Show must go on.

Interesanto je to kad treba kakav pisac kao Meša Selimović onda je Srbin Islamske vjere ili kada nešto treba od Bošnjaka onda se to prisvaja koji pisci kao i Musa Ćazim Ćatić a o Bošnjacima se govori kako su otpali i od Hrvata i Srba pa što ih se onda svojata ako su otpali i poturice itd.

Sami Muslimani su se sve donedavno priznavali turcima, podrazumijevajući pod tim pripadnika islamske vjere....

Vjersko obilježje ovog pojma reflektovalo se u osnovnoj maksimi vjeroispovijedanja koja je glasila: „Ja sam turčin, mumin, muslim, hakka elhamdulillah“Iz generacije u generaciju učili se u mektebima (osnovnim školama) šarti (mali katekizam), u kojima se identifikao turčin sa pripadnošću islama. Uobičajena zakletva bila je „tako mi turske vjere“, a za pobožnog muslimana govorilo se da je „turkovast


Muhamed Hadžijahić, Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana, Muslimanska naklada Putokaz, Zagreb 1990., str. 44.,

I Meša i Musa su se svojevoljno i slobodno izjasnili ko su i sta su.Ako ih iko svojata to su muslimani i to protiv njihove volje.

Nije reis otkrio toplu vodu.Nego sta su nego Turci kad se tako osjecaju:

I Meša i Musa su se svojevoljno i slobodno izjasnili ko su i sta su.Ako ih iko svojata to su muslimani i to protiv njihove volje.

Sporni tekst Fondacije Mulla Sadra unosi nemir među muslimane

Na internet stranici Fondacije Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini objavljen je tekst koji unosi nemir među muslimane, zato što može potaknuti bitno nerazumijevanje pa čak i zabunu u vezi kodifikacije kur'anskog teksta - saopćio je Kabinet reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Saopćenje je uslijedilo povodom objavljivanja spornog teksta na web stranici Fondacije Mulla Sadra pod nazivom "Sakupljanje i objedinjavanje Kur'ana", a koji može potaknuti nerazumijevanje kod nekih muslimana u vezi sa kodifikacijom Kur'ana.

Rijaset Islamske zajednice u BiH je mišljenja da ovakva vrsta tekstova nije dobrodošla, jer ima štetne posljedice po muslimane na ovim prostorima. Fondacija Mulla Sadra u svom angažmanu u Bosni i Hercegovini aktivna je u tumačenju islama s pozicija šiijskog svjetonazora.

U ranijim kontaktima koje su predstavnici Islamske zajednice imali s ovom fondacijom ukazano je na sve štetne posljedice takvog pristupa i naglašeno da Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju vjerskih zajednica precizira na koji način se u našoj državi stječe mogućnost bavljenja vjerskim poslovima.

Islamska zajednica je smatrala da su predstavnici Fondacije razumjeli ovu poruku i da je postignut dogovor da se ovakve teme u Bosni i Hercegovini izbjegavaju, međutim, pojavljivanje napisa koji može potaknuti zabunu u vezi same vjerodostojnosti kodifikacije kur'anskog teksta nije dobar znak za nastavak saradnje i ne govori u prilog međusobnom razumijevanju i poštovanju.

- Štaviše, dodatno začuđuje pojava teksta kada se zna da najveći šiijski autoriteti ničim ne spore autentičnost postojeće kodifikacije Kur'ana - stoji u saopćenju.

Također, Islamska zajednica razumije negodovanje mnogih muslimana i svojih članova zbog pojave ovakvih tekstova i djelatnosti, ali i dobro razumije svoju obavezu da čuva od rastakanja ehlisunnetsku tradicija islama i hanefijski mezheb, koji su i važećim Ustavom IZ zaštićeni.

Ističe se da muslimani u Bosni i Hercegovini i Islamska zajednica visoko cijene i ne zaboravljaju veliko prijateljstvo i važnu podršku naroda i države Islamske Republike Iran tokom odbrane od agresije i u postratnoj obnovi.

Međutim, naglašava se u saopćenju, neće se dopustiti da ta činjenica bude od nekih pojedinaca ili organizacija zloupotrebljavana ili bude opravdanje da se danas ukupno stanje muslimana otežava svjesnim podsticanjem sumnji u islamsku tradiciju Bošnjaka i institucije Islamske zajednice.

- Nažalost, neodgovorne aktivnosti nekih pojedinaca i organizacija tjeraju Islamsku zajednicu da preispita nastavak i oblike saradnje sa svima koji ignoriraju bošnjačku islamsku tradiciju i jedinstvo muslimana, uključujući i Fondaciju Mulla Sadra - kaže se u saopćenju Kabineta Reisu-l-uleme koje prenosi MINA.

Ako se liberalniji dio Bošnjakistana, onaj Tuzlanski prikloni šiitima kao liberalnijem obliku Islama hoće ovaj transvezalni od Goražda preko Sarajeva do Zenice se priklonit Saudijskom luđačkom i napast Tuzlanski. Joj ljudi samo da ne bude sukoba. USK će ostati na marginama ovog sukoba i prihvatiti politiku pobjednika

O čemu ba ti kakvi tavani.

Ovo je dosta bezobrazno od IZ i reisa. Odprilike kao da bi katolička crkva tražila od Jehovinih Svjedoka da ne propagiraju svoje viđenje vjere.

Stvarno su postali zatucani. I ne samo to, već im ovako podsvjesno izleti kako doživljavaju tu državu.

Ne znam što su pisali na portalu ali IZ se ne smije javljati vezano uz to. I vi suniti ste tu gosti u Europi.

IZ nije nikakva ustavno-pravna institucija.

Očito se ne odnosi na sve, sudeći po obraćanju ovih sa tog portala. Ne jebu vašeg muftiju 2%.

BOSANCI NISU TURCI!

Posted by: Nermin July 11, 2015 in BiH, Kolumne, Ljudi, Sarajevo, Zanimljivosti Leave a comment


POGLED TURČINA NA BOSANCE I HERCEGOVCE



Ovaj osvrt na život u Bosni iz iskustva jednog Turčina, napisao je profesor Yusuf Ziya Sűmbűllű koji je tri godine živio u Bosni i predavao na Fakultetu za Turski jezik i književnost u Tuzli

Članak preveo Rűstű Şenyűz



Do 1992. godine kada je počeo rat u Bosni, Turci nisu mnogo znali, niti se ineresovali za Bosnu, ali početkom rata i stradanjem velikog broja ljudi to se promijenilo. Mnogo Turaka je počelo razmišljati o Bosni i ljudima koji u njoj žive.

Mnogi od nas, pa i ja sam nikad neću moći zaboraviti ono što sam vidio putem medija iz tog perioda. Mnogo poginulih, ranjenih ljudi, djece… Ne želim da se ponovo ožive sjećanja na te teške dane.

Mnogo sam čuo o Bosni u Turskoj i nakon provedene tri godine ovdje želim podijeliti s vama što sam naučio o Bosni i Bošnjacima. Možda ćete se smijati nečemu ili ćete reći : „Da, to je tako!“.

Prvo, Bosanci nisu Turci, iako ih mnogi nazivaju Turcima.

Prije, kada su Turci htjeli doći u Bosnu ( kupili kartu, rezervisali hotel), čekajući na aerodromu imali su malo informacija o državi u koju idu. Mislili su da idu u turski 83 vilajet. Je li to mala stvar? Mi smo živjeli skoro 500 godina zajedno, imamo zajedničku društvenu, historijsku i religijsku vezu.

Dok tako razmišalju, stjuardesa na letu Istanbul – Sarajevo obavještava putnike da isprave svoja sjedišta, da se vežu, jer uskoro slijeću.

Po slijetanju na aerodrom Turci prvo komentarišu: kakav aerodrom!

Ataturk aerodrom je jako veliki za razliku od sarajevskog.

Poslije dolaze i drugi komentari – putevi, metro, zrak i slično.

Na pašoškoj kontroli žele što prije završiti. Začude se kada im službenik na „Merhaba“ odgovori sa „Dobar dan ili zdravo“ – počinje prvi šok. Zapitaju se zašto ne odgovori na turskom, vjerovatno nisu Bošnjaci. Preuzmu kofere izađu sa aerodroma. Svi pričaju drugi jezik, a onda shvate „Bosanci ne pričaju Turski jezik“.

Dolaze u hotel, odmore se, presvuku i odlaze u razgledanje grada. Slikaju se na svakom koraku, na važnim i nevažnim mjestima (jer kad se vrate kući žele svima pokazati gdje su bili). Objašnjavaju komšijama – znaš Bosanci nisu Turci, ovo je Gazi Husrev Begova džamija, sahat kula, sebilj…

Komšinica pomisli prvo – kakva žena – pokazuje mi svaku sliku, a onda u sebi pomisli – moram i ja posjetiti BiH. Grupa turista počinje sa razgledanjem grada u Ferhadiji. Žene uglavnom gledaju znamenitosti, dok muški baš i ne. Jedna žena posmatra muža i razmišlja – ovdje je jako teško zadržati muža, bolje što prije da se vratimo kući. Za to vrijeme muž razmišlja – zašto sam se ovako rano oženio, bilo bi dobro produžiti ovo putovanje.

U hotelu počinje rasprava među njima. Žena komentariše Bosanke – imaju mnogo šminke, zato izgledaju lijepo.

Za petak planiraju otići na džumu nakon čega će ponovo razgledati grad. Odlaze u Gazi Husrev Begovu džamiju, gledaju gdje će sjesti i klanjati džumu. Za njih je vrlo intresantno što su džematlije jako opuštene i pričaju glasno (prije namaza). Čuje se ezan počinje namaz i ljudi su u safovima, ne možeš raspoznati ko je ko. Poslije namaza počinje hutba … 5, 10, 15, 20 minuta. Turci pomisle u sebi: Šta je ovo, hutba traje predugo?!

Ali. to nije samo u Gazi Husrev Begovoj džamiji, u cijeloj Bosni je isto. Tokom farza nekom zazvoni mobitel i on se javi „u džamiji sam, zvaću te kasnije“ što je za Turke jako interesantno.

Bosanci su jako dobri i zdravi ljudi. Kada ih pogledaš to su veliki, ali mirni ljudi. Evlija Čelebija kaže za Bosance „mnogo jedu kupus, zato su mirni“. Turci u Bosnu dolaze i zbog posla i tako nauče mnogo o Bosni. Prođe 1, 2, 4 ,6 mjeseci i oni polako uče Bosanski.

Prve riječi su: „Ima problema, nema problema, dobar dan, prijatno, zdravo “ i neke ključne riječi. Ispočetka ta želja za učenjem jezika je velika, ali kako je Bosanski jezik težak, želje polako splasnu. Onda pronađu svoje Turske prijatelje i pričaju na Turskom.

Bosanci o Turcima imaju lijepo mišljenje, ali ponekad, zbog nekih Turaka koji urade loše stvare, to mišljenje se mijenja. Turci moraju obratiti pažnju na to.

Turci ne odustaju od svoje tradicije na početku : doručak, stanovanje u velikim stanovima, ali poslije se ipak moraju prilagoditi onome što ova zemlja pruža. Bosanci jedu kajmak uz svako jelo, što je za Turke neshvatljlivo. Ako neko dolazi iz Turske obavezno ga zamole da im donese šalča, sir, masline i začine. Kada posjete slastičarnu tamo nema veliki izbor kolača kao u njihovoj zemlji. Takođe nabave čajnik u kojem spremaju crni čaj. Bosanci ne vole mnogo ljutu hranu, ne koriste mnogo začina kao što je to običaj u Turskoj.

Začude se kada vide kako Bosanci žive u malim stanovima ( 45 – 50 kvadrata), voze auto sa dvoja vrata, imaju uske puteve. Da su Turci kao Bosanci krupni i visoki vjerovatno bi vozili auto sa šestora vrata, stanovali u stanovima od 250 kvadrata! Ali bosanske porodice su danas uglavnom tročlane, tako da i mogu koristiti manje stanove.

Turci su jako nestrpljivi u većini stvari, ali kad trebaju platiti račune to uvijek radi u zadnjem trenutku.

Za Turke, Bosanci imaju spori stil života. Na primjer sjedeu kafiću dva – tri sata uz jednu kafu, ali Turskoj bi u ta dva – tri sata konobar došao sto puta. Turci i u Bosni, kao i u Turskoj ne sjede dugo, ukoliko ne piju nešto.

Želim reći da su Bosanci kao i Turci veoma gostoprimljivi ljudi, ali postoje detalji. Kada te Bosanci pozovu na doručak nemoj misliti da ćeš prvo jesti. Prvo naprave kafu i to u velikoj džezvi, popiješ najmanje 3 – 4 fildžana s miljekom. Poslije tolike kafe više nisi gladan, a kada iznesu hranu pomisliš zašto popi toliko kafe!

Mislim da Bosanci zbog kafe nemaju mnogo kilograma, s obzirom da često jedu tjesteninu i hranu sa mesom.

Najveći problem za Turke koji duže ostaju u Bosni je također taj što ne mogu pronaći crni čaj i ne mogu ga piti kad požele. Ukoliko ga ima negdje u kafiću, kada ga naručiš donesu ga zajedno sa mlijekom, limunom i medom. Razlog tome je što Bosanci piju čaj samo kad su bolesni. Zato kada naručiš crni čaj u Bosni, ako ti konobar kaže „ Brzo ozdravi“, nemoj biti nervozan i ljut. Samo se zahvali.

Već smo spomenuli da su Bosanci jako opušteni, smireni, dobri, ali kada počnu pričati međusobno, jako su glasni, što je jako čudno. Stil kojim govore je kao da se svađaju. Ako vidiš da ljudi pričaju tako glasno, nemoj odmah trčati da ih razdvajaš i miriš.

Kada iznajmite stan u Bosni, postoje ljudi ( gazde) koji vam dolaze u bilo koje doba dana i noći i pokušaju ključem otključati i ući u stan. Ukoliko ste u stanu, nemojte se preplašiti, nemojte misliti ništa loše, to je kao inspekcija.

Ostali smo dugo u Bosni, sada se moramo vratiti u Tursku. Pripremili smo kofere, a za naše prijatelje i porodicu ćemo kupiti neki poklon u čaršiji ili na pijaci. Kada odete da kupujete, ne cjenkajte se previše kao u Turskoj, jer ovdje to ljudi ne vole. Mada, kako veliki broj Turaka dolazi u Bosnu, trgovci su počeli da se cjenkaju, iako se cijene prije povećaju, uvijek trgovac kaže veću cijenu, pa kad se cjenkate, on je spusti, a u stvari to je ta cijena. I obje strane su sretne…mi sretni što smo kupili po nižoj cijeni, a trgovac sretan jer ništa nije izgubio. Naravno, Turčin je Turčin, Bosanac je Bosanac, mada imamo mnogo zajedničkog.

Dvije nacije, jedno srce.

Tursko i Bosansko bratstvo će ostati do kijametskog dana.