Hrvati više ne traže rješenja unutar BiH, odustalo se od toga, sada ostaju samo pripreme za raspad kojeg će pokrenuti Srbi.

Ako se nastave ovi demografski trendovi, Srbi će proglasiti neovisnost najkasnije za 10 godina. Do tada je i Inzko mrtav biologijom, pomrijet će i otići u penziju ljudi u Americi kojima je Dejtonski sporazum najveća točka u CV, a i geopolitika će se dodatno promijeniti, Hrvatska i Srbija biti još naoružanije a možda i desnica izdominira u Europi, dovoljna je samo 1 godina da se to desi i da se stvari poklope, ma šta 1 godina, 1 mjesec povoljnih okolnosti je dovoljan (ovakvi kao Orban, koji drži etničku mapu BiH u svom uredu i 100% će podržati neovisnost RS, em zbog uvjerenja em zbog vlasitog iredentizma).

Kada je došlo do raspada Jugoslavije, postojala je Republika Hrvatska, sa republičkim institucijama, republičkim MUPom, nešto malo sačuvanog TO i prošvercanog oružja, uspostavljenim rezervnim sastavom polciije i desrbiziranom vladom i strukturama nakon svibnja 1990.

Nije nebitno u kakvom će se stanju dočekati raspad BIH. Mislim da bi bilo jako opasno dopustiti da muslimani uspostavljaju ilegalni federalni parlament i vladu i donose zakone. U tom slučaju, raspad BIH bismo mogli dočekati u vrlo nepovoljnim okolnostima po nas. Takvoj se vladi i parlamentu mora otkazati lojalnost. Ne smije se samo računati na RH, jer Bog zna kakva će vlada biti u RH.

Od eurofanatika poput Plenkovića se malo toga može očekivati, on je nesposoban djelovati mimo uputa iz Bruxellessa. Milanović je veća nada, za Škoru još nisam siguran, iako po imotsko-slavonskom pedigreu na njega Hercegovci mogu ostvariti utjecaj.

No samoorganizacija je presudna.

SDA I DF se razbacivaju kantonalnim novcem i sadakom kupuju glasače ispod 57 godina.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/skupsti ... /200508072

Historijski ispit imaju probosanske stranke da nakon izbora 2022. na trenutak pod tepih gurnu sve svoje lične animozitete i međusobne sukobe i ne dozvole da HDZ BiH nastavi sa svojim razornim djelovanjem razbijanja i ruiniranja Bosne i Hercegovine. Sve što je potrebno je 6 hrvatskih ruku u Domu naroda FBiH

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

I u jeku pandemije COVID-19 bh. društvo i dalje se suočava s još jednim virusom, dugoročnijim i smrtonosnijim i od same korone – HDZ-om. Ministri ove stranke u Vijeću ministara najprije su blokirali kredit MMF-a namijenjen našoj zemlji, a nekoliko dana poslije HDZ je kao jedina stranka odbio da učestvuje na sastanku radne grupe koja je pokrenuta s ciljem reformskih procesa u BiH i realizacije 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. Uporedo s tim, HDZ je neuspješno pokušao u našu zemlju prošvercovati ruske špijune u vojnim uniformama radi navodne dezinfekcije mostarske bolnice.

Posljednji HDZ-ovi potezi terorisanja građana BiH, uključujući i Hrvate, odbijanje da učestvuju u razvoju evropskog puta ili pokušaji raspršivanje ruskih pipaka po zemlji, kratkoročno zaista nanose udarce i štetu ovoj zemlji. No na duže staze gledano oni u suštini predstavljaju sjajnu stvar, jer i posljednjim iluzionistima i interesdžijama ogolijevaju suštinsku sliku onoga što HDZ jeste, a on je jedna ultranacionalistička, do srži korumpirana, antibosanskohercegovačka stranka koja posljednjih godina potpuno skida masku otkrivajući svoje nakazno ideološko lice.

Ipak, kroz sve ove godine u probosanskoj javnosti često smo svjedočili mnogobrojnim pokušajima umivanja lica HDZ-a ili čak pravdanja njihovog nacionalizma ili rušilačke politike. Oba puta kada je HDZ bio zaobiđen u formiranju federalne vlasti (2002. i 2010.) te eliminisan iz Predsjedništva 2006. i 2010. predvodnik u ovom procesu bio je SDP BiH. Tada je mnogo više razumijevanja prema HDZ-u dolazilo od strane SDA i njoj bliskih intelektualnih i medijskih krugova, koji su u toj stranci prepoznavali ne samo svog starog i dugogodišnjeg koalicionog partnera s kojim se vlast dijelila po principu „dogovora naroda“, nego se otvoreno zastupala i teza o „relaksaciji odnosa“ i poštivanju „legitimne izborne volje“ hrvatskog naroda, koju je SDP navodno narušavao. Posljednjih godina, međutim, svjedočimo da SDA ideološki pokazuje sve veću distancu prema HDZ-u, dok pojedini lijevo-građanski krugovi u Sarajevu, prije svega oni bliski Našoj stranci i u manjoj mjeri SDP-u, HDZ-ov nacionalizam nastoje objasniti navodnim bošnjačkim nacionalizmom kao njegovim izvorom. Da apsurd bude veći, glavnog uzročnika tog bošnjačkog nacionalizma vide u nebošnjaku Željku Komšiću. Logika je sljedeća – Komšić i određeni probosanski krugovi svojom retorikom i potezima provociraju i dižu tenzije, što HDZ dodatno vodi u radikalizaciju i tako se stvara začarani krug u kojem jedan nacionalizam hrani drugi. Stav koji je također popularan je da je HDZ, eto, ipak 1992. stajao na ideji o nezavisnosti BiH i nikada nije bio protiv ove države, ali su ga naknadne okolnosti odvele u drugom pravcu.

Ovo sve skupa je ili glupa naivnost ili nepoznavanje činjenica ili obično politikanstvo, a najprije će biti sve ovo kombinovano. Problem ovakvih teza je što HDZ nije u jednom trenutku postao ovo što je danas. On je oduvijek takav, a bošnjački nacionalizam ako ga je eventualno i podsticao, to je bilo minimalno.



Sjećaš li se UZP-a?
Od prvog dana svog osnivanja HDZ u BiH djeluje tek kao pijun hrvatskih nacionalističkih ciljeva u manjoj ili većoj mjeri rukovođenih iz Zagreba, pri čemu je Bosna i Hercegovina, i pored povremenih manifestacija navodne privrženosti prema njoj, tek sredstvo koje dugoročno treba čerečiti i slabiti u cilju širenja ili jačanja hrvatskih nacionalnih pozicija.

Koliko je nezavisna Bosna i Hercegovina bila istinski cilj HDZ-u, pokazuje da prvu zaokruženu paradržavu u BiH nije stvorio SDS (Republika Srpska proglašena je tek u januaru 1992.), nego upravo ova stranka koja je već 18. novembra 1991. na teritoriji općina u kojima je imala vlast proglasila Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu i od prvog dana krenula graditi paralelne institucije nezavisne od onih zvaničnih u Sarajevu. HDZ, istina, jeste podržao nezavisnost BiH, ali je cilj toga u prvom redu bio obezbijediti međunarodno priznanje za Hrvatsku (jasan stav SAD-a je bio da će priznati samo sve republike u paketu) i posredno izdejstvovati premještanje JNA trupa s teritorija Hrvatske na teritoriju BiH.

Čak i samo referendumsko pitanje o nezavisnosti Bosne i Hercegovine HDZ je nastojao dovesti u pitanje, tražeći da se iz formulacije izbaci riječ „građani“, a umjesto toga građane upita jesu li oni za „suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?"

Drugim riječima, u referendumskom pitanju trebalo je izbrisati građane BiH kao političku činjenicu i u njega ugraditi podjelu BiH na etničke političke jedinice, iako one u tom trenutku formalno-pravno ne postoje. Nedugo po proglašenju nezavisnosti, po uzoru na SDS i predstavnik tada dominantne struje HDZ-a Franjo Boras napustio je Predsjedništvo BiH, HDZ-ovi ministri napustili su Vladu BiH, a svi zajedno se povukli u Grude da započnu projekat za koji će Haški tribunal jasno presuditi da je UZP, sastavljen od sistemskih masovnih zločina etničkog čišćenja, koje je samo daleko veća spremnost Armije BiH u tom trenutku spriječila da u većoj mjeri poprimi zločinačke konture projekta Radovana Karadžića. Iako pušku na Armiju BiH nisu okrenuli sve do oktobra, još u maju 1992. HDZ BiH je jasno pokazao šta je njegov cilj, kada je predsjednik njegove paradržavne tvorevine Mato Boban u Grazu s Radovanom Karadžićem potpisao sporazum o podjeli čitave Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata.

Nakon što je iz rata izašo bez nacionalnog hrvatskog entiteta, HDZ će u postdejtonskoj BiH ostati upisan i kao jedina stranka koja je pokušala izvršiti državni udar jednostranim proglašenjem „Hrvatske samouprave“ 2001. godine na područjima na kojima je vladao, nezadovoljan odlukama Ustavnog suda i visokog predstavnika kojim su Srbi proglašeni konstitutivnim narodom u FBiH i u skladu s tim Barryjevim izbornim amandmanima koji su olabavili etnički princip glasanja u Domu naroda FBiH. Kršenje ustava, odbijanje priznavanja nove Vlade Alijanse za promjene, pokušaj stvaranja paradržavne tvorevine i čak i izdvajanje jedinica HVO-a iz Vojske FBiH i njihovo postrojavanje uz davanje prisege „samoupravi“, na kraju je okončano upadom tenkova SFOR-a u zapadni dio Mostara!

Nakon propasti samouprave i smjene kolovođa ovog državnog udara, HDZ je nekoliko godina bio primiren, zabavljen svojim unutrašnjim podjelama (2006. otcijepit će se Ljubićeva frakcija koja je osnovala HDZ 1990.) i ugodno ušuškan u vlast i raspodjelu funkcija sa SDA po etno-nacionalnom ključu. Ipak, već dvijedesetih HDZ će ponovo namirisati krv i opet sve otvorenije krenuti u udar na državnost i funkcionalnost BiH.

Čović puca iz prazne puške

Iako će HDZ svoje rušilačke poteze, jednako kao i njegovi sarajevski trabanti, pokušati pravdati „platformaškom vladom“ i pogotovo izborima Komšića u Predsjedništvo, stvarni razlog sve otvorenijeg nacionalisitčkog divljanja ove stranke posljednjih godina leži u nečemu drugom. Posljednjih petnaestak godina politička dešavanja u BiH pratio je nagli pad intervencionizma zapadnog faktora, što je iskoristio Milorad Dodik za vođenje daleko samostalnije politike kada je u pitanju Republika Srpska, praćene i otvorenim potkopavanjem državnog nivoa vlasti i djelovanjem protiv interesa Bosne i Hercegovine. Uporedo s tim došlo je do naglog rasta ruskog intervencionizma na Zapadnom Balkanu, u BiH najprije preko Dodika, pa potom i HDZ-a BiH. Ova stranka, jednako kao i krajem 1992., zaključila je da probosanski faktor nije više u toliko jakoj poziciji kao nekoć, te da je pravi trenutak da se u sadejstvu sa Dodikom i ruskim sponzorima udari na njih kao i na samu državu BiH radi realiziranja nacionalističkih ciljeva.

Zbog toga je HDZ posljednjih godina sve osorniji, a organizovanje derneka u čast ratnih zločinaca, pritisci na ustavne sudove BiH i FBiH s ciljem promjena ustava po njihovom nahođenju koje nikad ne mogu postići demokratskim putem, instaliranje stranačkih medija koji šire najgnusnije rasističke teorije o Bošnjacima, slavljenje 9. januara, šurovanje s Rusima i sastajanje s njihovim obavještajcima, prijetnje političkim haosom te u konačnici otvoreno blokiranje države, tek su neke od manifestacija politike „slamanja BiH i Bošnjaka pod pritiskom“ u režiji ove stranke.

Ipak, čini se da HDZ u svom nacionalističkom divljanju ozbiljno precjenjuje svoju stvarnu moć. Dio cijene su već platili na izborima 2018. kada su, kao odgovor na ovakvo djelovanje, građani FBiH u dominantoj većini po treći put izabrali Željka Komšića za člana Predsjedništva, iako je svega nekoliko mjeseci prije izbora važio za autsajdera.

No, cijena bi poslije sljedećih izbora mogla a i trebala biti puno veća. HDZ nije stranka koja će se promijeniti ako je budemo milkili po glavi i koja, eto, samo malo impulsivno djeluje jer demokratska većina u Federaciji odbija da prihvati njihov politički koncept konsocijacijskog aparthejda prema kojem glas jednog glasača namijenjen HDZ-u treba da vrijedi kao četiri ostala. Upravo je period 2014. – 2018. kada je HDZ imao člana Predsjedništva, a SDA mu je prepustila sve pozicije koje je tražio, bio i period najbahatijeg, i najbezobzirnijeg HDZ-ovog nacionalističkog demonstriranja sile i otvorenog svrstavanja na stranu neprijatelja BiH. HDZ takvu politiku ne vodi iz bilo kakvog inata, nego iz proste činjenice što mu je kao hrvatskoj nacionalističkoj stranci u ideološkoj srži podrivanje, rastakanje i slabljenje Bosne i Hercegovine kako bi se na njenim ruševinama gradile Herceg-Bosne, banovine Hrvatske i drugi državni i paradržavni hrvatski interesi, sve uz hranjenje vlastite političko-tajkunske klijentele.

Ta stranka svoju suštinu promijeniti neće. To bi značilo da ona postaje neka druga stranka. HDZ je tumor na tijelu Bosne i Hercegovine. S tumorom se ne relaksiraju odnosu, on se ne hrani, njega se hirurški odstranjuje.

Magični broj 6
Vlast bez HDZ-a moguća je već nakon 2022. Dovoljno je samo 6 hrvatskih ruku u Domu naroda, a potrebno jd da svaka probosanska stranka kandiduje što veći broj Hrvata na svojim izbornim listama koji bi preko kantonalnih skupština mogli popuniti ovaj dom.

Ako se već moramo nositi s Dodikovom politikom koja je neprijateljski nastojena prema državi, onda nema logike da se i u FBiH svojevoljno pušta još jednom neprijatelju da dodatno ruši, blokira i ruinira i državu i entitet sve uz korištenje njihovih resursa.

Hranjenjem ovog tumora činimo zlo i samom hrvatskom narodu u BiH. HDZ danas uživa plebiscitarnu podršku među Hrvatima. Dijelom se to može zahvaliti činjenici da manjinski narod ima tendenciju organizovati se oko jedne najveće stranke. No druga činjenica, koja se rjeđe uzima u obzir, jeste da upravo zahvaljujući vlasti, kontroli budžeta i resursa, u mahom ruralnim područjima u kojima ova stranka ima uzde, kompletan politički, ekonomski i društveni život je pod čvrstom kontrolom HDZ-a koji preko takvih poluga moći sprječava pojavu opozicionih glasova koji bi narušili njegovo jednoumlje. Za to vrijeme, 2 od 3 najsiromašnija kantona u FBiH su upravo ona u kojima HDZ vlada – Posavski kanton i Kanton 10. Hrvati u BiH zaslužuju nešto bolje od HDZ-ove korupcije, politike, „dvije škole pod jednim krovom“ kladioničarske ekonomije, ulica Mile Budaka, stvaranja među Hrvatima osjećaja da su tuđini u vlastitoj zemlji i konstantnog podgrijavanja straha i mržnje prema Bošnjacima, pa makar se ta promjena trebala i s vrha nametnuti, kao što je nekoć i Kennedy „s vrha“ ukidao diskriminatorne zakone u južnjačkim državama SAD-a.

Historijski ispit imaju probosanske stranke da nakon izbora 2022. na trenutak pod tepih gurnu sve svoje antagonizme i međusobne sukobe i ne dozvole da HDZ BiH nastavi sa svojim fatalnim djelovanjem razbijanja i ruiniranja Bosne i Hercegovine. Sve drugo bi bilo ravno izdaji.

Daj Bože.

Jer 3. entitet više nije cilj, nego raspad, a sada nema više intervencionizma, kao što i sami Hadžović priznaje.

Raspada neće biti ako se mi ne odcijepimo, za početak od ilegalno uspostavljene vlade FBIH.

Hrvatima preostaje pokazati svijetu hoćemo li pasti ko Katalonci bez ispaljenog metka ili ćemo neki klinac pokušati.

Hrvati kao obranu na napad u Federaciji imaju pokretanje raspada cijele BiH.

Dom naroda na razini države, ima kvorum samo sa 3 od 5 Hrvata prisutnih. Cijeli parlament BiH se može zablokirati još 4 godine, 2022-2026, a to će onda sveukupno biti 9 godina da BiH nema parlament. U međuvremenu, stvorit će se i preduvjeti za proglašenje neovisnosti RS.

Neka im budžet BiH "ujedinjene probosanske stranke" donose 2022-2026.

Muslimani su prisiljeni pokrenuti raspad jer im je demografija počela davati rezultate koji idu unazad, ali pokušavaju da to bude više prema njihovim uvjetima, i da maksimalno iskoriste određene karte koje sada imaju, a već za 10 godina ih neće imati.

Svjesni su da su Hrvati i Srbi ti koji saburaju i pripremaju se za globalnih ili europskih 5 minuta.

Rizičan potez, povlače identične poteze kao Alija devedesetih.

Sve to stoji, samo je pitanje hoće li biti hrvaskog otpora. Jer raspad može biti i na dva djela.

Njima nije ništa rizično zauzeti 6 mjesta u našem domu naroda ako mi ne mislimo reagirati.
I Slobo je pokrenuo raspad Jugoslavije, ali bez našeg otpora on bi prošao puno lošije PO NAS.

Hrvatska politika mora imati spremnu strategiju i scenarije za njihove akcije, jer bi raspad mogao završiti loše po nas.

Hrvati Bosne i Hercegovine i službeno su ovih dana postali građani trećeg reda. Oni mogu prijeći u Hrvatsku, koja će ih primiti kao svoje državljane, no u BiH se više ne mogu vratiti. Zapravo, vratiti se mogu s osobnom iz BiH, ali će im biti uručena novčana kazna jer ne posjeduju valjan putni dokument Bosne i Hercegovine, a o čemu je odlučilo Vijeće ministara, dok će ih Federacija počastiti s 14 dana samoizolacije.

“Poštovani, ne mogu, a da Vam ne napišem informaciju koju sam dobila od Granične policije BiH. Naime, moja kći se udaje u Metković i slijedom toga sam zvala jučer GPBiH da vidim kako mogu otići na vjenčanje ja i moja obitelj.

Osoba koja mi se javila na telefon u Sarajevu mi je objasnila da mogu ući u Hrvatsku, al’ pri povratku ću dobiti prekršajni nalog od 200 KM i samoizolaciju od 14 dana. Dakle to bi bilo za moju šesteročlanu obitelj 1200,00 maraka.

Na pitanje što bih prekršila, dobila sam odgovor da ne posjedujem valjan dokument BiH tj. putovnicu BiH, a inače imam valjanu putovnicu RH (ali po objašnjenju osobe iz Sarajeva to se smatra kao državljanom neke treće države).

Ne mogu da vjerujem da moju važeću putovnicu ne priznaju u državi u kojoj živim (BiH) i da bih zbog toga dobila prekršajni nalog. Ne mogu da vjerujem gdje živimo”, piše čitateljica portala hercegovina.info.

Nakon njezina pisma pozvali su Operativni centar Granične policije.

Na pitanje može li se u Hrvatsku s putovnicom RH, rekli su da može, ali ćemo u povratku dobiti prekršajni nalog i samoizolaciju. Naglašavaju da oni nisu ti koji odlučuju, već oni koji pokušavaju objasniti ljudima što se događa.

Hrvatske stranke povodom “tehničkih” problema koje ima njihov narod na granicama nisu reagirale, premda imaju izravne predstavnike i na federalnoj i na državnoj razini, gdje se odlučuje o pasošima i putovnicama i samoizolaciji, piše Hercegovina.info.

Malo zeznuta (privremena) situacija za Hrvate u pograničnim područjima.

Prije par dana me ova vijest toliko razljutila da se ne sjećam kad me je nešto ovako izbacilo iz takta.
Pa sam nazvala veleposlanstvo HR u Mostaru. Oni kažu da što HR tiče sve je isto, nemaju nikakvih dojava o promjenama,
Ok, nazovem Ministarstvo civilnih poslova. Uporno pričam "osobna", "putovnica" da sam izritirala službenicu te me je u jednom trenutku pitala: "Mislite, pasoš i lična?", Kažem: "Valjda".
I ona me počinje uvjeravati da se nikad nije moglo preći sa nikakvom pa ni HR osobnom preko granice. Naravno da jeste i počnem joj pričati da nije informirana itd. i onda je pitam kakve okolnosti su potrebne da se ovakve odluke donose naprasno, bez izmjene zakona, itd. ona će meni kao iz pika: " Korona".
I onda joj odlučim, iako vidim u prazno, objasniti da zdravlje nema veze s ovim, jer se ulazi ionako u BiH, a kojim putnim dokumentom nema veze s koronom. I ona me proslijedi tj upit na Min, Vanjskih poslova.
Lik u vanjskim poslovima BiH me uvjerava da nije istina da se ne može ući s Hrv osobnom u BiH. Na upit odkud medijima ovakva info rekao da nema pojma.

Ok.
Odustanem.
Nakratko.
Zovem GP Bijaču, lik mi pristojno kaže da nema brige, GŠ Bijača i Doljani puštaju s HR osobnom ulazak u BiH.

Kraj priče: ne zna se ko koga.


Ali džaba im, Hrvati mogu izvaditi 2 putovnice, 2 osobne, i imaju ulaz u najmanje 171 (plus onih par što HR treba viza, a BiH ne) zemlju svijeta bez vize.
A oni.. ostadoše na 117 država bez vize.
Predlažem da im HR uvede jednu jaču.