Ne može se mnogo toga uraditi. Slova i šareni dio grba se lako pretvore u 3D. Ostatak sa ovom životinjom i mačem je komplikovaniji i ružno izgleda, isto kao i na slici. A i mala je rezolucija slike za bolji izgled. A i nemam ideju, da su ljiljani...
Na kraju sam se zajebavao.

Jbg,krivo smo se razumijeli. Slova sam ja sam dodao na grb. Ja sam mislio da samo ovo unutra,sami grb sa tim zivotinjama,trobojnicom i ovim grancicama okolo nacrtas isponova sve isto jer je ova slika loše kvalitete.
Kuzis sta ti hocu rec? Ne wallpaper ne nista,vec samo grb isponova nacrtan u boljoj kvaliteti. No ok ako nemozes,nadam se da ce bagulin htjeti izraditi ovo. Hvala anyway.

A OK, uradiću to u Corelu.

Lebowski...mozes li ovo prpakovati!?

[/quote]

Biće sutra,ne radim preko blagdana,pa imam vremena.

Biće sutra,ne radim preko blagdana,pa imam vremena.[/quote]

Bze zurbe...zahvaljujem unaprijed!

Pozdrav Domovini

Pozdrav

Big comeback ...




Nanovo sve nacrtano, čak i pleter, jao majko jesam se namučio ...

Svaka čast kraljino

Dragi Drako,

Ovu knjigu je napisao moj vjenčani kum Dr. Miljenko Dabo Peranić. Ako si pratio ovih par zadnih opisa pisama, mogao si uočiti da sam spominjao tu knjigu. Ja ju imam u originalnom rukopisu i knjigu. Zanima me dali ju je netko izdao u Zagrebu kao drugo/treće izdanje, ili slično, kao i cijenu. To mi javi.

Dr. Peranić je napustio Pariz, Francusku, ljeta 1969. Došao je kod svojih u New York. Tu je živio vrlo povučeno, osamljen i razočaran. Na njega je pala velika sumnja oko ubojstva generala. Ja u njega nikada nisam posumnjao. Uvijek sam ostao vjeran njemu i njegovu dubokom i velikom hrvatstvu. Ali za mnoge to nije bilo dovoljno, te su ga sustavno sumnjičili. To je njega izgrizalo, boljelo i u grob je otišao s tom boli i patnjom. Tu spomenutu knjigu Dr. Peranić je izdao u vlastitoj nakladi u New York-u 1984. Da se malo vratim u godinu 1978. Preko mojeg punca i punice u Parizu, sa kojima je Dr. Peranić bio u vezi i često su se dopisivali, doznao sam za kuma Peranića adresu. Odmah sam mu se javio. Odgovorio je i zamolio me da ga dođem posjetiti, da se ispričamo, da mu olakšam jade i patnje...Učinio sam. Otišao sam ga posjetiti u kolovozu 1978. Bio dam kod njega u petak i subotu večer. U nedjelju poslije podne me je odvezao na uzletište. Imali smo priliku o svemu pričati, ponajviše o generalovoj pogibiji. Plakao je. Dao je izraditi bistu generala Luburića koju je stalno gledao dok smo razgovarali. Pokazao mi je rukopis kojeg je napisao i titulirao POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA. Dao mi je kopiju rukopisa da pročitam, da nadodam nešto ako što imam itd. Htio je svakako da dadnem predgovor knjigi. Kada sam rukopis pročitao, nazvao sam ga i rekao mu da tu ima mnogo osobnoga, mnoge dobre i poštene naše zajedničke prijatelje iz Pariza u to umješao i da taj rukopis do temelja treba preinačiti. Njegova supruga Marija je slušala na drugoj slušalici i sa menom se složila, ali on je ostao uporan u svojim tvrdnjama da je sve istina što je napisao, te na kraju rekao: DO RIJEŠI OVAKO. SVE ILI NIŠTA...

Dragi moj Darko da ti samo spomenem nekoliko izvadaka iz pisma Dra. Peranića meni od 30 studenoga 1979: " Trebao sam Ti već davno odgovoriti na Tvoje pismo. (Ja sam njemu pisao na 12 rujna 1978, mo) Spriječilo me nešto...teško kao i Maksova smrt...sredinom listopada me je ostavio moj otac...Hm, kažeš mi da radim s Tobom...Ti nisi Ti...Vidim da imaš veliko srce za Hrvatsku, i da bi želio mnogo toga napraviti...Rekao sam Ti možda se nadje moj Patroklo, (po svoj prilici ova riješ bi mogla značiti: moj čuvar, moj zaštitnik, moj skrbnik i sl., mo) ali to je isto jedan fantom; fantom je duh, a duh je težko zgrabiti - a možda i nikada. Jednog dana će ljudi znati bolje šta je to MAKS, ša će i znati zašto sam išao s njim. Odgovor Ti je dan u Maksovim riješima, koje si prošitao u kraju mog spisa, koji si dobio - "mi obojica pomalo već smetamo cijeloj emigraciji, jer smo IMALI PRAVO". Znam, to je glupost, naša hrvatska glupost, ali je tako - i Dabo se ne diže iz svoje grobnice...Reci mi, iskreno sada kada si pročitao sav moj spis; Da li bi se i danas našao itko, koji bi to htio štampati - u svoj svojoj istini? Mislim, da ne. (On je znao za moje mišljenje, znao je za mišljenje svoje supruge Marije, pa je zato i rekao..."Mislim, da ne."...Bušić je pao. (Bruno, mo) Tražio me po Parisu, ali ja sam već bio u Americi - i dospio je u ruke onih koji su ubili i Generala i druge..Nastavit ću ovih dana..Pozdravi Annie, (moja supruga, mo)..."

Imam pred sobom hrpu i hrpe raznih novinskih izrezaka, pisama i sličnoga koji su pisali o generalovu ubojstvu. Sve je to pisano u ono doba kada se nije znalo za snimljni izvještaj ubojice Ilije Stanića Sarajevskoj Udbi 29 travnja 1969 godine. Sada je kamokud lakiše konce i spletke povezati, jer je sami ubojica Stanić donekle rekao kako je bilo. A mi? tada, u emigraciji, mnogi od nas, smo iznosili ono što smo čuli i što nismo znali; najviše nagađali, pa tako je i ova knjiga mojeg kuma Dra. Miljenka Dabe Peranića pisana najviše na predodžbama i sumnjama. Nema nas mnogo danas živi koji bi se mogli trijezno osvrnuti na tu knjigu u kojoj se mnogi Hrvati francuskog velegrada Pariza spominju. Teško je za povjerovati da je Dr. Peranić s punim povjerenjem išao na sastanak s grupom Hrvata da osnuju ogranak Odpora u Parizu, slika se sa njima na proslavi Desetog Travnja, čuva slike kao uspomenu Odporaša, koje kasnije, iz svoje mašte, nastoji optužiti da su mu htjeli kidnapirati kćerku Anitu/Kitu a njega ubiti. Slike na stranicama spomenute knjige 109/110.

U pismu od 22 kolovoza 1978., dakle odmah iza mojeg odlazka iz njegove kuće u New Yorku, kume Perenić mi piše između ostaloga i ovo: "...Sinoć sam...istragu...čitao i čitao. Bit će Ti sve jasno, pamti jer je sve zamršeno...Što kažeš o tiskanju, o tome ćemo razgovarati. Samo zapamti: ljudi su kukavice, i neće htjeti sve napisati što je unutra. A moj će biti jedan od uslova: ili sve ili ništa. Zato mislim da će još proći vremena do toga, jer će to pasti na moj vlastiti tisak koga trebam platiti, a kako ne vjerujem da ću smoći za troškove, to će se oduljiti..."

Dragi moj prijatelju Darko ne želim te gnjaviti niti umarati. Sve što ti želim reći je to da je na tebi i meni jedna velika zadaća i dužnost, a ta je prikupiti što se god prikupiti može, s lijeva desna, s Božije i vražije strane, od prijatelja i neprijatelja, staviti u jedan snop, svežanj, a taj snop/svežanj nazovimo KNJIGE PISMA MAKSA LUBURIĆA u kojima ćemo iznijeti mnogo nepoznanica koje još nisu Hrvatima poznate. U toj nadi te pozdravljam i želim ti sve najbolje u ovoj novoj 2013 godini.

Bog! Otporaš.

Živko Budimir - Anđeo čuvar ubojica

pohvale

samo ajmo malo o nekim vezanim stvarima. povijesna greska napravljena od stranih nasih vrlih crtaca iz perecije jeste sam hrvatski grb, koji heraldicki nema veze sa zivotom. pri tom mislim konkretno na grbove regija, polozaj, simbolika....

nije tema, ali samo za info, velika povijesna steta napravljena po tom pitanju. mozda iduci narastaji mogu pokusati ublaziti stetu ili neko ko mu je ipak to struka

nista posebno...

bog narode .... što ima .... je l' i vas pere južina?

robi - ovo s arenom je super ,
licanhhe - isto ... malo ću doradit, pa postam ovdje.

kao što znate, ovih se dana u rh ponovno pojavila tema glede grba i zastave.

naime, u zakonu je opisana jedna inačica, a na web stranici hrvatskog sabora grafički standardi grba, ali s ponešto drugačijim bojama koze i kune. međutim ... i jedna i druga verzija su zapravo neheraldične za strmopizdit se.

kako sam uhvatio pinku vremena pokušao sam postojeći grb rh dovesti u heraldički red koliko je to uopće moguće pošto mu je osnovna kompozicija nepopravljivo neheraldična. pokušao sam zapravo u red dovesti boje i likove na grbovima u kruništu i tzv. obrub i to onda stavio na zastavu. koliko sam uspio? ne znam.

na postanoj sliki je to zastava i grb br. 1.

tomu sam dodao i zastavu/grb br. 2 i br. 3 tj. kako ja vidim rješenje ovog pitanja za službenu zastavu i grb rh.

br. 2 i br 3 su zaprav isti, samo što su odnosi stranica četvorine u grbu u br. 3 1X1, dok je odnos stranica četvorine u grbu br. 2 1X1,10, kao i na sadašnjem službenom grbu.

ako imate koju mrvu vremena, zanima me čisto informativno, koja bi vama inačica bila najprihvatljivija za grb i zastavu rh i samo ukratko zašto? hvala unaprijed.

evo "pikčr"!

Ne bi li trebao prvi grb u kruni imati crvenu podlogu, a drugi umjesto plavih srebrene grede ? A i grb Istre bi trebao biti u svijetlo-plavoj boji.
Inače zvijezde u grbovima si dobro sredio, meni bi bio prihvatljiv ovaj prvi grb, ako išta zbog činjenice što smo sve pod njim prošli .

samo udri

da, tzv. grb - ljeljiva bi izvorno trebao biti crvene boje, a dubrovački grb čine 8 crvenih i srebrnih tj. bijelih greda. šutej se očito odlučio pomodriti ta dva grba i i smanjiti broj greda zbog vizualnog efekta grba. probao sam staviti originale i doista - loše je. grbovi se praktički gube u crvenom polju zastave. vjerojatno su zato te "krivotvorine" ušle takve kakve jesu i danas.

što se tiče plave/modre boje u heraldici postoji samo pet osnovnih boja. u tom pravilu je samo jedna plava - modra- azure. međutim zbog različitih tvari iz kojih se ta boja dobivala, mogućnosti tadašnje tehnologije i same (ne)postojanosti boje događalo se da su postojale različite nijanse. ipak, na jednom grbu i zastavi ne bi smjele postojati dvije različite nijanse boje. to je kontra heraldike. pošto nam je modro polje zastave određeno tako kako jest, tu sam istu boju prebacio i u grbove kruništa kako ne bi narušio heraldiku barem što se tiče boja.

a sad što smo sve prošli pod određenim znakovljem ... to sad ovisi od čovjeka do čovjeka. meni je tu napriraslija srcu ona s grbom s prvim bijelim poljem koja se najprva podigla ispred sabora 1990. takva zastava je nas "državotvorce" jasno distancirala od petokrakaša i jugosa gdje god po svijetu bili još dok se o neovisnoj hrvatskoj samo sanjalo, a i do 1989. bila je i de facto i de jure ilegalna u tadašnjoj srh/sfrj, članovi obitelji su mi pokopani pod tom zastavom .... tako da sam uz nju podosta emotivno vezan.

šutejeva zastava i grb prihvaćeni božićnim ustavom 1990. su mi sjeli kao šamarčina ... međutim događaji koji su slijedili gurnuli su tu temu u čošak jer kad su počeli frcat projektili, meni u rovu se i nije baš dalo puno baviti simbolima. hebga ....

Ima smisla u tome što govoriš.
Ja sam za ovu sadašnju vezan ponajviše jer se zavijorila na kninskoj tvrđavi te u Jajcu i ostalim hrvatskim mjestima nakon Oluje, a pod njom se i Vukovar branio.

licanhhe ....

nix & bagulin cooperation ....

bravo