv video sa sv. Mise na blagdan sv. Franje u Iićima, Mostar

Fra Luka je ostvario svoj veliki san: sagradio Crkvu na Babunu, okupio narod i omladinu na dobrobit cijele vijerničke zajednice!


452

Sad pogledah temu i odmah mi zapade za oko mesto Babun.

Da sam Bošnjak sad bi napisao da su katolici sagradili crkvu na svetom bogumilskom mestu , jer reč Babun je dobro poznata za raške(sandžačke) jeretike koji su inače bežali na zapad od progona ljutih pravoslavaca.

"Zli jeretici, trikleti babuni, koji se lažno nazivaju hrišćanima, i koji se rugaju našoj pravoj veri, izostavljajući iz svetih knjiga reči i preokrećući na zloverje, i koji se otkidaju od svete i pravoslavne crkve, i koji se rugaju svetome i časnome krstu, i koji se rugaju svetim ikonama i ne klanjaju im se - da budu prokleti."

Da zanimljiv toponim inače ga tako žele povezati i Bošnjaci.

Crkvica sv. Ruže Viterbijske nalazila se na vrelu Babun u Ilićima, a nakon što su je spalili, na njezinim su zidovima Turci izgradili vlastito vjersko zdanje – mesdžid, kojega je, da stvar bude tužnija, podigao neki Muslimani Temim prije 1676. godine, a koji je imao velike posjede po Ilićima, Cimu i Vihovićima te po zapadnoj Hercegovini. Stara je crkvica bila posvećena svetoj Ruži iz Viterba kojoj se u 18. godini života ukazala Bogorodica i ozdravila ju od teške bolesti. Ruža se potom zaredila kao franjevačka trećoredica te je javno hvalila Isusa i Mariju, zbog čega je progonjena. Preminula je na glasu svetosti u rodnom gradu 1251. godine, a uvrštena je u Rimski popis mučenika. Uza njezine je blagdane vezano cvijeće, napose ruže i cvjetni vijenci te umivanje u cvjetnoj vodi. Upravo zato turski ljetopisac Hivzija Hasandedić zapisuje kako se u Ilićima, 'na krajnjoj zapadnoj periferiji Mostara, nalazi mesdžid poznat pod imenom 'Džamija na Babunu', gdje su u prošla vrjemena pučani Mostara u proljeće izlazili i teferičili'. Zapravo su se svakoga 6. ožujka, na blagdan svete Ruže, tu katolici skupljali u molitvi, brali cvijeće i umivali se u njemu, u znamen štovanja svetice. Turci su, pak, zadržali zatečeni običaj okupljanja na tom mjestu, izmijenivši mu ime i svrhu, kako su ostalom učinili i s brojnim drugim običajima u gradu na Neretvi, što se tako izokrenuto sačuvalo među muslimanskim pukom i do današnjih dana.

I sad bošnjačka verzija povijesti u kojoj naravno nema ni spomena kršćanskih bogomolja na mjestima džamija

BABUN

Vrelo Radobolje bilo je popularno izletište Mostaraca sve do izgradnje novog vodovoda 1885. godine. Nešto južnije od vrela Radobolje postoji vrelo potoka Babun, po kojemu je i samo mjesto dobilo ime. O Babunu od Mostarca Luke Grđića - Bjelokosića (Mostar, 1857 - 20.10.1918.) saznajemo iz njegova teksta "Mostar nekad i sad" (Beograd, 1901.) ovo:
"... Na ovom je kraju Mostara još vrijedno spomenuti vrelo (potoka) Babun. Babun je u krilu pored puta, što vodi k vrelu Radobolje. Ovo vrelo poštuje narod, a osobito pravoslavni i muslimani, te mu pripisuju osobitu pomoć, a po najviše za bolest u očima. Na vrelo idu bolesnici u svako doba i to prije sunca, ali se najviše ide na rođenje Sv. Jovana 24. juna po starom kalendaru. Uoči toga dana tu je cio vašar, jer mnogo Mostarca a i naroda iz okolnih sela tu dođe. Tu se nalože vatre, peku janjci i mladež se cijelu noć veseli, a ujutru svak gleda da se prije sunca, okuplje i umije. Osim onih koji su tu zanoćili dođu mnogi ujutro iz Mostara te se kupaju i umivaju. Taj cio dan je opet na vrelu Babuna veselje i sastanak. Pričalo se da sunce na Jovandan ujutru kad obasja Babun tri puta zaigra... (str.19)
Narodna predaja kaže da je Babun dobio ime po Bogumilima koji su također nazivani i Babuni. U slikovitom gaju, uz vrelo potoka Babun, nalazila se najzapadnija mostarska džamija koju je dao sagraditi Hadži Salih, sin Temimov, prije 1676. godine. (10) (l ova džamija je minirana u maju 1993). U blizini Babuna nalazi se veoma lijepa ljetna kuća begovske porodice Karabeg koji su uz Bakamoviće, Ćatiće, Temime i Duranoviće bili najveći posjednici zemljišta na ovim prostorima (ova ljetna kuća zapaljena je u junu 1993.).
U Ilićima je bilo i više kula koje su služile kao ljetna boravišta bogatih Mostaraca. Poznata je nekad bila kula porodice Temim, zatim kula porodice Ćatić na periferiji Baba Beširove mahale (spaljena 17.02.1994.), Alikalfića kula i kula porodice Hadrović. Na Cimu je bila poznata i kula porodice Humo, a južno ispod Balinovca, na Kovačnicama, kula porodice Đikić (srušena u bombardovanju 14.01.1944.) po čijem je posjedu Đikovina i dobila ime.

Dakle joe veoma moguće po da se radi o krstjanskom mjestu okupljanja na kojoj su dolaskom franjevci napravili crkvu, Sveta Ruža Viterbska je djevica, trećoredica franjevačka, mistika ( 1233. -1252.)

Prema nalazu fra Dominika Mandića, u Mostaru i Ljubuškomu franjevački su samostani osnovani nakon što je herceg Stjepan Vukčić Kosača, gospodar Huma, polovicom 15. stoljeća zamolio napuljskoga kralja Alfonza I. Aragonskoga, koji je vladao od 1442. do 1458. godine, da mu pošalje nekoliko franjevaca iz svojega kraljevstva, 'koji bi narod u njegovoj zemlji utvrdili u pravovjerju'

Dakle vjerovatno mjesto okupljanja krstjana na kojem je onda sagrađena katolička crkva pa mesdžid pa opet crkva.
Krstjani nisu imali vjerske objekte nego su se molili na otvorenom vrelima potoka, rijeka, gajevima itd.

Zanimljivo.

Samo teško je reći da je tu bila crkva posvećena toj sv.Ruži oduvek, čak se i ne zna koja je crkva tu bila ranije.

Uglavnom se može zaključiti da je tu bilo svetište odavnina tj.ljudi su dolazili u umivali se zarad izlečenja , jer kao što vidimo tu su sve tri vere bile pristutne.

Evo sad pročitah o sv.Ruži i da je ona bila mučenica jer su je napadali krivoverci tj.živela je u vreme ludila oko katarske jeresi i sličnih evropskih pokreta u 13.veku.
E sad jesu li franjevci kao oni koji su bili "glavni lek" protiv jeresi na ovim prostorima uticali da se baš na tom mestu zvanom Babun sagradi crkva, sasvim je moguće , jer upravo gde su pagani ili krivoverci imali svoja svetišta i sakupljališta tamo su zvanične crkve pravili svoja svetišta jer je to jedini način uništiti krivoverje.

Inače reč Babun neki izvlače iz starovlaškog tj.latinskog što znači "star" , dakle Babuni su staroverci hrišćani , a to i odgovara istini jer su katolička i pravoslavna crkva i njeni ustavni sistemi bili novotarija krajem 12. i početkom 13.veka na ovi prostorima koja je uništila narodne vernike Babune , kako u Raškoj ,tako i u Bosni i Hercegovini.

Međutim u Bosni nisu uništeni srkoz nego su se transformisali u Crkvu Bosansku koja je bila neki miš-maš svega i svačega.

Evo nezavisno smo pisali o čemu se radi i došli do gotovo istog zakljuučka.

Nekad se pitam kako ljudi mogu biti tako bescutni i svoju djecu tako duhovno osakatiti. Nedavno je u fra Luke bila pricest u Cimu, pricestio sestero djece. Iz Ilica, Cima i Rudnika ih uspio skupiti sestero i eve ih pricestio u Cimu. Sto ti roditelji misle, da li zbog svoje sujete i nepokornosti zele djeci stvarati problem u zivotu? Jer ma koliko inatni bili opet whvacaju da ta djeca imaju nevaljalu pricest.

A i tko je mogao zamisliti nekada da ce da ce u Ilicima i Cimu fra Luka pasti na ovako mal broj sljedbenika. Bogu hvala, svjet se tjekom godina polako urazumjeva i okrece legalnoj zupi (odnosno jos uvijek zupama). Posebno mladji. Koji onda s vremenom okrenu i roditelje. Tako da danas legalna zupa u Cimu/Ilicima ima npr. daleko veci broj prvopriceanika od Lukinovaca. I zupa je danas daleko zivlja, poletnija, poduzetnija nego ikada prije. Koliko je samo vjere, strpljenja i ustrajnosti trebalo don Ivanu Zovki i onim prvim zupnicima u Ilicima i Cimu. Ali Bogu hvala, pocelo se u malom podrumu sa jednom polupraznom nedjeljnom Misom. Pa do vremena kada su se mise odrzavale svaki dan, nedjeljom dvije sa sve vise i vise ljudi. Danas je crkva prepuna nedjeljom. Na obje mise. Izgradjena je nova velika crkva jer je kuca prije nekoliko godina postala isuvise pretjesna.
Ali uvijek je bilo: Strpljen-spasen. Bogu hvala na tome.

To znaci da protestantski pokret Cimokatolicke crkve odumire?
Ostat ce zabiljezen kao kuriozitet povijesti religija na ovim prostorima.