da, ali on sam ili nekolicina ne moze ista sustinski promjenuti; na nasu obcu zalost.

stranke kao takve kod nas (u Hrvatskoj barem; ne znam kakva je tocno situacija iz tzv "bih", iako sumnjam da je drugacije), su sve zaredom bazirane na poznanstvima i podobnosti, tako da i kad je slucaj da neke mlada osoba (bila intelektualac ili ne) pristupi zbog svojih ideala, na pr zbog domoljublja zelji pokusat nesto napraviti koristno za svoju uzu i siru zajednicu, to ne ce jednostavno moci, jer ne ce nikada biti u poziciji da sustinski moze nesto kvalitetno napraviti.

pozicije koje pojedinicu daju odreni autoritet, utjec ili mogucnost odlucivanja su izkljucivo rezervirane za podobne i bezkarakterne ulizice, jednostavno rieceno prodane duse, koje bi zbog vlastitog probitka prodale vlastitu mater i sve ostalo.

sto se dogada; nas nadobudni mladi covjek (intelektualac, ali ne mora biti) pun ideala i spreman na rad za obce dobro, nakon duzeg i kraceg vrieme realizira da je to sve jedno veliko nista ili sranje, leglo za kako bi reklo "speichelleckere" iliti ulizice koji se nadaju da ce doci jednog dana doci na red da si pune dzepove, nakon nekoliko godina podanickog sluzenja svojim sefovima i seficima u stranci (koji su pri tome najcesce tezki cobani i uvreda za ljudski rod).

nakon toga tom mladom covjeku preostaju tri mogucnosti sto napraviti, iako su u biti samo dvije.

1. prihvati stanje kako je, te odluci krociti stopama svojih prethodinka (iliti "odjebe" svoje ideale [kojih velikom vjerojatoscu uobce nije niti bili od pocetka] tj. proda se), tako postajuci dobar "stranacki vojnik", iako bi opis "lesinir ili borac za vlastiti dzep" bio adekvatniji; te kroz godine napornog rada (ulizivanja) svojim nadredenim stranackim seficima, stekne dovoljno naklonosti ("dobar rex" sindrom) da sa stola odpadne i za njega koja mrvica.

2. prihvati stanje kako je, te odluci ne krociti stopama svojih prethodnika, znaci pokusava naci istomisljenike te "promjenuti stvari iznutra", nesto kao revolucija iznutra i slicne bedastoce (ovo ponasnje se da objasnuti s pretjeranim idealizmom i gluposcu). nakon nekog vriemena (prije ili kasnije, ovisno o dosta faktora) on uvidi da je taj njegov plan nemoguc, i nema izgleda za uspjeh te na kraju rezignira i odjebe sve.

3. prihvati stanje kako je, te bez iluzija o mogucnosti vracanja "stranackih kolega" na pravi put (ideale je vec odavno zamjenula stvarnost), sve odjebe odmah.

Nažalost ovo je realan opis. Koliko god nas Nino zadivljuje svojim izjavama, rezoniranjem, logikom itd, te stvari su ipak samo djelić mozaika. U politici uspijevaju najveći gadovi, makijavelisti, oni koji najviše lobiraju, "podmazuju", oni koji su na neki način kompromis svih frakcija. Često ljudi bez vizije, oportunisti i koristoljupci.

Potreban nam je gad, ali naš gad. Ovi povjesničari, analitičari i ostali nemaju dar za te makinacije.

U TV emisiji Dobar Loš Zao hrvatske televizije Oskar C Mario Vrankić je ugostio dr.sc. Ninu Raspudića.

U razgovoru se Raspudić osvrnuo na katastrofalno stanje u Federaciji BIH, nacionalnu mržnju, bespravnu gradnju u Mostaru, aktualnom predsjedniku RH Stipi Mesiću, svom mogućem političkom putu, Draganu Čoviću, Ćiri Blaževiću...

Cijeli snimak mozete pogledati na http://www.hercegovina.info

Poskok.info

Koliko god nas Nino zadivljuje svojim izjavama, rezoniranjem, logikom itd, te stvari su ipak samo djelić mozaika. U politici uspijevaju najveći gadovi, makijavelisti, oni koji najviše lobiraju, "podmazuju", oni koji su na neki način kompromis svih frakcija. Često ljudi bez vizije, oportunisti i koristoljupci.

Potreban nam je gad, ali naš gad. Ovi povjesničari, analitičari i ostali nemaju dar za te makinacije.

Nekad bi preskakanje komentara bilo najbolji komentar, zar ne?

1. "Djelić mozaika" ??? Pitanje: Jel' abstraktan mozaik moguće pogresno interpretirati ?

2. Generaliziras politiku kao jedinstvenu matematicku jednacinu, iako svjestan da razlicite formule mogu dati isti rezultat.

3. "Lobi" je u politici i biznisu nesto kao "presing" u kosarci. Obstruiranje progresa protivniku i nametanje svoga. Stoga mozes reci da mladi doktor vec "lobira" Hrvatskom narodu kroz medije ciju je naklonost "podmazao" cistim srcem i iskrenim Domoljubljem.

4. Makijavelijeva teza gdje "gad gada vodi" je paradoks "homo homini lupus", jer kako smo do ovdje stigli jedni pod drugima kad nas nije trebalo biti u negativnom Ajnstajnovom osmom svjetskom cudu. "Klin se klinom izbija" stoji sve dok se ne izmisli bager ili rovokopac onda propada u anakronizam. Izbjegavaj kalupe da se ne zbunis ili podvrgnes predaji.

5. Tvoja zadnja teza stoji samo ako predstavljas Teheran. Nas dakako ne. MI HRVATI trazimo svijetli put, plemenit, castan, cist, moralno besprijekoran, put koji jos nije niti utaban a kamoli asfaltiran. Samo ovakvi ciljevi nam jamce pobjedonosni krajnji ishod. Trazenje "gada" ostavi Teherancima, oni su tu specijalizirali, zato im se gadno pise.

6. Evo par gadova (kako kome) pa mi reci za kojeg bi ti sutra potpisao: Milosevic, Dodik, Mesic, Komsic, Silajdzic, Lagundzija. Dobri su dok se kolo plese i pjesme pjevaju, a sta poslije?

7. Imam osjecaj da te strah vladajuceg konglamerata lumena ciji bi kolokvij marginalizirao uvid nas strasnih politickih diletanata u svakodnevnu zbilju i reducirao nas u politicki lumpenprolterijat, ukratko - uzeo bebi zvecku.

Studentska blokada kao ponavljanje lošeg vica

Zamislite da vam netko, mimo vaše volje, jednog dana ispriča jako dug i naporan vic, koji na kraju ne postigne očekivani rezultat. A onda vam ga nakon pola godine opet počne pričati…

O tome sam razmišljao u utorak stojeći pred okupiranom dvoranom I., u kojoj sam trebao držati predavanje iz talijanske književnosti studentima prve godine. Premda je većina upisanih na kolegij došla na nastavu, nije nam bilo suđeno govoriti o Decameronu.

U dvorani je sjedio nepoznati student-bloker koji je, mašući plenumskim biltenom, pokušavao uvjeriti prisutnu većinu studenata koji su željeli nastavu da su oni zapravo manjina na vlastitom predavanju, a on jedan, iako nije s našeg odsjeka, prava većina, te budući da je on plenumom posvećeni i pomazani predstavnik duha studentskoga, kao takav neće dopustiti održavanje nastave te će zvati pojačanje. Addio, Boccaccio! Težak udarac kapitalizmu, meni kao njegovu ljutom čuvaru i mojim studentima koji još ne razumiju da nas “revolucionari” maltretiraju za naše dobro…

Poput proljetne blokade, i ova jesenska je puka kopija zapadnog trenda koja ne vodi računa o kontekstu pa ispada kao Rihannina frizura na Seki Aleksić.

Jer udar na hrvatskog profesora golju, kao jedini subverzivni čin ove “revolucije”, nije isto što i blokada dobro plaćenog francuskog ili njemačkog sveučilišnog “baruna”. Ponovno se ista agresivna i organizirana studentska manjina dokopala ključeva i, uz pratnju TV kamera, krenula je herojski osvajati nebranjene dvorane vičući: “Besplatno školstvo!”

Kamera potom snima zbunjenu, poniženu profesoricu i pokunjene kolege koji napuštaju dvoranu. To se poslije prezentira kao “udar na strukture vlasti” i početak rušenja liberalnog kapitalizma. Nakon što su protjerani čuvari poretka, kreće ciklus “alternativnih predavanja”, koja su proljetos većinom držali ljudi s “nevladine scene”, paradoksalno, uglavnom znatno bolje plaćeni od sveučilišnih profesora. Izgleda da će se i ovaj put subverzivni učinak cijele studentske “revolucije” svesti na lupanje po vratima svojim profesorima, urlikanje i ometanje nastave.

Posljedice za “strukture vlasti” jednake su onima koje bi na kapitalističke vlasnike lanaca supermarketa ostavila revolucija koja bi se ograničila na maltretiranje blagajnica. Vlast na Filozofskom opet je preuzeo plenum. Pitanje legitimiteta tog samoproglašenog fakultetskog gospodara srž je cijele problematike studentske blokade.

Na plenum može doći bilo tko izvan fakulteta i odlučivati o sudbini profesora i većine studenata. No ako se plenumaši zalažu za izravnu demokraciju, zašto ne puste da studenti na svojim kolegijima sami odlučuju o njihovoj blokadi, već im se oni nameću kao avangarda studentske klase? Kako se mogu pozivati na izravnu demokraciju, a istovremeno se predstavljati kao prosvijećena elita koja osuđuje tromu većinu i donosi odluke u njeno ime?

Jednostrano konstituiran plenum nameće se kao ekskluzivno i posvećeno mjesto donošenja odluka, koje jedino samo sebe može dokinuti, tj. neistomišljenici mu mogu eventualno osporiti legitimitet samo tako da mu ga najprije daju dolaskom na njega. On je stoga svojevrsna legitimitetska crna rupa.

Očita je i proceduralna manipulacija plenumom – ispod izravnodemokratske iluzije uvijek je manja organizirana skupina ta koja određuje i usmjerava njegov rad.

Sve i da je njen cilj neupitan (a nije) i da je doista vrijedan maltretiranja većine kolega, kršenja prava na rad svojih profesora i gaženje njihova dostojanstva, pitanje je hoće li tim žrtvovanjem drugih, koje nisu ni pitali žele li biti žrtvovani, taj cilj i ostvariti?

Proljetos se pokazalo da blokada nastave nije dovoljan mehanizam pritiska na Vladu, koja jednostavno nije potresena činjenicom de se na Filozofskom ne održava nastava.

Kad je riječ o ciljevima za koje se zalagala, blokada se pokazala kao neučinkovita i nekorisna, pa čemu onda repriza? Okupatori odgovaraju da je riječ o dugoročnoj borbi i da sve to rade za našu djecu i unuke. Ako ih želite zamoliti: “Nemojte nam više, molimo vas, preko naših leđa braniti djecu, a pogotovo unuke” – i za to morate doći na plenum…

Profesor Raspudić: [i]Nismo ugroženi jer su Hercegovci toliko jak i toliko vitalan narod da gotovo nikada ne mogu biti ugroženi. To su ljudi koji su i u najteže vrijeme znali opstati, prošvercati, snaći se...evo, nedavno sam čuo da dolje proizvode plastične boce i izvoze ih u Hrvatsku za 30 lipa po komadu kako bi ih ovi vratili za kauciju od 50 lipa. Proizvoditi otpad u Hercegovini i izvoziti ga u Hrvatsku – pa sad ti reci da to može propasti?! Ili neki dan mi priča prijatelj kako se jedan njegov poznanik iz Posušja bavi flaširanjem vode, a kada ga je pitao koju vodi puni odgovorio mu je kako puni «Janu», zato što najbolje ide u zadnje vrijeme.

Treći entitet zadnji pokušaj sastavljanja BiH

Dr. Nino Raspudić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u intervjuu za portal Bitno govori o predizbornim lažima, optimizmu kad su u pitanju bh Hrvati te o spašavanju BiH.

http://www.bitno.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/treci-entitet-zadnji-pokusaj-sastavljanja-bih

Haider u ženskim cipelama

Zamislite da, u sklopu predizborne kampanje, na tv-u vidite spot u kojem agresivan muškarac izrazite semitske fizionomije prilazi luksuznu autu, s prezirom trga i baca kaznu zbog pogrešna parkiranja. Ljutit ulazi u limuzinu, iz koje odmah zatrešti klezmer, tradicionalna židovska glazba.

Muškarac, za kojeg se iz eksplicitnih signala da zaključiti da je Židov, bjesomučno vozi i istodobno, urlajući u mobitel, nekome objašnjava kako upravo dolazi sa suda. Razmetljivo se hvali kako je oslobođen, ruga se “pravnoj državi”, a zatim ističe kako ima svoga predsjedničkoga kandidata. U sljedećem kadru pojavljuje se kandidatkinja za predsjednicu države i kaže – “imate i vi svojeg… želite li reći ne kriminalu, sumnjivu kapitalu i korupciji, recite da za Hrvatsku u kojoj će svi građani biti jednaki pred zakonom”.

Ovakav bismo uradak s punim pravom osudili kao odvratan izljev antisemitizma. Takav bi idiotski spot u civiliziranu svijetu bilo teško zamislili i u kampanji marginalnih ekstremno desničarskih stranaka. Teško da bi ga emitirala ijedna ozbiljna televizija.

Na žalost, posve isti spot, s tom razlikom što umjesto židovske, iz automobila trešti tradicionalna glazba bosanske Posavine i što “kriminalac” govori s jakim štokavskim naglaskom, prošlog se tjedna pojavio u sklopu predizborne kampanje Vesne Pusić. Deset godina poslije zloglasna HSS-ova spota “Očistimo Zagreb” u kojem se eksplicitno pozivalo na čišćenje grada od hercegovačkih bjeločarapaša, opet svjedočimo brutalnu predizbornom šovinizmu. Navedena predizborna poetika imala je i cjelovečernje inačice. Film “Blagajnica hoće ići na more” neodoljivo podsjeća na nacističke antisemitske uratke.

Goebbelsova propagandna mašinerija snimala je filmove u kojima pokvareni židovski trgovac tlači čestitu njemačku djevojku. U hrvatskoj varijanti iz 2000. zli hercegovački poslovođa paradigmatski je zlikovac koji zagrebačkoj blagajnici ne da ići na zaslužen odmor. Nastavcima te tradicije naše “ljevice”, kojoj je vrhunac predizborne domišljatosti poticanje najnižih šovinističkih strasti prema Hrvatima iz BiH, svjedočimo iz godine u godinu.

No u Pusićkinu je spotu nejasan izbor “žrtvenog jarca”? Je li se i dalje mislilo jahati na simbolički prilično istrošenu “rođi”, ali se iz neznanja promašila glazba ili je svjesno izabran Hrvat iz Posavine kao novi simbol zla? Ako se želio prikazati paradigmatski kriminalac, zašto nije snimila spot kako se boji tunel dok u pozadini “piva klapa”, ili se mulja oko dragulja uz “Vužgi ga Blaž”, prodaje Inu popraćeno s “Vraćam se, Zagrebe, tebi” ili prebacuje dionice uz “Podravski čardaš”?

I zašto se uz kriminal uvijek veže narodna glazba kad bi se mogao snimiti krasan spot o tome kako u Veroni ljubitelji opere pregovaraju o prodaji farmaceutske industrije uz Puccinijevu ariju “Nessun dorma”? Ako se htjela pronaći metafora kriminala i primitivizma, zašto nije izabran univerzalni označitelj, nego je žigosana cijela društvena skupina? Koji je to Posavljak spomenut i u jednoj od zadnjih golemih afera kao što su kamioni, dragulji, Hac, Podravka, Hep, Ina?

Nigdje na vidiku ni dežurnog krivca Hercegovca, a kamoli Bosanca… Što treba zaključiti gledatelj? Da krivci za ovo stanje nisu kriminalci u vrhu vlasti i biznisa, već Posavljaci. Slijedom kolektivne krivnje krivi su i ljudi kao što su Vedran Ćorluka, Julijana Matanović, a posebno Ivo Gregurević?

Na kraju, razmišljaju li genijalni HNS-ovi PR-ovci kako se osjeća dijete prognanih posavskih roditelja rođeno u zagrebačkom predgrađu kad u spotu koji prikazuje arhetipskog kriminalca kao ključni identifikacijski element čuje glazbu izgubljenog zavičaja svoga oca? Ako V. Pusić nije odgovorna za krajnju verziju spota, morala bi se ispričati javnosti i otpustiti onoga tko ga je osmislio. Prije svega radi same sebe. Nevolja je s internetom što se sve pamti. Tko za sto godina bude proučavao političku scenu u RH početkom 21. stoljeća, analizom predizbornih spotova s pravom bi mogao zaključiti da je Vesna Pusić bila kandidat neke ksenofobne desničarske stranke, zagrebački Haider u ženskim cipelama.

to je njegova kolumna iz Večernjaka ove subote. mislio sam prepisati, ali u međuvremenu sam zagubio Večernjak

Evo par intervjua i crtica, o trenutno vjerojatno najpoznatijem filozofu Hrvatske.

Rođen u Mostaru 3. studenog 1975. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu. Maturirao u Trevisu (Italija). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine diplomirao filozofiju i talijanski jezik i književnost, a 2004. godine i magistrirao radnjom «'Slaba misao' i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi». Znanstveni novak na katedri za talijansku književnost od 2000. godine. Bavi se suvremenom talijanskom književnošću u horizontu postmodernog mišljenja. Prevodi s talijanskog jezika književnost i teoriju (Eco, Ammaniti, Vattimo, Pareyson i dr.), objavljuje književnu kritiku i esejistiku. U pripremi mu je knjiga «'Slaba misao' i jaki pisci: Postmoderna i talijanska književnost.».

http://www.ffzg.hr/talijan/nino_raspudic.htm

A i još par linkova, odnosno intervjua:

http://www.poskok.info/index.php?Itemid ... &task=view

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_inte ... s_ID=16752

http://www.jetset.cro.net/clanak.asp?cl=156&id=88

Da ne duljim i ne hvalim ga, uglavnom jedan od nas, pravih Hercegovaca, britak i pametan, stoga ne znam jeste li primjetili, ali je jako udaljen od medija, tj. ekipa iz RH medija ga je ignorirala jer govori istinu, naravno takvi nemaju šta tražiti danas jel tako?
No, da skratim gospodine Nino, Vaše kolumne predstavljaju odmor za normalan mozak, nadam se da ćete se ipak ukljčiti i boriti za medijjski prostor unutar kako Hrvatske tako i BiH. Pozdrav.