Nije toliko bitno koliko ukupno ima Hrvata u BiH, koliko je bitno da imamo hrvatske prostore na kojima smo apsolutna većina.

To predstavlja problem i nama. Nažalost, ima i Hrvata koji nasjedaju na to "bosanstvo-hercegovstvo" (u onom SDP-ovskom smislu).

Još je žalosnije što takve ideje imaju neskrivenu podršku dijela međunarodne zajednice.

Jedna od dominantnih teza koje postavljaju razni smradovi tipa Stipeta, a likovi kao Zrik ih prihvaćaju (koji paradoks ) je da je hrvatska politika (Vrane i ekipa) neuspješna jer je u BiH nekoliko stotina tisuća Hrvata manje u odnosu na 1991. Riječ je o čistoj manipulaciji jer je velika većina tih Hrvata protjerana iz gradova koji bi u svakom slučaju završili pod muslimanskom i srpskom kontrolom jer su Srbi u Muslimani u njima imali većinu i '91., te bi Hrvati svakako naje.... Hrvatska politika ni na koji način na to nije mogla utjecati. Ili ćemo tvrditi da je Mate Boban, a ne Karadžić, kriv za protjerivanje Hrvata iz BL, recimo.

Na kraju se cijela priča svodi na jednu i pol općinu u Posavini u kojima su Hrvati imali relativnu većinu (Brod i Šamac, čiji je dobar dio u FBiH). Ako, pak, pogledamo bivšu Yugu i etničke prostore u njoj kao jednu cjelinu (što, u vojnom smislu, i je bila, pogotovo RH i BiH), vidjet ćemo da je hrvatski narod u cjelini izgubio najmanje svog etničkog prostora od sva tri naroda (Hrvata, Muslimana i Srba).

Dakle, hrvatski narod u cjelini je najviše profitirao. Naravno, to nije nikakva satisfakcija onima koji su morali napustiti svoje domove, ali bitno je reći radi povijesne istine.

Pa, ja sam već par puta navodio da Posavina i dio središnje Bosne, sj. Hercegovina nisu izgubljeni samo 92.-95.

Počelo je to davno prije, Zenica je recimo 48. imala katoličku većinu a 93. je više ličila na Kabul.

Recimo današnje Crkvice u Zenici su se nekad zvale Mala Dalmacija.

I za Sarajevo se može reći da je isto bio i hrvatski grad.

Ti katolici su bili osim Hrvata iz svih krajeva AU ali su potomci istih danas Hrvati u 99% slučajeva.

Zapravo činjenica je da su Hrvati većina u mnogim gradovima u kojima nisu bili, recimo u Ljubuškom su ako se ne varam te 81. Hrvati postali većina, dok u Livnu tek nakon rata.

I to uz ukidanje dominacije Bošnjaka kroz Federaciju zapravo jamči zaustavljanje trenda.

Već je vidljivo u Hercegovini a nadam se da nakon recimo ukidanja Federacije konačno imamo priliku da okrenemo trend i u Bosni...

Točno.

I još da ponovim svoj post, zlobnicima koji to što su Hrvati spali sa 17% na 14% vole koristit kao argument "pogrešne politike".




Bez obzira na osobne tragedije, povijest će pokazati da je rat dvedesetih Hrvate u BiH kao etničku grupu zapravo trajno - spasio. Tek bez tog rata bi bili bez ikakve autonomije u BiH, a do 2050. bi se (s obzirom na etničku izmješanost prijeratne države, i tadašnje trendove) potpuno utopili i postali dekoracija svugdje osim u nekoliko općina ZH, a ni tamo ne bi imali svoju policiju, školstvo, sudstvo, financije i ostale oblike autonomije koje imamo danas.

Točno. Treba se boriti protiv muslimanskog tragikomičnog pokušaja hegemonije (parodija Srba), ali isto tako treba reći da Hrvati u BiH od 1463. nisu bili u boljem položaju.

Ključ budućeg razvoja je stvoriti nekoliko regionalnih centara oko kojih će se ljudi okupljati. Nameću se, kao logični izbor Mostar, Livno, Vitez i Odžak. Ako se sjetimo da '91. Hrvati nisu imali većinu niti u jednom gradu s više od 10 000 stanovnika (danas imaju Mostar, Livno, Jajce, Novi Travnik, a Vitez i Široki su tu negdje oko 10 000), zaključak se nameće. Bez većine u gradovima, džabe bi bilo sve. Tu je i Sveučilište na hrvatskom s odličnom dugoročnom perspektivom, dakle stvari idu nabolje.

Mislim da je za daljni razvoj bitno napraviti brzu vestu Mostar-Imotski, Livno-Sinj i prema Rami (od Tomislava ili Širokog, s par tunela) i eventualno dalje od Prozora prema Vitezu, da se integriraju hrvatski krajevi.

Sve su svemu, nije loše.

To je ono što svi znaju, a nitko ne smije javno reći.