ljevica je na svom vrhuncu, ništa im dugoročno ne ide u prilog jer daleko više iseljavaju liberalniji Bošnjaci od ovih tradicionalnijih, uz to SDA i njegovi otpaci ukupno imaju gotovo duplo više glasova od SDP+NS+DF, jednostavno većina Bošnjaka nikad neće većinski glasati za ljevicu, mogu u nekim okolnostima dobiti do 35% njihove podrške i uloviti SDA na krivoj nozi s nekom koalicijom, ali najznačajniji faktor neće biti, niti su ikad bili.

Zašto je SDA s tolikom propagandnom snagom krenula u rušenje BH bloka i zašto se protiv njega digla patriotska kuka i motika, čitav medijski i politički šljam? Odgovor na to pitanje je jednostavan. BH blok je po broju osvojenih mandata u predstavničkim domovima na federalnoj i državnoj razini relativni pobjednik izbora. Bez predizborne koalicije i zajedničke kampanje, on je postao najjači politički subjekt u državi, a na razini Federacije pogotovo. Te snage i njenog djelovanja u budućnosti uplašila se SDA i pokušala napraviti stupicu u koju je uz pomoć medijskih i političkih satelita htjela uvući BH blok. Stupica je vrlo jednostavna, a odlično ju je objasnio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. Naime, SDA je svojim glasovima isporučila Dodiku srpski dio Doma naroda na državnoj razini, a Čoviću hrvatski na etnitetskoj i državnoj razini. Tako te dvije partije na državnoj razini imaju 8 od ukupno 15 delegata, pa mogu na svaki način kontrolirati djelovanje državnog parlamenta. To znači da bi, u slučaju da je ušao u vlast, svaka inicijativa BH bloka u provedbi ustavnih promjena i donošenju zakona bila veoma lako blokirana, a na taj način očuvan SDA-ov i ukupan nacionalistički koncept troetničke države i spriječena obnova multietničke. A to, nadalje, podrazumijeva da bi BH blok ušao u vlast baziranu na nacionalističkoj logici, koja uz to ima sve institucionalne mehanizme u svojim rukama. Takva vlast bi moralno, politički i ideološki degradirala BH blok na duže vrijeme i uništila njegovu budućnost. Na taj način bi lijevo orijentirana opozicija SDA-u u budućnosti bila osuđena na političku smrt. Nož pod grlom BH bloka držale su, dakle, demagoške patriote, uz halabuku u kojoj su ulazak u vlast tretirale kao sveti patriotski zadatak, šireći takvu vrstu političke panike kao da se zemlja nalazi u ratnom stanju. Pritom su otvoreno lagale, jer se državotvorne odluke ne donose u izvršnoj vlasti, već u onoj zakonodavnoj, tj. dvodomnim parlamentima na federalnoj i državnoj razini. Tamo, dakle, gdje je SDA svojim glasovima isporučila dva doma naroda strankama koje proglašava neprijateljima države.

Takav antipatriotski patriotizam i takvu manipulaciju javnošću demaskirao je Nermin Nikšić, dokazavši na prekjučerašnjoj sjednici Glavnog odbora SDP, na kojoj je odbijena kolacija s nacionalnim strankama, da se unutarpartijskom demokratizacijom stranke može otvoriti dijalog o svakom pitanju i logikom argumenta doći do najbolje odluke. Ta količina unutarpartijske demokratije budi nadu, jer je jasno da samo u sebi demokratične partije mogu stvoriti demokratično društvo. Lagumdžijina liderokratija je gotovo usmrtila SDP, Nikšićeva unutarpartijska demokratija pretvorila ga je u snagu sposobnu da okupi BH blok. Ako se ima u vidu da je on (SDP) relativni pobjednik prošlih izbora, onda je sigurno da će u budućnosti postati daleko najjača politička snaga u Federaciji i za sve vremena u političku prošlost poslati SDA, a gotovo izvjesno, razvojem multietničkih političkih koncepcija, i HDZ, te se po tom principu širiti i na prostor Republike Srpske. Stoga je SDA uz pomoć svojih političkih poslušnika, nabrijanih na demagoški patriotizam, i krenula u borbu na život i smrt sa BH blokom. Zato smo i svjedočili najprljavijoj mogućoj kampanji protiv SDP-a i Naše stranke. Ali, iz te kampanje obje ove partije izašle su još jače, a perspektiva BH bloka, bez obzira na Komšićeve ispade, spasonosna po BiH. Stoga je nužno da Demokratska fronta i dalje ostane u punom kapacitetu u ovom bloku i pridruži se borbi za multietničku i socijalno senzibiliziranu državu s punom zaštitom svih kolektivnih i građanskih prava.

Radi se o unutarbosnjackim igrarijama, ali to ne menja cinjenicu da su svi oni (Bakir, Komsic, Niksic, Kojovic i ostali) 100% koordinisani kada je reč o politici neprijateljstva prema Srbima i Hrvatima. Cak ni Nasa stranka ne sme da se suprostavi politici "NATO po svaku cenu" sto je nista drugo nego provociranje konflikta i krize u kojoj se nadaju da ce imati podrsku Zapada.

Jedino u svemu mi nije jasno zasto RS ne digne vecu histeriju i kampanju zbog bosnjacke blokade formiranja vlasti. Dodik treba zvanicno da predlozi Tegeltiju, ova dvojica nek odbiju i eto ti zvanicnog materijala o bosnjackom blokiranju za Mogerini i zapadnjake.