Mislio sam u tom trenutku, dakle te zadnje dvije godine u Zvezdi. Nikad niti jedan "naš" igrač nije u jednom trenutku bio na toj razini kao on, eventualno Šuker (ali on je najbolju klupsku sezonu odigrao 96/97, dok je 97-98, kad je bio najbolji strijelac SP, u Realu bio zamjena Morientesu).

Zato sam i napisao "Decembarski".

meni su više na pameti bile karijere poput Figa i Cristiana Ronalda kod Portugalaca, Robbena kod Nizozemaca, Ibrahimovića itd. igrači najviše klase kroz cijelu karijeru, a ne samo u bljeskovima. kod nas su najbliži tome Šuker, Boban i danas Modrić.

To je istina, mada Robbena ne bih stavljao u tu kategoriju.

Problem s tim pristupom je što ostavlja dosta dvojbi, kao što je recimo van Basten, koji je trajao relativno kratko, a napravio čuda. Ako gledamo cijelu karijeru, od Nizozemaca tu ulazi Cruyff i možda Gullit i Seedorf.

Van Basten je vrhunski igrač, koji se na osvajao svega bez obzira na raniji prekid karijere. i dan danas pojam golgetera.

čudi me da ti je model statistički signifikantan kad nijedna varijabla, osim Ranking_2013, nije. Čak ni na razini od 10%.

šta je sa multikoleniarnosti?

Najvažniji parametar u analizi je bio koeficijent lige (sve ostalo manje-više window dressing). Kao i uvijek, nije jasan kauzalitet - no vidjet ćemo...je li ovo dizanje hrvatskih klubova (koeficijent 24, a prosjek je bio 17 u gornjoj analizi) u zadnje vrijeme neka vrsta zakašnjele reakcije na uspjehe reprezentacije, ili pak nagovještaj još boljih vremena za reprezentaciju (možda više dubine - nećemo kao i prije imati grozne B i C selekcije).

Does Croatia’s World Cup success show that CESEE is back as a footballing power?

https://wiiw.ac.at/does-croatia-s-world ... n-335.html

Zanimljiva tema.

Onako na prvu, kontam da bi sljedeće korekcije mogle poboljšati model:

a) varijablu broj stanovnika uskladiti za popularnost nogometa u odnosu na druge športove

Broj stanovnika nam govori koliko je dubok bazen iz kojega nogomet probire vrhunske igrače. U pojedinim nacijama nogomet nije najpopularniji od športova odnosno nije u svakoj naciji nogomet jednako popularan čak i ako jest najpopularniji od športova. Npr. u Irskoj su ispred nogometa keltski nogoš i hurling, a možda i rugby - što znači da većina riba u bazenu nisu nogometaši. Kod nas je obrnuto, nogomet je br. 1 i to daleko iznad svih drugih športova, možda su jedino Urugvajci još luđi od nas po tom pitanju - imaju nogomet kao predmet u školi ako se ne varam.

U svakoj naciji samo određeni postotak ljudi ima potrebne predispozicije za postati profesionalni športaš. Koliki udio njih će biti privučen nogometom, a ne nekim drugim sportom poput hokeja, australskog/američkog nogometa itd. je bitan podatak.

Idealno bi dakle bilo raspolagati koeficijentom popularnosti športova za svaku pojedinu naciju i pomnožiti ga s brojem stanovnika, ali takav koeficijen teško da postoji. Vjerojatno postoje statistike o posjećenosti/gledanosti sportova iz kojih bi se takav koeficijent mogao izvući. Veći posao u svakom slučaju.

Mislim da ne korigira na odgovarajući način varijablu broj stanovnika jer ne govori ništa o tome koliki postotak najizvrsnijeg talenta će nogometu "oteti" neki drugi šport. Ako su nogometni kapaciteti nacije veliki, bit će velik i udio profesionalnih nogometaša, ali oni nužno ne moraju biti športska top klasa te nacije, to mogu biti igrači kriketa, ako kriket privlači više djece.

Udio registriranih nogometaša u ukupnom broju registriranih športaša bi mogao biti traženi korektiv.

b) varijablu BDP - izbaciti

c) varijabla BDP per capita može ostati, ali bi ju valjalo uskladiti za neki pokazatelj dostupnosti nogometne infrastrukture djeci (broj trenera/igrališta/stadiona po glavi stanovnika, nešto u tom stilu)

d) varijablu Poredak domaće lige po UEFA koeficijentu uskladiti za udio domaćih igrača u ligi

To bi možda mogao probati neko ako pišu neku doktorsku disertaciju, imali bi dovoljno vremena, resursa i poznavanja raznih EU bazi podataka. Ja sam morao koristiti ono što je lako javno dostupno. A preveliko igranje s tim varijablima mi zvuči kao "overfitting", riktanje parametara kako bi nešto objasnilo Hrvatsku. A onda bi morao dodavati stvari i poput "kolonijalnih posjeda", odnosno činjenicu da u slučaju pogotovo Francuske i Portugala, oni imaju bazen stanovništva višestruko veći i od njihove nominalne populacije.

Teško da ovdje matematika pomaže jer smo izvan svih projekcija kako god da se postave. Po meni su Hrvatsku učinila snažnom tri čimbenika:

1) surova prirodna selekcija nad Hrvatima u bezbrojnim ratovima i epidemijama koje su u zadnjih 500 godina poubijale sve one koji se tjelesno i psihički nisu mogli nositi s takvim životnim uvjetima i posljedično imamo preživljavanje vrste čovjeka koji je kao stvoren za natjecateljske športove
2) hrvatska dugotrajna i kvalitetna nogometna škola koja već preko 100 godina proizvodi odlične igrače
3) ekstremno nacionalistički pristup nogometu od samih početaka koji je u Hrvata samo oblik politike te koji služi skoro isključivo kao zamjena za rat, nešto što bi se moglo usporediti s religijskim utjecajem koji snažno oblikuje i ostale narode na različite načine, što je i ovoga puta stvorilo tu silnu motivaciju za uspjehom i istrajavanjem u teškim trenutcima

Kako baš Austrija ima toliko dobrih skijaša? Kako Židovi imaju toliko znanstvenika? Kako je Grčka bankrotirala 5 puta u 200 godina? Kako je svaka muslimanska zemlja primitivna? Kako to Tokio ima usporediv BDP s cijelom Afrikom? Kako Singapur ima veći BDP od cijele Malezije? Zašto je Indija dobra baš u kriketu a ne u rukometu?

Zbog kulture, IQ-a, religije, genetike, politike, povijesti, fanatizma, mentaliteta... Veličina države, broj stanovnika i bogatstvo uopće nisu bitni inače bi SAD, Bangladeš, Indija, Kina, Indonezija, Kongo, Pakistan i slični bili nedodirljivi u svemu. Zato Hrvatska treba prestati govoriti kako je ovo ili ono veliki uspjeh za ovako malu zemlju nego moramo shvatiti da su granice našeg uspjeha tamo gdje se ograničimo u našim umovima. Ako si zacrtamo kao sveti cilj da ćemo biti prvaci svijeta u nogometu onda ćemo to prije ili kasnije i biti.

Ne možeš Bobana uzimati za konstantu. On je od onih pregršt sezona u Milanu samo možda 1-2 sezone bio baš do kraja standardan. Usporedio bi to s Mateom Kovačićem u Realu, iako je Boban ipak imao veću minutažu od Kovačića, ne možeš ga uspoređivati s Modrićem jer on je iz sezone u sezonu standardan igrač Reala, što Boban 60% perioda u Milanu ipak nije bio.

Računanje ovakvih koeficijenata je besmisleno isto kao i Fifina ljestvica gdje se često među prvih 10-15 znala naći reprezentacija koja ne može prismrditi velikom natjecanju, a koeficijent je napumpala prijateljskim utakmicama, a isto tako i ona uefina klupska ljestvica gdje bi neke države u pretkolima nabile koeficijente i bile bolje čak i od nekih četvrtfinalista.

A takve ranking liste nitko ni ne cijeni. kao ni one svjetske lige i kojekakve gluposti. cijeni se SP i EP.

Ta nacionalni romantizam, da ne kažemo fetišizam ti nije u skladu s rezultatima moje tablice, gdje su vodeće nacije uz Hrvatsku, što se tiče odstupanja u odnosu na model, Švedska i Danska, zemlje koje po nedavnoj prošlosti i političkom opredjeljenju su čista suprotnost Hrvatskoj.

Kako može biti besmisleno - nema ni najmanjih paralela sa FIFA renkingom. Ovaj model je baziran upravo samo na odlascima na europsko i svjetsko prvenstvo i pokušaju da se pronađe taj faktor koji najviše utječe na nogometni uspjeh (to su ti svi oni poredani stupci).

Moj upis od kolovoza 2018 - zanimljivo je da je nakon dizanja nacionalnog ligaškog koeficijenta (veliki skok u odnosu na prosječni koeficijent u zadnjih 20 godina) uslijedio i najveći uspjeh Hrvatske (ne ulazeći u sreću i sve ostalo kao faktor).

Očito da je dizanje domaće lige (pod uvjetom da u njoj igraju domaći igrači) možda rani nagovještaj da će uslijediti i bolji rezultati reprezentacije (novi talenti, povećanje širine selekcije i sl).

Želim reći da nitko nebi pratio takve poretke kao ni one od fife i uefe.