Stranka Podmićivanja i Puštanja iz zatvora.

Našli su se bolje rečeno ONI koji će da ospore, a ustvari najbolje su preslike tog kolektivnog ludila

A HDZ-ovci strahuju kako im SDS neće biti dovoljno dobar partner kao SNSD
Devedesetka sa Raguzem potencijalni novi partner nekoj platformi pa se s četničkim vojvodom Tihićem vode pregovori.Ljubav izmedju njega i Čho-a opet se javlja
Bitno je obezbijediti pozicije..

To je istina, što znači da nekakva "ustaško-četnička" koalicija ne postoji, sa obzirom da su SNSD-ovci kao nekakvi partizani/komunjare.

Glede SDA, pobjeda 2014. im je garantirana, slažu križaljke sa HDZ-om, kako bi SDA sama mogla vladati svim javnim poduzećima kod vas. SDA hobotnica ne bi preživjela jedan izborni ciklus bez kontrole nad ministarstvima, BH Telecomu, Elektroprivredi, Bosnalijeku, GRAS-u itd. Uspješno su izlevatili i Zlaju prilikom raspodjele kolača nakon 2010. (kasno je skontao da su formalno prepustili neka direktorska mjesta SDP-ovcima, a ostavili kontrolu nad novčanim tokovima), i zato je i raskinuo koaliciju.

Ako međunarodna zajednica ne umiješa prste, SDS (SNSD) / HDZ (HZD1990) / SDA koalicija će vladati na svim razinama.

A glede RS- i Pala treba se mentalno pripremiti za medijsku ofanzivu nakon što se Krajišnik vrati, stiže u nedjelju 1.9.

Uključila ti se lampica za dobri šeherski humor.Čuj Dodo partizan ? Plus ofanziva medijima kad se Momo vrne
Što si lijepo papao ?
I kakva onda ustaško - četnička koalicija ?Ako SDS koalira sa HSP- om to bi prestavljalo ustaško četničku koaliciju valjda

Kao što rekoh, ova sastančenja Čho-a i Gargamela najbolji su pokazatelji ljigavosti BiH političke scene

GDJE SU UTEMELJITELJI REPUBLIKE SRPSKE - LIDERI “RASUTI PO CELOM SVETU”

HVALI PALE/BANJU LUKU, DRŽI SE BEOGRADA

Uprkos tome što svi ratni lideri Republike Srpske i SDS-a tvrde da su ponosni na naslijeđe koje će ostaviti pokoljenjima, skoro niko od SRPSKIH PRVOBORACA i članova njihovih porodica ne živi u “olako obećanoj” državi Srpskoj BiH; naša novinarka istražila je gdje danas žive utemeljitelji Republike Srpske



Nakon dvije trećine odslužene kazne Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske, 1. septembra će po odluci Theodora Merona, predsjednika Haškog tribunala, izaći na slobodu.

Mladen Bosić, lider SDS-a, otvorio mu je vrata ove stranke, jer je Krajišnik, po Bosićevoj ocjeni, dao veliku žrtvu za stvaranje Republike Srpske, tako što je proveo 13 godina u zatvorima u Haagu i Londonu. Ukoliko Krajišnik prihvati poziv i odluči da se politički aktivira, biće jedan od rijetkih osnivača SDS-a i Karadžićevih saboraca koji su ostali da žive i djeluju u tvorevini koju su stvarali na krvi desetina hiljada građana BiH.

Momčilova supruga Milanka umrla je 1992. godine poslije teške bolesti, a brigu o Momčilovoj djeci nakon njegovog odlaska u Haag vodio je brat Mirko, koji je inače biznisom godinama vezan za Beograd. Krajišnikova djeca su među rijetkim članovima porodica visokih funkcionera SDS-a koji su nakon rata ostala živjeti na Palama. Njegova dva sina, Miloš i Njegoš, sa stricem Mirkom Krajišnikom vode porodični biznis. Riječ je o benzinskoj pumpi na ulasku u Pale, koju je Momčilo Krajišnik počeo graditi dok je bio na vlasti. Njegova kćerka Milica, diplomirani ekonomista, već nekoliko godina radi u Centralnoj banci BiH u Sarajevu.

Krajišnik je u pismu britanskom pravosuđu, u kojem je obrazlagao da ne prestavlja rizik za društvo ukoliko bude ranije oslobođen, naveo i da je u zatvoru usavršavao engleski jezik, angažovao se u grupi za proučavanje Biblije i održavao fizičku kondiciju u gimnastičkoj sali, te da “nakon izlaska na slobodu namjerava da se vrati svojoj kući na Pale i da radi u firmi svoje djece koja posjeduju benzinsku pumpu”

Sudeći po dnevnicima Ratka Mladića, Krajišnik nakon izlasak na slobodu može da živi gdje god hoće jer se u vrijeme rata u BiH pobrinuo da materijalno obezbijedi i svoje praunuke. Podsjetimo da je Mladić u svom dnevniku, o čemu je SB pisala, optužio Momčila Krajišnika da je u Grčku odnio 2,5 miliona dolara.

"Momčilo Krajišnik i njegov brat Mirko prebacili su 2,5 miliona dolara u banku Ergos Atina. Otvoren je račun na ime Krajišnik - Konstantinopolis. Novac je po Krajišnikovom nalogu iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodato u Srbiji… Kupljeno je 1.600 tona dizela i 1.200 tona motornog benzina, koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Branka Ostojića (bivšeg potpredsjednika vlade RS-a, op. a.), prebacili su u Ženevu”, piše Mladić. Isto tako je, uz pomoć generala Đukića, uvezeno 1.260 tona dizela. Dogovoreno je da se kao dar VRS-u ustupi 200 tona. Ali, Krajišnikov brat, Karadžićev brat Luka, Jovan Tintor, Tintorov vozač i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS-u, piše Mladić.

IMOVINA STEČENA NA RATNOM ŠVERCU

Kako su bivši prvaci SDS-a razvijali šverc, tako su se i kućili po Srbiji. Većina njih je kupila luksuzne stanove u Beogradu u koje su odmah nakon rata preselili sa porodicama.

Ratko Mladić je stan na Banovom Brdu dobio kao visoki oficir JNA. Nakon smjene sa mjesta načelnika Glavnog štaba VRS Mladić odlazi u Beograd, u kojem se godinama kasnije i skrivao od Haškog tribunala. Njegova supruga Bosa i sin Darko, vlasnik firme koja se bavi prodajom kompjuterske opreme, nikada nisu razmišljali o mogućnosti da žive u tvorevini koju je Ratko stvarao. Nakon petnaest godina skrivanja 26. maja. 2011. uhapšen je u selu Lazarovu pokraj Zrenjanina, gdje se skrivao u kući svojih rođaka, te je priveden na Sud u Beogradu odakle je izručen ICTY-ju. Sumnja se da je Mladića sve vrijeme skrivanja ustvari štitio srbijanski vojni vrh.

Radovan Karadžić je odmah nakon rata kupio stan na Novom Beogradu, u kojem povremeno boravi njegov sin Aleksandar sa porodicom. Kćerka Sonja živi na Palama, gdje kao ljekar radi u Domu zdravlja. Prije dvije godine ponovo je zaplovila u političke vode, ovaj put kao članica užeg rukovodstva SDS-a na Palama. Tvrdi da njen otac sa simpatijama gleda na njen politički angažman. Braća Radovana Karadžića Ivan i Raco žive u Obrenovcu pored Beograda, dok se Luka već duži niz godina u Beogradu bavi privatnim biznisom. Karadžić se do 1997. godine, iako se povukao iz politike, nalazio na Palama, a onda je 1999. godine nestao i sve potrage za njim pokazale su se bezuspješnim. Kada je uhapšen, 21. jula 2008. godine, otkriveno je da je sve vrijeme tokom skrivanja ustvari koristio lažne dokumente i identitet Dragana Dabića, bavio se alternativnom medicinom i zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. Ostale su otvorene sumnje da se Karadžić krio uz podršku tadašnjeg bezbjednosnog i obavještajnog vrha Srbije.

Biljana Plavšić takođe ima stan u Beogradu. Plavšićeva planira da ostatak života provede u srbijanskoj prijestolnici, i to na Vračaru, gdje stan ima i njen brat Zdravko. Plavšićeva inače u Beogradu živi sasvim uobičajeno. Ujutru rano po dva sata šeta u Karađorevom parku, redovno ide u posjetu bratu i u hram Svetog Save, ali većinu vremena boravi u svom stanu.

Drugi ratni potpredsjednik Republike Srpske tokom rata i jedan od osnivača SDS-a Nikola Koljević nakon rata bio je prorektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a život je okončao 16. januara 1997. godine na Palama gdje je izvršio samoubistvo. Njegov sin, poznati scenarista Srđan Koljević već petnaest godina sa majkom živi u centru Beograda u stanu koji mu je prije smrti obezbijedio otac.

Dio najekstremnijeg dijela ministarskog "kadra" SDS-a, poput Miroslava Toholja, bivšeg mnistra informisanja, Velibora Ostojića, Karadžićevog ministra nauke i obrazovanja i ministra informisanja, Alekse Buhe, Karadžićevog ministra inostranih poslova, zbog straha od haških optužnica, sigurno utočište su našli s druge strane Drine. Sva trojica su se odmah nakon rata u BiH preselili u Beograd. Toholj se sa suprugom Mirom 1998. godine uselio u dopisništvo Oslobođenja u centru Beograda u Takovskoj ulici, u kojem i danas živi. Vlasnik je izdavačke kući IGAM, koja je izdala sva djela Radovana Karadžića nastala u vrijeme njegovog skrivanja od Haškog tribunala.

Aleksa Buha također je vlasnik velikog stana u u užem centru Beograda, u Molerovoj ulici, u kojem živi sa suprugom, a u Banju Luku dolazi samo na sjednice Senata RS-a. Velibor Ostojić, predsjednik Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke i bliski saradnik Radovana Karadžića, koji je bio osumnjičen za zločine počinjene na području opštine Foča, nakon rata je pobjegao u Užice, gdje je živio sve do 2009. godine kada je preminuo.

Branko Ostojić, nekadašnji potpredsjednik Vlade RS-a, kojem je u ratu povjerena kupovina nafte koja nikad nije stigla u RS, također živi u Beogradu. Vlasnik je fabrike montažnih kuća Nobel kompani, a u centru Beograda zaposjeo je poslovni prostor Udruženja filmskih umjetnika Srbije. Obogatio se pred rat preko firme Nord kemi, koja se bavila prodajom boja i lakova u Sarajevu. Na njega je tokom rata bio registrovan Centreks, firma preko koje je tokom rata i u prvim poratnim godinama išao sav uvoz cigareta i naftnih derivata u Republiku Srpsku. Ostojić, inače blizak prijatelj i sponzor porodice Karadžić, vlasnik je vile u Beogradu. U glavnom gradu Srbije se protiv njega vodi sudski spor zbog prevare velikog broja Sarajlije koji su od njega u Beogradu kupile montažne kuće u koje nikada nisu uselili.

U Beogradu su se na privatnom biznisu (uvozu nafte) obogatili i Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS-a, kao i Tomo Kovač, bivši ministar policije RS-a a u posljednjih petnaestak godina vlasnik konditorske fabrike Aleksandrija.

BURAN ŽIVOT DRAGANA KALINIĆA

Dragan Kalinić već 15 godina živi u Beogradu, gdje se bavi uvozom lijekova i medicinske opreme. Kalinić je sarajevski ljekar koji je tokom rata obavljao dužnost ministra zdravlja, a poslije rata je u dva mandata bio predsjednik Narodne skupštine RS-a. Od 1998, pa sve dok ga zajedno sa stotinjak kolega iz SDS 2004. godine nije smijenio tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, bio je predsjednik SDS-a. U posljednje vrijeme pažnju javnosti je više skretao burnim privatnim životom, razvodom od novinarke Vojne Travanj i ženidbom sa 30 godina mlađom Beograđankom Anom Lazukić, nego političkim djelovanjem. Srpska demokratska stranka isključila ga je iz svog članstva prije dvije godine jer je podrivao jedinstvo stranke.

Vojislav Maksimović, jedan od osnivača SDS-a koji je mučio i maltretirao Bošnjake po Foči, nakon rata je često boravi u Novom Sadu.Haški tribunal je mimoišao Maksimovića, kao uostalom i desetine njemu sličnih propagandista najvećih zločina počinjenih u proteklom ratu u BiH. Prije pet godina vlasti RS-a su odlikovale akademika Vojislava Maksimovića Ordenom bratstva i jedinstva, a Radovan Karadžić ga je darivao Ordenom Republike Srpske sa lentom. Maksimović je desetak godina bio profesor univerziteta u Istočnom Sarajevu. Nakon penzionisanja živi u Beogradu.

Bivši Karadžićev premijer i hercegovački biznismen Dušan Kozić takođe se nakon rata oprobao u privatnom biznisu u Beogradu. Izbor Kozića za premijera pratila je velika polemika; protiv njega se pobunio regionalni odbor SDS-a Hercegovine gdje su Kozića, zbog šverca cigaretama, nazivali "Mister Marlboro", ali je na sjednici Narodne Skupštine Karadžić njegov izbor uslovio pitanjem vlastitog predsjedničkog kredibiliteta pa su buntovnici ustuknuli. Kozić posljednjih nekoliko godina živi u Trebinju, gdje je zajedno sa Eparhijom zahumsko hercegovačkom, na čijem čelu je vladika Grigorije, postao većinski vlasnik Poljoprivrednog kombinata Agrokop iz Trebinja. Međutim, ova firma je zbog dugovanja od šest miliona KM nedavno otišla pod stečaj.

Trebinjski Agrokop je bio najveći proizvođač grožđa u Republici Srpskoj i domaćim vinarijama godišnje je isporučivao oko 150 vagona grožđa. Pored toga, bavio se i proizvodnjom voća, duhana, žita, te otkupom ljekovitog bilja. Dok je bio u vlasništvu države, Agrokop je ispunjavao sve obaveze prema radnicima, dobavljačima i državi. Nakon privatizacije situacija se promijenila. Iako je broj radnika prepolovljen a proizvodnja grožđa udvostručena, zbog brojnih sumnjivih poslova i nestalih nekoliko miliona maraka firma je otišla u stečaj. Uprkos brojnim optužbama iznesenim u javnosti istražni organi nikada nisu utvrdili ko je odgovoran za stvaranje ogromnih gubitaka i uništavanje preduzeća.

Osnivači Republike Srpske, ljudi koji su činili njeno političko i vojno rukovodstvo, osuđeni su za najteže ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima ili im se još sudi pred Međunarodnim sudom u Haagu. Kao najistaknutiji član političkog rukovodstva bosanskih Srba, Karadžić se smatra najodgovornijim kako za izbijanje rata tako i za brojne zločine koji su u to doba na području BiH pod srpskom kontrolom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima.

Većina utemeljitelja SDS-a već godinama nije politički aktivna i otišli su u istoriju. Ono po čemu će biti upamćeni jeste da su donosili odluke koje su u rezultirale desetinama hiljada ubijenih, stotinama hiljada prognanih, genocidom počinjenim u Srebrenici i spaljenom zemljom u kojoj većina njih danas ne živi.

BIVŠI PREMIJERI - UNIVERZITETSKI PROFESORI

Vladimir Lukić i Rajko Kasagić nakon rata su uz tešku muku postali profesori na fakultetima

Vladimir Lukić, bivši premijer RS-a, ostaće upamćen po naftnoj aferi u kojoj je budžet RS trajno oštećen za nekoliko miliona maraka. Novac za kupovinu nafte povjeren je tadašnjem potpredsjedniku Vlade Branku Ostojiću. Odmah nakon rata Lukić je postao dekan tek oformljenog Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banjoj Luci.Zli jezici kažu da je dr Lukić osnovao ovaj fakultet samo zato da bi sebi obezbijedio posao. U stručnoj javnosti preovlađuje mišljenje da Arhitektonsko-gradevinski fakultet Srpskoj uopšte nije bio neophodan. Od aprila 2008. godine Lukić je zaposlen i kao tehnički direktor Instituta za građevinarstvo u Banjoj Luci.

I bivši Karadžićev premijer Rajko Kasagić skrasio se u visokom školstvu: predaje poslovno pravo i međunarodno poslovno pravo na ekonomskim fakultetima u Banjoj Luci i Brčkom. Gotovo pet godina bio je bez posla. U potrazi za poslom obijao je mnoge pragove po Banjaluci i šire. Nakon doktorata u Nišu dobio je posao vanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu.

”Kada se kod nas neko bavi politikom, pa se onda povuče, svi ga izbjegavaju jer smatraju da je korumpiran. Tako se i za mene pričalo da imam silne milione, pilanu na Kipru i šta još sve ne. A nemam ništa. Živim od plate, u predratnom stanu i vozim 15 godina star jugo", jadao se Kasagić.

Kasagić je na premijerskoj funkciji jedva opstao šest mjeseci. Uz veliku medijsku pompu dirigovanu sa Pala, proglašen je izdajnikom i otjeran sa premijerske stolice koja je povjerena anonimnom magistru iz Bosanske Krupe Gojku Kličkoviću. Kličković će ostati upamćen po brojnim kamenima temeljcima za nikad sagrađene objekte koje je u predvečerje prvih poslijeratnih izbora postavljao širom Republike Srpske, sklonosti alkoholu i zabavama uz prostitutke iz noćnih barova. Ipak, bio je premijer najduže od svih svojih ranijih kolega, sve dok tu funkciju nije, 1998. godine, predao opozicionaru Miloradu Dodiku. Kličkoviću je pred Sudom BIH, zajedno sa Mladenom Drljačom, bivšim predsjednikom Vojnog suda u Jasenici, suđeno za ratne zločine iz 1992. godine kada je bio predsjednik Ratnog vijeća takozvane srpske opštine Bosanska Krupa.Tužilaštvo BiH im nije uspjelo dokazati nesumnjivu krivicu. Kličković, kojeg logoraši pamte kao gospodara života i smrti u Bosanskoj Krupi, legalno je prošle godine izabran za načelnika Krupe na Uni.

da žive i djeluju u tvorevini koju su stvarali na krvi desetina hiljada građana BiH.

Željko Komšić izjavio "da će svako kome je stalo do BiH uzeti oružje i braniti državu ukoliko bi se RS pokušala od nje otcjepiti".

Sreća pa takvih nema puno.

Taj Komšić glumi većeg "BiH patriotu" od Alijinog sina.