Ja sam priznajem, navijao za Jugoslaviju protiv Argentine. Doduše imao sam 16 godina tada pa mnoge stvari nisam znao. Priznajem, u školi su nas dobro indoktrinirali i zadojili svojom komunističkom propagandom. Volio sam i Tita i Jugoslaviju, u razredu nismo znali tko je koje nacionalnosti i to je to. To je sve.
Sjećam se beskrajnog siromaštva koje je vladalo tijekom osamdesetih. Stalnih nestašica plina i goriva,redova za iste, čak i redukcija struje. Nestašica osnovnih živežnih namirnica. maslaca, ulja, šećera. kave, deterdženta itd.
Ja more nisam očima vidio za vrijeme komunizma jer sam bio iz radničke obitelji a znalo se da radnici ne idu na more iako je država bila nominalno radnička i postojala su kao nekakva radnička odmarališta (ali ona su bila za odabrane), nitko od mojih prijatelja u školi nije išao na more osim onih kojima su roditelji radili u inozemstvu te sin upravnika jednog poduzeća.
Sjećam se da je moj otac s posla donosio konzerve koje bi dobivao za užinu u firmi o davao djeci da jedu. Koja je poslastica bila jedna pašteta ili mesni narezak hejj. Sjećam se da smo teško mogli u zemlji kupiti išta drugo osim Jeansa, jakne blu jeans, košulje blu jeans, hlače blu jeans, razred nam je izgledao kao neka vojska, svi isto obučeni.
Kao djeca nismo imali puno izbora, igrati nogometa i gledati televiziju, to je bilo skoro sve. A i ona 2 TV kanala su bila posebna priča... doduše bilo je i simpatičnih stvari, kada bi npr bila neka utakmica ili neki zanimljiv film obično bi se skupilo društvo prijatelja, rođaka ili susjeda i zajedno to gledali, bilo je nečega toplog, ljudskog i jako lijepog u svemu tomu.
Eto tako ja nekako, ukratko, vidim to razdoblje.

Iz sličnih priča koje pričaju Srbi, može se saznati da je pevanje "Tamo daleko" u Petrinji npr. moglo da rezultira zatvorom za onog ko peva. Znači, na obe strane se slično priča o sopstvenoj ugroženosti.

U Srbiji se moglo pevati "Tamo daleko" ali to nije nacionalistička pesma, otprilike je u istom rangu kao "Lepe ti je Zagorje zelene" ili "Prođoh Bosnom kroz gradove".

Ljeto 1990. godine. Ja sam imao malo manje godina od tebe, ali se izvrsno sjećam te tekme.

Navijao za Jugoslaviju. Mislim zadnji put tada.

Sjećam se duela Zvezda-Bayern u Kupu prvaka, i tada sam već počeo navijati za Bayern.

[quote="lider30
Sjećam se duela Zvezda-Bayern u Kupu prvaka, i tada sam već počeo navijati za Bayern.[/quote]

Ma navijali smo svi za Bayern, skoro cijela ex Yuga osim Delija.
Sjećam se, nakon te utakmice ulazi kamera u svlačionicu Zvezde. Tamo pjevaju igrači - Tamo Daleko, kliču Srbija i slično a među njima i Prosinečki. I čim ostali počnu da to pjevaju njemu se automatski odvezuju vezice na kopačkama i on se saginje da ih sveže.. i tako jedno desetak puta.

Da li se netko od vas sjeca Surjakova gola u Atini protiv Grka? Koje li je to godine bilo?? Sjecam se da sam bio djecacic..
Pa Muzinic, pa Slovenac Oblak...O man..kada je dao gol u zadnjem minutu... Pa onda Josip Katalinski dade gol Spanjolcima u doigravanju...Uvik sam se ponosio da su to bili moji Hrvati...

A danas, gledam na te godine kao na neki san..i nemogu vjerovat sto se sve desilo. Kada su Srbi krenuli ..ja nisam mogao vjerovat na sta su sve bili spremni....Zgadila mi se ta proklata zemlja zauvik.

Da, redovi i te zezancije, ali toga se slabo sećam jer sam još maltene piškila u pesku, više su mi to kasnije pričali.
Od sredine osamdesetih, pa do raspada je opet bilo bez tih redova, plate izmedju 2000-3000 DM (ljudima sa višim i visokim obrazovanjem), na more smo išli svake godine čitavih osamdesetih, Crna Gora ili Hrvatska (hvala Bogu nema više tog državnog turizma). Zimovanja su za skijaške porodice bila isto pod muss. Moji nažalost nisu tome pridavali značaj.
U školi jesmo bili uniformisani, moda je bila "aj zdravo" , oslikavala je neko naivno, nenacifrano vreme i onu socijalističku masovnu produkciju, tipa "Beko" i slične trikotaže.
Prvi i drugi program..i u okviru toga genijalni "školski program". Sve ostalo se svodilo na vesti u pola 8 koje matorci gledaju i kultne sapunice tipa "Dinastija". Kad se pojavio "3K" (Treći kanal) to je bila revolucija!
Sećam se nekih masovno-porodičnih gledanja Evrovizije..Rock me Baby , a i pre toga kad sam se unakazila makazama pred Danijelov nastup, pokušavajući da budem moderna, sredjena seka "sa šiškama", dok on zavija na Eurosongu - "A htio sam da dugo traje taj san..o moja Džuuuuuuuu-u-li"..

A more...Covjece..to je bilo je kao da gledas 'Sjecas li se Doli Bel'...Bez obzira sto se put mjerio satima, tu se moralo nac pile...koje smo mi u kupeu cerecili 'krscanski' zatvarajuci vrata i navlececi zavjese ne bi li u kupeu ostali sami. Sjecam se svog pokojnog cace i stolica za plazu ( !!!!) koje je on nosio pa kad izadje iz vlaka onda u rukama nosi dva para kufera, dva sa svake strane + stolice za plazu koje drzi vrhovima prstiju..i onda nas djecje avelele pozuruje...ajde brze...ajde...treba vam iljadu godina ( ne tisucu..ali iljadu bez 'h' naravno...)...

Auto naravno nismo imali...imao je sujsed sa prva kata..NSU..'Princ'...ih..kada nas je vozio..nitko od nas nije bio sretniji...
Jedno vrijeme je i jedan drugi susjed imao auto, Ladu, i svake je noci kada je ustajao da piski izlazio na prozor da provjeri da li je Lada tu..da li spava. Jedne noci se on probodi...a Lada odlazi..ukrali je. Ujutru je plakao u dvoristu...

To be continued...

Mene ove stare reklame podsjećaju na to vrijeme.



Eva Sardine

http://www.youtube.com/watch?v=D1QeNY1S ... re=related

Bronhi

http://www.youtube.com/watch?v=18TOhQs5lYQ&NR=1

CocaCola
http://www.youtube.com/watch?v=ZZVhqENM ... re=related

Ova s Radenskom 3 srca mi je legendarna, mislim, s ovog vremenskog i povijesnog odmaka.

http://www.youtube.com/watch?v=anB_1_ma ... re=related

Frutek sokovi

http://www.youtube.com/watch?v=iaruHIcy ... re=related

Cedevita

http://www.youtube.com/watch?v=V3m6c-I2 ... re=related

Cocta

http://www.youtube.com/watch?v=alLQyPfF ... re=related

Drugi program je bio polovan.
Pa dugo vremena je tek predvečer počinjao. Je li se Dnevnik paralelno prikazivao i na prvom i na drugom ili ne? Ili je to zajebancija za druge države...

Jugoslavija je bila ono što i jeste,propali eksperiment zasnovan na gruboj sili i prislili uz max uporabu sredstava prinude-vojske,policije,tajnih sluzbi ,a sve u cilju očuvanja poretka koji je omogućavao odredjenoj eliti da uziva u tom poretku.

Sve te pojedinačne flashback-ove o lijepom djetinjstvu,mladosti i sl. potpuno razumijem.Ali nisu mjerodavni da se time valorizuje stanje u toj drzavi.
To je samo bio najlon koji je 50 ak godina prikrivao smrad temelja na kojima je nastala ta drzava,smrad koji je eruptirao krajem 80-tih i sve nas otrovao...

Paralelno, nego šta. Nema urote, svi za jednog - jedan za sve

Ne možeš mašiti dnevnik nikako. Uredno dnevno pranje mozga.

Ne znam jel karikiraš, ali onda su paket-aranžmani za domaća mora (uključujući avion) bili vrlo povoljni, i verovatno ih je bilo i na rate. Mi smo svake godine bili u hotelu, 15-tak dana, avionom.
Bilo je, doduše štedljivije rodbine, koja je išla na te "radnička odmarališta" i auto-varijante, ali to nije iz razloga nemaštine nego preterane štedljivosti odnosno takvog mentaliteta.

Prvi i jedini put sam bio u holelu na moru 1990 i to u Dubrovniku kada su cijene bile -70%. Sjecam se da je jedna dana u bazenu hotela osvanulo *ovno. 'E moj gaspare' ..veli mi uposlenik koji je mrezicom lovio kaku, 'nisam ovo vidio 25 godina od kako sam ovdje poceo radit'.. Svi smo sumnjali na par obitelji muslimana iz Zen'ce cija su se djeca kupala u bazenu... ( djecja kaka).

Prije 90-te, na moru nisam nikada jeo ( jednom u dav dana sto ukradem). Imam par slika iz ta vremena i nije mi jasno kako sam mogao hodat a da me vjetar ne pomete bez kamenja u dzepovima. Slike onih jadnika iz Keraterama ili Ausvica su jedino sto ti padne na pamet. Hranu smo krali iz samousluge, ono kao molim tri deke parizera, oni ti isjeku a ti vrecicu gurnes u kupace i isetas se vani dok ti parizer klizi ka ..hm.. *nusu. Kada bi bas izgladnjeli do besvjesti..onda bi otisli u restoran..narucili deset cevapa ili lignje, najeli se i u nakon toga ...galop. Jedne veceri tako izgalopiramo iz jedna restorana u Slanom, odemo u disko, tek ono konobarica iz restorana..van sebe od bijesa ide kroz disko i snima...nije nam ostalo nista drugog do odgalopirat do satora...

Najveci desparation je bio jednom negdje u Dalmaciji kada smo totalno smoreni poceli krasti ljudima hranu iz tanjura...To nitko ne vjeruje da se moglo desit...Ono Svabo naruci stejk...a moj pajdo se nagne preko zivice..uz Oprostite molim...uzme stejk iz tanjura i naravno..u galop... Covjece..mi smo neunistivi. Per aspera ad astra.

PS

Sjecam se rijechi mog prijatelja 'Sutra nanovo necu nista jesti' koji je i ono malo novca koje je imao znao iskljucivo trositi na letenje zmajem. '

Dobro, ajde rekla sam ti već da holivudska B produkcija plače za tobom.
Ne moraš sad zbog toga da se praviš važan.


p.s. Bobovac, reklame su zakon

Oni ovdje ne vjeruju da su takove stvari moguce. Ali, sigaran sam, bez lazne skromnosti, da ono kroz sto smo mi prolazili da se mogu napravit sreenplay par excellance. Ne samo za mane, vec i za dosta ljudi koje ja znam. Ovo je sitnina onoga sto se desavalo. Nemojmo o temi "Zasto smo ukradene stvari u Parizu zakopavali na gradjevini"...i dogadjaji iz Italije/Firenca i stopiranja nocu u mjesecima kada je manijak ubijao parove koji su stopirali... Ili ono kada u Trstu jedemo pile iz domovine, a koscice bacamo u pepeljaru...Ja i moja prijateljica Emina..ona u zelenom... a ja u crvenom dzemperu...Ono kao kad dodjemo onda se strvari bacaju..

Moglo bi se još dosta pričati o ponekim utakmicama... Eh, kad razmišljam o tim danima

Mogla bi se povući i analogija sa sadašnjim stanjem kad mnogi Hrvati u BiH navijaju protiv reprezentacije BiH. Normalno, kad je BiH: Jugoslavija u malom.

Meni nema nostalgije, vise ono ...koliko smo samo godina izgubili..skim smo zivjeli. Uvijek mi se vrate oni redovi od prije par dana kako je neko srpsko cudoviste iz Brckog, neka Monika izvodila ljude iz logora u Luci i onda bi covjeku bacili kiselinu u lice, i polozili na saht, da kad ga prostrijele kroz potiljak da krv ide u saht.Prokeleta Jugolavija, prokleta BIH.

Sjecam se tamo neke 86' godine ja sa starcima u Vodicama na moru, bilo je fino.. Meni se svidio jedan srebrni krizic i kupi mi ga stric, onako sa nekim lijepim srebrnim lancicem.. Nosao sam ga cijelo ljeto a kad sam trebao krenut ponovo u skolu mama mi je rekla "daj sine sad skini taj lancic dok ides u skolu" i fino ga je stavila u jednu kutijicu.. Ja bas nisam konto zbog cega, ali kasnije mi je bilo jasnije.
Mozda bih u necijim ocima vec tada bio mladi ustasa koji je od roditelja naucio takvo sto.. Znam da zvuci pomalo glupo danas, ali u to vrijeme u nekom gradu nije bilo pametno izdvajati se i pokazivati ko si, pogotovo ako si Hrvat.
Neko rece da nas roditelji nisu dovoljno ucili i da su nas zauzdavali. Istina je, ali imali su razloga..

Od kopanja kanala do poljoprivrednog rada u Baranji, Backoj itd. ima toga, na kraju Zapad! Da su imali izbora ne bi!
Izrugivanje tome dodje kao izrugivanje nad zlocinom, jer su to posljedice drugog svjetskog rata, sistematski progon nepodobnog stanovnistva u mirno doba i ekonomsko unistavanje!

Istina, SP 1990, navijalo se za Njemacku! S njemackom zastavom u ruci! Sjecam se ko danas dan gdje sam gledala u tekmu!

Prvo: Da, nacionalizmi se nisu jednako tretirali. To je istina. Hrvatski nacionalizam se gledao rogatije nego ostali. U BiH se i hrvatskom govoru izrugivalo, ne javno doduše ali onako, stvarano je takvo raspoloženje. Ali u BiH si mogao zaglaviti i kao Srbin i kao musliman, svi primjeri koje sam naveo su istiniti. BIH je bila tamni vilajet.

Drugo, što se tiče Srbije, Krcuna i ostalih stvari, stvar je u tome da su u raznim republikama ti takozvani nacionalistički verbalni delikti različito tretirani. U Sloveniji i Makedoniji ih skoro nije ni bilo. Pa i u Srbiji si mogao galamiti mnogo slobodnije. Doduše pjesme o Sinđeliću, vojvodama Stepi ili Mišiću su regularne pjesme jer je rijec o likovima iz srpskih ustanaka i 1. sv rata pa nisu trebali smetati. Ali Boga mi ako bi neko zapjevao u ondasnjoj BiH javno o Draži Mihailoviću ili četničkim vojvodama Desimiru Jevđevicu ili Savi Derikonji, e taj bi i zaglavio, prijatelju moj. Možda po zabitim srpskim selendrama gdje ih niko ne čuje, ali u bilo kojem imalo većem mjestu, to nije bilo teorije.
U Hrvatskoj nakon sloma proljeća su bila veća ograničenja ali BiH je bila najgora. I u Hrvatskoj si krajem sedamdesetih i osamdesetih mogao lajati mnogo slobodnije nego u BiH iako je Srbija bila mnogo slobodnija od Hrvatske po tome pitanju. Mnogi inetelektualci iz Hrvatske su početkom osamdesetih čitali beogradski NIN, jer je tisak u Srbiji bio mnogo demokratičniji od tiska u Hrvatskoj gdje je haračio Šuvar i Josip Vrhovec.
Što se tiče Krcuna, ne znam je li istina to za tjeranje četnika da pjevaju četničke pjesme, ali Krcun je došao glave Draži i mnogim drugim četnickim odmetnicima. Čuo sam i ja da je kasnije postao žešći nacionalista pa se kao takav par puta pijan izletio i pred Titom (dobar si to čovek Tile, ali jedina mana ti je što nisi Srbin). Pa kad se već navodi primjer Krcuna, onda treba reći i da je početkom šesdesetih Tito slomio srbijansku UDBu a za taj posao Tile se oslonio na hrvatsku UDBu i provjerenog Ivana Krajačića Stevu. A rečeni Krcun je poginuo baš u to vrijeme pod sumnjivim okolnostima kad mu se automobil zabio u drvo negdje u Vojvodini, kažu jedino drvo na kilometre naokolo. Da li je likvidiran ne zna se, a Srbi naravno, tvrde da jeste. Ali bez ikakvih argumenata je to teško reći. Svašta je moguće. A svako priča ono što njemu odgovara.

Treće, Hercegovina je imala zaista poseban tretman. Znam gastarbajtere iz drugih krajeva i nikada nisu imali ni blizu toliko problema kad bi recimo dolazili kući u posjetu recimo o Bozicu ili Uskrsu kao što su imali Hercegovci. A evo ni danas ne prolaze bolje bar što se medija tiče jer su izloženi medijskom linču, i u BiH i u Hrvatskoj, ne znam, svima nešto smetaju generalno Hrvati iz BiH, ni na nebu ni na zemlji. Znam zašto danas smetaju muslimanima ili zašto su za vrijeme SFRJ smetali Srbima , ali onakva kampanja u Hrvatskoj, nije mi jasno ... Što se ulaganja tiče sve se zna, ali Hercegovci su zato naučili vani da rade a ne da čekaju državne boračke mirovine. Zato su danas u poslovanju suoperirorni iako ih mnogi iz ljubomore optužuju za kriminal. Tu su patku i međunarodni kupili pa su poslali tenkove na Hercegovačku Banku a nisu pronasli ništa i pojeo Vuk magarca. Zajebana sudbina, nas Hrvata iz BiH, ne znam dokle će tako da nas život mlatiti.

Četvrto, Za Džemala Bijedića je istina da je bio prvi koji je skinuo stigmu sa Zap. hercegovine, ali to da je ubijen a pogotovo radi Hercegovine je više nego nategnuta teorija. Nije dobro tvrditi takve stvari bez dokaza. Zrakoplovna nesreća ili atentat, muslimani tvrde da je ubijen jer je pilot bio Srbin. Međutim to da bi pilot žrtvovao samoga sebe mi zvuči isto tako realno kao i ona teorija da je ubojstvo ministra Joze Leutara organizirao vozač njegovog službenog automobila koji je u trenutku eksplozije bio sa ministrom u automobilu i samim čudom prezivio sa teskim povredama. Kao, on je Boga pitaj kako, znao da ga ta eksplozija neće ubiti.
Nije nemoguće da su tu bili obračuni nekih klanova u partiji, ali sve je to mutno sve se svodi na rekla kazala. Opet kažem, sve je moguće svako priča ono što njemu paše. Ali tvrditi nešto takvo kao da je dokazana stvar, nije nimalo dobro.

Ringu ..pohvala za ovaj post!

Mene je velikosrpski pokret ohladio za bilo kakvu Jugoslaviju negdje krajem osamdesetih, pa sam već tada počeo priželjkivati da se Hrvatska odvoji, a za BiH sam znao da će biti tarapana. Zapravo, osjećao sam da neće proći bez rata.
Ipak, 1990 kad je Osim vodio nogometnu reprezentaciju na SP, još sam uvijek navijao za Jugu, iako prilično mlako obzirom na sve što se događalo. ALi nekako, smatrao sam da sportaši nisu krivi za sranja koja se događaju.
Crvenu Zvezdu NIKADA SMISLITI NISAM MOGAO. Ni u vrijeme najvećeg jugoslavenstva nisam mogao navijati za njih pa taman da su igrali protiv ljudoždera. A 1990 sam već navijao da ih Bayern izbaci.
Kad se dogodilo ono navijanje u Zagrebu za Nizozemsku i zviždanje jugoslavenskom timu, naravno da sam imao potpuno razumijevanje za ponašanje i revolt publike, pošto se velikosrpska siledžijska politika već odavno iživljavala po Hrvatskoj kao i po cijeloj Jugi. Iako mi je bilo žao igrača, jebi ga ljudi nisu bili ništa krivi i nisu to zaslužili, ali taj revolt i nije bio upućen njima nego Jugoslaviji kao tvorevini koja se definitivno transformirala u monstruma i postala apsolutno omrznuta i osuđena na propast.

U našim krajevima je bio poznat Srbin po imenu Đikan.U WW2 je bio četnik,i kao takav nepodoban u Yu za bilo šta.Duga sijeda kosa...
Imao je konje i sa njima radio preko ljeta.Kad bi se zima približila,prodao bi konje,otišao u kavanu,napio se i psovao protiv Tita (Hebe druga Tita!).Po kratkom postupku dobije 6 mjeseci zatvora zbog verbalnog delikta.
Njemu taman da prezimi o trošku mrske mu države...a na proljeće opet kupi konje i po starom.

Već pred burna vremena,tamo negdje 87.,Đikan opet uradi isto-proda konje,pa u kavanu i psuje Tita.
Sudac mu odredi 3 mjeseca prdekane.Nije to više tako rigorozno,vide ljudi da nema fajde od Yu...
Računa Đikan,ne valja to nikako,taman će izaći iz zatvora u po zime,što da radi...? Pita on sudiju-Koliko ću dobiti ako opsujem Jovanku?Sudac mu reče još 3 mjeseca.
E,onda zaprdim i njoj!-reče Đikan sav sretan što će prezimiti o trošku mrske mu države...