TUZLA, 12. 7. 2013. Govor predsjednika ŽO HDZ BiH Soli Mije Krešića prigodom službenog posjeta hrvatskog predsjednika dr. Ive Josipovića Tuzli



Poštovani gospodine Predsjedniče,

dopustite da Vam ukratko prenesemo političku i društvenu sliku s kakvom je Tuzla i cijelo ovo područje koje danas obuhvata prostor Tuzlanske županije, ušlo u turbulentna vremena s početka '90., kakvo je izašlo iz rata i poraća, što su nama Hrvatima u ovom današnjem vremenu najveće poteškoće i koji su naši prijedlozi da bi sve krenulo nabolje.

Hrvata je u općini Tuzla, koja je prije rata imala oko 100 tisuća stanovnika, bilo oko 17 posto. Još ih se značajan broj tada izjašnjavao "Jugoslavenima", u to doba drugom grupacijom po brojnosti, tako da se pouzdano može uzeti da je početkom rata u Tuzli živjelo blizu 25 tisuća Hrvata. Otprilike još toliko je Hrvata živjelo u općinama Lukavac, Živinice, Srebrenik, Gradačac i Čelić koje su danas u sastavu Tuzlanske županije. U svim tim općinama, većina Hrvata živi u predgrađu i na selu. Ondje imaju obiteljske kuće i naslijeđena imanja. Samo u općini Tuzla, u privatnom vlasništvu Hrvata je oko 60 posto zemljišta.

Pa ipak, Tuzla je u rat ušla s dubokim pečatom utjecaja Hrvata u društvu na svim poljima, od umjetnosti i šire kulture, preko sporta i gospodarstva do politike. Bilo je Hrvata na svim značajnim funkcijama, na svim osim na mjestu načelnika Općine.

U obranu svoga doma i domovine Bosne i Hercegovine, Hrvati su se uključili skoro pa podjednako kroz postrojbe Armije BiH i kroz Hrvatsko vijeće obrane. Iznimno važnim smatramo napomenuti da tijekom rata u BiH u Tuzli i Tuzlanskoj županiji nije bilo sukoba između Bošnjaka i Hrvata. Držimo da su tome zaslužne obje strane i to unatoč činjenici da je odlukom iz Sarajeva 115. HVO brigada "Zrinski" u Tuzli ukinuta početkom 1994. godine. I unatoč toga što je bila bratimljena s jednom tuzlanskom brigadom i zajedno i bez ijednog međusobnog incidenta držala bojišnicu s postrojbama Armije BiH.

Odmah poslije rata dosta je Hrvata iz Tuzle i Tuzlanske županije otišlo izvan Bosne i Hercegovine. Bio je to val, s ove distance gledajući, možda i ishitrenog odlaska, ali svakako zabrinjavajući jer je u pitanju bila generacija koja je mogla najviše dati u opstanku hrvatske zajednice na ovome području. Srećom, brojniji je odlazak ubrzo stao, a mnogi su se počeli i vraćati.

No, sve bolesti bosanskohercegovačkog društva i neuređenost države, nisu zaobišle ni Tuzlu ni Tuzlansku županiju. Ne smatramo se pozvanima uspoređivati ih s prilikama u drugim područjima u Federaciji BiH, ali možemo posvjedočiti da su ovdašnji problemi toliki da ozbiljno dovode u pitanje opstanak Hrvata kao konstitutivnog i jednakopravnog naroda i očuvanja njegova identiteta.

Smatramo da su Hrvati u Tuzli i Tuzlanskoj županiji pod stalnim i snažnim udarom asimilacije koja je najjače izražena kroz školstvo i uporabu jezika:

Prema važećem zakonu, u osnovnim i srednjim školama u Tuzlanskoj županiji bosanski, srpski i hrvatski jezik i književnost može predavati nastavnik koji je završio bosanski jezik i književnost ili srpsko-hrvatski jezik i jugoslavensku književnost. Držimo diskriminirajućim to što u ovdašnjim školama ne može predavati netko tko je završio hrvatski jezik i književnost.

Niti u jednoj školi u Tuzlanskoj županiji, osim u Osnovnoj i Gimnaziji u Katoličkom školskom centru "Sv. Franjo" u Tuzli nastava se ne izvodi na hrvatskom jeziku. U tim školama učenici faktično ne mogu naučiti hrvatski jezik i književnost niti mogu prakticirati hrvatsku kulturu i tradiciju. Jedino se po svršetku školske godine mogu izjasniti hoće li im u knjižicu biti upisano da su završili bosanski, srpski ili hrvatski jezik. Ovakvo rješenje, osim što je demagoško i licemjerno, smatramo suprotnim ustavnim odredbama da svatko ima pravo na obrazovanje na svome jeziku.

Od oko 130 škola koje su javne ustanove, osim u KŠC-u, još su u samo dvije direktori nebošnjaci.

Premda međunarodne i domaće agencije iz oblasti obrazovanja redovito izvještavaju kako se u svim područjima u BiH krše prava malobrojnijeg konstitutivnog naroda na obrazovanje, županijska Skupština uporno izbjegava to priznati i otvoriti raspravu po tome pitanju.

U javnim institucijama i ustanovama u službenoj korespondenciji se ne koristi hrvatski jezik.

Smatramo da su Hrvati u Tuzlanskoj županiji u podčinjenom odnosu i kod pristupa javnim službama, a pogotovo su u neravnopravnom odnosu po pitanju ustavnih odredbi o zastupljenosti spram popisa pučanstva iz 1991. godine:

-U županijskom ministarstvu za branitelje, u cijeloj strukturi toga ministarstva kroz državne službenike i namještenike, kroz cijelo vrijeme od rata do sada, nema niti jednoga Hrvata.

-Do sada nije bilo Hrvata niti u strukturi Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta i u još nekim ministarstvima te u njihovim upravnim i samostalnim upravnim organizacijama.

-U općini Gradačac, Općinsko vijeće je 4 godine odbijalo imenovati Hrvata, jedinog vijećnika nebošnjaka, za predsjedatelja Vijeća, tako uporno kršeći ustavnu i zakonsku odredbu da načelnik i predsjedatelj Vijeća ne mogu biti iz istog naroda.

-U općini Gradačac, doslovno su od 100 uposlenih u općinskoj administraciji i općinskim javnim službama, svi Bošnjaci.

-Jednako je tako monolitna i općinska administracija u Srebreniku.

-U Tuzli, Lukavcu i Živinicama, zastupljenost je također daleko ispod onoga što propisuju Ustav i zakoni.

-U rukovodnim i upravljačkim strukturama javnih poduzeća, institucija i ustanova, zastupljenost Hrvata nije ni na simboličnoj razini.

Ovo je faktično stanje kojega vlasti u Županiji i općinama ne žele objelodaniti i javno priznati jer, navodno, ne žele ulaziti u privatnost izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti. Usto, besprizorno manipuliraju i neustavnim kategorijama kakva je "Bosanac".

Odgovorno tvrdimo da je ovakvo stanje u oblasti obrazovanja i pristupa javnim službama, i u Županiji i u općinama, nepromijenjeno već 15-tak godina, dapače, možda je unazad nekoliko godina izraženije, premda su se nekoliko puta mijenjale političke stranke na vlasti. Također, odgovorno tvrdimo da se naša stajališta o kršenju prava konstitutivnog hrvatskog naroda, ničim ne vežu za političko opredjeljenje ili stranačku pripadnost. Stjecajem okolnosti, HDZ BiH je u posljednja dva izborna ciklusa zadobio povjerenje oko 70 posto hrvatskih birača i upravo zbog toga zadobivenog povjerenja imamo odgovornost i Vama iznijeti sve probleme s kojima se Hrvati susreću.

Jedan od tih problema se tiče i sigurnosti, pogotovo imovinske:

-Groblja i katolički vjerski objekti u hrvatskim naseljima u Bistarcu, Lipnici, Par Selu, Živinicama, Breškama, često su skrnavljeni i pljačkani, razbijani su nadgrobni spomenici, kradena su zvona, derani misali... Prije godinu dana je bilo kulminiralo 18. obijanjem jedne te iste kapele, kapele svetoga Ante u Bukinju. To što je policija tek tada reagirala, a vlasti optužile HDZ BiH da narušava "vjekovnu multietničnost Tuzle" i to samo zato jer je osudio vandalizme i pozvao da i drugi to učine – tek je paradigma odnosa vlasti spram toga i sličnih problema.

-Nekažnjena nelegalna sječa drva i krađa šuma u privatnim posjedima, kod Hrvata izaziva strah i nesigurnost. Izaziva i sumnju u spremnost policije da pomogne, pogotovo jer je i policija pred tom pošasti najčešće "nemoćna".

-Najpoznatije mjesto krađe ugljena u Tuzlanskoj županiji je na površinskome kopu Dubrave i događa se upravo u Petrovićima, u naselju s hrvatskim stanovništvom. Već godinama policija ne pokazuje odlučnost tome stati u kraj, unatoč strahu ljudi i velike devastacije toga naselja.

-Eksproprijacija zemljišta oko Tuzle događa se skoro isključivo u hrvatskim naseljima a provodi se na način da se ljudi dovedu u situaciju da ostanu bez njiva i šuma za bagatelnu cijenu (po četvornome metru u visini cijene dvije litre mlijeka). Usto, na tim mjestima ostaju ekološki neprihvatljivi objekti, nepogodni za život u blizini, što ljude iz okolice navodi na migraciju.

Gospodine Predsjedniče,
Primjera sličnih gore navedenima ima mnogo i svi oni upotpunjuju mozaik svakodnevnih poteškoća za običnoga čovjeka. Naravno da su životne prepreke u vremenu katastrofalne socijalne i ekonomske situacije svima visoke, no za Hrvate su izraženije jer su brojčano inferiorni i k tome nisu zaštićeni ni od koga. Nažalost, nemaju razumijevanja ni kod bošnjačkih vlasti.

Upravo uoči vašega dolaska u Tuzlu, dogodio se veliki šamar demokraciji i gruba poruka biračima hrvatske nacionalnosti.

Većina u Općinskom vijeću Tuzle, naime, namjerno je prekršila Statut i Zakon o načelima lokalne samouprave Federacije BiH te u vijeća mjesnih zajednica imenovala članove po političkom dogovoru vladajućih stranaka. Provedba ovakve odluke znači poništavanje izborne volje birača, favoriziranje nekih stranaka nauštrb drugih te uvođenje Bošnjaka u rukovodna tijela u hrvatskim naseljima.

To što je HDZ-u BiH oteta trećina mandata nije toliki problem koliko je poražavajuće što je poništena izborna volja birača koji su dali povjerenje HDZ-u BiH. S takvom porukom, bošnjačka većina je dodatno ugrozila ionako krhko povjerenje Hrvata u iskrene namjere ovdašnje vlasti. Usto, "spinovanje" iste te većine da su spriječili osnivanje "hrvatske općine Soli" za svaku je osudu, jer i sami dobro znaju da se nigdje u Federaciji BiH ne može osnovati nova općina bez pristanka političkih predstavnika Bošnjaka. Cijeli ovaj slučaj nije ništa drugo nego pokazivanje snage ruku te je klasični primjer stigmatiziranja različitog, tako uobičajen za tuzlanske prilike.

Ovo pitanje s nacionalnom i političkom dimenzijom dodatno usložnjava i dugogodišnja praksa vlasti dominantnog ulaganja u razvoj gradske sredine, a zanemarivanje razvitka predgrađa i u njima zapostavljena komunalna infrastruktura. Ova se pitanja i te kako tiču funkcioniranja mjesne samouprave. I ma kako se ona učinila "sitnim" problemom, za Hrvate Tuzle iznimno su važna za opstanak i ostanak. Već smo napomenuli da je većina hrvatskog stanovništva na velikim imanjima skoncentrirana u tim naseljima.

I kroz ovaj primjer mjesne samouprave, kao i kroz sve druge, želimo Vas zamoliti gospodine Predsjedniče da nas razumijete, da razumijete našu potrebu za političkom zaštitom i da razumijete i naša očekivanja od Republike Hrvatske, kakva ste pokazivali i u drugim dijelovima BiH gdje žive Hrvati.

Želimo i Vama reći da su Hrvati u Tuzlanskoj županiji odlučni u namjeri na svome graditi dostojnu budućnost, budućnost u katoličkoj vjeri i hrvatskoj tradiciji i kulturi, u jedinstvu hrvatskog naroda u BiH s punim konzumiranjem prava konstitutivnog naroda, budućnost s drugim narodima i svim građanima, u slobodi i ljudskim pravima.

Hrvati u Tuzlanskoj županiji imaju istinsku ljubav za svojim zavičajem u domovini Bosni i Hercegovini, imaju volju i odlučnost ostati na svome i boriti se za bolji život. Svjesni smo da ćemo do toga cilja teško stići bez političke podrške iz Republike Hrvatske. Pogotovo podrške u ostvarivanju ustavne konstitutivnosti i jednakopravnosti hrvatskog naroda. Na takav bi način i Vi kao Predsjednik i država koju predstavljate dali veliki doprinos u očuvanju multietničnosti Tuzle i Tuzlanske županije. Jamac toj multietničnosti jedino su Hrvati, to bi trebali svi znati.

Smatramo da Republika Hrvatska i Tuzlanska županija trebaju imati još bolje gospodarske odnose i u kojima se ne bi trebali zaobilaziti predstavnici Hrvata iz naše županije. Također, potpora Republike Hrvatske u infrastrukturnim i kulturnim projektima važnim za hrvatsko stanovništvo u Tuzlanskoj županiji a za koje općinske i županijske vlasti do sada nisu imali razumijevanja, mnogo bi nam značilo:

Otvaranje ureda Hrvatske gospodarske komore u Tuzli,
Uspostava jače prekogranične suradnje s institucijama i poduzećima u Tuzlanskoj županiji u koju bi bili uključeni i Hrvati s prostora naše županije te zajedničko kandidiranje projekata kod fondova Europske unije,
Malo više osjetljivosti i razumijevanja za stručnu i poslovno osposobljenu našu hrvatsku mladež kod upošljavanja u poduzeća iz Republike Hrvatske koja imaju svoje ispostave u Tuzlanskoj županiji
Otvaranje proizvodnih pogona hrvatskih poduzeća u Tuzlanskoj županiji,
Financijska potpora izgradnji Kulturnog centra "Sv. Franjo" u Tuzli,
Financijska potpora za asfaltiranje puta od Drijenče u općini Čelić do Obodnice Gornje u tuzlanskoj općini.

Ovo su potezi, uz one o političkoj zaštiti, čijom bi se realizacijom hrvatski narod u Tuzlanskoj županiji dodatno ohrabrio u uvjerenju ostanka na svome u Tuzlanskoj županiji.

Gospodine Predsjedniče,

Smatrali smo dobrodošlim upoznati Vas s našim viđenjem prilika u Tuzli i prenijeti raspoloženje Hrvata. Vjerujemo da ćete imati razumijevanja za naš istup. Još Vam jednom iskreno želimo ugodan i uspješan boravak u Tuzli.



S poštovanjem,

Mijo Krešić, zastupnik u Skupštini Tuzlanske županije,
Božo Antunović, ministar u Vladi Tuzlanske županije,
Zvonimir Banović, savjetnik premijera Tuzlanske županije,
Vesna Veselčić, predsjedateljica Općinskog vijeća Srebrenik,
Ivica Kovačević, vijećnik u Općinskom vijeću Tuzla,
Jasminka Mijatović, vijećnica u Općinskom vijeću Tuzla,
Vinko Pavlović, vijećnik u Općinskom vijeću Čelić,
Jozo Tunjić, savjetnik načelnika Općine Lukavac.

Pitam zato sto imam u zgradi puno zivinicana i lukavcana,a nikome ne pada na pamet da se vraca,pa reko da provjerim iz prve ruke kako je u TK.

Možda ti je i moja prija iz Živinica, Vasićka susjeda

Pitam zato sto imam u zgradi puno zivinicana i lukavcana,a nikome ne pada na pamet da se vraca,pa reko da provjerim iz prve ruke kako je u TK.

Jučer u Tuzli, predsjednik RH g.Ivo Josipović dobio izvještaj od suživotu i simbiozi u Tuzlanskom kraju i to sljedećim redom:

1. Na sastanku sa načelnikom općine Tuzla Jasminom Imamovićem dobio je paket priče o odličnom suživotu, toleranciji, poštivanju ljudskih i građanskih prava..

2. Na zatvorenom sastanku sa predstavnicima hrvatskih političkih, vjerskih i društvenih organizacija dobio je potpuno suprotno izvješće sa konkretnim i dokumentiranim slučajevima kršenja ljudskih, demokratskih, etničkih i vjerskih prava. Josipović je bio iznenađen, jer je prije ovog sastanka od muslimana dobio potpuno drugačiju priču. Obećao je da će ponovno razgovarati sa predstavnicima Tuzlanske vlasti, nakon što pročita i pogleda dostavljenu dokumentaciju. Ova izvješća u pisanom i audio-vizualnom sadržaju su predana konzulu RH u Tuzli, radi prosljeđivanja uredu predsjednika RH, kao i ministarstvu za eu integracije Vlade RH.

internacionalizirati problem

Kako?
vjerovatno postavljanjem bombi!
svi znaju sve i namjerno pustaju ove da rade sta hoce.
A ameri to hoce, pa oni su poznati kotao za topljenje nacija, tamo su svi amerikanci, osim onih starosjedilaca koji sjede u rezervatima a pravi ameri cekaju da izumru.
I u americi je buducnost za nas sve gora, kada dodu crnci na vlast, oni su gori za nas od bjelaca.