Pitanje u uvodom postu je vjerovatno namijenjeno korisnicima hrvatske nacionalnosti jer je najveca vjerovatnoca da je do nekih promjena moglo da dodje kod njih ali posto svi korisnici odgovaraju i ja cu.
Uvijek sam bio sa suverenu,nezavisnu, cjelovitu,sekularnu,gradjansku Republiku Srpsku sa mogunoscu udruzivanja na konfederalnim osnovama sa drugim drzavama pa i sa Federacijom BiH ili sa onim geopolitickim entitetima koji proizadju iz Federacije BiH.Kad je rijec o
bodovima za pjesmu Evrovizije svim susjedima treba dati podjednak broj bodova ukoliko je to moguce.

Nisam iz BiH i slabo sam poznavao njenu politiku tako da je moja slika bila apsolutno naivna. Vjerovao sam idealistički u "bratstvo" Hrvata i Bošnjaka. Smatrao sam da su nas neprijatelji "zavadili" i da smo i jedni i drugi žrtve. Kako smo bili "glupi", okrenuli smo si leđa, ali na kraju smo se ipak izmirili. Mi smo njih, oni su nas, zašto brat na brata? "Bosanci" su dobronamjerni i smiješni. Bliski smo, ali oni imaju svoj identitet sada i to treba respektirati. Neka blaga konfederacija HR i BiH, naravno ako bi se složili i jedni i drugi, ali da svako ima svoja prava , ne da se to sad nameće, nikakve "Hrvatizacije", Hrvati muslimani i ne znam ti ni ja šta. Ako neće konfederaciju, nema veze, samo da se ne naruši "bratstvo" i da čuvamo jedni druge. Branili smo tu državu, omogućili smo da ona opstane, pa mi smo ipak nakon svega "saveznici". Neprijatelj nas je posvađao s ciljem. Žao mi je za sve žrtve. Ne treba nam entitet (našima dolje), mi ćemo zajedno gradit, svako nek ima svoja prava, poštivat ćemo se, vi nas, mi vas, onako iskreno, ko "braća". Tako sam ja to iskonstruirao na emocionalnom nivou. Pokušavao sam saviti realnost kako bi se uklopila u moju djetinjastu neinformiranu percepciju. Bio mi je šok kad bi na Youtube-u i portalima susreo taj neobičan miks bošnjačkog nacionalizma i hegemonijskih tendencija kroz tobože multietničku politiku. Ja bi uzaludno "braći" pokušavao objasniti svoje bratske tendencije, a za uzvrat bi dobivao optužbe, uvrede, mržnju, etiketiranje, i negaciju identiteta mojih sunarodnjaka dolje. Krivousti u dogovoru sa Slobom dijeli BiH, ustaše, agresori, etničko čišćenje, bosanci katolici. Kakva je to bila bruka. Svaka diskusija je završilo osjećajem kao da mi netko zabija deset noževa u leđa, a ja naivan mislio da su mi to "braća". Poslije čitajući razne portale i upoznavajući se sa realnom situacijom na terenu, shvatio sam više manje iste stvari kao i ostali na ovom forumu.

U bitnim crtama nisam mijenjao stavove, prije sam više vjerovao u mogućnost opstanka i povratka Hrvata u područja pod kontrolom Muslimana i Srba i smatrao to bitnim, kao i da treba voditi računa o njihovim interesima i tome prilagođavati politiku. Danas sam svjestan da se tu nema puno toga za napraviti.

I možda sam postao malo radikalniji.

Pa zapravo i nisz mi se puno kao perecijancu promijenili stavovi otkad čitam postove ovdje. Znao sam je BIH umjetno sranje i da će postojati dok ga drži MZ i ni dana dulje. Jedino me možda iznenadilo koliko su baš svi oko toga složni i da se oko pitanja BIH uglavnom Hrvati i Srbi toliko slažu protiv Bošnjaka. Ne postoji nitko čak ni od Bošnjaka da brani nekakvu građansku BIH u nekom idealiziranom obliku, jednostavno nitko nije toliko naivan i glup.

Hoće li HB biti dio RH ili neovisna i u uskoj svezi s njom je na kraju nebitno jer će biti manje više isto i ako ne bude. Jedino ja ne vjerujem u hrvatsko-srpsku granicu u BIH (bilo RH/Srbije ili HB/RS) i mislim da će trebati vjerojatno žrtvovati neke teritorije koji su obranjeni u ratu i da će se dio Hrvata morati preseliti malo (jugo)zapadnije. Ali opet problem je upravo što svijet ne bi dao čisto muslimansku državu tj neku Palestinu koja će se valjati u prljavštini i bijesu. Conundrum pravi, svih ovih godina nitko nije pronašao rješenje za koje bi svi rekli da je najbolje.

Prije 10 godina sam Muslimane više žalio. Njihova non stop kuknjava kako su oni najviše poubijani u zadnjem ratu je svakako utjecala na to. Kad se prašina ipak malo slegla i kada se pogleda etnički očišćen “prostor džihada” onda sam počeo sve manje i žaliti ih. Proučavanjem Islama došao sam i do prepoznavanja dobro poznate matrice ponašanja po kojoj su “čuveni” diljem planete. Tu sam ih i prestao “raspoznavati” kao ove naše “domaće” muslimane. Isti je to majndset- od Malezije do Kalesije. E sad, kakva nas rješenja čekaju u budućnosti stvarno ne znam, vidovit nisam. Ali jedno je sigurno, za bilo kakvo širenje svog životnog prostora izvan 23% oni moraju u proboj iz Trokuta iliti ga u džihad. Dal imaju dovoljno muda i ludila u sebi za takvo što ? Ostaje da se vidi. Od njih nemam nekakvog posebnog straha. Više me je svakako strah izdajica u HR politici.

Isprva sam imao mišljenje kako je 3. entitet nužan manje više u granicama EP HZHB da bi se zaštitili od muslimanske hegemonije iz Sarajeva i dobrog nataliteta, a BiH ostala kao federacija 3 republike.

Zatim sam na ovom forumu shvatio da od muslimanskog nataliteta nema ništa te da je potrebno očuvati Federaciju, ali onakvu kakva je isprva planirana. Sa većom autonomijom županija, sa hrvatskom polovinom u vladi, hrvatskim predsjednikom, sa 2 konstitutivna naroda itd.

Najnovija politička situacija u kojoj je vlast blokirana na državnom nivou i ne nazire se dogovor, mišljenja sam da treba samo čekati grešku Srba ili Muslimana i uzeti pri raspadu što je naše.

''Bošnjaci'' to vam je deseto jubilarno ime. Obična izmišljotina ideologa Muhameda Filipovića-Zrnojeda. A, lijepo vam je gospodin Cerić onomad objasnio. ''Svako ima oca i majku. Naša majka je Turska'' objašnjavao je, prije nešto više od decenije, okupljenim ''Bošnjacima'' Mustafa efendija Cerić, tada još uvijek, reis-l-ulema.
''Jedinstvena nacija, to znači da smo Bošnjaci-Turci''. ''Eto to smo mi. Turci.''
Mada bi u ovom slučaju, zbog boljeg i tačnijeg opisa, bilo nužno uvođenje nove palatalizacije, kojom bi se T ispred U pretvorilo u K. Ništa drugo i ne možete biti.

Moj stav se promjenio potpuno. Smatrao sam da ce protok vremena rijesiti neke stvari i da ce se fokus sa rata prebaciti na gospodarstvo, reforme te put ka EU. Naravno ocekivao sam da ce se pitanje Hrvata rijesiti u dogovoru sa Bosnjacima tj.da ce se dozvati pameti.
To je bila apsolutna pogreska, Bosnjaci zapravo zele potpuni nestanak Hrvata pa potom i Srba. Iz tog razloga ja istu zelju imam za BiH - raspad tj.nestanak. Svak sebi za vijeke vjekova. Nikakav Washingtonski sporazum i konfederacije i pizdarije, samo raspad drzave koju nitko osim Zapada ne zeli. A i Zapadu ce dopizdit...

Prije 10 godina sam bio ubijeđen da će Hrvati dobiti treći entitet. Iza Hrvata staće Njemačka,Italija,Francuska. Na kraju ništa. Prestaće ratno huškačka retorika u medijima. Narod će se okrenuti privredi i razvoju. Danas je kultura mržnje u procvatu naročito na sarajevskim medijima. O naseljavanju Arapa sam tad čitao na nekom muslimanskom portalu. Neko od forumaša na jednom otvorenom sajtu (čini mi se live.ba)postavio temu "hajmo naseljavati Arape po Republici Srpskoj i na napuštena srps imanja po FBiH. Čitajući tu temu meni bilo smiješno i duhovito. Kad ne lezi vraže za 10 godina krenula kupovina kompletnih sela po Bosni. Na kraju kad analiziram zadnjih 10 godina ; islam koji se ne širi gubi svoje poimanje,ako stagnira ili opada to postaje upitno za njih samo vjerovanje u tu religiju.

Ako cu biti iskrena rijec stagnacija bi najbolje opisala moje misljenje o periodu od kraja rata do danas. Kada se rat zavrsio nadala sam se mnogim promjenama, kako u politickom, tako i u drugim aspektima zivota. Nakon rata nadala sam se velikom napretku, dostizanju ekonomskog i mentalnog napretka, ali sada mi se cini da smo stali na kraju rata i ne pomicemo se. Nista mi ne izgleda rjeseno, napredno, optimisticki....
Osjecam se kao jedna od onih ljudi koji u pedesetim nose teksas jakne, slusaju rock, pisu pjesme u rokovnik, preskace teme o nacionalizmu....Zapela na kraju rata i nikako da krenem dalje. To sta mislim o ljudima drugih nacionalnosti...i tu sam u konfuziji. Danas mislim jedno, sutra drugo. Nije me jos niko ubijedio u svoj ideal ili viziju BiH. I sama BiH mi je zapela u vremenu.

Čitajući mišljenja ljudi došao sam do sljedećeg zaključka. Nitko ne vjeruje u ideju BiH na način na koji je ona zamišljena. Čak i njeni najveći "pobornici" doživljavaju je kao sredstvo za postizanje nekog potpuno drugačijeg cilja. Na psihološkom nivou ona kao da ni ne postoji već duže vrijeme. Ostalo je još samo da se njeno "nepostojanje" fizički manifestira.

Kod mene stavovi su ostali isti jedno 90 odsto, samo neke okolnosti su se promjenile, te u skladu sa time doslo je do izvjesne kozmeticke promjene, u skladu sa realnosti na terenu, ali neka sustina je ostala tu.

Opet si napustio položaj, nesrećo jedna.

.

Stavove sam promijenio za dobrih stotinjak stupnjeva ne samo oko politike već i života. Međutim, ovo drugo je sada nebitno pošto je ovo politički forum.

Prije desetak godina kada sam bio klinac i išao u srednju školu bio sam tipični dodrinaš. Vjerovao sam kako su Muslimani hrvatsko cvijeće i kako je rješenje za BiH da Muslimane posjetimo na "zajedničku prošlost" pa da se postepeno stopimo u zajedničku državu. Dakle, vjerovao sam prosto da sa Muslimanima imamo jednostavno lošu komunikaciju. Razlog zašto sam imao taj stav je što tada youtube nije bio cenzuriran pa je bilo mnogo propagandih uradaka dodrinaša, kao primjerice o Kuli Fazlagić iz 1943. ili kada bi kačili slike gdje Hrvati i Muslimani jedni pokraj drugih kače svoje zastave. Drugi razlog je što su tada mainstream mediji u Hrvatskoj forsirali narativ da većina Hrvata u BiH ne želi treći entitet već da to forsiraju samo Hercegovci, dok Hrvati Srednje Bosne ne žele. Ja sam naravno to "popušio" kako bi se reklo. Zbog čega sam promijenio stav je kada sam počeo komunicirati sa Hrvatima koji tamo žive. Sjećam se da sam se dopisivao sa jednom djevojkom iz Viteza koja se naljutila jer sam cijelo vrijeme koristio naziv "kanton" umjesto županije. S vremenom sam okrenuo ploču. Danas smatram kako ne treba BiH podijeliti jer to dolazi do novog rata i da je osobito teško podijeliti etnički pomiješane sredine, već da Hrvatska i Hrvati trebaju težiti ka trećem entitetu i da BiH bude ustrojena na tri federalne jedinice. Muslimane ne smatram inheretno zlim narodom, već da imaju teške frustracije koje ispoljavaju majorizacijom Hrvata i slučajevima kao što je s Komšićem. Nažalost, nemam FTV ali ono baš imam želju da pogledam neke njihove emisije.

Drugi stav koji sam promijenio tiče se unutarhrvatskog pitanja. Prije sam mislio da sa političkim ljevičarima imamo isto samo lošu komunikaciju i kada bi nacionalno orjentirani Hrvati uvjerili u plemenitost i prihvatljivost svoje vizije Hrvatske da bi svi problemi bili riješeni. Kako sam krenuo na fakultet i počeo kretati među tim krugovima shvatio sam da oni nas u biti mrze. Da je Hrvatska u biti u latentnom građansko ratu, da smo neizgrađena nacija, da postojanje likova kao što su S. Mesić, Vesna Pusić, Vesna Teršelić, index, Matija Babić, Dražen Lalić i sl. nije slučajnost i da za jednu tako malu naciju previše izdajnika imamo. Projekt hrvatske neovisnosti nije uspio i velikim djelom upravo zbog tog sukoba. Oni su razlog zašto je Hrvatska vazalna država Zapada, zašto je Praljak završio u Haagu, zatim imali su ulogu u podizanju optužnice protiv Gotovine, onda izjednačavaju hrvatske i srpske uloge u ratu... Te komunjare u nama jednostavno vide fašiste pa nas pokušavaju eliminirati. Danas više mrzim hr ljevičare nego ljude drugačije nacionalnosti.

Promijenio sam i stav oko Srba. Počeo sam malo slušati njihove argumente oko Jugoslavije. Srbija je u Prvom svjetskom ratu dala oko milijun žrtava (makar u tu brojku osobno ne vjerujem i mislim kako je napuhana) kako bi oni mogli dobiti područje veličine Jugoslavije. To je za mene legitiman cilj zašto su pokušavali spriječiti Hrvatsku da se odcijepi. Mislim ipak su toliko žrtava dali za stvaranje Jugoslavije. Tako da sam prema srpskim nacionalistima tolerantniji. Još dodaj na tome da su hrvatski ljevičari godinama propagirali Jasenovačku laž i kako su Hrvati genocidni pa ih tim više mogu shvatiti zašto su pokrenuli 1991. rat. Danas čak smatram da je s naše strane bila greška što smo im "maknuli" konstitutivnost. To ne bi spriječio rat doduše jer Srbi našli drugu izliku da napadnu Hrvatsku, a i samu pobunu su pokrenuli godinu dana prije izmjene ustava.

Promijenio sam stav i oko medija. Prije sam vjerovao sve što index, zabranjeni i ostali anti-hrvatski mediji govore danas niti ne čitam ta smeća. Zatim oko pitanje Palestine. Prije sam bio uvijek na strani Izraela, mislim da čak i na ovome forumu se može pronaći moje cionističke postove.

Na ovoj temi vidimo da je dodrinaše lako pretvoriti u političke Hrvate.

A eto, na početku sam i ja vjerovao da će interes ujediniti Hrvate i Muslimane, pogotovo kad su počeli srpski pokolji nad muslimanima, koji su trajali cijelo vrijeme rata, zaključno do Srebrenice.
Ispalo je da nije, štoviše, muslimani su najviše kumovali nastanku Republike Srpske, čiji zapadni dio smatram zmiju u njedrima Hrvatske.
Načelno nikad nisam bio za treći entitet, jer bi se granice crtale ratom, a ni pobjeda u takvom ratu ne bi značila bog zna kakav dobitak. Rješenje za Hrvate u BiH je u jačanju samostalnosti županija, pogotovo u ekonomskom smislu.
Mislio sam i da će muslimani omekšati kako budu dublje ekonomski tonuli, te će pokazati interes za suradnju i kompromise sa nama, ali i tu sam se prevario. Sada ne samo da pokazuju neprijateljstvo prema BiH Hrvatima, nego i otvoreno neprijateljstvo prema Republici Hrvatskoj.
Strateški, navijam da sve granice ostanu kakve jesu i da Hrvatska bude vojno i ekonomski jaka za istovremeni sukob bilo koje vrste i sa Srbima i sa muslimanima. To je jedina garancija da vojnog sukoba više nikad neće biti. A što se tiče hegemonije, utjecaja i sl, na pojedine djelove BiH, prvo treba ojačati gospodarske veze sa onim djelovima BiH gdje Hrvati imaju kakvu takvu samoupravu u BIH i omogućiti tamošnjem stanovništvu da bolje živi. Oni to zaista zaslužuju.

Hrvatska će stalno biti u latentnom građanskom ratu dok god na desnici ne bude lidera poput Tuđmana koji je u stanju aktivno kreirati događaje, a ne pasivno čekati na aferu koju će putem medija koje kontroliraju podmetnuti ljevičari. Ne sjećam se nešto da je Hrvatska bila u latentnom građanskom ratu za vrijeme Tuđmana devedesetih. Tad su ovi koje si naveo bili manji od makova zrna. Isto tako bojim se kako će desnica teško iznjedriti lidera poput Tuđmana u dogledno vrijeme, upravo iz razloga postojanja izbornog zakona i kvazi-parlamentarnig sustava kakav je trenutno na snazi. Zanimljivo kako je Orban kad je 2010.došao na vlast najprije izvršio promjene ustava i izbornog zakona. To bi i hrvatskim desničarima trebala biti glavna politička agenda, a ne da ih "ribari ljudskih duša" iz ljevičarskih medija stalno hvataju na mamcu nekakvog komunističkog antifašizma i kokošarskih afera.

Moji stavovi su uvijek bili i ostali isti.

S tim što se po pitanju KiM više naivno ne zalažem za nekakve podjele zbog šiptarske demografske eksplozije koja je krahirala, već za potpuni povratak pod suverenitet Srbije.

Kod mene nema neke veće promjene osim da mi se BiH u to vrijeme ipak činila nešto stabilnija, sa ipak nekim kakvim- takvim potencijalom, možda nekom maglovitom i dalekom perspektivom..
Danas je jasno da je BiH jedna apsolutno propala i nepotrebna država koja ili parazitizira ili atrofira i čije je postojanje zločin spram čovječnosti (prvenstveno spram ljudi koji u njoj žive).

To se i meni čini.
Prije 10 god sam mislio da bi BiH mogla opstati.
Sad, s ovim islamistima u Sarajevu, nema šanse.

Ukratko bi se moglo reći da je kompletna desna scena u RH doživjela transformaciju iz dodrinaša u prave političke Hrvate bez propalih ideja iz prošlosti i teorija zavjera. Osobno sam također bio vjerovao u neku novu Hrvatsko-Muslimansku suradnju ili čak i državu dok nisam počeo pratiti i politiku u BiH. Nakon nekog vremena brzo sam shvatio situaciju, ponajviše zahvaljujući Sarajevskim medijima i načinu na koji govore o Hrvatima.

Prva bitna evolucija:
Prije 10 godina sam podržavao SDA jer sam smatrao da rade dobar posao na višim nivoima a da su na nižim svi političari lopovi pa je samim tim svejedno. U međuvremenu su me razne lične (privatne) situacije uvjerile koliko je pogubna SDA na nižim nivoima dok sa za više nivoe skontao da je potpuno nebitno ko je na vlasti. Tu nikakve promjene nema svakako.

Druga bitna evolucija:
Smatrao sam da je bolje da se Bošnjaci dogovore sa Srbima i da svako dobije po pola BiH. U međuvremenu sam upoznat sa dubokim aspektima savezništva sa Hrvatima i da tu nema mrdanja idućih hiljadu godina. Samim tim i BiH ostaje ovakva kakve je dok se boje ne rastope. Time se praktično smanjuje i potreba forumanja na temu BH politike. Promjene nisu moguće i status quo je sadašnjost, bliska budućnost i daleka budućnost.

od liberala ka desnicaru

Tvoja evolucija je bila kad si dobio odbijenicu za zapadnu vizu. Možeš sad ponovo probati. Svi idu zašto ne možeš i ti.