Već je rečeno da sporazum o civilnoj provedbi mirnog sporazuma (Aneks 10) nije visokom predstavniku dao bilo kakve izvršne ili zapovjedne, a kamoli zakonodavne ovlasti, već je utvrdio da on "nadzire provedbu mirnog sporazuma" održava bliske kontakte sa strankama "," koordinira aktivnosti civilnih organizacija i agencija "," olakšava ... rješavanje svih poteškoća koje nastaju u vezi sa civilnom provedbom "(olakšava ... rješavanje svih poteškoća koje se pojave u vezi s civilnim impementacija), "učestvuje na sastancima donatorskih organizacija", "povremeno izvještava o napretku i provedbi mirovnog sporazuma ,, (povremeno izvještava o napretku u provedbi mirovnog sporazuma) i "daje smjernice i prima izvještaje od povjerenika međunarodnih policijskih snaga" (pruža smjernice i prima izvještaje od, komesar Međunarodne policijske radne grupe).Dakle, to je nadgledanje, pružanje dobrih usluga, koordinacija i izvještavanje, a ne naređivanje, razrješenje ili imenovanje vlastitog naroda, a kamoli donošenje zakona i drugih propisa umjesto legitimnih tijela oba entiteta i konfederalne Bosne i Hercegovine.

Dogodilo se prvo značajno proširenje nadležnosti Visokog predstavnika na nova ovlaštenjana ministarskom sastanku Upravnog odbora u Sintri 30. maja 1997. Tom prilikom uspostavljen je "Paket brzih početaka", o kojem će prvenstveno brinuti Visoki predstavnik u Bosni. Ovaj "paket" obuhvatio je imenovanje ambasadora Bosne i Hercegovine najkasnije do 1. septembra 1997. godine, kao i usvajanje Svebosanskog zakona o državljanstvu i pasošima najkasnije do 1. avgusta 1997. Nacrti zakona su izrađeni od strane visokog predstavnika u saradnji sa Vijećem Europe.s obzirom na brzo imenovanje ambasadora, visokom predstavniku je naloženo da pruži odgovarajuću pomoć. Ako se, pak, ovi rokovi propuste, visoki predstavnik se upućuje da daje odgovarajuće preporuke Upravnom odboru. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine takođe je imala zadatak donijeti zakone o Centralnoj banci, carini i vanjskoj trgovini, i visokog predstavnika da brzo pripreme drugi paket važnih zakona o radio i televizijskim frekvencijama i telekomunikacijama i upravljanju zračnim saobraćajem, kao i trajne zakone o izborima, imigraciji, carinama i carinskim tarifama. Stoga je visoki predstavnik unaprijeđen u zakonodavca čija djela moraju biti prihvaćena i o njima se glasalo bez diskusije.

Pored ovih osnovnih zakona, visoki predstavnik je zadužen za rješavanje sasvim praktičnih pitanja: uvođenje novih jedinstvenih registarskih tablica motornih vozila do 31. decembra 1997. i integracija telefonskog komunikacijskog sistema najkasnije do 15. jula 1997. godine. Visoki predstavnik je bio dužan da Upravnom odboru predloži odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje ovih zahtjeva.

Konačno, visoki predstavnik je dobio potpuno novi mandat - "pravo zabraniti ili suspendirati bilo koju medijsku mrežu ili program čija su djela u stalnoj i bučnoj suprotnosti slovom ili duhu Mirovnog sporazuma".

Nije trebalo dugo da Carlos Westendorp iskoristi ovo novo ovlaštenje, koje su mu njegovi klijenti, ne tražeći bilo kakav pristanak stranih potpisnika Daytonskog sporazuma, velikodušno dali. Kada su telohranitelji Biljane Plavšić 22. avgusta 1997. godine zauzeli banjalučki studio Radio-televizije Srbije, britanski vojnici u sastavu SFOR-a odmah su zauzeli televizijski predajnik kako bi omogućili emitovanje programa tog "nezavisnog" studija. A 1. oktobra 1997. oružane snage Atlantskog pakta uhvatile su preostala četiri ključna televizijska predajnika: Trebevića, Dugu Njivu, Leotar i Udrigovo. Tako je prava Radio-televizija Srbije dugo bila utihnula, a umjesto nje program je emitirala Plavšićeva, a zapravo Westendorpova "srpska" televizija, kojom je ubrzo upravljao povjerenik Westendorpa Dragan Gašić.

Na ovom sastanku u Londonu 24. septembra 1997, nedelju dana pre hapšenja svih srpskih televizijskih predajnika, Kontakt grupa je ne samo podržala, već i podstakla Carlosa Westendorpa da nastavi da guši ključne medije Republike Srpske. Bila je to i prilika da se nagovijesti još jedan novi organ Westendorpa - pravo uklanjanja izabranih ili imenovanih zvaničnika i službenika. Doduše, nikada nije bio sasvim jasno i nedvosmisleno formuliran, ali prešutno je sadržan u zaključku u kojem se preporučuje "intenziviranje oštrih mjera protiv onih koji koče napredak u provedbi Dejtonskog sporazuma i Sintrinske deklaracije".

Drugo dalekosežno produženje mandata visokog predstavnika dogodilo se na konferenciji o provedbi mira u Bonu 10. decembra 1997. U to vrijeme, pod maskom "privremenih mjera", Westendorp je dobio ovlaštenje da samostalno donosi zakone umjesto legitimnih tijela Bosne i Hercegovine i oba entiteta - Republike Srpske i muslimansko-hrvatske federacije. Kao sporazum o ovome produženo je, najavio je namjeru da u potpunosti iskoristi svoje ovlasti kao "konačni tumač Daytonskog sporazuma i glavni arbitar u sporovima bosanskih strana", a da pritom nije "zaštitnik" ili "guverner" Bosne ( Naša Borba od 25. novembra 1997.) žalila se da je ideja o protektoratu nad Bosnom bila prisutna u Daytonu, ali da je tamo odlučeno drugačije. "nije potrebno", jer "kolonije nisu stvar za 21. vijek" i da je Bosna "civilizirana zemlja s obrazovanim ljudima, a ne Kongo iz 1920." (Ibidem). Ali upozorio je da će, "ako ovo ne bude išlo dobro ... mogli bismo to učiniti za nekoliko mjeseci" (Ibidem), glasati i smijeniti s dužnosti sve one zvaničnike koji, prema njegovom mišljenju, ometaju mirovni proces.

Neposredni razlog ovih prijetnji bio je neuspjeh Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da usvoji zakon o putnim ispravama u zadanom roku i procjena da zakon o jedinstvenim registracijskim tablicama za motorna vozila neće biti usvojen do 31. decembra 1997. godine. Imajući ovo na umu, učesnici konferencije o provedbi mira u Bonu zahtijevali su da se ključne odredbe nacrta zakona o državljanstvu i putnim ispravama usvoje najkasnije do 15. decembra 1997. "U slučaju neslaganja, visoki predstavnik će poduzeti odgovarajuće akcija." Ovom nedovoljno definiranom frazom - "poduzimanje odgovarajućih mjera" - koja je dvosmislena, visoki predstavnik je stekao zakonodavnu nadležnost, odnosno pravo donošenja zakona u ime Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja nije usvojila rok.

Slično tome, bonska konferencija "pozdravila je namjeru visokog predstavnika da nakon 31. januara 1998. godine u saradnji sa IRTF-om i SFOR-om implementira sistem jedinstvenih registarskih tablica na osnovu Memoranduma o razumijevanju. To je praktično značilo davanje Westendorpu ovlasti da zamijeni Parlamentarnu skupštinu, zakon o jedinstvenim registarskim tablicama za motorna vozila.

Već na ovoj konferenciji postalo je očito da je visoki predstavnik imao novu, neograničenu moć donošenja bilo kojeg zakona, ne samo izričito spomenutog, umjesto legitimnih zakonodavnih tijela Bosne i njenih entiteta. To, između ostalog, potvrđuje i poziv "visokom predstavniku da uspostavi postupak koji će dovesti do odluke o novoj zastavi i simbolima ako se strane ne mogu dogovoriti najkasnije do 31. decembra 1997.", što je značilo da nakon ovog roka zakon o zastavama i drugim simbolima države koji je donio sam Westendorp. Na sličan način, od vlasti Bosne i Hercegovine zatraženo je da prihvate zakon o Vijeću ministara, uz već poslovično upozorenje da će "u slučaju neslaganja visoki predstavnik poduzeti odgovarajuće mjere".

Upravo je ta fraza - "poduzimanje odgovarajućih mjera tamo gdje je to potrebno" - postala paravan za sve moguće nove Westendorpove moći. Stoga je Konferencija naredila da se sastanci bosanskog predsjedništva i Vijeća ministara održavaju najmanje jednom sedmično, a po potrebi i parlamentarnih skupština, a zatim pozvala visokog predstavnika "da poduzme odgovarajuće mjere tamo gdje je to potrebno".

Iako konferenciji u Bonn Westendorpu nije naloženo donošenje određenih zakona Republike Srpske i muslimansko-hrvatske federacije, nedvosmisleno je zaključeno da je visoki predstavnik ustavni arbitar koji će ocjenjivati ​​usklađenost entitetskih zakona sa bosanskim Ustavom i zakonima i odrediti koji novi entitetski zakoni trebaju biti doneseni. Stoga je Konferencija prvo pozvala "Visokog predstavnika da utvrdi područja u kojima su potrebni novi ili izmijenjeni i dopunjeni zakoni", a zatim je "naglasila da entitetski zakoni o državljanstvu moraju biti usklađeni sa budućim zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine, prema uputama Visoki predstavnik i u saradnji sa Savjetom Evrope "i odmah" uputio zahtjev vlastima u Republici Srpskoj da na osnovu preporuka Vijeća Evrope,

Posebno se napominje način na koji je Bonnska konferencija povjerila visokom predstavniku nove i dalekosežne ovlasti za donošenje zakona i uklanjanje izabranih ili imenovanih zvaničnika i službenika. Učinila je to u obliku slaganja s Westendorpovim tumačenjem vlastite uloge i autoriteta. U tu svrhu, Konferencija je "pozdravila namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoje krajnje ovlasti na terenu za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog sporazuma kako bi pomogao u rješavanju poteškoća donošenjem, kako on smatra potrebnim, obavezujućih odluka o sljedeća pitanja:
a. institucije;
b. privremene mjere primjenjive kada stranke ne mogu postići sporazum i koje ostaju na snazi ​​sve dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne donesu odluku u skladu s Mirovnim sporazumom o tom pitanju;

v. druge mjere kako bi se osigurala provedba Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i njihovim entitetima, kao i nesmetan rad zajedničkih institucija. Takve mjere mogu uključivati ​​radnje protiv osoba na javnim funkcijama ili službenika koji odsustvuju sa sastanka bez opravdanog razloga ili za koje visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obaveze prema Mirovnom sporazumu ili njegovim provedbenim odredbama. "

Ako smo dobro razumjeli ovaj način kazivanja, pod pojmom "privremene mjere" Konferencija podrazumijeva Westendorpove zakone koji će, kao "privremeni" (privremeni), vrijediti dok legitimni organi Bosne ne donesu same te zakone. Potonji izraz "ostale mjere" uključuje, između ostalog, Westendorpovo pravo da ukloni sve izabrane ili imenovane zvaničnike koji, prema njegovom mišljenju, krše Mirovni sporazum i ometaju njegovu provedbu.

Na ovaj način promijenjena uloga visokog predstavnika izazvala je odgovarajuće preglede i tumačenja. Znajući da, zahvaljujući svojim novim ovlastima, Carlos Westendorp, poput Olivera Cromwella, nije postao bosanski lord-zaštitnik, Robert Gelbard je odmah objasnio da "veće ovlasti visokog predstavnika nisu protektorat, već sredstvo za poticanje stranaka u Bosni da bolja i brža. "primjena odredbi Mirovnog sporazuma" (Naša borba od 15.12.1997). A Gelbardova štićenica Binjana Plavšić odmah je dodala - bilo ironično ili iz vlastite gluposti - "da završni dokument bonske konferencije ni na koji način nije revidirao Daytonski sporazum" (Ibidem).

Najzanimljivija je reakcija samog Carlosa Westendorpa, kada su, čini se, ojačali svoje samopouzdanje i pobudili samoljublje kako bi se javno pohvalili i tako nedvosmisleno priznali svoju novu ulogu snažnog čovjeka, praktički diktatora ili zaštitnika, Bosne i Hercegovine. Hercegovina. Započeo je svoju priču napominjući da možda u Daytonu nije bilo hrabrosti reći: „Visoki predstavnik je zaštitnik i imat će izvršnu i zakonodavnu vlast neko vrijeme.“ „Razlog je bio što su i Europljani i Rusi željeli snažnu Visokog predstavnika u to vrijeme., Dok su Amerikanci oklijevali. Okolnosti su se u međuvremenu promijenile: "Sada svi žele ubrzati proces provedbe i stoga podržavaju ovlasti koja visoki predstavnik može vršiti."

I kako je Westendorp shvatio svoju ulogu snažnog čovjeka u Bosni nakon Bonnske konferencije? Jednostavno rečeno, njegova vlada nema ograničenja i može učiniti sve što smatra potrebnim - donositi bilo kakve odluke umjesto legitimnih tijela u Bosni i zamijeniti bilo kojeg zvaničnika koji ga ne posluša i imenovati novog. Otuda njegovo upozorenje zvaničnicima iz Republike Srpske i muslimansko-hrvatske federacije: "Ako se ne slažete, ne brinite: razriješit ću vas dužnosti" (Ibidem). Prvo će biti upozorenje, tako da nakon razumnog vremena od dvije ili tri sedmice može neposlušnima reći: "Molim vas, sklonite se. Naći ćemo nekoga da to učini za vas" (Ibidem).

"Iako je Westendorp odmah porekao da je tako velika sila protektorat i da će tek kasnije visoki predstavnik dobiti izvršnu i zakonodavnu vlast, njegovi kasniji akti potvrdili su da nije imao samo izvršnu i zakonodavnu vlast, već i moć izbora najviših zvaničnika Jedino što je zataškao bila je prava priroda njegove uzurpirane vlade s izrazom „privremena mjera.“ 16. decembra 1997. objavio je da Zakon o državljanstvu, koji Parlamentarna skupština uopće nije usvojila, pa je stoga nijedan zakon ne bi stupio na snagu. na snazi ​​petnaest dana: "U skladu sa mojim ovlašćenjima ... Odlučio sam da Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine stupi na snagu do 1. januara 1998.kao privremeno rješenje dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez uslova. "Stoga je, bez izgleda da je toga svjestan, obesmislio bilo kakvu zakonodavnu aktivnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine može glasati bez ikakvih izmjena i dopuna samo zakon koji je, zahvaljujući odluci Westendorpa, i bez njegovog udjela i pristanka, ionako valjan, tada je njegovo navodno donošenje odluka samo nepotrebno ponavljanje onoga što je visoki predstavnik prethodno donio bez njega.ako bez ikakvih amandmana može glasati samo o zakonu koji, zahvaljujući odluci Westendorpa, ionako vrijedi bez svog udjela i pristanka, tada je njegovo navodno donošenje odluka samo nepotrebno ponavljanje onoga što je visoki predstavnik ranije donio bez njega.ako bez ikakvih amandmana može glasati samo o zakonu koji, zahvaljujući odluci Westendorpa, ionako vrijedi bez svog udjela i pristanka, tada je njegovo navodno donošenje odluka samo nepotrebno ponavljanje onoga što je visoki predstavnik ranije donio bez njega.

Nakon ovog prvog nametnutog zakona o državljanstvu, Westendorp je postao navika donošenja bosanskih zakona. U samo osam dana, 24. decembra 1997. godine, donio je čak tri "privremena" bosanska zakona - Zakon o carinskoj tarifi, Zakon o obrazovanju Komisije za uklanjanje mina i Zakon o centru za uklanjanje mina. Westendorp je očito tako po nalogu njegovog majora. Na svom sastanku u Londonu 8. januara 1998. godine, Kontakt grupa je pozdravila Westendorpovu "upotrebu svoje daytonske jurisdikcije za pružanje privremenog (privremenog) rješenja zakona o državljanstvu." Iako je očito da je donošenje bosanskih zakona nova, uistinu uzurpirana, vlast visokog predstavnika, oni su ga stavili pod njegovu nadležnost, koja je uspostavljena u Daytonu.

Ubrzo je, međutim, postalo jasno da Westendorp samo proglašava bisanske zakone i da su odluku donijeli oni koji su ga postavili. Uvjerljiv primjer koji to potvrđuje je zakon o pojavi i izdavanju novog bosanskog papirnog novca. Najavio je njegovo usvajanje - a ko bi još? - američki specijalni izaslanik za provedbu Daytonskog sporazuma Robert Gelbard. 13. januara 1998. godine predložio je da guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine, Peter Nikola iz Novog Zelanda, odredi izgled novčanica i da visoki predstavnik taj izgled zakonom ozvaniči (Politika od 14. januara , 1998) U dogovoru sa svojim guvernerom Centralne banke, Westendorp je to učinio 21. januara 1998. godine, predstavljajući radoznaloj javnosti modele novih novčanica. Kontakt grupa se zatim sastala u Moskvi 25. februara 1998.

Ohrabren ovom podrškom velikih sila, Westendorp je u potpunosti uživao ulogu svebosanskog zakonodavca. Početkom februara 1998. objavio je svoj izbor zastave Bosne i Hercegovine (žuti trokut na plavom polju sa nizom bijelih zvijezda duž hipotenuze trokuta), a 20. maja 1998. donio je "privremenu "zakon o grbu Bosne i Hercegovine. Posljednje zakonodavno tijelo Westendorpa bio je" privremeni "zakon o telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini, objavljen 17. septembra 1998.

Nakon šutnje Srpske radiotelevizije i dovođenja pod izravno upravljanje zamjenika Westendorpa, na red je došla Hrvatska radiotelevizija koja svoj program emitira iz Zagreba. Ovoga puta, gušenje druge nacionalne televizijske mreže započelo je prijedlogom Carlosa Westendorpa da se formira zajednička radio i televizijska mreža za cijelu Bosnu. Prema toj ideji, prvi program pripao bi televiziji Bosne i Hercegovine, drugi srpskoj radioteleviziji u muslimansko-hrvatskoj federaciji, a treći takozvanoj Bilt televiziji (Oren Broad Cast Network). Pored toga, kao i u slučaju Radio-televizije Srbije, bilo je predviđeno da u početku šef Svebosanske televizije bude strani državljanin, koji će predsedavati multietničkim upravnim odborom i osigurati da se sve važne odluke donose jednoglasno. Podrazumijevalo se da će obavezni upravnik donositi vlastite odluke ako to ne bude mogao učiniti multietnički. Preostalo je samo zatražiti saglasnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine, budući da su prema nametnutom dejtonskom ustavu javni mediji u nadležnosti entiteta, dok se zajednička svebosanska televizija uopće ne spominje.

Međutim, čak i prije stvaranja svebosanske televizije, Komisija za medije Westendorpa donijela je 15. septembra 1998. godine odluku o oduzimanju odašiljača putem kojih se emitirao program Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba. Hrvatska javnost, koja je bila ne samo šutljiva, već i zlonamjerna kada su predajnici Radio-televizije Srbije bili okupirani, ovog puta žestoko je reagovala. "Kako Muslimani smiju i smiju gledati tursku televiziju, a Hrvati ne mogu gledati televiziju susjedne Republike Hrvatske," (Politika, 17. rujna 1998.), pitali su komentatori lokalnih radio stanica u srednjoj Bosni. Jedino su propustili primijetiti da se program susjedne beogradske televizije više ne može gledati zapadno od Brčkog, jer se više ne emituje putem predajnika na Kozari.

Za početak je ovaj neugodni spor riješen djelomičnom zabranom Hrvatskoj radioteleviziji emitiranja u Bosni i Hercegovini. Prema izjavi visokog predstavnika od 22. januara 1999. godine, drugi program Hrvatske radiotelevizije više nije smio emitirati u Bosni i Hercegovini nakon 31. januara 1999. godine, dok je treći program morao biti obustavljen do kraja februara iste godine. Istovremeno, nacionalizam je spomenut kao glavni razlog ove zabrane. "Hrvatska radiotelevizija" - kaže se u ovoj izjavi - "ne želi priznati da je Bosna neovisna država i stvara dojam da svi Hrvati žive u istoj državi." (Politika od 23. januara 1999)

Ministarski sastanak Upravnog odbora u Luksemburgu 9. juna u potpunosti je podržao "privremene obavezujuće odluke visokog predstavnika i ohrabrio ga da nastavi pribjegavati takvim odlukama kad god smatra potrebnim". I na Madridskoj konferenciji o provedbi mira 16. Sveobuhvatna i gotovo svemoćna uloga visokog predstavnika ponovo je potvrđena u decembru 1998. godine. Konkretno, podržana su "široka i značajna ovlaštenja data visokom predstavniku na konferenciji o provedbi mira u Bonu" u pozivu da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine formalno usvoji sve zakone i Visoki predstavnik je već stupio na snagu kao "privremeni" zakoni.

Nakon proizvoljnog davanja novih i dalekosežnih ovlasti Visokom predstavniku, prvo u Sintri 30. maja 1997. godine, a zatim u Bonnu 10. decembra 1997. godine, postavilo se pitanje karaktera Bosne i Hercegovine kao jasno ne-samoupravne teritorije je odmah podignut. Američkim zvaničnicima bilo je posebno važno opovrgnuti prigovore da bi se time uveo međunarodni protektorat nad Bosnom, jer bi to također značilo lišavanje lokalnog stanovništva prava da upravlja vlastitom državom putem svojih izabranih predstavnika. Robert Gelbard je prvi objasnio: "Veće ovlasti visokog predstavnika nisu protektorat, već sredstvo za poticanje strana u Bosni da bolje i brže provode odredbe Mirovnog sporazuma." (Naša borba od 15. decembra, 1997) Predstavnik zabranjuje medijske kuće, uvodi cenzuru i izdaje "privremene"

Daljnjim širenjem ovlasti visokog predstavnika i njegovim sve češćim uklanjanjem sa dužnosti izabranih ili imenovanih zvaničnika, sve je više procjena da je Bosna pod međunarodnim protektoratom. U septembru 1998. Amerikanac Jacques Klein ponovo je pokušao opovrgnuti ove ocjene tvrdeći da su međunarodni predstavnici "samo prevodioci koji čine sve u korist naroda Bosne" (Demokratija, 22. septembra 1998.), što međunarodni zaštitnici ne Samo on nije mogao tačno utvrditi koliko dugo će "Bosni trebati prevodioci i tumači" (Ibidem).

Kada su Visoki predstavnik ponovo dobili nova ovlaštenja na Madridskoj konferenciji o provedbi mira 16. decembra 1998., prava istina o Bosni više nije mogla biti skrivena. Komesar Evropske unije za vanjske poslove, Hans van den Broek, izjavio je 15. decembra 1998. da su nova ovlaštenja, data Visokom predstavniku na Madridskoj konferenciji, uvela međunarodni protektorat u Bosni i Hercegovini. "Praktično, u Bosni i Hercegovini sada postoji protektorat, i to je zabrinjavajuća situacija, jer se i mi pitamo kada će ova zemlja stati na noge i kada će se tamošnje vlasti moći dogovoriti bez pomoći međunarodne zajednice zajednica." (Politika od 16. februara 1999)

Vukanovic je idiot. On i Mektic tjeraju ljude od glasanja za opoziciju.

Vukanovic je idiot. On i Mektic tjeraju ljude od glasanja za opoziciju.

Mijatović pozvao Izetbegovića i Komšića u Banju Luku: Neka svi vide da je i ovo BiH



"Ja kao neko ko istinski voli svoju zemlju, neko ko visoko diže zastavu BiH u cijeloj zemlji, neko ko ne negira genocid u Srebrenici, neko ko otvoreno kaže sve u lice svima koji napadaju našu državu, stičem utisak da vi zapravo sve ovo radite zbog političkog preživljavanja te da vas ovi napadi zapravo samo održavaju na političkom tržištu", kazao je

Koji je ovaj ludak sad, hahahaha?

"Ja kao neko ko...

Paradržava tzv. RS puca po svim šavovima. Kod njih kako treba funkcionira samo zrakoplov Milorada Dodika i pljačka naroda. Upropastili najmanje 1300 Sputnik V vakcina, jer im je nestalo struje u DZ Prijedor, a nesposobni gurbeti nemaju generatore. I ono će da ratuje sa nama. Mi smo za njih terminatori.



https://www.rtvbn.com/index.php/4004167/prijedor-u-domu-zdravlja-propale-vakcine

Prijedor: U Domu zdravlja propale vakcine

Rukovodstvo prijedorskog Doma zdravlja krije koliko je tačno propalo doza za revakcinaciju protiv korona virusa starijih od 65 godina, ali se prema dostupnim podacima može pretpostaviti da je taj broj veći od 1.300 doza.

Thousands of Covid-19 vaccines wind up in the garbage because of fed, state guidelines
It's unclear how many doses have wound up in the trash because many hospitals aren't reporting these numbers for fear of retribution, a leading public health doctor said. (USA)

Koji je ovaj ludak sad, hahahaha?

Glava ko u teleta , ja po tome muju prepoznam na kilometar