Nije bilo na Indexu da se ide docekat i nije ni bilo doceka. Bitno je da su isli gledat avion koji vozi transformator za Indoneziju iskljucivo jer su mediji pisali o tome.

No Cilic kako je skroman to nekako i sjeda. Bolje u MG neka se slavi.

Nu!

'JADNO: Ustaški doček za Čilića'

Autor: I.GalešićDatum: ponedjeljak, 15. rujna 2014. u 08:21
Srbi najavljuju kako je doček Marina Čilića u Međugorju "na putu da se pretvori u veličanje ustaštva i ratnih zločina Drugog svjetskog rata"
Međugorje priprema spektakularni doček za pobjednika US Opena, Marina Čilića. No, čini se, ne djele svi oduševljenje s najavljenom proslavom. Srpski Kurir objavio je članak pod naslovom: JADNO: Ustaški doček za Čilića. U tom članku navode kako će "najpoznatiji pevači ustaških pesama Mate Bulić i Marko Perković Tompson" biti glavne zvijezde dočeka u Marinovom rodnom Međugorju.

Nadalje pišu kako je proslava "najvećeg sportskog uspjeha u Hrvatskoj na putu da se pretvori u veličanje ustaštva i ratnih zločina Drugog svjetskog rata".

"Pozivanjem Perkovića i Bulića, u čijem se repertoaru često mogu čuti stihovi koji veličaju NDH, Antu Pavelića i pozivaju na zločine protiv Srba, Čilić riskira da sportski spektakl preraste u nacionalistički miting, što najavljuje i sam Tompson", napisali su.

Ne idu pečeni volovi i pečeni janjci uz tenis.

Ne idu pečeni volovi i pečeni janjci uz tenis.

Marin Čilić mi je bio baš OK momak , ali sa Tupsonom me razočarao.

Kad je Željko Kerum bio gost kod Zuhre, ovaj ga kao počeo zajebavati s visine , kao Kerum je seljačina , i pita ga Zuhra je li istina da su on i društvo na jahti jeli ćevape, a poslje zalijevali sa dom perignonom, a Kerum ravnodušno bez ikave reakcije, "Je, prvo smo bili ogladnili i jeli su nam se ćevapi, a poslije smo ožednili i pio nam se dom perignon... i tako zuhra skrenu na sljedeću propalu foru.

I BI MEĐUGORJE : DOČEK MARINA ČILIĆA U MJESTU MOLITVE

MEÐUGORJE : Ukazanje Šampiona

Nakon velikog uspjeha u New Yorku, gdje je osvojio prvi «Grand Slam» u karijeri, MARIN ČILIĆ je došao u svoje rodno Međugorje; u Hercegovini je dočekan misom, ićem, pićem, bajkerima, bakljadom, vatrometom i neizostavnim Thompsonom, o čemu svjedoče reporteri „SB“

Međugorje je u utorak, 16. septembra bila idealna varijanta za izlet, pogotovo ako živite u Sarajevu i ako ste još uvijek na odmoru, ili imate slobodan dan. Možda i radni dan. I još ako ste na prethodnom US Openu navijali za Marina Čilića, ugođaj je trebao bio potpun. Iz Amsterdama, gdje je Davis Cup reprezentacija Hrvatske, za koju nastupa Čilić, u petak, subotu i nedjelju igrala meč protiv Holandije i pobijedila njegovom zaslugom, njujorški slavodobitnik je u ponedjeljak sletio u Zagreb. Ali je odmah nakon US Opena najavio da će se centralna proslava najvećeg uspjeha u karijeri ovog kršnog Hercegovca održati u Međugorju, gdje je i rođen, 28. septembra 1988. godine. I bi tako...

VJERNICI I GREŠNICI

Doček je zakazan za 16 sati. No, već u Ostrošcu počelo je slavlje, kada uočismo ekipu koja je hitala ka Mostaru. Zapravo, pretpostavili smo da u VW-om Phaetonu, sa jednim automobilom ispred i jednim iza, sjedi predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, s obzirom da je najavljeno da će upravo on dočekati Marina ispred crkve sv. Jakova u Međugorju. Na stranu to što je Čilić novinarima u SAD-u izjavio kako je ponosan što dolazi iz Hrvatske, pa ga je shodno tome u Međugorju trebao dočekati premijer Republike Hrvatske Zoran Milanović, vozači tri automobila su prvo prešli preko pune linije, a onda, ispred tunela u Ostrošcu, i preko dvije pune linije. Znamo da imaju pravo, ali imaju pravo i paziti kako na svoje tako i na tuđe živote.

Ipak, imamo mi još putovati do Međugorja. Na izlazu iz Mostara ugledasmo putokaz za Auto kamp Mali Wimbledon u Blagaju. Ali, to je Marin Čilić prerastao u svakom pogledu. A nedugo zatim smo u blizini nove dionice Koridora Vc, od Međugorja do Međunarodnog graničnog prelaza Bijača, koja je otvorena istog dana u 19 sati. Valjda će mnogi konačno skontati da postoji i taj granični prelaz, pa da na ulazak u Hrvatsku ne čekaju u „tradicionalnim“ Doljanima po nekoliko sati, kao ovog ljeta.

A u Međugorju negdje oko 15 sati atmosfera kao da je Marin Čilić otkazao svečanost. Veliki je broj turista-hodočasnika, u mnogobrojnim grupama, oko i u crkvi sv. Josipa, i tek jedna zastava Hrvatske, na kojoj je pisalo: Mostar - New York. Moguće da je «autor» bio na finalu US Opena, pa ga još «drži». Te smo tek nešto prije 16 sati, kada su se novinari, fotoreporteri i kamermani počeli okupljati ispred platoa crkve, shvatili da će se nešto ipak desiti. Naročito nakon što je u 16.05 sati svoju poziciju zauzeo Vjekoslav Bevanda. Koji je imao strpljenja sačekati Marina da se, u specijalno preuređenom Mercedesovom «oldtimer» kabrioletu, praćen bajkerima, bakljadom i usklicima, na tom mjestu «ukaže» dvadeset i pet minuta kasnije. Ne, nemojte misliti da su ga dočekale hiljade poštovalaca i fanova, nego tek njih/nas oko tristotinjak. Bevanda je Čiliću, onako finom, visokom i krakatom, valjda, čestitao i zahvalio mu se, čim smo sa Marinovih usana mogli pročitati: «Hvala.» Prići im tada, jednostavno, nismo mogli. A Zdenko Čilić, Marinov otac, dvadesetak minuta kasnije odgovorio je i na pitanje naše kolegice zašto njegov sin i danas ne igra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, čiji je član bio u selekciji do četrnaest godina: «Nisam ja taj koji bi Teniskom savezu BiH mogao soliti pamet. Ali, istina je i to je opće poznato, da nemaju sluha za našu djecu. Izgleda da gledaju samo sebe i svoje fotelje, čuvaju ih i tako se i ponašaju. I u vrijeme kada se Marin odlučio da igra za Hrvatsku, bilo je isto tako. Nije bilo podrške od države, od vlasti, od bilo koga. Možda je danas situacija bolja, ali ne vjerujem.»

Onda je sve išlo po protokolu. Od 17 do 20 sati Marin je sa svojom obitelji sudjelovao u popodnevno-večernjem molitveno-liturgijskom programu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova: u molitvi krunice, a potom i na svetoj misi zahvalnici u 18 sati koju je predslavio međugorski župnik, u koncelebraciji šezdeset i sedam svećenika. «Svojom pjesmom slavlje su uveličali Frama, zbor Prijatelji i mješoviti župni zbor Kraljice Mira», piše na međugorskom portalu. A prije nego će Marin stići u «oldtimeru», mješoviti hor iz Ljubuškog je zapjevao pjesmu: «Nek' se trese Međugorje, od bećarca i od gange...» Doduše, malo i zbog Marina. A misi koja je bila posvećena Marinu Čiliću, ispred vanjskog oltara crkve sv. Jakova, prisustvovalo je, prema procjenama naših kolega, desetak hiljada vjernika. Koji bi, realno, bili na misi i da nije bila posvećena devetom igraču svijeta. Jer, od vjernika se, naprosto, teško moglo hodati međugorskim ulicama i oko crkve sv. Jakova. I ne vidjesmo nijednog turistu iz Japana! Jer, njih ima svugdje, bez obzira koliko pripadali Međugorju. Ili, Međugorje njima. Pretpostavljamo da su ljuti zato što je Marin u finalu US Opena pobijedio njihovog Keija Nishikorija. Pojavio se samo jedan «žuti», ali on više podsjeća na nekog Vijetnamca.

TKO RADI NE BOJI SE GLADI

A sada se posvetimo najvažnijoj, barem nama, svečanosti u Međugorju 16. septembra. Mjesto događaja: Sportsko-rekreacijski centar Ćorkov dolac. Vrijeme događaja: 20 sati. Naziv događaja: Fešta. Izvođači, između ostalih, a na Marinov poziv: pjevačka zvijezda hrvatske dijaspore Mate Bulić i Marko Perković Thompson... Zar ga je potrebno predstavljati? Međutim, nismo ni očekivali da će biti pozvani Hladno pivo, Let3, ili TBF. Uglavnom, od 20 do 20.30 sati prodefilovale su SRC-om, ali ne na crvenom tepihu, «političke zvijezde»: kandidatkinja HDZ za predsjednika Republike Hrvatske Kolinda Grabar- Kitarović, predsjednik HDZ-a 1990 Martin Raguž i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, u društvu Bože Ljubića, nekadašnjeg predsjednika HDZ-a 1990. Profurali su, smjestili se na VIP pozicije i više se nisu pojavljivali među običnim svijetom. Ipak, zaustavismo Dragana Čovića, koji nam je rekao: «Marin Čilić je poslao jednu izuzetnu poruku o Hrvatima, o Hercegovini i ja sam izuzetno ponosan. Uz puno iskušenja kroz život pokazao je da je čvrst i vjerujem da će nastaviti dosadašnju uspješnu karijeru. Drago mi je da smo svi ovako okupljeni večeras i da svi vidimo tu vrijednost.» Na pitanje novinara Hrvatskog radija šta Marinov uspjeh znači za BiH, kad već puno znači za Hrvatsku, Čović se pokušao našaliti: «Mislim da u Hrvatskoj nas svojataju samo po potrebi. Jer, mi smo jedan narod u dvije države.»

Marinov dolazak, opet u Mercedesovom «oldtimer» kabrioletu, ispred SRC-a Ćorkov dolac dočekan je vatrometom. A potom se Marin velikom brzinom pridružio glazbeniku Mati Buliću, koji je već bio na bini. Nakon nekoliko minuta, koje su bile prožete dosjetkama jednog od svećenika iz Župe Međugorje a onda i Marinovim pozdravnim riječima, on i Mato zajedno su zapjevali: «Kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva/Sve to ima zemlja ta, moja Hercegovina.» Po silasku sa pozornice govori nam je i Mate Bulić. «Posebno je zadovoljstvo biti nazočan večeras na jednom ovako velikom događaju. Jer, ipak je čovjek došao s krova svijeta, a to je sve što jedan sportaš priželjkuje. Ali, evo sada se dogodilo da je to sportaš iz moje općine. Znam ga od najranijeg djetinjstva i mogu potvrditi da je talentom, radom i upornošću došao do pozicije na kojoj sada jeste. I znao sam da će se to jednog dana dogoditi. Njegova poruka otprilike glasi: onome tko radi jednog dana će se sve to isplatiti. Bilo kome», veli Mate Bulić.

Nakon konferencije za štampu, koju je Marin Čilić održao u Green Roomu a koji je sve samo nije Green Room već samo šatorsko platno, pobjednik ovogodišnjeg US Opena se opet popeo na pozornicu, jer je tamo nastupao čovjek koji je u tom trenutku u Međugorju jedini bio veća zvijezda od njega - Thompson. Pjevali su u jedan glas: «Oj Zagoro, lijepa li si/Slavonijo, zlatna ti si/Herceg-Bosno, srce ponosno...» U nastavku je Thompson otpjevao još četiri pjesme, među njima i Sine moj, po izričitoj želji Zdenka Čilića. I Thompsona smo, po silasku sa bine, zamolili za izjavu: «Svi smo ponosni. Ovako nešto dugo se u Hercegovini nije vidjelo. Drago mi je da je Marin donio ljudima osmijeh na lice i ulio im sreću. Želim mu se sve najbolje i neka nas i dalje usrećuje svojim rezultatima. I neka i dalje pobjeđuje za sebe, za svoj narod i za svoju Hercegovinu.» Svu onu ikonografiju, scenografiju i «pokliče», koji se vežu za koncerte Marka Perkovića Thompsona, u Međugorju tu noć nismo ni vidjeli i ni čuli. Sigurno je to zato što ni Marin a ni njegova obitelj takvo što ni ne prizivaju.

MARINOV MONOLOG

«Za sve moje uspjehe u karijeri, zahvalnost dugujem Bogu i dragoj Gospi»

Marin Čilić je u tzv. Green Roomu SRC-a Ćorkov dolac održao press konfrenciju. Nije htio da mu postavljamo pitanja, već je održao monolog: «US Open je bio vrhunac moje karijere. Prelijepo je ono što sam proživio u proteklih tri tjedna. To su bili najljepši trenuci u mom životu, najbolji tenis koji sam ikada igrao. Ostvario sam nevjerojatnu pobjedu protiv Rogera Federera u polufinalu i to mi je dalo velika krila za finale. Goran Ivanišević i ostatak moje ekipe bili su mi ogromna potpora u nezgodnim trenucima tijekom US Opena. Osjetio sam veliku snagu i, evo, uspio sam doći do dugo sanjane titule. Svi smo se potajno nadali da bih mogao pobijediti na Grand Slamu, ali tako brzo i na takav način jednostavno je san snova! Za sve ono što se događalo od mog povratka iz Amsterdama, od granice do ovog dočeka u Međugorju, ali i za sve moje uspjehe u karijeri, zahvalnost dugujem Bogu i dragoj Gospi, koja mi je poklonila ovaj veliki dar.»