Čilić: ‘Ne postoji Bosanac u mojem rječniku’

Brojne čestitke stigle su ovih dana iz Bosne i Hercegovine na adresu Marina Čilića nakon osvajanja prestižnog teniskog Grand Slam turnira US Open.

Mediji u BiH su se utrkivali da objave kako je teniser iz Međugorja odlučio da igra za Hrvatsku, jer ga u BiH 'država nije podržala'.
Nikad nećemo saznati šta bi bilo da je 'država podržala' Čilića, odnosno pod kojom bi zastavom tada igrao i da li bi odluka bila drugačija.
Ali šta Čilić misli o Bosni i Hercegovini objasnio je u intervjuu hrvatskim Sportskim novostima u martu 2010.godine.

"Ne postoji Bosanac u mojem rječniku. Kad mi kažu da sam iz Bosne, ja kažem 'nisam, iz Hercegovine sam'. Da, navijao sam za Ćirinu Bosnu kad je igrala kvalifikacije za SP, drago mi je što je nacija živnula, ali ipak, ja sam Hrvat".
(Bportal.ba)

Marin Čilić

Piše: Darko Omeragić (BH Dani)

Međugorac Marin Čilić senzacionalni je pobjednik ovogodišnjeg Grand Slam teniskog turnira US Open.

Čilić je rođen u hercegovačkom mjestu Međugorje, 28. septembra 1988. godine, a jedno vrijeme je nastupao za bh. tenisku reprezentaciju. Sportsko državljanstvo je promijenio iz praktičnih razloga: u vrijeme dok je nastupao za BiH, niko nije našao za shodno da pokrije Čilićeve putne troškove za odlazak na jedan od turnira na koji je išao da predstavlja Bosnu i Hercegovinu. A trebalo je naći 500 KM.

Marinov otac Zdenko Čilić nedavno je, komentarišući odluku svog sina da nastupa za Hrvatsku, rekao da se, nažalost, niko u BiH nije interesirao za Marina.

“Kada je igrao za bh. reprezentaciju, sa njim su još bili Jasmin Berbić, Aldin Šetkić i Mladen Dodig. Bilo je to u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koje se igralo u Mostaru. Tada je u Mostaru za Srbiju igrao i Novak Đoković.

Oni koji su htjeli igrati za BiH, morali su snositi sami troškove. To je za nas bila nemoguća misija. Išao je u Italiju na jedan turnir i morao je sam plaćati svoje troškove. Platio je auto, gorivo, smještaj i nastupao za bh. reprezentaciju. Nemoguće je da nije bilo 500 KM da država to pokrije. Nikoga nije interesiralo. Ali, tako je bilo i ne treba sada od toga stvarati neku veliku priču. Takvo je vrijeme bilo, okolnosti su se poklopile.”

Poklopio je zato Čilić u finalu US Opena Japanca Keija Nishikorija sa 3:0 u setovima. Pregazio ga je neumoljivim asovima u stilu svog trenera Gorana Ivaniševića, pa se u njegovu čast na stadionu Arthur Ashe zavijorila hrvatska zastava, a u Čilićevom džepu je svoje mjesto našla koverta sa čekom od tri miliona američkih dolara. Sve to se odigralo pred očima miliona gledalaca koji su prenos pratili putem Eurosporta, te Hrvatske radiotelevizije (koja je papreno i u posljednji trenutak od Eurosporta otkupila prava na prenos).

Bez obzira na sve, Čilić, kao i Srbijanac Novak Đoković, na ovom prostoru koje više nema svoje ime, nego ga za zovu region, ima veliki broj poklonika i navijača. Najvatrenije je bilo u Bosni i Hercegovini, preciznije, u Međugorju, gdje su njegov otac Zdenko i majka Koviljka sa rodbinom i prijateljima uz roštilj i pivo proslavili veliku Čilićevu pobjedu.

Nije Marin ni prvi ni posljednji sportista koji se odrekao sportskog državljanstva Bosne i Hercegovine, zemlje koja je spremna jedino da sistemski pripazi svoje političare, ali normalne ljubitelje sporta to neće spriječiti da navijaju za njega sve dok na sportskom polju promoviše vrhunski profesionalizam.

Vrijeme i izbori koji su pred nama treba iskoristiti da se i mi odreknemo nesposobnjakovića koji nisu u stanju prepoznati talenat sportista koji bi na vrhunski način mogli predstavljati Bosnu i Hercegovinu.

Da BiH ponudi apsolutno iste uvjete kao RH, Čilić i Dodig bi opet igrali pod hrvatskom zastavom. Ovakva nebriga za sport je samo korisna isprika za ćaršiju, da ne budu baš toliko omraženi kao izdajice. Ali fascinantno mi je da nema vijesti koju Bošnjaci ne bi iskoristili za svoje ciljeve. Recimo federalno ministarstvo sporta.

KOMPLETAN IGRAČ : MARINOVO NOVO RUHO

ČILIĆEVA NJUJORŠKA MARINADA

Već dvadesetak dana sportski, posebno teniski svijet divi se igrama MARINA ČILIĆA, mirnog i skromnog momka iz Međugorja, koji je 8. septembra osvojio US OPEN; nema nikakve sumnje da su pred njim blistave teniske godine, jer «grand slamove» osvajaju samo najveći

Od prvog nastupa Marina Čilića na sarajevskom Challengeru, koji je pokrenuo aktuelni direktor Teniskog saveza BiH Senad Hadžimešić, pa do briljantnog i u samoj završnici furioznog nastupa tihog, mirnog i skromnog dečka iz Međugorja na posljednjem Grand Slamu u godini, US Openu koji je završen 8. septembra, prošlo je tek sedam godina. Marin je od ponedjeljka vrlo blizu teniskom krovu svijeta, ponovo je 9. na ATP listi i mala je vjerovatnoća da će u narednim godinama biti niže rangiran. Samo daj Bože zdravlja. Pameti, talenta, a nešto i sreće Marin Čilić ima.

«SOKO» ZA VISOKO

«Ipak, nije to bio tako strelovit uspon. Marin je išao, da tako kažem, redovnim koracima. Od malih nogu je pokazivao jednu ozibljnost i upornost, a o njegovom talentu da i ne govorim. U Mostaru je 2001. održano ekipno Evropsko prvenstvo za tenisače do četrnaest godina. Četiri, pet godina prije toga Marin je zimi redovito trenirao kod nas, kad smo imali sportsku dvoranu sa tri terena u poduzeću Soko. Ljeti je uvijek trenirao u Međugorju. A trenirao ga je, uglavnom, Žarko Dodig, stric Ivana Dodiga, također iz Međugorja. Nekoliko godina, dakle, vodio je i Marina i tri godine starijeg Ivana, koji je isto kao i Marin bio i veliki talenat i veliki radnik. Obojicu ih krase iste karakteristike, međutim Marin ima bolje fizičke predispozicije. Ali, velike zasluge za Marinov napredak ima i Ivan, jer ga je kao stariji igrač povukao naprijed za sobom», objašnjava Ranko Primorac, direktor Teniskog kluba Mostar: «Na spomenutom Evropskom prvenstvu igrale su, između ostalog, i selekcije Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Marin je nastupao za BiH, za Srbiju je igrao, naprimjer, Novak Đoković, a Hrvatska je pobijedila.»

Četiri godine nakon ekipnog Evropskog prvenstva u Mostaru, Marin Čilić, rođen 28. septembra 1988., osvojio je juniorski Roland Garros, u polufinalu je izbacio već nekoliko godina jednog od najboljih igrača svijeta Andyja Murrayja, a godinu kasnije bio je i prvi junior na planeti. «Uvijek je bio tih i samozatajan, nije se eksponirao, ali je i uvijek dobro igrao i maksimalno koristio prilike koje su mu pružene. Jedna od tih prilika bila je i poziv Hrvatskog teniskog saveza, koji ima svoj princip financiranja. Dali su mu prigodu da odigra šest, sedam najjačih turnira u Europi. I on je tu priliku odlično iskoristio, napravio je rezultate. Pa je, između ostalog, osvojio i juniorski Grand Slam - Roland Garros», kaže Primorac.
«Kada sam kao trener radio u svom Teniskom klubu Sporting Marina Čilića sam viđao na raznim turnirima po Bosni i Hercegovini. Bio sam i selektor teniske reprezentacije BiH do četrnaest godina, ali Marin je već bio otišao igrati za Hrvatsku. A upoznali smo se kada je 2007. igrao na Challengeru u Sarajevu. Došao je na pozivnicu, putem sponzora. A na sarajevskom Challengeru igrao je i naredne godine, a jednom je i pobijedio. Tenis je specifičan sport, pogotovo u muškoj konkurenciji. Marin Čilić i Ivan Dodig, koji su maltene iz iste ulice u Međugorju, vrijedni su, talentovani i uporni momci i postigli su odlične rezultate, pogotovo Marin osvajanjem US Opena», veli Senad Hadžimešić.

PROSTOR ZA NAPREDAK

«Marin Čilić je, do dolaska Gorana Ivaniševića, bio kvalitetan u svim elementima igre, osim servisa, koji mu je bio najslabija karika. Znao sam da će Goran u jednom momentu izgraditi njegov servis, koji Marin, međutim, još može popraviti. I imati savršen kao što ga je Goran nekada imao. Na US Openu smo, recimo, u nekoliko navrata, u nekoliko gemova vidjeli da je Marin gubio 15:40, pa se izvlačio servisima, što dosad nije bio slučaj. Kao što nije bio ni slučaj da ubacuje tako puno prvih servisa. Odličan forehand i backhand je imao i ranije, ali i to je unaprijedio. Loptice mu sada imaju veću brzinu. Sve su to momenti sazrijevanja. Mislim da je u ovom trenutku Marin Čilić kompletan igrač, a jedan od razloga je i to što je sada kompletirao ekipu koja radi za njega. Nije on ranije radio ovako ozbiljno. Dugo vremena je bio bez menadžera, bez kondicijskog trenera, bez pravog trenera. Tako da nije ni mogao dostići razinu igre kakvu sada ima. Znamo kako svijet funkcionira: ako ti neko daje novac, onda ga moraš i vraćati», ističe Ranko Primorac.

I Senad Hadžimešić ima samo riječi hvale za Marinovog trenera: «Na Marinovim mečevima na US Openu koje sam gledao, upravo sam vidio veliki napredak koji je postigao na servisu. Zahvaljujući Goranu, naravno. Servirao je tri asa Federeru u odlučujućem gemu. To je svojevremeno radio Goran, kada je bio među Top 10 igrača na svijetu, kada je osvojio Wimbledon. Kada imaš tako dobar servis, onda ti je i puno lakše igrati. Goran je veliki znalac, ima veliko iskustvo i prenio je Marinu segmente igre koji su mu falili, kako bi došao do ovakvog rezultata... Ustvari, do ovakve igre. Ono što smo vidjeli od Marina na US Openu naprosto je bilo - bombardovanje. Na tako velikim turnirima nema alternative. Trebaš biti dvjesto posto unutra, kao što je bio Marin u New Yorku. Na čitavom turniru nije imao ni oscilacije, nije bilo gore-dole kao EKG, išao je do kraja. A odlika vrhunskih tenisera je da ne padaju.» I Marin još ima prostora za napredovanje. «E, sad, šta znači još napredovati? Marin je osvojio US Open koji su osvajali samo najveći. To je ta igra. A da li će biti prvi, ili peti na ATP listi? Sve je to tako blizu. Ako nastavi ovako igrati, Marin će vrlo brzo biti među Top 5. A nema razloga da ne nastavi. Ovo je jedan sasvim novi Marin, sa drugom koncepcijom igre.»

Kako je igrao Marin u polufinalu i finalu US Opena na teniskim terenima nije viđeno još od najboljih dana Rogera Federera. U tri dana odigrati dva takva meča, protiv Federera o kojem se sve zna, kao i protiv žilavog Japanca Keija Nishikorija u finalu, kada nijednog trenutka nije bilo dileme da će Marin, naprosto, otresti obojicu, mogu samo istinski heroji. A Marin to jeste! «Očekujem da će Marin još sigurno pet, šest godina biti u samom vrhu svjetskog tenisa. Sigurno će upasti u završni Masters ove godine. Njegov najbolji potez je to što je angažirao Gorana Ivaniševića kao glavnog trenera i što je kompletirao ekipu, pa je njegovo sada samo da igra», reče nam Ranko Primorac. Marin Čilić se nakon finala US Opena, u izjavi za Hrvatski radio, zahvalio svim svojim navijačima u Hrvatskoj. Trebao se, realno, zahvaliti i svim svojim navijačima u Bosni i Hercegovini, kojih je u tih petnaestak njujorških dana bilo više nego ikada. No, nije mu za zamjeriti. Zna on dobro i ko je i šta je i odakle je.

IZ NEW HAVENA U ORBITU

Tri miliona razloga za Marinovo slavlje

Grand Slam u New Yorku dvanaesti je ATP turnir koji je u seniorskoj konkurenciji osvojio Marin Čilić. Startovao je 2006., a prvi je put bio pobjednik 24. augusta 2008. u New Havenu. Naredne godine, pak, bio je prvi u Chennaiju i u Zagrebu, pa 2010. opet u istim gradovima, a 2011. ponio je pehar i ček iz Sankt Peterburga. Godine 2012. postao je šampion turnira u Londonu i u Umagu. PBZ Zagreb Indoors ponovo je osvojio prošle i ove godine, a posljednji pohod na prvo mjesto prije US Opena uspješno je obavio 23. februara u Delray Beachu. Standardni je član hrvatske Davis Cup reprezentacije. Od 12. do 14. septembra igraju u Amsterdamu protiv Holandije. Visok je 198 centimetara i igra desnom rukom. Konto u banci je nakon Ney Yorka povećao za tri miliona dolara. Stanovnik je Monte Carla. Otac mu se zove Zdenko, a majka Koviljka. Imaju četiri sina: dva starija i jednog mlađeg od Marina.

Nije nužno tako, ima dosta reprezentacija sa većim brojem Hrvata, a skoro svi igraju za mlađe BiH selekcije, jer igranje za RH uglavnom podrazumijeva odseljenje u RH.

Ne znam zašto bi BH mediji branili Čilića kao da je morao otići u RH zbog uvjeta, kada bi im bilo isplativije da sve to vežu u neku zavjeru i mržnju protiv "Bosne", kako bi mobilizirali svoje. Znači tu nekako štite njega i Dodiga, nauštrb više klikova, mržnje, komentara itd.

Pazi ti Bosančine, smrdljive, bauštelske... jest se ufurao!
I to one koja navija za BiH...


Biće da mu je to izvađeno iz konteksta.

Ako već muslimani to koriste za propagandu kao "Bosanac nacija" koji je tvoj problem. Normalno da mu se ne sviđa kad ga zovu Bosanac, jer to nije.

Ma daj, što lupetaš. Normalno da on nema nikakve veze sa Bosnom i da nije Bosanac.

Ali izjaviti ( ako je doista to izjavio i ako nije istrgnuto iz konteksta): - "Ne postoji Bosanac u mojem rječniku" može biti samo odraz krkanluka i ničega više. Pa to je ranga Šešelja, i gore.

Ali izjaviti ( ako je doista to izjavio i ako nije istrgnuto iz konteksta): - "Ne postoji Bosanac u mojem rječniku" može biti samo odraz krkanluka i ničega više. Pa to je ranga Šešelja, i gore.

Današnje socijalne teorije o tome govore da se u tom slučaju radi u slojevitim identitetima. Ali, ja sebi utvaram da znam o čemu se radi: pobjeda Marina Čilića je pobjeda Bosne i Hercegovine.

Ta zemlja možda i ne postoji, osim u dušama njenih najboljih pjesnika. Ali, ta zemlja, je, ipak, jedina koju imamo.

Hvala, Marine Čiliću. Tvoja pobjeda je pobjeda ove zemlje.

Ma kakva ona bila.

MARIN ČILIĆ, osvajač US Opena, danas u 13.15 sati slijeće u Zagreb.

Najbolji hrvatski tenisač vraća se iz Amsterdama gdje je Davis Cup reprezentaciju uveo u Svjetsku skupinu. Na Plesu je planiran svečani doček za osvajača posljednjeg Grand Slam turnira sezone.

U utorak je planirana velika proslava u Čilićevom Međugorju gdje će na SRC Ćorkov dolac od 20 sati nastupati Thompson, Mate Bulić i Jole.

Hvala ti na tome što si razveselio Hrvatsku, te dvije večeri kad si pobijedio Federera i Nishikorija bit će zapisane u našu tenisku povijest. Hvala ti od srca - rekao je Milan Bandić na dočeku Čilića.

Meni prijatelj kupio baklje za zagrebački doček, a on drito u Međugorje