Čapljina i Stolac su dugo bili podjednaki u broju muslimana, među rođenima i školarcima.

Grad u kojem je Počitelj ima 90% Hrvata.

Ala ljepote.

Divan trofej i simbol pobjede.

Pocitelj je inače stariji od Turaka, minareti su naknadno natakareni.

Interesantno: oko 65% Bošnjaka Hercegovine žive kao općinska manjina.

U većinski hrvatskom kantonu.

Što se tiče situacije na terenu u južnijem dijelu HNŽ (Čitluk, Čapljina, Stolac, Mostar, Neum), kako i sam tu živim i kolege su mi iz tih gradova, odgovorno tvrdim da je tu situacija odlična u odnosu na prije par godina. Govorim o situaciji na terenu koja se još ne vidi dovoljno u brojkama. U ČA se dosta ljudi doseli iz Stoca i nešto iz Ljubuškog. Imaju ekspanziju stanogradnje, grad često vrvi od naroda. Stolac po priči ima najbolji migracijski saldo i što se tiče samo Hrvata i što se tiče Bošnjaka, budimo realni to je uvijek bila jako važna tema u Stocu. Jako puno mladih, dosta s obitelji se vratilo, a ima ih koji su već riješili posao ovdje samo trebaju otplatiti neki kredit, skupiti staž za mirovinu i sl. Muslimanski dio grada je poluprazan, ali doslovno. Čitluk je jako vitalan, dosta ih radi u ZHŽ, ja bi rekao grad s najviše mladih u odnosu na veličinu. Mostar je sam po sebi središte, ali je u njemu najkasnije prestalo iseljavanje pa će trebati još koja godina za demografski oporavak. Sreća je IT, nikad ne biste pretpostavili koliko ljudi radi u IT sektoru. To su male firme, doslovno nevidljive ali kad se saberu zapošljavaju velik broj ljudi u Mostaru.

Siguran sam da za koju godinu uopće nećemo strepiti oko brojeva iz HNŽ-a, da će biti slično interesantno kao ZHŽ gdje znamo da su brojevi dobri pa samo mogu biti bolji. Moja glavna briga je SBŽ i malo manje PŽ. Kažu da je iseljavanje iz Posavine stalo, ali je napravljen prevelika šteta. Tu baš ne znam šta predviđati. U SBŽ i dalje traje iseljavanje koliko sam čuo. Volio bi da netko tko živi tamo da realan sud koliki nam je udio i kakve su brojke.

Na povratku iz Austrije, pričao s nekoliko naših ljudi: “Mnogi se vraćaju, velik broj ljudi”, čest komentar.

Zato treba raditi na infrastrukturi, pogotovo u vidu brzih cesta između hrvatskih gradova. Naravno isto vrijedi za gradsku infrastrukturu, tipa voda, odvodnja vrtići, domovi zdravlja i škole. Također napraviti dobar URBANISTIČKI PLAN da nam mjesta ne izgledaju kao betonske favele.

Jedva mi je 20 pa ako griješim ispravite me. Mi smo jedini narod koji je otišao naprijed od rata na ovamo. Ruku na srce gradovi Hercegovine su bili sela. Mostar je bio jedini grad koji je imao zgrade, uz po par zgrada u ostalim gradovima. Posebno se ZHŽ isticao po zaostajanju. Naši gradovi danas dobivaju oblik modernih gradova, infrastruktura je sve bolja. Druga dva naroda su nasljedila jugoslavensku industriju i njezina radnička naselja. Danas ta industrija propada, zgrade su oronule. Naš ekonomski razvoj je počeo nakon kraja Jugoslavije, sada je turizam u eksponencijalnom rastu. Dugoročno će nam biti prednost što nismo naslijedili industriju koja posrće i što tek sada imamo modernu stanogradnju.

Super ako je tako , valjda je njima Njemačka i dalje uzbudljiva, da se ne ugledaju na “komšije” Hrvate.

Iako broj rođenih pada u ambis, Jack piše o preporodu Cazina i kako lagano postaje San Cazino.

https://www.bosanskehistorije.com/forum ... php?t=1601

Ipak, otkrio je da nas trola s imenom.



Pratit ćemo ovaj razvoj u idućima godinama, dobro je da nešto razviju prije nego HV zauzme, da ne moramo baš sve ispočetka graditi.

Poslije njih se uvijek valja ispočetka gradit, tako da je lakše iznova krenit, nego rušit, pa gradit.

Popis 2024:
Kosovski Albanci:

2011: 1.616.869
2024: 1.454.963
-161.906 (-10%)

Albanci su otporniji od Bošnjaka na iseljavanje.

Islamski faktor slabi na Balkanu.

A bogami imaju i osam puta jači natalitet od Muslimana.

Jack u svemu vidi pobjedu. Konačni slom Hrvata će se dogoditi u Zenici, Tuzli, Bihaću. A sad što je ZHŽ najvitalnija regija u BiH to je manje važno. Kao da je obrnut broj Hrvata u Hercegovini i Bihaću

Pritom su imali prirodni prirast od 130 tisuća između dva popisa pa je odljev oko 290 tisuća Albanaca za 13 godina.

Prijatelj iz Capljine ima nesto rodbine u Uskoplju i kaze da nikad ne bi zivio gore. Grad je pust i bez sadrzaja.

Bio sam par puta iza rata u Uskoplju. Ne znam, meni je lijepo. Priroda, ljudi, veseli su, uvijek neka fešta ili sam ja potrefio. Ok nije Mostar. Selo jest realno, ali žive ljudi i na selima, nije svakome cilj grad.

Promijenio se način života, mišljenja i poimanja.
Svi ti mediji i društvene mreže plasiraju što plasiraju, a šta jedno Uskoplje ili Petrovac, Fojnica i slične općine mogu ponuditi? Odgovor: Ništa.
U Uskoplje se može vratiti i ostati jedino osoba koja voli tko mjesto i tu je rođena, ali netko sa strane tu nikad neće doći.
Znači mala baza za bilo kakvu demografsku revitalizaciji, a i na sam pomen Bosne poželiš zapaliti 500km dalje.
Realno za neka mjesta nema pomoći, a naročito sela.
Možeš vidjeti na yt par primjera što se tiče sela i to na razini npr jedne županije.
Bez urbanizacije, s ponudom sadržaja i blizini većeg, nema ni neke budućnosti.

Od rata na ovamo dobar dio ruralnijeg dijela Bosne ostaje u Mostaru nakon studija. Lako je živiti u Posušju kad ti je Mostar relativno blizu. To je manje zlo, samo da ostanu u granicama HRHB. Koliko god ružno zvučalo, ne moramo ni revitalizirati svako mjesto.

I nama kao i njima i do njihovih hanuma dolazi TikTok.

Nije stvar ni u urbanističkim planovima, već u poštovanju istih. Svako mjesto u RH ima urbanistički plan.
Stvar je u snazi kapitala da negativno utječe na isti jer mu je jeftinije graditi kršeći isti.
To je međudjelovanje kapitala, politike, struke i svijesti ljudi.
Jer i ljudi, na koncu, trebaju imati svijest o prostoru i o tome da oni odlučuju u kakvom prostoru žele živjeti i kakav će taj prostor biti.
Ali ti odlučuješ o tome; biranjem na izborima i građanskim aktivizmom, pa i samom građanskom sviješću.
To je teško jer imamo manjak svijesti, a višak pohlepe i korupcije.
P.S. Drago mi je što ima sve više povratka, odlične vijesti!

2014: 528 rodjenih u Cazinu
2024: 258 rodjenih u Cazinu

U nekoj idealnoj budućnosti kada bi ta mjesta nudila vrhunsko obrazovanje i zaposlenje, trendovi bi se mogli preokrenuti.
U Zagrebu se to polako već i događa; mnogi koje znam su se preselili ili u Županiju ili dalje.
Život na selu je lijep i zemlje poput Slovenije, koje imaju tradiciju decentralizacije i posljedično tome razvoja infrastrukture u ruralnim područjima, zadržale su stanovništvo na selu.
Daleko smo od toga, ali treba ići prema tome.
Demografi, uostalom, uvijek govore da bez razvijene mreže malih gradova nema ni demografske ni prostorne revitalizacije. Ljudi nisu samo bića mode i trendova.
Iako smo to i previše postali, no još uvijek vjerujem da najbolje učimo na vlastitoj koži i na primjerima iz okoline.
P.S. Ja sam se ovdje već davnih dana izjasnila da ako bih se preselila negdje u BiH, to bi bila upravo SBŽ.