TERORISTA BOLE IZ BANJA LUKE

Opasne namjere špijunskog bratstva

BIVŠI PRIPADNICI KARADŽIĆEVOG TAJFUNA NAMJERAVALI DA IZAZOVU HAOS U BIH

Višednevna istraga MUP-a RS-a, MUP Srbije i Tužilaštva BiH oko arsenala oružja pronađenog u dvorani Borik ukazuje da je postajala ozbiljna namjera da se to oružje upotrijebi protiv najviših zvaničnika RS-a i Srbije; naša novinarka otkriva do kojih je saznanja došao zajednički istražiteljski tim

Božidar Stanišljević bio je pripadnik Karadžićeve grupe Tajfun, u koju ga je “regrutovao” njen osnivač Ljuban Ećim, za kojeg je radio sve do hapšenja u Banjoj Luci

Informacije o pripremi atentata na predsjednika Srbije Borisa Tadića, patrijarha Irineja, ministra Ivicu Dačića i predsjednika RS-a Milorada Dodika primljena je u Srbiji s priličnim uznemirenjem. Sve nadležne službe su odmah alarmirane od državne vlasti i svoju pripravnost podigle su na najviši stepen, pošto su procijenile da su prijetnje državnom vrhu veoma ozbiljne.

Nakon što je pronađeno oružje u dvorani Borik u Banjoj Luci koje je, prema istrazi MUP-a RS-a trebalo biti upotrijebljeno protiv visokih zvaničnika RS-a i Srbije, MUP Srbije je početkom nedjelje dobio nekoliko anonimnih poruka u kojima se državni i policijski vrh, kao i njihove porodice, upozoravaju da se čuvaju jer atentatori neće odustati od svojih namjera.

Predsjednik Srbije Boris Tadić je dobio i anonimno pismo, u kome je obaviješten da će „posle slučajno sprečenog atentata u Banjaluci oni ponovo udariti, ali bez pretenzija da to bude spektakularno” i da je čitav scenario zamišljen po modelu iz filma Mandžurijski kandidat.

KLJUČNO VJEŠTAČENJE MUP-a SRBIJE

Istraga u slučaju “Borik” još traje. Za sada je jedini uhapšeni Božidar Stanišljević, koji je i službeno osumnjičen za terorizam zbog unošenja oružja i ekploziva u dvoranu Borik. Određen mu je pritvor u trajanju od mjesec dana zbog bojazni da ne uništi tragove važne za kazneni postupak.

Međutim, pripadnici MUP-a RS-a i Srbije ispituju Stanišljevićevu eventualnu povezanost s pojedinim kriminalnim grupama u BiH i Srbiji. Istraga ide u više pravaca. Jedan od njih je njegovo poznanstvo s Ljubanom Ećimom, ratnim zamjenikom načelnika Centra državne bezbjednosti Republike Srpske. Sumnju da Ećim stoji iza Stanišljevića izazvalo je pisanje Dodikovih režimskih medija koji već šesti put u posljednjih nekoliko godina produciraju vijesti o pripremi atentata na njega.

Međutim, kako naš list saznaje, Stanišljević tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH nije krio svoje veze sa Ljubanom Ećimom. Tvrdio je da je za njega radio sve do 1999. godine, a da je nakon poslovne saradnje ostao u prijateljskim odnosima s njim. Tokom saslušanja Stanišljević je priznao da je oružje njegovo, da mu je ostalo od rata, da ga je on lično tu sakrio, ali je negirao da je planirao da ga upotrijebi za atentat. Isti izvor tvrdi da je Stanišljević tokom saslušanja mijenjao iskaz vezan za oružje i eksploziv koji je pronađen u plafonu novinarske lože. Prvo je kazao da je oružje tu sklonio prije deset godina kako ne bi bilo zaplijenjeno u akciji Žetva. Petnaestak minuta kasnije tvrdio da je oružje na to mjesto smjestio 2008. godine.

Međutim, kako je u torbama u krovu Borika pronađen arsenal za koji eksperti tvrde da se koristi za terorističke napade i atentate, istražni organi sumnjaju da Stanišljević govori istinu. Isti eksperti smatraju da oružje nije ostalo iz rata jer su pojedini djelovi izrađeni nedavno.

Inače, policija RS-a je prilikom protivdiverzionog pregleda dvorane u novinarskoj loži pronašla torbe, u kojima su se nalazili automatska puška sa prigušivačem i skrivačem plamena, pet okvira, tri kilograma plastičnog eksploziva, poluautomatska puška sa 330 komada municije, štapini sa upaljačem i kumulativne bombe velike razorne moći.

Konkretni dokazi da je planiran atentat ne postoje, ali kako navodi naš izvor, određene činjenice ukazuju na ozbiljnost situacije, prije svega mjesto na kojem je bilo sakriveno oružje. Ispod reflektora pa sve do bine ispred koje su sjedili najviši državni zvaničnici prostor je potpuno čist. Policajci koji rade na slučaju primijetili su i da je zemlja u žardinjerama ispred dvorane bila prekopana, odnosno da je postojala namjera da se eksploziv zakopa u žardinjere i aktivira u određenom trenutku.

MUP Srbije, kako saznajemo od izvora koji vode istragu, nije saslušavao Stanišljevića, kako su to objavili pojedini mediji, niti je u bilo kojem slučaju prekoračio svoja ovlaštenja u BiH. Desetak pripadnika MUP-a Srbije za organizovani kriminal, balistiku i terorizam došli su u Banju Luku sa Miloradom Veljovićem, direktorom srbijanske policije, prvenstveno kako bi profesionalno pomogli u istrazi. Pri tome su ponudili da besplatno urade vještačenje i DNK analizu u Beogradu. Treba istaći i da je saradnja MUP RS-a i Tužilaštva BiH na ovom slučaju na visokom nivou. Naime, MUP RS-a proslijedio je Tužilaštvu BiH sve informacije do kojih je došao tokom istrage.

Automatska puška, kao i ostalo naoružanje koje je nađeno u „Boriku“ Tužilaštvo BiH je krajem prošle nedelje poslalo u Beograd na forenzičku analizu. Inače, Nacionalni kriminalističko-tehnički centar MUP-a Srbije ima bogatu bazu DNK profila. Ona sadrži preko pet hiljada bioloških tragova kriminalaca, uključujući i DNK profil Ljubana Ećima, za kojeg postoje sumnje da je umiješan u ovo djelo. Rezultati otisaka prstiju, tragova DNK kao i nalazi da li je ovo oružje nedavno bilo upotrijebljeno, trebali bi biti gotovi u narednih nekoliko dana.

DUGOGODIŠNJI PRIPADNIK TAJNE SLUŽBE

Stanišljević je, prema sopstvenom priznanju, radio za Državnu bezbjednost Republike Srpske. Međutim, iako je većina medija objavila da su se Stanišljević i Ećim upoznali u sportskom centru gdje je Ećim dolazio da trenira, naš list saznaje da su veze Stanišljevića i Ećima od ranije poznate MUP-u RS-a. Izvor iz MUP-a RS za naš list tvrdi da je Stanišljević tokom rata bio pripadnik Druge banjalučke lake pješadijske brigade. Isti izvor ističe da su svi pripadnici Karadžićeve tajne službe Tajfun bili iz ove brigade i da je po svemu sudeći i Božidar Stanišljević bio pripadnik zloglasnog Tajfuna. Najistaknutiji član Tajfuna bio je dugogodišnji Stanišljevićev prijatelj Ljuban Ećim, koji ga je i doveo u ovu tajnu službu.

Tajfun je bio isključivo pod Karadžićevom kontrolom i godinama je njemu podnosio izvještaje. Zadatak Tajfuna bio je da “prikuplja informacije o unutrašnjem i spoljnem neprijatelju”. Obavještajci iz Tajfuna potpisivali su se sa kao Sigma. Međutim, tajne izvještaje slali su 1994. godine i Državnoj bezbjednosti Srbije i nudili se da budu njeni saradnici.

„Tajfun” je rasformiran Karadžićevom naredbom, a pod optužbom da je to „zločinačka organizacija koja je maltretirala građane Banja Luke i imala niz tajnih špijunskih aktivnosti”. Akcijom hapšenja pripadnika Tajfuna rukovodio je tadašnji zamjenik ministra unutrašnjih poslova Tomislav Kovač. Tada je uhapšeno više od 40 pripadnika ove jedinice. Nakon 40 dana optuženi su pušteni. Uslov za izlazak na slobodu bio je da potpišu izjavu po kojoj neće nikada pričati ono što su radili kao pripadnici Tajfuna. Nakon odlaska Karadžića s vlasti, Ećim je ostao na čelu Šeste uprave vojne sigurnosti. Dugo je bio glavna perjanica ratnog i poratnog rukovodstva RS-a, za koje je odrađivao mnoge prljave poslove. Između ostalog, upravo njemu je bilo povjereno prisluškivanje bivše predsjednice RS-a Biljane Plavšić, koje je kolokvijalno bilo poznato kao „afera kaktus".. Ubrzo nakon što je “provaljen” za prisluškivanje otišao je iz službe, ali je posao u kriminalnim vodama nastavio sa ratnim drugovima u Srbiji. U srbijanskoj prijestolnici utočište su mu pružili njegov ratni komandant i kum Željko Ražnatović Arkan i Milorad Ulemek Legija, takođe saradnici Službe bezbjednosti.

Ovaj obavještajac i dugogodišnji Karadžićev saradnik imao je jake logističke veze među srbijanskim bezbjednjacima. Također ga povezuju sa najozloglašenijim beogradskim i paljanskim kriminalnim krugovima.

Nakon što je raskrinkan da je u martu 2005. godine spremao atentat na Željka Kopanju, Ećim odlazi u Južnu Ameriku. U posao sa drogom uveo ga je, prema policijskoj istrazi, Slobodan Šolaja, koji je policiji poznat po trgovini narkoticima naveliko.

Ećim je krajem 2007. godine uhapšen kao član najorganizovanija narko kriminalne grupe u regionu, koja je djelovala na teritoriji BiH, Srbije, Makedonije, Švajcarske. U njegovom stanu pronađeno je preko 50 kilograma droge i čitav arsenal oružja. Tokom suđenja, srbijansko Tužilaštvo je pod vrlo sumnjivim okolnostima, odustalo od optužbi protiv Ećima za prodaju heroina i kokaina i to “zbog nedostatka dokaza”. Tada je oslobođen i optužbi za kriminalno udruživanje. Osuđen je na dvije godine i četiri mjeseca zatvora zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i falsifikovanja dokumenata. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu smanjio mu je kaznu za 10 mjeseci zatvora.

Upućeni u prilike tvrde da je Ećim sa Tužilaštvom napravio svojevrsni “dil”, odnosno da je Tužilaštvu dao informacije od “posebnog značaja”.

Prema pouzdanim informacijama, do hapšenja Ećima ne bi ni došlo da srbijanska policija nije bila pritisnuta sve češćim izvještajima američke DEA-e koja je imala saznanja da droga iz Ekvadora dolazi u Beograd. Ećim je, prema istom izvoru, drogom trgovao za Službu državne bezbjednosti Srbije. Međutim, on je izgubio svako uporište i podršku vladajućih struktura nakon odlaska Vojislava Koštunice s vlasti. Također, kako navodi dobro obaviješteni izvor, sadašnji šef BIA-e Saša Vukadinović, koji je naslijedio Radeta Bulatovića, tražio je da se prekine svaka saradnja ove službe sa Ećimom zbog njegovih inkriminirajućih veza i poslova sa zemunskim klanom.

DODIKOV STRAH OD EĆIMA

Zanimljivo je da je Ećim dugogodišnji prijatelj sa Veliborom Šotrom, kumom Miloša Ćubrilovića zvanog Ćubri. Ćubrilović je, inače glavni Dodikov savjetnik za bezbjednost.

Kako naš list saznaje od izvora iz MUP-a Srbije, Dodik već godinama zazire od Ljubana Ećima jer je prema raspoloživim informacijama Ećim u tijesnim vezama sa pripadnicima zemunskog klana koji su, samo iz Dodiku poznatih razloga, pripremali atentat na njega.

Postoji službena zabilješka od prije nekoliko godina, do koje je naš list došao, a koju je MUP Srbije dostavio MUP-u RS-a, da određena grupa porijeklom iz RS-a, okupljena oko Ljubana Ećima, stalno prati Milorada Dodika. Dodik je priznao kako mu je poznato da se nalazi na njihovom nišanu.

MUP Srbije ima operativna saznanja da Ećim, pored veza sa zemunskim klanom, održava kontakte i sa Lukom Bojovićem, najistaknutijim vođom kriminalne grupe u regionu. Prema informacijama MUP-a Srbije trgovinu narkoticima, ubistva i otmice u regionu kontroliše Luka Bojović, i to sa pristojne udaljenosti, odnosno mjesta nepoznatog policiji. Bojović se dovodi u vezu sa svim većim i nerazjašnjenim ubistvima u Srbiji u posljednje dvije decenije.

Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg su pripadnici MUP Srbije stigli u Banju Luku. Njihova pomoć je bila dragocjena i zbog toga što se policija RS-a nikada nije smjela uhvatiti u koštac sa kriminalnom grupom okupljenom u Tajfunu, naročito u Banjoj Luci.

Naš dobro upućeni izvor tvrdi da je Ljuban Ećim uvijek imao snažno uporište u policiji Republike Srpske i da ga se i danas u MUP RS-a mnogi plaše. Jedan od ljudi kojima jedno vrijeme nije išlo u prilog da se stane na kraj Ećimovom kriminalu bio je i Sredoje Nović, aktuelni ministar civilnih poslova BiH i bivši rukovodilac Državne bezbjednosti RS-a. Kako navodi naš dobro obaviješten izvor postojala je jedna linija sa tadašnjim Miloševićevim režimom kojem je pripadao značajan dio ljudi koji su uspjeli da se inkorporiraju u nove demokratske strukture u RS-u i koji su po nalogu iz Beograda nastojali da očuvaju Ećima i njegove saradnike. Nović je u tome bio najagilniji.

Popis mogućih nalogodavaca planiranog atentata je veliki, a njihova imena se u interesu istrage još ne saopštavaju. Prema informacijama do kojih smo došli, sumnja se da je po nalogu banjalučko-beogradskih krugova zaista pripreman atentat na Dodika, Tadića i ostale zvaničnike koji se tog dana proslavljali dvadeset godina postojanja RS-a. Upućeni u prilike smatraju da nije slučajno izabrana Banja Luka i da je postojala namjera da se izazove haos, odnosno Republika Srpska digne na noge, što bi rezultiralo i oružanim sukobima u BiH. U takvim situacijama svaka policijska istraga je gotovo nemoguća, a najveću korist izvukli bi upravo kriminalni klanovi.

Neraskidiva špijunska zajednica

VEZE BEZBJEDNJAKA RS-A SU ČVRSTE KAO U VRIJEME RATA KADA SU TJESNO SARAĐIVALI

O povezanosti Božidara Stanišljevića sa ratnim vrhom Državne bezbjednosti RS-a i takozvane RSK svjedoče i zvanice koje je prije nekoliko dana ugostio u svom domu na krsnoj slavi. Proslavi su, pored Ljubana Ećima, prisustvovali i Dragan Kijac, ratni ministar MUP-a RS-a, i Ilija Kojić, pomoćnik ministra MUP-a RSK. Kada je otkrivena povezanost Stanišljevića i Ećima, bivši zamjenik načelnika DB-a je pobjegao iz Banje Luke i gubi mu se svaki trag. Ova trojka je samo dio kruga obavještajaca sa kojom je Stanišljević ostao blizak iz ratnog perioda. Prema pouzdanim informacija Ećim je redovno dolazio u Banja Luku, ali i u Bijeljinu. U etno-selu “Stanišić” pored Bijeljine sastajao se sa saradnicima, između ostalih i Stanišljevićem i Kijcem, za koje postoje informacije da se i danas bavi špijunskim i policijskim poslom u BiH. Inače, Ećim i Kijac upoznali su se pred izbijanje rata u BiH u Odjeljenje za strance u Banja Luci. Upravo će saradnja s Kijcem kasnije pomoći Ećimu da dođe u SDB. Ljuban Ećim početkom rata u BiH odlazi na višemjesečno „stručno usavršavanje“ u zloglasni centar za obuku DB-a Srbije u Pančevo, kroz koji su prošli svi pripadnici „parapolicijskih“ i „paravojnih“ srpskih formacija tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

U prvoj polovini 1992. godine, u vrijeme povlačenja JNA iz BiH, srpska policija u dogovoru sa JNA napada konvoje i oduzima im oružje. Formiraju se Srpske oružane snage (SOS) koje su nosile crvene beretke. Stojan Župljanin, tadašnji ministar unutrašnjih poslova tzv. Srpske autonomne regije Krajina, osniva jedinicu koju naziva “Crvene beretke” i koja je bila potpuno analogna Legijinoj. Njen komandant bio je Ljuban Ećim. Ova jedinica u vrijeme operacije “Autonomna pokrajina Zapadna Bosna” Fikreta Abdića odlazi u Krajinu na ispomoć Miloradu Lukoviću Legiji i Željku Ražnatoviću Arkanu. Tokom te 1995. godine dolazi do njihove tijesne saradnje. Njihove operacije, između ostalog, podrazumijevale su i šverc nafte, cigareta i ostale robe. Sredinom 1995. godine Dragan Kijac postaje ministar unutrašnji poslova RS-a. On za načelnika DB-a postavlja Milana Krnjajića, a za njegovog zamjenika Ljubana Ećima. Ubrzo nakon toga Ećim jača, postaje šef podzemlja RS-a i ima ambiciju da postane Arkan Republike Srpske. U to vrijeme, između ostalog, bavio se iznudama i reketiranjem. Ećim je imao dva stana u Banjoj Luci u kojima su ljudi privođeni i mučeni. Pripadnici DB-a RS-a će prilikom upada u te stanove pronaći lance i bičeve, ali i komade ljudskog tijela. Ećimov prijatelj Božidar Stanišljević je tokom rata bio poznat po svojim radikalnim istupima. Veoma je osion, nadmen i prepreden, a oni koji su ga ovih dana saslušavali tvrde da njegov psihološki profil ni u kom slučaju ne odgovara jednom uposleniku sportske dvorane već prije iskusnom špijunu koji pokušava vješto manipulisati ljudima…