POZIV NA ODLUČNU AKCIJU: “EUFOR pod hitno POJAČATI TRUPAMA, jak kontingent rasporediti u Brčko, kako bi se odvratile RATNE NAMJERE DODIKA i ČOVIĆA”Milorad Dodik, uz podršku Dragana Čovića u pohodu je da započne sukobe i sruši sva postignuća američke administracije i diplomatije u Bosni i Hercegovini od potpisivanja Dejtonskog sporazuma naovamo, upozoravaju Kurt Bassuener Senada Šelo Šabić.
U dužem tekstu za Justsecurity.org, portal koji je jako uticajan među američkim političarima, posebno poslanicima Senata i Predstavničkog doma Parlamenta Sjedinjenih američkih država, oni pozivaju na odlučnu akciju.
Ističu da su dosadašnji odgovori ne samo administracije predsjednika Joea Bidena, već i Evropske unije i NATO-saveza bile – mlake!
-Milorad Dodik, bosanski Srbin, član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, najavio je 14. oktobra da će pokrenuti akcije za demontažu državnih institucija, za koje netačno tvrdi da ih je jednostavno nametnuo visoki predstavnik. On je posebno naveo oružane snage, policiju i obavještajne agencije, državnu poresku upravu, državni sud i brojna druga tijela Bosne i Hercegovine.
Od svog dolaska na vlast 2006. godine u entitetu bosanskih Srba, Republici Srpskoj (RS), Dodik je ove institucije okarakterizirao kao rezultat „pravnog nasilja“ nad RS, koja čini nešto manje od polovine BiH. Iako je visoki predstavnik imao ključnu ulogu u razvijanju zamaha za nove državne institucije, većina je uspostavljena međuentitetskim sporazumom s neznatno većom Federacijom BiH, a kasnije je izglasana u državnoj Parlamentarnoj skupštini BiH (uključujući glasove Dodikove stranke). Radnja jednog od parlamenata tih entiteta da opozove te odluke bila bi stoga nezakonita i neustavna.
Dodik je, dodatno podižući tenzije, rekao da će, ako NATO “intervenira” u RS protiv njegovih akcija, pozvati svoje “prijatelje” (podrazumivajući Srbiju i Rusiju) da pomognu”, upozoravaju autori.
Izraz je implicirao da NATO nema pravo da bude u RS (i ostatku BiH), autoritet koji Dayton jasno zacrtava. Kasnije tokom dana, izjavio je da će, kako bi se obračunao sa (ujedinjenim) oružanim snagama BiH, opkoliti kasarne na način na koji su to učinile snage Teritorijalne odbrane Slovenije s Jugoslavenskom narodnom armijom 1991. – prisiljavajući ih da se povuku nenaoružane. Međutim, greškom je dao datum kao 1992. – godinu početka rata u BiH.
Bassuener i Šelo Šabić ističu i da je dan kada je Dodik objavio svoje opasne namjere, očito, pomno odabran, prenosi Hayat.
Na isti dan, 30 godina ranije njegov prethodnik “Radovana Karadžića u skupštini Socijalističke Republike BiH upozorio je Bošnjake (tada su se zvali Muslimani) na potencijalni nestanak ako nastave s traženjem nezavisnosti od Jugoslavije koja se raspada”.
-Bio je to Karadžićev poznati govor o “autostradi pakla”. On sada služi doživotnu kaznu u britanskom zatvoru zbog genocida i niza drugih ratnih zločina, kao rezultat suđenja pred međunarodnim tribunalom.
Dodik je po njemu nazvao školu na Palama, Karadžićevoj ratnoj “prijestonici” u blizini Sarajeva, a u svoj kadar kao savjetnike doveo osuđene ratne zločince koji su odslužili kaznu.
Dodik je također odbacio ovlasti i imenovanje novog međunarodnog visokog predstavnika, njemačkog političara Christiana Schmidta – stav koji dijeli sa Rusijom. Na kraju svog mandata, prethodni visoki predstavnik, austrijski diplomata Valentin Inzko, nametnuo je izmjene u krivičnom zakonu BiH kako bi poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca učinio nezakonitim, što je i sam potez bio potaknut pojačanom retorikom mržnje posljednjih godina . Kao reakcija, Vlada RS-a, predvođena Dodikovom strankom SNSD, profurala je kroz entitetski parlament zakon kojim se sve radnje visokog predstavnika u RS proglašavaju ništavnim i nevažećim, što je jasno kršenje Dejtonskog sporazuma, i čini nezakonitim „omalovažavanje ” RS”, pišu dalje Bassuener i Šelo Šabić.
Oni dalje prenose i izjavu trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je izjavio da će državne institucije, ako međunarodni akteri ustanu u odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, ustati u odbranu.
Autori teksta objavljenog na Justsecurity.org jučer posebno upozoravaju i da bi “svako suočavanje između RS i snaga iz države ili Federacije bilo bi gotovo nasilno, čak i ako nema namjere da dovede do neprijateljstava”. Ističu da Dodik, stalnom zapaljivom retorikom, nastoji radikalizirati stanovništvo i naći opravdanje za “formalni oružani odgovor”.
Bassuener i Šelo Šabić ističu i da Dodik od 2006. godine ustrajno radi na disoluciji BiH, te rušenju kredibiliteta SAD i EU.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prošlog četvrtka da su mu prijatelji iz EU (aluzija na autokratske vođe Mađarske i Slovenije) rekli da je RS u opasnosti od ukidanja (zakonska nemogućnost). Od tada je tvrdio da želi samo sporazum između tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci, Srbi i Hrvati, namjerno izostavljajući i sve ostale).
Istovremeno, ministri srpske vlade otvoreno se zalažu za „srpski svet“ koji ujedinjuje Srbe u cijelom regionu, za šta je Vučić tek prošlog meseca nervozno izjavio da to i nije baš njegov stav”, pišu dalje, prenosi Politicki.ba.
Navode i da su brojne međunarodne snage u BiH, pod kapom NATO, drastično reducirane na – sada – nekoliko stotina vojnika. Izgovor je bio da je stanje u BiH stabilno i sigurno, a u suštini, potez je napravljen kako bi se u to vrijeme – 2007. godine – pomoglo saveznicima u Afganistanu gdje su poslate dodatne trupe.
-Više od jedne decenije EUFOR je ispod operativnih zahtjeva. Sada ima otprilike 700 vojnika – nesposobnih da istovremeno brane svoju bazu u Butmiru i obližnjem sarajevskom aerodromu, a kamoli da su njihovi timovi za vezu i posmatranje (LOT) raspršeni po cijeloj BiH.
Ove neborbene jedinice su zapravo taoci na čekanju.
Tri zamjenika vrhovnih komandanta savezničkih snaga u Evropi (DSACEURs) zaredom su ocijenila da su im za pravilno ispunjenje Dejtonskog mandata odvraćanja potrebne snage brigade, otprilike 5.000 vojnika. BiH sada doživljava neuspjeh odvraćanja koji je evidentan više od jedne decenije. Iako je sada neophodan manji kontingent – posebno u Brčkom – za rješavanje neposrednog izazova, odavno je prepoznato da je faktor odvraćanja bez značaja jer nema ni dovoljno ljudi.
Politički, BiH je na ovoj silaznoj putanji više od 15 godina.
Dodik već dugo napada državne institucije. I to mu tolerira međunarodna zajednica predvođena Evropskom unijom. Vlada SAD je barem na svoju “crnu listu” stavila Dodika zbog njegove antidejtonske aktivnosti; EU to nije uradila niti radi čak ni sada sa ovim očitim napadom na dejtonski ustavni poredak i potencijalno na sam mir. Od 14. oktobra, sve što su EU i Sjedinjene Države uradile je da izdaju šablonske izjave, bez pominjanja sopstvene odgovornosti.
Čini se da je razlog za ovaj slab stav kontinuirana fiksacija na izborne i „ograničene ustavne promjene“ – navodno radi poboljšanja izbornog procesa i poštovanja nekoliko sudskih presuda, uključujući pet presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Ali u stvarnosti, kao što je na ovim stranicama nedavno objasnila jedna Azra Zornić, međunarodni napori u suštini prestaju sa zajedničkim ucjenama Dodika i njegovog dugogodišnjeg saveznika, lidera nacionalističke stranke bosanskih Hrvata Dragana Čovića. Njih dvojica prijete ometanjem općih izbora u Bosni u oktobru 2022. godine, osim ako Čović ne dobije promjene koje je dugo tražio: garanciju da samo on (ili neko koga on imenuje) može biti izabran za hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH.
Specijalni izaslanik SAD Matt Palmer i američki ambasador Eric Nelson snažno forsiraju agendu fokusiranu na izbore, zajedno s EU i Velikom Britanijom.
Ova opasna politika sama po sebi tjera državu na dalje etničko-teritorijalne podjele, i konačnu dezintegracija”.
Šelo Šabić i Bassuener naglašavaju da takva “strategija” “sprječava Sjedinjene Države i EU da se snažno suprotstave prijetnjama Dodika (Čovićevog saveznika)”. Dodaju i da politički lider bosanskih Srba stalno i iznova već godinama prelazi “crvene linije” koje mu se nemušto i neautoritativno postavljaju.
Napominju i upozoravaju da će se narednog mjeseca prted Vijećem sigurnosti raspravljati o produženju mandata EUFOR-a, ali i NATO štaba u Sarajevu, te da je moguće da Rusija uloži veto kojem bi se mogla pridružiti i Kina. Dodaju i da bi takav stav mogla podržati čak i Francuska.
Ukoliko bi se to desilo, Šelo Šabić i Bassuener strahuju da bi takav čin mogao Zapad zateći potpuno nespremnim.
Navode i da se opasno zakasnilo s opcijom da NATO preuzme mandat EUFOR-a, isključi se UN.
Predlažu, stoga, da se EUFOR pod hitno pojača trupama, te da se jak kontingent rasporedi u Brčkom, kako bi se odvratile ratne namjere Dodika (i Čovića).
To bi Dodiku i politički slomilo kičmu, što bi narušilo njegov kredibilitet jer se bori protiv sve glasnijeg nezadovoljstva javnosti zbog produbljivanja duga entiteta RS – navode Bassuener i Šelo Šabić.
Podsjećaju i da Aneks 1A Dejtonskog sporazuma daje mandat NATO-u da se brine o stabilnom i sigurnom okruženju sve dok odgovarajuće bh. institucije ne budu u stanju preuzeti tu ulogu.
Šelo Šabić i Bassuener ističu i da su sve glasniji zahtjevi u institucijama EU da se odlučno djeluje. Navode i istup poslanice Evropskog parlamenta iz stranke Zeleni Njemačke, Viole von Cramon, koja je pozvala na oštre sanckije protiv Dodika i njegovih pristaša i aaveznika, te slanje velikih pojačanja EUFOR-u.
-Dakle, jasne i odlučne akcije na odvraćanju, te vraćanje povjerenja stanovništva u mir zahtijeva direktnu američku akciju kroz NATO, uz doprinos SAD-a na terenu u Brčkom.
Ovo bi spriječilo svaki potencijalni rusko-kineski veto tako što bi ga učinilo bespredmetnim, demonstrirajući snažno da Sjedinjene Države i ostatak NATO-a namjeravaju provoditi Aneks 1A na neodređeno vrijeme.
To bi također prekinulo sve bržu negativnu spiralu straha i polarizacije koju generira Dodik i ostali.
To bi stvorilo prostor za integrativne i progresivne alternative koje bi dobile snagu, nešto što građani u cijeloj zemlji (uključujući i RS) jasno žele, što potvrđuju nedavni protesti i demonstracije.
Nikada kao danas ne postoji tako jasna i prisutna opasnost za mir i koheziju Bosne i Hercegovine.
Na Dodikove izazove ne samo da se mora odgovoriti, već se sada ima i sasvim konkretan povod za davno zakašnjelu korekciju kursa neuspjele – i potencijalno opasne – transatlantske politike u BiH i šireg Balkana.
Zakonodavna tijela obično moraju pritisnuti izvršnu vlast iz inercijskog političkog stava. Tokom rata u BiH, američki Kongres je dosljedno vršio pritisak na administraciju Busha i Clintona za snažniju politiku usmjerenu naprijed. Jedan od tih glasova bio je tadašnji senator Joe Biden.
Sada je vrijeme da se okonča opasno rastuća kriza u BiH.
Kao što su juče učinili njihovi kolege iz Evropskog parlamenta, članovi Komiteta za vanjske poslove, američki Kongres treba zahtijevati takvu promjenu 28. oktobra, kada zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Gabriel Escobar svjedoči na saslušanju pred pododborom panela”, napisali su Bassuener i Šelo Šabić za Justsecurity.org.
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/22 ... ovica.html
