Gradovi koje je Alija odbio da dobije u Carington Cutillieru

...
Bacio Alija kocku, možda dobije i Bijeljinu.

Taman prelazim na mostu granicu u Gradišci, koliko Slovenaca, hrle valjda turistički gore dolje.

Austrijance i Nijemce i ne spominjem.

Jel ti stvarno misliš da bi neki Portugalac mogao papirom sprijeciti unaprijed planiranu agresiju na Bošnjake i uz to držiš sebe za ozbiljnog forumaša?

Carrington–Cutileiro plan

The original Carrington–Cutileiro peace plan, named for its authors Lord Carrington and Portuguese ambassador José Cutileiro, resulted from the EC Peace Conference held in February 1992 in an attempt to prevent Bosnia-Herzegovina sliding into war. It was also referred to as the Lisbon Agreement (Serbo-Croatian: Lisabonski sporazum). It proposed ethnic power-sharing on all administrative levels and the devolution of central government to local ethnic communities. However, all Bosnia-Herzegovina's districts would be classified as Bosniak, Serb or Croat under the plan, even where no ethnic majority was evident. In later negotiations, there were compromises about changing district borders.[1] On 3 March 1992, Bosnia and Herzegovina was declared independent following a referendum held days earlier on February 29 and 1 March.

On 11 March 1992, the Assembly of the Serb People of Republika Srpska (the self-proclaimed parliament of the Bosnian Serbs) unanimously rejected the original peace plan,[citation needed] putting forth their own map which claimed almost two thirds of Bosnia's territory, with a series of ethnically split cities and isolated enclaves and leaving the Croats and Bosniaks with a disjointed strip of land in the centre of the republic. That plan was rejected by Cutileiro. However, he put forth a revised draft of the original which stated that the three constituent units would be "based on national principles and taking into account economic, geographic, and other criteria."[2]

On 18 March 1992, all three sides signed the agreement; Alija Izetbegović for the Bosniaks, Radovan Karadžić for the Bosnian Serbs and Mate Boban for the Bosnian Croats. On 28 March 1992, after a meeting with US ambassador to Yugoslavia Warren Zimmermann in Sarajevo, Izetbegović withdrew his signature and declared his opposition to any division of Bosnia. What was said and by whom remains unclear. Warren Zimmermann denied that he told Izetbegović that if he withdrew his signature, the United States would grant recognition to Bosnia as an independent state. What is indisputable is that on the same day Izetbegović withdrew his signature and renounced the agreement.

Kakve to ima veze sa prihvaćanjem plana?!

Nakon povlačenja Izetbegovićevog potpisa kreću pripreme za rat.

Pripreme za rat su pocele ranih osamdesetih.
Da smo potpusali ovo samo bi gore bilo, tj. Dali bi Srbima vremena da prvo srede Hrvatsku a onda cim se oporave krenuli bi na nas. Odgođanje neizbježnog uz pogoršavanje vlastite pozicije. Danas vjerovatno ne bi postojali kao politički faktor.

Pripreme za rat su pocele ranih osamdesetih.
Da smo potpusali ovo samo bi gore bilo, tj. Dali bi Srbima vrema da prvo srede Hrvatsku a onda cim se oporave i nas. Odgođanje neizbježnog uz pogoršavanje vlastite pozicije. Danas vjerovatno ne bi postojali kao politički faktor.

Carrington Cuttiliero je ponuđen u februaru 1992, 1 godinu i 1 mjesec prije datuma kojeg vi uzimate kao početak rata.

U tom dobu je Alija mitingovao po cijeloj BiH (iz tog perioda je i izjava Ovo nije naš rat nakon napada na općinu Ravno), govorio ili građanska BiH ili građanski rat itd., naveliko mitingovao ne samo po Kladuši nego i grandiozne skupove u Foči... ne čini se kao netko uplašen i 100% siguran da će Srbi napasti u svakoj općini gdje ih je preko 25%.

U toj situaciji, Alija odbija da ovi gore gradovi pripadnu Muslimanima.

Na koji način se Alija spremao za rat.

Kada je bio tako vidovit.

Valjda se spremio onda najbolje od 3 strane, ako je najdalje vidio.

Tu se nažalost moram složiti. Srbi bi svakako pošli u ispravljanje "nepravde" da 70% Jugoslavije nije njihova nacionalna država. "Turci" bi se našli na nišanu što god rekli ili napravili.

Pripreme za rat su pocele ranih osamdesetih.
Da smo potpusali ovo samo bi gore bilo, tj. Dali bi Srbima vremena da prvo srede Hrvatsku a onda cim se oporave krenuli bi na nas. Odgođanje neizbježnog uz pogoršavanje vlastite pozicije. Danas vjerovatno ne bi postojali kao politički faktor.

Srvi su sve radili po memorandumu SANU. Tako da ako su bili za Kutiljerov plan, ocigledno je da se slagao sa njihovim planovima. Ko god misli da smo nekim potpisom ili bilo čime mogli izbjeći neizbježno, neka malo pročita o Srpskom Kulturnom Klubu, između dva svjetska rata i temeljima dosadašnje ali i trenutne politike Srba.

Rat u RH je trajao do 92., do Božićnog primirja.
Nakon toga smo mi ti koji "talasaju"........

No što vama vrijedi pričati, vi ste išli presjecati dogovorenu rutu HVa za Prijedor, pa ste umjesto grada dobili selendre oko Petrovca

Govorim u retrospektivi. Tad se nije znalo i nije bilo sigurno, tek su se poslije neke stvari iskristalisale.
Nismo znali i bili smo pasivni, niti je Alija imao savrsenu viziju. Historijska greška koja nam se ne smije ponoviti.
Zvuči paradoksalno ali prijetnje ratom i priprema su najbolji način izbjegavanja istog.

Cutilieiro je bio katastrofa za Hrvate, za Srbe je bio podnošljiv, a za Muslimane odličan. Paradoksalno - Hrvati su na njega najlakše pristali, Srbi teže, a Bošnjaci odustali! Hvala Alija!

Jel ti stvarno misliš da bi neki Portugalac mogao papirom sprijeciti unaprijed planiranu agresiju na Bošnjake i uz to držiš sebe za ozbiljnog forumaša?

Nestalo.
Srbi se spremaju za rat od Titove smrti.
I nakon sporazuma bi se možda polakomili za više, npr. Sanski džep, Bijeljinu, Novi....
Ali vas sigurno ne bi istrijebili od Nevesinja do Zvornika, tamo biste bili kao u Goraždu sada.

Sumnjam da bi Srbi napali nakon potpisivanja mirovnog sporazuma koji je predviđao i razoružavanje, te garanciju stranaca.

Da nije bilo rata u BiH, nama bi realno bilo lakše.