Mujo jebe te matematika, hrvata rođenih je 30+ tisuća

S arpadovićima Zagreb ne postaje gl. grad. Zagreb je , točnije Kaptol, središte biskupa ( i to mađarskog) a tek u doba turskih prodora u njega se izmjesta sabor.

Bišće i ostalo je isto tek u doba turaka. Sto se tiče Hrvatinića to je isto kasnije.

Hrvatski knezovi i kraljevi isključivo stoluju na području navedenog trokuta u dalmaciji. Posavski knezovi jesu isto preteče al ta tvorba nije imala hrvatsku titulu. Tek pod Tomislavom to dolazi pod Hrvatsku te se uklapa u jedan narod. Očito su se smatrali srodnim plemenom ali ta ekipa "gori" nije rabila hrvatsko ime, bili su nedefinirani slaveni čiji su knezovi imali titulu kneza panonije. Kad su se ujedinili s rođacima iz dalmacije i na njih se proširilo hrvatsko ime.

Ne.
Ovako ti razmisljaju minimalisti.

Ajmo redom.
Zagreb je glavni grad Arpadovićke Hrvatske, u njemu stoluje Herceg cijele Slavonije, područja između Drave i Dunava do mora.
Herceg je obično prijestolonasljednik, a njemu je podređen slavonski ban.
Primorski (od Šubića hrvatski) ban je obično podređen slavonskom.

Zagrebačka biskupija je četvrtina Hrvatske, prostor između Drave, Sutle, Krke, Gvozda i na istoku rijeke Bosne.
Biskup nije Mađar, ali je podvrgnut mađarskom nadbiskupu.
Zato se i osjeća vlast Arpadovića tu, južno od Gvozda imaju svoje nadbiskupije.

Inače, nešto prije provale Tatara si imao ideju o spajanju Zagrebačke biskupije i Splitske nadbiskupije koju je gurao herceg Koloman (kraljev brat), ali je isti poginuo u sukobu s Tatarima.
Zg.biskupija je bila bogata, ali zavisna, a Splitskoj je falilo love.
Općenito su Atpadovićki prijestolonasljednici (braća i sinovi kraljeva), radili čuda po Hrvatskoj/Slavoniji
Više puta je dolazilo fo de facto neovisnosti, ali su onda, jbg. nasljedili glavno prijestolje.

Inače, krajem 13.stoljeća, kada nestaju Arpadovići se tu događaju promjene.
Iako je bolje reći sredinom, nakon tatara, kada se stvaraju 2 banovine, odosno drugačiji okviri za razvoj neovisnijeg juga i arpadovićkog sjevera.
Banovina Slavonija počinje kao Zagrebačka i Križevačka (sekundarni zagrebački kaptol, onaj u Čazmi, isto povezan s hercegom Kolomanom se nalazi tu, na području križevačke županije).
Njima se kasnije pridružuje i manja Varaždinska (zagorska) županija (tamo se nakon provale Turaka preselio i čazmanski kaptol, ali to je bilo par stoljeća poslije), te donjoslavonske mini županije, Sana, Vrbas i Dubica.



S tih 6 županija se (okvirno) omeđuje granica zagrebačke biskupije.

Tu još dolaze i Virovitička i Požeška županija, koje su direktan kraljevski posjed, a Virovitica spada pod zg.biskupiju.

U Požegi se nalazi druga biskupija i drugi kaptol (selo par km od Požege), a ona obuhvaća i cisdravski dio baranjske županije i vukovsku županiju.

Ako se ne varam, zg.biskupija je podređena Ostrogonu, pg Pečuhu, a kasnija bosanska između Jajca i Drine Kaloči, ali nisam siguran.

Uglavnom, na zapadu vukovske županije se kasnije stvara 4.kaptol (2 zagrebačka; u zg-u i Čazmi, te jedan u Požegi), u Đakovu.


Sve je to Hrvatska, isti su nalazi i u Bojni kod Gline i Biskupiji kod Knina.
Na početku se više naziva Slavonijom, posebno na jugu, kao opreku Romanima, ali s vremenom prevladava svugdje hr.ime.
To je isto kraljevstvo i kasnije herceštvo.

Neidenficirane slavene su ti izmislili razni jugovići koji su prije toga kaj jedino u kajmaku vidjeli.
Ljudevit je rođak Borni, a kasniji nasljednik mu je Braskac koji zakratko vlada sve do Bratislave, Beča i Pešte...

Tomiskav je to objedinio u jednu državu, prije su ivi na sjeveru bili neovisniji, a kada su došli Arpadovići su se uloge izmjenile.
Anzuvinci 1358. rade jače centraliziranu državu, ali nakon smrti Ludovika ide gradanski rat.
Nazalost uvijek je tako, tako je i nakon Korvina...

Što se imena tiče, na jugu više ističu hr.ime od kada je Pavao Šubić promijenio ime Primorskoj banovini i istu dobio u nasljednu vlast krajem 13.stoljeća.
Ali to ne znači puno, njegovi potomci Zrinski su ti uskoro jedni od najvećih slavonskih veleposjednika.
Iako sa ženske strane tu ima dosta babonićke krvi


Slično ti ide i za Frankopane.
Lokalno slavonsko plemstvo je većinom doseljeno, njemačkih korijena, al su se poženili domaćim curama i njihovi potomci su obično bili iberhrvati...

Hrvatski je cijeli prostor od Dunava do mora, ne nasjedaj na neke priče o bezimenim slavenima, da su Hrvati samo čakavci i slično.
Herman Celjski je trebao nasljediti Tvrtka I, Borići su kajkavci iz okolice Kutine, Matej Ninoskav je bio trogirski knez...
Itd.

Ne budi minimalist.

Ne radi se tu o minimalizmu, nego o kronologiji. Svi hrvatski narodni vladari iz RANE hrvatske državnosti su iz područja koje ti je navedeno.

Jezgra Hrvatske je točno on što ti je naveo čovjek - od Cetine do Zrmanje, od mora do Livna.

Sve ovo što ti navodiš je postalo političko središte KASNIJE, u kasnom srednjem i novom vijeku.

To nema veze s minimalizmom, svi narodi osim jezge imaju i sovju periferiju.

Jačaju aspiracije i zanimanje ka Turskoj Hrvatskoj kako USK pada prema ispod 100k stanovnika...

Sa 300 000, nikakav interes.

Sa 170 000, čitanje povijesnih članaka i Wikicehe o tom prostoru.

Sa 100 000, intenzivno privlačenje pogleda, radikalna desnica spominje da je to hrvatsko.

Sa 50 000, intervencija HV, migranti ili islamistički kampovi povod.

Taj minimalizam nema nikakvog smisla. Za nas je bitno da su Hrvati kad su tu došli naselili prostor od Drave do Jadrana. I da je pobjedom Tomislava nad Mađarima na Dravi uspostavljena hrvatsko mađarska granica koja se od tad nije promijenila. To je zemlja gdje žive Hrvati. Nisu došli Mađari i pretvorili je u mađarsku zemlju.

Nije granica uspostavljena na Dravi bez veze. To što je sjever bio pod dominacijom mađarskog vladara je druga stvar. To nije bila niti postala mađarska zemlja. A tako su se i ponašali. Ugarska je uvijek poštovala autonomiju Hrvatske. Nije bez veze što su nakon Austro Ugarske nagodbe Mađari jedno s Hrvatima radili Hrvatsko mađarsku nagodbu. Sa Slovačkom im to nije padalo na pamet. To je bila sjeverna Mađarska, a Slovaci kmetovi.

Kneževina u Panoniji postoji istovremeno onoj u Primorju.

Ne shvaćaš.
Hrvati su imali više svojih država.
Medu bitnijima su Panomska/Posavska i Humska/Neretvanska.
Kao što piše u DAIu.

Tu moze upasti i kasnija Duklja.

Mantrati o samo središtu jedne od njih je minimalizam.
I to teški.

Jezgra Primorske Hrvatske je između Velebita i Dinare i Mora.
Međutim od 11 županija, 4-5 su prekodinarske, Pset, Pliva, Livno, Imota i dio Cetine
Ostatak je iz jezgre; Nin, Bribir, Sidraga, Nona, Knin i Ptimorje.

Tri dodatne županije, Lika, Krbava i Gacka su banske.

Trubiti samo o jezgri Primorske Hrvatske je poput svođenja Engleske na London.

Bihać, Ključ, Jajce, Bobovac su naši kraljevski gradovi.
Kreševo, Sutjeska i Fojnica su naši samostani....

Ali bilo je naših crkava i u Srebrenici i Zvo(r)niku, pa gdje su sada?

Pa e, jug zagrebačke županije, frankopanski kašteli, sanska i psetska županija i kraljevski grad u Ključu.

Sisačka, Karlovačka, Lička i Bihaćka županija su središnja Hrvatska po svemu. Spoj sjevera i juga.

Upravo tako.
Oni su bili hrvatski kraljevi, hrvatska je bila kraljevina tu.

Da stvar bude bolja, sjeverno od Drave su isto živjeli Hrvati.
Po Miji Lončariću, srednjeslovačko narječje (ono na kojem je temeljen slovački standard) je u osnovi južnoslavensko, zaoravo hrvatsko.

Jedan od razloga dugoročnosti hrvatsko-ugarske države je i ta krvna veza.
Mađari su preuzeli većinu Velikomoravske države i zapadnobugarsku Transilvaniju i tu je bilo njihovo kraljevstvo.

Južno od Drave je bila druga država.

A 1868. su Hrvati mogli birati u koji komad će ići.

Nema to veze s minimalizmom. Kneževi Hrvatske i Kraljevi Hrvatske su stolovali u Klisu, Solinu, Biogradu, Ninu, Kninu... O tome pričam, kakvi sad arpadovići i ostalo..to sve dolazi kasnije. To je jezgra di je sve počelo. Ako pričamo paralele di je naše kosovo/jeruzalem to onda može biti samo to područje.

Ne pricamo o geografskom središtu nego di je je srednjovjekovna jezgra.

Jesu.
Pounje je središte hr.

Sjeverozapad je gornja Sava i Drava.
Sjeveroistok donja, odnosno Podunavlje.

Zapad/Podvelebitje je gornji Jadran, a jug donji/Podinarje.

Ljudevit Posavski je vladao u Sisku.
Braslav isto (kasnije u Balatonu).

Gdje vladaju Neretvani?

Kužiš?

I fulao si usporedbu.
Srbi osvajaju sjever Kosova tek krajem 9.st-a, a glavni grad u Prizrenu im je samo kratko razdoblje u 14.st-u.

Jeruzalem je bio glavni grad samo Judeje, ne i Samareje, Galileje...

Trokut je središte hr, ali svetišta su i u Bihaću, Ključu, Jajcu, Bobovcu, Sutisci, Kreševu, Fojnici, Zagrebu, Sisku...

Da su i sekundarne jezgre, opet su jezgre.

I glupo se ograničiti na samo jednu stvar.
Englesku na London, a ona počinje u obliku 7 kraljevstva...
Zašto bi se u slucaju hr.gledao samo centar jednog?

Primorske Hrvatska je THE Hrvatska. Hrvatski knezovi i hrvatski kraljevi s dosljedno hrvatskim imenom države su u primorskoj Hrvatskoj. Ona stječe neovisnost, de facto još kao kneževina (Branimir) i de iure kao kraljevina. Njeni knezovi i kraljevi imaju ulice i trgove po svuda.

Panonska kneževina je periferna i puno manje samostalna, brzo potpada pod Avare, Franke, Bugare, ne osamostaljuje se, ne stječe nikad kraljevsku titulu, a hrvatsko ime u njoj se gubi pod općeslavenskim (Slovinje) vjerojatno uslijed stranog utjecaja.

Prodorom kneza primorske Hrvatske, Tomislava, do Drave, je uspostavljena hrvatska granica na Dravi. Primorska Hrvatska okuplja, ujedinjuje sav naš prostor oko sebe.

Nije Engleska London, ali je London jezgra, centar, a ostalo je periferija. Oko Londona se koncentrira centripetalno djelovanje, ne oko Yorka ili Portshmoutha.

Ne svodim ja Hrvatsku na njezinu jezgru, samo navodim što je jezgra. Ne znači da nema plašta ni kore, ali jezgra je jezgra. Jezgra djeluje centripetalno.

Naša se jezgra pomakla na sjever uslijed osmanskog prodora, ali smo mi sačuvali svoju izvornu jezgru, tj. oslobodili je. Srbima se jezgra isto pomakla na sjever, ali su dobar dio svoje izvorne jezgre izgubili.

Pa nitko ne spori da je to jezgra. Kao što valjda nitko normalan, a da je Hrvat ne spori da nisu Hrvati živjeli u toj jezgri nego puno šire. A kod neprijatelja Hrvatske se ta jezgra poistovjećuje sa cijelom Hrvatskom. Što nema veze s pameću. Hrvati su naselili sve južno od Drave. Da nisu došli bi tu Mađari pa bi granica bila na Savi, a ne ne Dravi.



Apsolutno. Ja i govorim o zemljopisnom središtu.

Ljudevit i Braslav su kneževi donje i gornje panonije. Samo se onaj pajdo doli naziva knezom hrvata.

A i crkveni centar je u dalmaciji, prvo ninski biskup a kasnije splitski koji je izdignut na rang metropolije. Kada je na saboru Splitu (di je prisutan i kralj Tomislav) razmatrano di će bit središte primasa Hrvatskog nista van dalmacije nije čak ni razmatrano.

Ne pricam di je geografsko srediste ni di su sekundarna sredista, pricam di je srednjovjekovni centar a on je bio tamo di su stolovali knez Hrvata pa kasnije Kralj Hrvatske pa i di je stolova primas Hrvatske. Znači di je bio politicki i vjerski centar na pocetku. Nije to nikakav minimalizam oricam di je centar.

Divnu, van vremensku temu o krahu muslimana, Ceha prlja i pogani krivotvorenom alternativnom povješću u svojoj kuhinji.
Ima 20 povjesnih tema o nebulozama pa se tamo istrisajte.

Dajmo se radovati što će se situacija u BiH stabilizitati.
Da će svako imati svoje, pretenzije na tuđe će prestati.

Može se planirati, ako muslimani naglo propadnu. Što podeliti.

Potpis, pričamo sta je jezgra, prapocetak. Ne znači da van toga nema nista to niko ni ne tvrdi.

Mislim da ima manje razlika nego se potencira. Nitko ne spori šta je jezgra i gdje je to bilo već da je bilo i toga ostalog.

A kod nas Hrvata osim manjine je taj minimalizam naglašen pretjerano. Pogotovo prema BiH.

Ne znan ko je reka da van toga nema ničeg ja pricam o tome di je jezgra u srednjem vijeku.

Onda se možemo složiti oko toga.

Misliš da smo imali izbor između Austrije ili Mađarske? Mislim da nas nisu baš pitali.