Izvor: Српска Демократска Странка
6 mins

СДС ГОТОВО ДУПЛО ЈАЧА ОД СНСД-А, А СДА И ДФ ВИШЕ НЕГО ДУПЛО ОД СДП-А

Српска демократска странка (СДС) има готово дупло већу подршку међу бирачима од Савеза независних социјалдемократа (СНСД), показали су резултати истраживања јавног мњења које је спровела једна међународна организација у БиХ.

Према овом истраживању, које је рађено на нивоу цијеле БиХ у априлу ове године, СДС има подршку 6,1 посто бирача, док СНСД има подршку 3,7 посто.

Овдје је ријеч само о одлучним бирачима, а анкета каже да ће излазност на октобарским изборима бити око 55 посто.

Анкета је показала и да су Странка демократске акције (СДА) и Демократска фронта (ДФ) два и по пута јачи од СДП БиХ.

Према тој анкети СДА има подршку 8,4 посто бирача, Демократска фронта 8,1 посто, СДП БиХ 3,6, ХДЗ биХ 2,2 посто, СББ БиХ 2 посто и ХДЗ 1990. 1,9 посто.

Tko su kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima?

Prema podatcima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH tri stranke s hrvatskim predznakom prijavile su kako će se natjecati i za Predsjedništvo BiH- HDZ BiH, HDZ 1990 i HSP. Uz te stranke moguće je i da kandidata za hrvatskog člana kolektivnog šefa države istaknu SDP i Demokratska fronta Željka Komšića, koje su, također, prijavile sudjelovanje u utci za „državni vrh“, piše Hrvatski medijski servis(HMS).

Na listi neovisnih kandidata nema pretendenata za hrvatsku stolicu u bh.

Kako nije implementirana presuda u predmetu „Sejdić- Finci“ u Ustav i Izborni zakon BiH, pripadnici nacionalnih manjina neće se moći kandidirati za izbor u Predsjedništvo BiH. Na snazi je sustav prema kojem se biraju tri člana Predsjedništva, jedan „iz reda srpskog naroda iz Republike Srpske i 2 iz Federacije BiH, jedan iz reda hrvatskog i jedan iz reda bošnjačkog naroda“.

Kako je Federacija BiH jedna izborna jedinica za izbor hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, u kojoj su Bošnjaci više nego trostruko brojnijih od Hrvata i dalje postoji mogućnost da bošnjački birači izaberu Hrvata „po svojoj mjeri“, te da, ponovo, bude nadglasana izborna volja građana hrvatske nacionalnosti.

To se, podsjetimo dogodilo na izborima 2006. i 2010. godine kada je kandidat SDP-a Željko Komšić većinom glasova Bošnjaka izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Komšić se ne može ponovo kandidirati

Prema ustavnim i izbornim odredbama nakon dva uzastopna izbora u Predsjedništvo BiH , kandidat se ne može ponovo kandidirati. Demokratska fronta, ne može, dakle ,ponovo kandidirati svog šefa za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Osim Komšića Demokratska fronta nema u svojim redovima ni jedno poznato ime, pa time ni velike izglede da kandidirajući nekog od svojih članova ova stranka dobije nasljednika svog šefa na poziciji hrvatskog, kao ni bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Kukić se nameće

No, DF će sigurno istaći kandidata budući je stavila „križić“na svojoj prijavi za izbore dostavljenoj Središnjem izbornom povjerenstvu. Kako sarajevski akademik Slavo Kukić, nakon što ga je SDP „potrošio pa odbacio“, u svojim medijskim istupima sada napadno hvali Komšića, nije isključeno da Komšić kandidira upravo Kukića za poziciju svog nasljednika. Uostalom Kukić je nedavno i sam potvrdio kako će se kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH „ispred neke političke stranke ili kao neovisni kandidat“, ako se za tu poziciju kandidira i predsjednik HDZ BiH Dragan Čović kako bi ga kako je rekao pobijedio „prsa u prsa“.

Kako se Kukić nije kandidirao kao neovisni kandidat, ostala je samo ova druga solucija -da bude kandidat DF-a. U tom slučaju ne bi se vodila borba prsa u prsa, kako tvrdi Kukić, jer bi Čović, nesumnjivo, dobio apsolutnu većinu glasova hrvatskih birača, dok Kukić može računati samo na glasove Bošnjaka nakolonjenih Komšiću, uz mogućnost da dobije i po koji hrvatski glas.

Lidija Korać ili Domazet

Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija do sada nije ima hrabrosti okušati se u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, a nakon katastrofalnih rezulatata vladavine njegove stranke i „Platforme“, kuraži da ukrsti koplja s Izetbegovićem, Radončićem i Cerićem imat će još manje. Zato je vjerojatnije da SDP ponovo pokuša „oteti“ hrvatsku poziciju u državnom vrhu bošnjačkim glasovima. Špekulira se kako bi Lagumdžijin SDP mogao za člana Predsjedništva BiH kandidirati Lidiju Korać ili profesora Antu Domazeta.

Jurišićeve i Raguževe šanse

HSP i HDZ 1990., također, su najavili kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva. Iako imena kandidata nisu objavili s gotovo stopostotnom sigurnošću može se tvrditi kako će kandidat HSP-a biti predsjednik ove stranke Zvonko Jurišić. Njegovi izgledi da bude izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH jedaki su šansama da BiH ove godine postane članicom EU. Kandidat „Devedesetke“ sasvim je izvijesno bit će predsjednik ove stranke Martin Raguž. Kao kandidat koalicije „HDZ 1990- HSP-a“ Raguž je na prošlim izborima dobio oko 60. 000 glasova. No, Raguževe šanse da ostvari toliki broj glasova hrvatskih birača znatno su smanjene, nakon što su „Devedesetku“ napustili brojni istaknuti dužnosnici.

Koga će kandidirati HDZ BiH

Nema sumnje kako će i na ovim izborima najveći broj građana hrvatske nacionalnosti glasati za kandidata HDZ BiH, kojem je u posljednje četiri godine, dodatno porastao rejting među bh Hrvatima, što je dijelom zasluga i politike majorizacije Hrvata koju provodi SDP sa svojim satelitima. Kandidatkinja ove stranke na prošlim izborima Borjana Krišto osvojila je više od 100 tisuća glasova, ili većinu među hrvatskim biračima, a kandidira li je HDZ BiH ponovo njezin rezulat pratit će rezulat HDZ BiH. Osim Borjane Krišto HDZ BiH mogao bi kandidirati još nekoliko svojih uglednih dužnosnika koji mogu ostvariti izborni rezultat jednak ili bolji od dopredsjednice ove stranke kao što su Nikola Lovrinović, Dragan Vrankić, Marinko Ćavara, Vjekoslav Bevanda,….. Nema sumnje kako bi najveći broj glasova za Predsjedništvo BiH, HDZ BiH ostvario ukoliko bi se za „državni vrh“ kandidirao njezin lider Dragan Čović. No, on kaže kako nije posebno zainteresiran za tu funkciju na kojoj je već bio. No, mogućnost da Čovi, pak, bude kandidat HDZ BiH za državno predsjedništvo , ne treba odbacivati.

/HMS/

Nakon što je 30. maja istekao rok za ovjeru političkih stranaka za učešće na općim izborima u BiH koji će biti održani u nedjelju, 12. oktobra ove godine, Centralna izborna komisija će, prema ranije utvrđenim rokovima izbornih aktivnosti, do 14. juna provjeravati podnesene prijave.

Istog dana će početi teći rok za podnošenje prijava za ovjeru koalicija i listi nezavisnih kandidata koji teče do 24. juna. Najinteresantniji je, svakako, rok koji teče od 2. do 14. jula, a koji je CIK dao političkim subjektima da moraju izvršiti podnošenje kandidatskih listi.

Naime, nakon 14. jula znat će se koji su to kandidati najozbiljnijih političkih partija za najvažnije funkcije u državi. Podsjećamo, građani će direktno birati članove Predsjedništva BiH, poslanike u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, poslanike u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, poslanike u Narodnoj skupštini RS, zatim poslanike u 10 kantonalnih skupština te predsjednika i potpredsjednika RS. Avaz

Glasovanje poštom i u dipl./konz. predstavništvima.

PREDIZBORNO ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNIJENJA : VLAST UBRZANO GUBI PODRŠKU GLASAČA!

Lagumdžijin SDP i Dodikov SNSD gube izbore - podrška glasača pala ispod 4 posto!

Slobodna Bosna došla je u posjed rezultata najnovijeg istraživanja javnog mnijenja koje je početkom maja provedeno u organizaciji OHR-a



I najnovije istraživanje javnog mnijenja u organizaciji OHR-a pokazuje nastavak trenda smanjenja izborne podrške dvjema vladajućim partijama – SNSD-u u Republici Srpskoj i SDP-u u Federaciji BiH. Podrška Dodikovoj partiji skoro je preopolovljena u poređenju s istraživanjem od prije šest mjeseci i trenutno iznosi svega 3,7 posto na državnoj razini. Dodatno je oslabila i podrška SDP-u, koja je doduše i u ranijem istraživanju bila vrlo niska, i trenutno iznosi svega 3,6 posto na državnoj razini. Ove podatke treba uzeti s velikom rezervom budući da predstavljaju stav samo dijela glasača koji su već sada čvrsto odlučili kome će dati glas na parlamentarnim izborima u oktobru. A takvih je u ovom trenutku svega 45 posto, što praktično znači da će ključnu ulogu na oktobarskim izborima odigrati tzv. neodlučni birači, koji se opredjeljuju u posljednji tren.

JAČANJE NACIONALNIH PARTIJA

Istraživanje OHR-a pokazalo je i stabilnu podršku glasača trima tzv. nacionalnim partijama, dakako unutar vlastitog nacionalnog korpusa. Najviše glasača iz reda srpskog naroda u ovom trenutku vjeruje u SDS - takvih je prema majskom istraživanju OHR-a 6,1 posto, pa je partija Mladena Bosića po prvi put u posljednje četiri potisnula s čelne pozicije Dodikov SDND. Treću poziciju, kao i u prethodnom istraživanju, drži DNS Marka Pavića s 0,9 posto glasova.

Najveću podršku bošnjačkih glasača, ujedno i najveću podršku među svim partijama u državi, trenutno uživa SDA - 8,4 posto. Drugoplasirana je partija Željka Komšića - Demokratska fronta, koja je prema majskom istraživanju OHR-a druga po podršci Bošnjaka, ali i druga po podršci u cijeloj državi sa 8,1 posto glasova. Na trećem mjestu je SDP Zlatka Lagumdžije koji, istina, trenutno stoji nešto bolje nego u prethodnom istraživanju, no još uvijek je daleko ispod prvoplasirane SDA i drugoplasirane Demokratske fronte.

Četvrtu poziciju među bošnjačkim glasačima s 2,0 posto glasova drži SBB Fahrudina Radončića, dok se na petoj poziciji nalazi Stranka za BiH sa 1,3 posto glasova.

HDZ Dragana Čovića uvjerljivo vodi među opredijeljenim glasačima iz hrvatskog naroda s 2,2 posto na državnoj razini, dok drugoplasirana hrvatska stranka HDZ 1990 uživa podršku svega 0,9 posto glasača.

SDP I SNS IZGUBILI 30 POSTO GLASAČA

Majsko istraživanje OHR-a provedeno je na uzorku od 1.550 glasača, koncentrisanih većim dijelom u urbanim centrima oba entiteta i, kako smo već napomenuli, samo onih ispitanika koji već sada znaju kome će dati glas na oktobarskim izborima.Ne radi se dakle o reprezentativnom nego o selektiranom uzorku, pa rezultat ovog istraživanja treba uzeti s velikom rezervom.

Ipak, istraživanje je dragocjeno zbog činjenice da pokazuje smjer u kojem se kreću preferencije biračkog tijela BiH.
Trend je dakle krajnje nepovoljan za dvije dominantne, vladajuće partije, SNSD i SDP, koje su na oktobarskim izborima 2010. godine osvojile najveći broj glasova. Podsjećamo, na parlamentarnim izborima 2010. godine, SDP je s osvojenih 284 hiljade glasova bio prvoplasirana partija i u Federaciji BiH i u državi, dok je Dodikov SNSD s osvojenih 208 hiljada glasova bio na prvom mjestu u Republici Srpskoj i na trećem mjestu u državi, iza SDA koja je tada osvojila 214 hiljada glasova.

No, dvije godina kasnije, na lokalnim izborima 2012. godine, SDP u Federaciji BiH i SNSD u Republici Srpskoj izgubili su podršku svakog trećeg glasača: u apsolutnim iznosima, SDP je izgubio ravno 100 hiljada glasova a SNSD blizu 90 hiljada glasova! Očito je da se Lagumdžijina i Dodikova partija ni do danas nisu uspjele oporaviti od teškog izbornog poraza i preokrenuti trend u svoju korist. Dapače, trend masovnog osipanja podrške SDP-u i SNSD-u nastavljen je i nakon lokalnih izbora i danas ove partije uživaju najmanju podršku glasača u posljednja dva izborna ciklusa i samo ih neko čudo može spasiti od izbornog fijaska na oktobarskim izborima.

OKRUPNJAVANJE POLITIČKE SCENE

Rezultati majskog istraživanja javnog mnijenja otkrivaju još jedan zanimljiv politički trend koji bi se mogao opisati kao okrupnjavanje političke scene. Iako će na izborima 2014. godine sudjelovati 30 partija više nego na izborima prije četiri godine, glasači su više nego ikada ranije svoje glasove koncentrirali na desetak velikih, dominantnih partija. To je osobito izraženo kod hrvatskog biračkog tijela koje će se, prema rezultatima posljednjeg istraživanja OHR-a, opredjeljivati između samo dvije partije -HDZ-a i HDZ-a 1990.

Bošnjačka scena znatno je usitnjenija, no 95 posto glasova osvojit će pet partija (SDA, DF, SDP, SBB i SBiH), dok će glavninu srpskih glasova osvojiti četiri političke partije - SDS, SNSD, DNS i PDP.

Ipak, prema trenutnom rasporedu političkih snaga, i novu vlast će konstituirati višečlana koalicija sastavljena od najmanje pet ili šest partija s najviše osvojenih glasova. U novoj višečlanoj koaliciji dominirat će tri nacionalne partije, SDA, SDS i HDZ.

Naravno, pod uvjetom da se aktueleni trend iz maja bitnije ne promijeni u preostalih četiri mjeseca koliko je ostalo do izlaska glasača na birališta.

NUŽNA VIŠEČLANA KOALICIJA

U vlast će ponovo ući pet ili šest stranaka

Trenutni raspored političkih snaga ostavlja prostor za različite postizborne kombinatorike, osobito na nešto razuđenijoj bošnjačkoj političkoj sceni.

Po ustaljenom sistemu nacionalne rotacije, naredni premijer državne vlade bit će iz reda bošnjačkog naroda, buduću da aktulni premijer Vjekoslav Bevanda dolazi iz reda hrvatskog a da je njegov prethodnik Zoran Špirić imenovan iz reda srpskog naroda.

Uobičajeno je pravilo da se mandat za sastavljanje vlade daje pobjedničkoj partiji, ali to nije ni ustavna ni zakonska obaveza, nego nepisano pravilo koje se, pod određenim uvjetima, može i zanemariti. To će umnogome zavisiti od budućeg sastava tročlanog Predsjedništva BiH. Vlast ne moraju nužno konstituirati pobjednici izbora, nego oni koji uspiju osigurati parlamentarnu većinu.

UTICAJ POPLAVA NA OKTOBARSKE IZBORE

Test odgovornosti opozicije i sposobnosti vlasti

Istraživanje javnog mnijenja provedeno je prije katastrofalnih poplava koje su pogodile BiH sredinom maja i doslovno preko noći promijenile privredne i finansijske tokove u državi. Entitetski budžeti su prazni, isplata penzija je upitna, na hiljade radnika ostalo je bez krova nad glavom, radnih mjesta i redovnih plaća. Aktuelna vlast susrela se s najvećim izazovom nakon rata, što je ujedno i prilika da u kratkom vremenu pokaže organizacionu sposobnost, odgovornost i odlučnost. Istovremeno, na testu će biti i opozicija i njena sposobnost da doprinose rješavanju teških problema.

To bi možda i presudno moglo odlučiti ishod oktobarskih parlamentarnih izbora.

Izborne pripreme u političkim partijama koje pretendiraju na bošnjačke glasove

Bitka za prvog u Bošnjaka

Bošnjačke stranke prestrojavaju se pred izbore – od promjene imena, što je uradio Savez za bolju budućnost brišući BiH i dodajući uz naziv ime svog osnivača i predsjednika – Fahrudina Radončića, do unutrašnjih previranja u SDA zbog postojanja dvije frakcije, ali i usljed teške bolesti Sulejmana Tihića. Stranka za BiH dobila je novog-starog predsjednika Amera Jerlagića na netom završenom kongresu, a unutar SDP-a, gdje puno toga ne štima nakon odlaska Željka Komšića, svako pozicioniranje za kandidatske liste svodi se na dodvoravanje – vođi. Demokratska fronta, koja također većinom računa na glasove Bošnjaka, zasad sa strane promatra šta se dešava

Rok za podnošenje prijava (političkih stranaka i nezavisnih kandidata) za oktobarske opće izbore istekao je 30 maja. Slijedi podnošenje kandidatskih lista, od 2. do 14. jula, te predizborna kampanja koja će početi 12. septembra, mjesec prije izbora na kojima će se birati članovi Predsjedništva BiH, zastupnici u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predsjednik i potpredsjednik RS-a, te zastupnici u deset kantonalnih skupština u Federaciji BiH. Za izbore se prijavilo 69 političkih partija (čak 30 više nego na prethodnim izborima) i 23 nezavisna kandidata. Pravo glasa ima 3.231.031 građana – u Federaciji BiH 2.011.717 i u RS-u 1.219.314.

Političke špekulacije

Iako zvanična predizborna kampanja počinje tek u septembru, već je počelo političko nadmudrivanje, kao i raznorazne političke špekulacije (koje, uostalom, nisu ni prestajale od posljednjih izbora) i sve upućuje da će predstojeći izbori biti tek repriza (bar po porukama koje ćemo slušati) onih iz 2010. godine. U Republici Srpskoj je “velika dilema” oko toga hoće li vlast dobiti SNSD ili SDS, dvije partije koje su godinama bile na vlasti i ni jedna ni druga građanima nisu donijele boljitak. A teško da se mogu pronaći i neke velike razlike u načinima na koje su vladale. I u hrvatskom korpusu teško da će biti velikih promjena, jer HDZ BiH već godinama suvereno vlada hrvatskim glasačkim tijelom.

Međutim, u bošnjačkom političkom korpusu, situacija je složenija, kako zbog nekoliko velikih partija koje pretendiraju na vlast, tako i zbog činjenice da su u protekle četiri godine sve te veće stranke bile u vlasti – od kantonalnih, entitetskih do državnih nivoa.

Uz to, političke partije u BiH su patentirale jedan novi način u oblasti političkih izbora, odnosno izbornog injženjeringa, nepoznat u savremenim društvima, a zahvaljujući kome su kontinuirano na vlasti. Ta situacija teško da se može promijeniti i poslije ovih izbora, pogotovo što je dosadašnja praksa pokazala da kao opozicija ostaju tek one stranke koje su jedva prešle izborni cenzus i koje u BiH nemaju utjecaj na bilo šta.

Osim kada “velikim” zatreba neki glas za “većinu”, kako bi se riješili onih drugih “velikih”, pa onda te male stranke počnu trgovati. Kao što je bilo u slučaju Esada Radeljaša iz minornog BOSS-a, poslanika u Skupštini Vlade Kantona, čiji je glas odlučivao u formiranju nove, odnosno rušenju stare Vlade i razvlašćivanju SDP-a, koji je prije toga iz vlasti izbacio SDA. Radeljaš je to nonšalantno prokomentirao: “Meni je Allah dao da sam vaga u Domu naroda, Kantonu, pa čak i Gradu”, i to Allahovo davanje – debelo naplatio.

U toj novouspostavljenoj praksi političkih izbora u BiH izgleda da je dovoljno da imaš 3-4 poslanika, ili nekih 10 posto glasova, i da računaš da ćeš biti u vlasti. Uz malo političke “umješnosti” i sposobnosti za trgovinu. A da je ta trgovina (prvenstveno zarad ličnih interesa) osnovno sredstvo vladanja političkih partija koje dobiju glasove na izborima, ilustrira i izjava Milorada Živkovića iz SNSD-a, koji je, objašnjavajući u Parlamentu BiH zašto su prihvatili ponudu SDP-a (kad je Dodik izradio Tihića u pokušaju da sruši Lagumdžiju), rekao da je “Lagumdžija ponudio više od drugih”.

Uz to, nije važno ni da li si pobjednik izbora, kako tvrdiš u danima nakon saopćavanja rezultata – i prijetiš Republici Srpskoj stvaranjem “Zapadne Njemačke u Federaciji”, a onda s Miloradom Dodikom potpisuješ koaliciju u kojoj rušiš državu, valjda zarad te “Zapadne Njemačke”, ili formiraš vlast na federalnom nivou i izbacuješ druge “velike” (HDZ-ove), a onda Draganu Čoviću nudiš ustavne promjene na štetu građana koji su glasali za tebe – kad mirne duše nakon nešto više od tri godine provedene u toj vlasti kao izborni pobjednik koji ništa dobroga nije uradio, kažeš da si osvojio “samo 17 posto vlasti” na nivou BiH i da nisi ni za šta odgovoran. Kao što je uradio Zlatko Lagumdžija.

Prestrojavanja stranaka

Sve veće političke stranke istrajne su u namjeri da po bilo koju cijenu uđu u vlast. I čak i ne kriju da su ti razlozi, po njih, vrlo pragmatične prirode. Nakon prošlih izbora, i ulaska u (ne)očekivanu koaliciju SDA sa SDP-om, Sulejman Tihić, predsjednik SDA, rekao je da je to uradio kako bi zaštitio 5.000 radnih mjesta članova SDA. Naivno, ili tek iskreno, Tihić je priznao političku praksu koju u BiH provode sve stranke.

Ovakva bošnjačka politika provodi se ne samo na državnom, već i na federalnom nivou, pa i u RS-u, ako se uopće može reći da je tamo ima. Ukupna politička scena bošnjačke politike, pored unutarstranačkih borbi za što bolje pozicije, trenutno je svedena na kalkulacije – nakon izbora. Ne samo oko toga ko će praviti parlamentarnu većinu, nego i ko su konkretna kadrovska rješenja za pojedine pozicije, počevši od Vijeća ministara, preko entiteta do članova Predsjedništva BiH.

Bošnjačke stranke, svaka na svoj način prestrojavaju se pred izbore – od promjene imena, što je uradio Savez za bolju budućnost brišući BiH i dodajući uz naziv ime svog osnivača i predsjednika – Fahrudina Radončića, do unutrašnjih previranja u SDA, usljed postojanja dvije frakcije, ali i usljed teške bolesti prvog čovjeka ove stranke, Sulejmana Tihića, zbog čega se potpuno povukao iz političkog života. Stranka za BiH (Harisa Silajdžića) dobila je novog-starog predsjednika Amera Jerlagića na netom završenom kongresu, a unutar SDP-a, gdje puno toga ne štima nakon odlaska Željka Komšića, svako pozicioniranje za kandidatske liste svodi se na dodvoravanje – vođi.

U svemu tome Demokratska fronta, koja također većinom računa na glasove Bošnjaka, zasad sa strane promatra šta se dešava i sigurno je da prije izbora ne žele otvarati “frontove”. Doduše, nakon Komšićevih izjava koje su u javnosti shvaćene kao dodvoravanje Radončiću: “Razgrnite prašinu. Doći ćete do tendera, do resursa, javnih preduzeća… Sav je rat oko toga. Nazvat ću ovo sada nemudrom političkom izjavom, ali jedini koji u tome trenutno ne učestvuje na političkoj sceni jeste Radončić. Jedini on se ne bori za takve stvari, za resurse, raspisivanje tendera… Ovo ostalo, svi se bore za to! I odatle su svađe, haos u Federaciji”. No, ubrzo nakon tih “nemudrih političkih izjava” Komšić se distancirao od Radončića (nakon dešavanja oko februarskih protesta).

Nezaslužena pažnja

Ako je suditi po rezultatima lokalnih izbora (održanih prije dvije godine), s pravom najbolje rezultate općih izbora očekuje SDA, dok, opet iz istih razloga, najviše razloga za strah i brigu ima Zlatko Lagumdžija. No, ne treba zaboraviti da su se od lokalnih izbora desili februarski protesti i nedavne poplave što je ozbiljan test za sve koji se bave politikom i koji pretendiraju da i nakon izbora ostanu u vlasti.

Uz proteste i poplave, desila se i pojava bivšeg reisa Mustafe Cerića na političkoj sceni, koja je poprimila nezasluženu pažnju, pri čemu se najčešće postavlja pitanje: zašto se odlučio kandidirati za člana Predsjedništva BiH?

Šefik Džaferović, potpredsjednik SDA, prokomentirao je da Cerić ima pravo da se kandidira i da oko toga nema nikakve dileme, ali je naglasio da se radi o “dvodecenijskom najvišem zvaničniku Islamske zajednice u BiH i mislim da ta kandidatura nije dobra ni za instituciju reisu-l-uleme, da nije dobra ni za funkciju člana Predsjedništva BiH, dakle najvišeg predstavnika Bošnjaka u institucijama, i mislim da nije dobra ni za same Bošnjake”.

Bez dodatnog pojašnjenja i argumentiranja. Valjda se podrazumijeva zašto Cerić, koga je SDA ustoličila na poziciju reisa gdje se zadržao punih 19 godina, sve do izbora Kavazovića 2012. godine, sad odjednom ne valja i predstavlja opasnost za SDA. A nije to bio čak ni pred prošle izbore kada se saznalo da Cerić kao reis podržava Fahrudina Radončića, protivkandidata SDA, dakle Bakira Izetbegovića.

Interesantno, dok uglavnom Bošnjaci kritikuju Cerića, Nicholas M. Hill, otpravnik poslova američke ambasade u BiH, prokomentirao je: “Bivši reis Cerić i gospodin Kebo imaju puno pravo da se kandidiraju za Predsjedništvo. U normalnoj demokratiji rekao bih da se svako ima pravo kandidirati na izborima, ali u BiH to nije slučaj. Ostali nemaju to pravo... Vidjet ćemo ko će još biti dio te utrke. Bit će jako zanimljivo od sada pa do 12. oktobra”

Unutrašnja previranja

Govoreći o Ceriću, Bakir Izetbegović je u intervjuu Oslobođenju (13. 1. 2012) rekao: “Političar na poziciji vjerskog lidera. Može da koristi tu poziciju, da kritikuje i predlaže, ali, realno, veoma malo može da utiče. Bosnom upravljaju ljudi koji su dobili podršku naroda. Oni odlučuju o političkim dogovorima i kompromisima, o kadrovima, o budžetima, i tako će to i ostati”.

Odbijajući tokom prošlosedmičnog gostovanja u Dnevniku FTV-a (29. 5. 2014) da bilo šta kaže o Izetbegoviću (kao i o Radončiću), Cerić ipak nije mogao odoliti da na pitanje – zašto misli da on treba zamijeniti Izetbegovića, ne kaže kako misli da bi on bolje radio od Izetbegovića jer “nisam vezan za partijske interesne grupe. Bošnjački član treba da se oslobodi partijskih stega i unutrašnjih previranja, jer član Predsjedništva više od pola vremena potroši na unutrašnja previranja i odnose unutar stranke. Mislim da je pozicija bošnjačkog člana Predsjedništva neiskorištena u svijetu, posebno prema islamskom svijetu.”

Za razliku od Izetbegovića, Lagumdžija se (kao i ranije) ne misli kandidirati za Predsjedništvo i navodno je (opet) najviše zainteresiran za mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, zbog čega bi mogao pristati da Izetbegoviću pomogne da ponovo uđe u Predsjedništvo (nekandidiranjem Bošnjaka ispred SDP-a za ovu poziciju). Što za Izetbegovića može biti kontraproduktivno, pogotovo ako ne bude imao jaku podršku SDA.

S brojnih stranačkih sijela (SDA), na kojima se dogovaraju izborne liste, dolaze i informacije da na funkciju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH pretenduje i Adil Osmanović, potpredsjednik SDA i trenutno najveći Izetbegovićev oponent u SDA, kako bi, po vlastitom objašnjenju, bio ravnopravan protukandidat Izetbegoviću za predsjednika SDA na Kongresu. Teško da će Osmanović uspjeti s ovim svojim planovima, pogotovo što nema ni jedinstvenu podršku u RS-u odakle dolazi na izborne liste, ali može pomrsiti račune Izetbegoviću.

Postizborne koalicije

Iako najavljivana, očito nema ništa ni od kandidature Harisa Silajdžića, a još uvijek ćuti i Fahrudin Radončić, koji ima loše iskustvo prethodnih izbora, kada se našao u poziciji da (bezuspješno) preotima glasove Izetbegoviću i Silajdžiću, a na ovim izborima bi se mogao naći između Izetbegovića i Cerića, koji bi u nedostatku bošnjačkih kandidata mogao uzeti i dio glasova iz baze SBB-a, SBiH, novih muslimana (kako je svojevremeno Cerić nazvao vehabije u BiH), ali i Islamske zajednice.

Bez obzira na stavove reisa Kavazovića, po kojima je “bivši reisu-l-ulema nosilac vjerskog autoriteta. On tim činom (kandidature) prestaje biti nosiocem vjerskog autoriteta. On će svoje ideje ponuditi biračkom tijelu i samo na osnovu tih ideja će dobiti ili ne dobiti političku podršku. Islamska zajednice nema svog kandidata niti favorita, niti će se organizirano uključivati u izborni proces.

Islamska zajednica će mjesta sa kojih se govori zadržati samo za sebe i ta mjesta neće biti dostupna nijednom od kandidata”. Međutim, još uvijek je upitno koliki je Cerićev utjecaj u IZ-u bez obzira na nedavne promjene i izbor novih muftija.

Po informacijama iz SBB-a, Radončić je (zasad) više zainteresiran za postizborne koalicije i njegovo pozicioniranje u vlasti, pri čemu želi da se obračuna sa Lagumdžijom, a sebe bi, navodno, najradije vidio kao dio koalicije sa SDA i Demokratskom frontom Željka Komšića. No, ako Radončić i bude išao s kandidaturom za bošnjačkog člana Predsjedništva, teško da bi to oslabilo Izetbegovića koji ima jaku izbornu bazu, ali sad već i iskustvo pobjednika. Čak i ukoliko se pokažu tačnim najave Fehima Škaljića, predsjednika Glavnog odbora SBB-a, da će oni ići s kandidatom za Predsjedništvo koji je “jaka i referentna ličnost”.

Ukoliko Izetbegović pobjedi na izborima za Predsjedništvo, kao što očekuju u SDA i za šta ima najveće šanse u odnosu na druge zasad najavljene kandidate, onda je sasvim izvjesna i njegova pobjeda na Kongresu za sljedećeg predsjednika SDA, čime bi Izetbegović vladao bošnjačkom političkom scenom u narednim godinama.

Tajni pregovori

Međutim, kako je u međuvremenu otvorio nekoliko frontova, prvenstveno zbog preuzimanja kontrole u SDA, a svjestan da mu to može naštetiti na izborima, Izetbegović je počeo s njihovim ubrzanim zatvaranjem, što potvrđuje informacija da se susreo i s Bakirom Alispahićem, koji je smijenjen sa svih funkcija u SDA (s čim je direktno povezivan upravo Izetbegović) kako bi imao mirno stanje u SDA. Ali i očito ne želeći da mu se desi što i Tihiću, kada je izgubio izbornu trku sa Silajdžićem, jer je dio članova SDA lobirao i glasao za Silajdžića, a protiv Tihića.

S druge strane, Lagumdžija i uz spin doktora Alistera teško da će ponoviti uspjeh prethodnih izbora, tako da će na ulazak u vlast moći računati jedino uz podršku SDA, s kojom se opet zbližio (ili samo s Izetbegovićem?), jer zbog svega što se u međuvremenu dešavalo teško da će doći do suradnje Lagumdžije i Komšića ili Lagumdžije i Radončića.

Zasad je izvjesno i da SDA, odnosno Izetbegović, neće ni u kakve dilove s Radončićem koga to tjera da se okreće od SDA (iako je u zadnje vrijeme bilo nekoliko pokušaja da on i Izetbegović sjednu za sto) i potraži saveznike u DF-u i SBiH, ili među manjim partijama, kao što je ona Sefera Halilovića. No, po neslužbenim informacijama, razgovori između lidera političkih partija koje računaju na glasove Bošnjaka vode se na svim nivoima.

Iako lokalni izbori upućuju da SDA ima najviše šansi da pobjedi na općim izborima, situacija nije baš tako komotna za Izetbegovića i SDA, jer ne treba potcijeniti glasače SDP-a i SBB-a. Primjera radi, u Sarajevskom kantonu je na prošlim izborima svaki peti građanin dao svoj glas Radončićevom SBB-u. No, u međuvremenu se čini da je Izetbegović prilično uradio na izgradnji svog autoriteta, pa je i Željko Komšić nedavno rekao kako je SDA velika i ozbiljna partija, s jakom bazom, koju nikako ne treba potcijeniti i na koju treba svakako računati.

Jedinstvo političkih partija, koje pretenduju na bošnjačke glasove, s obzirom na stanje u državi i sve obaveze koje bi BiH trebala ispuniti prema EU, nikad nije bilo potrebnije. No, teško da se na razgovorima koji se odvijaju ovih dana, a koje smo već spomenuli, govori o poplavama, implementaciji presude Sejdić–Finci, NATO-u, obavezama prema EU... Tajni pregovori svode se na razmjene podataka o tome ko je kome šta ponudio, ko će koga podržati, te eventualne koalicije i raspodjelu funkcija. Daleko je to od bilo kakve zajedničke platforme za BiH i bilo kakvih pozitivnih promjena za građane.

Bošnjačka scena znatno je usitnjenija, no 95 posto glasova osvojit će pet partija (SDA, DF, SDP, SBB i SBiH)

Podatci za 2010. - broj državljana BiH koji je glasovao

Hrvatska = 5477
Njemačka = 3309 + 126 + 46 + 348 + 70 = 3899
Švedska = 3815
Austrija = 1901 + 50 = 1951
Švicarska = 1727
SAD = 1510
Norveška = 968 + 47 = 1015
Danska = 985 + 26 = 1011
Nizozemska = 620
Srbija = 553

Ne vjerujem istraživanju zbog precijenjenog broja glasova za DF, to su vjerojatno proizveli loše izbalansiranom raspodjelom ispitanih (višak u SA i TZ).

Zanimljiv je omjer HDZ vs HDZ1990, cirka 2.45:1 iliti 71:29.

Majsko istraživanje OHR-a provedeno je na uzorku od 1.550 glasača, koncentrisanih većim dijelom u urbanim centrima oba entiteta i, kako smo već napomenuli, samo onih ispitanika koji već sada znaju kome će dati glas na oktobarskim izborima.Ne radi se dakle o reprezentativnom nego o selektiranom uzorku, pa rezultat ovog istraživanja treba uzeti s velikom rezervom.

Nagađam, ali po ovim brojkama se čini angažiranija dijaspora Hrvata BiH. Bošnjačka izgleda voli mahat zastavama, teferičit na neprimjerenim mjestima i ratovat na netu dok glasanje prepuštaju nekom drugom. Nisam protiv, samo konstatiram.

Usporedba broja BiH glasača po državama

Država 2006. - 2010. = 2010/2006

Hrvatska 4244 - 5477 = + 29.05%
Norveška 816 - 1015 = + 24.39%
Švedska 3217 - 3815 = + 18.59%
Austrija 1815 - 1951 = + 7.49%
Njemačka 3806 - 3899 = + 2.44%
Nizozemska 676 - 620 = -8.28%
SAD 2101 - 1510 = - 18.13%
Danska 1334 - 1011 = -24.21%
Švicarska 2558 - 1727 = - 32.49%

Najveći porast izlaznosti je u Hrvatskoj.

Za razliku od Izetbegovića, Lagumdžija se (kao i ranije) ne misli kandidirati za Predsjedništvo i navodno je (opet) najviše zainteresiran za mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, zbog čega bi mogao pristati da Izetbegoviću pomogne da ponovo uđe u Predsjedništvo (nekandidiranjem Bošnjaka ispred SDP-a za ovu poziciju). Što za Izetbegovića može biti kontraproduktivno, pogotovo ako ne bude imao jaku podršku SDA.

Inače bi trebale naše male stranke kandidirat neke muslimane za bošnjačkog člana predsjedništva. Po mogućnosti s imenima Bakir ili Sulejman.