Za kada predviđaš aneksiju hrvatskog povijesnog ozemlja?

Nebitno je to, to su sitni detalji i razlike, kod nas je Leopard brand, straši se s njim mala djeca, zvuči zastrašujuće, svi znaju za Leopard i Himars, kakav K2 i bakrači, djeca se tom smiju.

Hrvatska ce prevelikim naoružavanjem promjeniti geostratešku sliku regiona i stvoriti nova savezništva.

Dok ne dođemo na barem 4 eskadrile Rafala te 240 Mbt-a, 60 samohodnih haubica, te barem tri eskadrile Apache/vipera ne smijemo mirovati.

Generalno se slažem.

Ono što ima Grčka, pa otprilike podijeljeno sa 2 jer smo duplo manji.

Dok ne dođemo na barem 4 eskadrile Rafala te 240 Mbt-a, 60 samohodnih haubica, te barem tri eskadrile Apache/vipera ne smijemo mirovati.

To sve dodje 19 milijardi eura


Nikad nećemo imat to

To možemo imati bez problema kroz 10-12 godina:
36 rafala ~ 4 milijarde
240 K2 ~ 2 milijarde (moguć offset ili suradnja sa koreancima i Poljacima)
48 pzh2000 ~ 0,5 milijardi
36 Apache/viper ~ 1,9 milijardi / 1,1 milijardi

Znači 9,4 milijardi ako uzmemo Indijance, ako uzmemo vipera onda samo 8,6 milijardi.

Naoružavanje hrvatske kopnene vojske

autor: Hrvoje Franjetić 11.08.2024

Ovih dana u medijima smo imali prilike gledati i čitati kako MORH nabavlja nove oružane sustave i novo naoružanje za HV. Neke od tih priča su tendenciozne i senzacionalističke pa kod onih koji se u vojna pitanja manje razumiju ostavljaju dojam nečega savršenog i famoznog. Stvarnost nije takva i sve ima svoju dubinu, svaki sustav taktičko tehničke značajke, ali i svoju cijenu kao i način uklapanja u oružane snage.Prvo je kako znamo na naslovnicama “iskočio” sustav M142 HIMARS pa počnimo s opisom ovog sustava i bitnim stvarima koje svi trebaju imati na umu.

Taktičko tehničke značajke sustava:
* Dužina
* 7,0 m
* Masa
* 16 250 kg
* Širina
* 2,4 m
* Visina
* 3,2 m
* Brzina
* 85 km/h
* Kalibar
* 227 mm
* Streljivo
* raketa M30/M31 6×227 mm ili
* raketa ATACMS 1×610 mm
* Dužina cijevi
* 415 mm
* Domet
* M26: 32 km
* M26A1/A2: 45 km
* M30/31: 80 km
* MGM-140 ATACMS: 300 km
* posada
* 3
* operativni doseg
* 480 km
* motor
* 6,6 litarski dizel motor Caterpillar 3115 ATAAC

Zašto sam stavio taktičko tehničke značajke na prvo mjesto?

Unutar ovih specifikacija vidi se da sustav koristi više vrsta projektila i upravo je to ono što taj sustav čini značajnim ili beznačajnim. Kao i model M270 MLRS ovaj sustav koristi više vrsta raketa po kalibru, ali i više vrsta raketa po načinu uporabe. Od razornih do kasetnih projektila. Od onih s dugim dometom do onih s kratkim dometom. Dakle, nabavka ovog sustava za HV je ogromna stvar, ali ono što je bitnije od sustava je informacija s kojim projektilima sustav dolazi. S obzirom na pretjerano slabu reakciju iz susjedne Srbije, čisto sumnjam da s ovim sustavom dolaze i projektili MGM140 dometa 300 km. Takav projektil znatno bi poremetio vojnu ravnotežu na ovim prostorima, ali s druge strane, Srbija i sama razvija dalekometne odnosno balističke projektile dometa većeg od 200 km. Dakle, ako SAD vide da to ne mijenja na ravnoteži odnosa, onda takav projektil može biti nabavljen. E sad… Takav projektil je iznimno skup. Cijena projektila M57 je oko 1 700 000 američkih dolara. Samo jedan projektil. Po mom skromnom mišljenju, ako bi i dobili dozvolu za nabavku istih, njihov broj ne bi trebao biti veliki i trebalo bi se bazirati na projektilima dometa 150 km. Dakle, sustav je isplativ samo s ATACMS ili GMLRS projektilima (GMLRS je vođeni projektil dometa 70 do 150 km) i nikako drugačije jer ako se uzimaju projektili manjeg dometa, onda ne vidim potrebu za tako skupim sustavom koji ima svega 6 lansirnih cijevi (modularni paket) u kalibru 227mm (1 cijev u kalibru 610 mm za MGM140 ATACMS).

Što se tiče učinkovitosti sustava tu ne moram puno pisati jer je svatko čuo za učinkovitost i moć tog sustava kao i za njegovu mobilnost, a što mu stoji i u nazivu HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System).

RH odnosno MORH sa SAD vode pregovore oko ovog sustava već dvije godine i to nakon propalog pokušaja nabavke starijeg sustava na gusjenicama i Bradley platformi M270. O istinitosti napisa u medijima ne moramo puno jer je i sam predsjednik vlade, Andrej Plenković potvrdio isto, ali što s ostalim napisima???U istim tim medijima osim HIMARS-a koji je i potvrđen stoje bespilotne letjelice turske proizvodnje, Bajraktar TB2. Radi se o izvanrednom bespilotnom sustavu, ali MORH to nije nikome potvrdio. Poznato je samo kako je u vrijeme ministrovanja Banožića, delegacija RH bila u posjeti kompaniji Bajraktar gdje im nije predstavljena bespilotna letjelica TB2 nego puno veća, jača i složenija AKINÇI. Što se tiče ove bespilotne letjelice, ona je i više nego duplo jača od svog malog prethodnika TB2. Akinci naime može nositi oko 1300 kg ubojitog tereta, a opremljen je AESA radarom, optoelektroničkim sustavima i sustavima za elektronsko ratovanje. Maksimalna visina leta ove letjelice je oko 12.000 metara, a autonomija leta u ovisnosti od opterećenja može biti 24 sata.Ono što ovaj sustav čini još opasnijim na bojištu je integrirana AI-a (umjetne inteligencije) što sustavu omogućuje autonomno djelovanje, odnosno samostalno zaključivanje, odabir ciljeva i donošenje odluka. Ista omogućuje letjelici da se u slučaju gubitka kontrole s operaterom sama vrati u bazu nakon obavljene misije. Uvođenje AI u vojne svrhe sve je češće, a o tome sam već pisao kao i to da je Ukrajina trenutno poligon za ispitivanje takvih sustava. Bio bih iznimno sretan kada bi naša vojska imala nekoliko ovakvih letjelica, ali zadovoljava me i mogućnost nabavke TB2. Kada smo kod bespilotnih letjelica, postoji vrlo velika šansa da u priču uđe i SAD s obzirom na kupovinu HIMARS-a. Tada bi se vjerojatno išlo na nabavku bespilotne letjelice MQ-9 Reaper koja je dokazana u svim borbama gdje su sudjelovale američke snage.

Na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu, ove godine, predsjednik vlade Plenković spomenuo je i nabavku još samohodnih haubica. Doznali smo da se radi o haubici Caesar Mk2 koja je među top 5 najboljih samohodnih haubica (na podvozju s kotačima). Ista je priča ovdje kao i sa sustavom HIMARS. Učinkovitost ovisi o streljivu. Za laike, to je poput borbenog zrakoplova F16 koji je naoružan samo s dvije rakete zrak – zrak i F16 koji je naoružan s cijelim asortimanom projektila kojega može ponijeti.
Dakle, standardni projektili dolaze u obzir u velikim količinama i uvijek su potrebni, ali taj sustav ne znači puno ako nije došao s projektilima produženog dometa ERFB – BB ili vođenim Excalibur projektilima kojih ima više modela. Domet ovih projektila je oko 70 km s tim da se za Excalibur mora naglasiti kako je GPS vođeni projektil koji rijetko promašuje cilj, a ako ga i promaši, taj promašaj je vrlo mali i cilj je opet onesposobljen.

Potrebno je naglasiti kako Excalibur nudi i termobaričnu verziju projektila te je opremljen INS sustavom u slučaju gubitka GPS signala. Rezime artiljerijske nabavke je dakle u tome kakvo streljivo dolazi i ništa drugo. Klasično streljivo s dometom 40 ili 50 km ne predstavlja nam ništa, a isto je naglasio i predsjednik RH, Zoran Milanović i to nekoliko puta.

I sada za kraj hrvatska boljka, a to je PZO sustav.

Koji sustav nabavlja HV? Prvo, imali smo problem s odlukom na koji način ustrojiti PZO. Ići na nabavku sustava srednjeg dometa pa braniti točkaste ciljeve (zapovjedništva i baze) ili nabavka sustava dugog dometa. Vrlo vjerojatno je odluka pala na sustav SAMP/T francusko talijanske proizvodnje čiji je nositelj francuska kompanija MBDA s kojom usko surađujemo od nabave borbenih aviona Rafale. Radi se o vrlo moćnom PZO sustavu naoružanom raketama ASTER 30 dometa 100 km koje dostižu brzinu od 4.5 mach. Ovo je izuzetan sustav i jedan je od najboljih u svijetu a koristi Arabel radar koji radi u X pojasu i koristi se trodimenzionalnom fazno kontroliranom antenom. Ukratko, ovo sustavu daje izuzetnu preciznost, otpornost na ometanja i istovremeno praćenje više ciljeva.

Što se oklopa, odnosno tenkova tiče, ovdje o tome sada ne bih jer očito je da model i proizvođač još nisu odabrani, a radi se o dva proizvođača s tri ponuđena modela.