E sada mene interesira tko još misli da Međunarodna zajednica misli dobro ovom području i ljudima (a ima ih), zašto pored svim nametanja zadnjih 18 godina - nisu nametnuli veliku Agenciju za borbu protiv korupcije, koju bi vrhunski opremili i dobro platili kadrove??? To ne bi koštalo ni 1% svih dosadašnjih pomoći za BiH, koje su došle raznim putovima.

Šta nam imaju išta nametati (kao Vladu Federacije - zadnje nametanje), ako to ne uspostave? Lovu za gluposti i plaćanje raznih leziljebovića iz NVO, nek usmjere u to. Svi građani će biti plebiscitarno za to.

Poslije političkog pitanja ustroja BiH, koji je osnov svega, korupcija se nameće društveno problem br. 1 u BiH. To je hobotnica, koja je u svim porama društva.

Nije nikakvo znanstveo istraživanje, ali u krugovima poslovnim i privatnim, kojima se ja krećem neka percepcija korupcije je:

Inzko i OHR - korumpirani
Visoka politika - korumpiranost 100% (svi misle, da su svi visoki dužnosnici korumpirani)
Porezni inspektori u gospodarstvu - korumpiranost 100% (Odnosno u jednom širokom krugu poslovnih ljudi, još nisu sreli inspektora, koji se ne da potkupiti)
Policija - korumpiranost preko 95%
Zdravstvo - korumpiranost 90%
Carina - korumpiranost preko 90%
Lokalni političari - korumpiranost preko 90%
Lokalna administracija - korumpiranost preko 90%
Pravosuđe - korumpiranost 90%

E sada mene interesira tko još misli da Međunarodna zajednica misli dobro ovom području i ljudima (a ima ih), zašto pored svim nametanja zadnjih 18 godina - nisu nametnuli veliku Agenciju za borbu protiv korupcije, koju bi vrhunski opremili i dobro platili kadrove??? To ne bi koštalo ni 1% svih dosadašnjih pomoći za BiH, koje su došle raznim putovima.

Šta nam imaju išta nametati (kao Vladu Federacije - zadnje nametanje), ako to ne uspostave? Lovu za gluposti i plaćanje raznih leziljebovića iz NVO, nek usmjere u to. Svi građani će biti plebiscitarno za to.

OHR je davno trebalo zatvoriti. Primaju bogovske plate, a ničemu ne služe.

Ono što me zanima je, koliko obična osoba u svakodnevnom životu direktno osjeti korupciju. Dakle, ne mislim pri zapošljavanju, čekanju na neku dozvolu i sl.

Cijenu korupcije svi plaćamo indirektno (kroz veće cijene, poreze, nemogućnost zapošljavanja i sl), nego baš mislim na direktnu cijenu, ako uzmemo prosječnu obitelj, djeca u školi, jedan ili obadvoje roditelja zaposlenih. Dakle ne ulazim u javne nabave, poslove sa državnim agencijama, zapošljavanje u državnim firmama ili ministarstvima itd.

Je li vrhunac i dalje to da se nešto mora uplatiti doktoru, ili nešto platiti policiji ako te recimo uhvate za prebrzu vožnju?

I je li definirate korupciju samo kao događaje gdje dolazi do razmjene novca za usluge (bolji tretman od osoba koje ne plaćaju).

Šta je sa vezama, preporukama itd?

Ono što me zanima je, koliko obična osoba u svakodnevnom životu direktno osjeti korupciju. Dakle, ne mislim pri zapošljavanju, čekanju na neku dozvolu i sl.

Cijenu korupcije svi plaćamo indirektno (kroz veće cijene, poreze, nemogućnost zapošljavanja i sl), nego baš mislim na direktnu cijenu, ako uzmemo prosječnu obitelj, djeca u školi, jedan ili obadvoje roditelja zaposlenih. Dakle ne ulazim u javne nabave, poslove sa državnim agencijama, zapošljavanje u državnim firmama ili ministarstvima itd.

Je li vrhunac i dalje to da se nešto mora uplatiti doktoru, ili nešto platiti policiji ako te recimo uhvate za prebrzu vožnju?

I je li definirate korupciju samo kao događaje gdje dolazi do razmjene novca za usluge (bolji tretman od osoba koje ne plaćaju).

Šta je sa vezama, preporukama itd?

Na svako radno mjesto kod "uspješnijeg" i jakog poduzetnika ljudi nude 1.000-3.000 KM da dobiju posao. Tolika je kriza.
Ne znam zašto je tako, vjerojatno ljudima treba da vraćaju kredite u banci ili dižu nove.

Ono što me zanima je, koliko obična osoba u svakodnevnom životu direktno osjeti korupciju. Dakle, ne mislim pri zapošljavanju, čekanju na neku dozvolu i sl.

Cijenu korupcije svi plaćamo indirektno (kroz veće cijene, poreze, nemogućnost zapošljavanja i sl), nego baš mislim na direktnu cijenu, ako uzmemo prosječnu obitelj, djeca u školi, jedan ili obadvoje roditelja zaposlenih. Dakle ne ulazim u javne nabave, poslove sa državnim agencijama, zapošljavanje u državnim firmama ili ministarstvima itd.

Je li vrhunac i dalje to da se nešto mora uplatiti doktoru, ili nešto platiti policiji ako te recimo uhvate za prebrzu vožnju?

I je li definirate korupciju samo kao događaje gdje dolazi do razmjene novca za usluge (bolji tretman od osoba koje ne plaćaju).

Šta je sa vezama, preporukama itd?

Ono što me zanima je, koliko obična osoba u svakodnevnom životu direktno osjeti korupciju. Dakle, ne mislim pri zapošljavanju, čekanju na neku dozvolu i sl.

Cijenu korupcije svi plaćamo indirektno (kroz veće cijene, poreze, nemogućnost zapošljavanja i sl), nego baš mislim na direktnu cijenu, ako uzmemo prosječnu obitelj, djeca u školi, jedan ili obadvoje roditelja zaposlenih. Dakle ne ulazim u javne nabave, poslove sa državnim agencijama, zapošljavanje u državnim firmama ili ministarstvima itd.

Je li vrhunac i dalje to da se nešto mora uplatiti doktoru, ili nešto platiti policiji ako te recimo uhvate za prebrzu vožnju?

I je li definirate korupciju samo kao događaje gdje dolazi do razmjene novca za usluge (bolji tretman od osoba koje ne plaćaju).

Šta je sa vezama, preporukama itd?

MITO KORUPCIJO: Prosjek 220 KM, uzimaju ljekari, medicinske sestre, policajci...

U izvještaju se navodi kako u 40 posto slučajeva građani sami nude mito, dok su ostali slučajevi odgovor na direktan ili indirektan zahtjev javnog zvaničnika

Korupcija u Bosni i Hercegovini ima višu stopu rasprostranjenosti od krivičnih djela kao što su krađe, provale, pljačke ili napadi, a građani daju mito čak i kako bi izbjegli plaćanje kazne i ubrzali određene procedure, prenosi Anadolu Agency (AA).

Navodi se ovo, uz ostalo, u izvještaju koji su predstavili Delegacija Evropske unije (EU) u BiH i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH. Autor izvještaja pod nazivom “Biznis, korupcija i kriminal u BiH. Uticaj mita i drugih kriminalnih aktivnosti na privatno poduzetništvo“ je Odjel za borbu protiv kriminala i droga Ujedinjenih nacija (UNODC). Izvještaj su predstavili zamjenik šefa delegacije EU u BiH Renzo Daviddi, direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH Sead Lisak i istraživač pri UNODC-u Michael Jandl.

U izvještaju se navodi kako građani BiH korupciju smatraju četvrtim najvažnijim problemom u državi, nakon nezaposlenosti, rada vlade i siromaštva ili niskog standarda života.

UNODC je sproveo anketu među bh. građanima, prema čijim rezultatima 20,1 posto građana između 18-64 godina su bili izloženi direktno ili indirektno podmićivanju javnog zvaničnika u posljednjih godinu dana. Korupcija je prisutna i u ruralnim područjima (20,8 posto), kao i u urbanim područjima (20,6 posto), a anketa je pokazala da muškarci češće daju mito nego što to čine žene (23 posto naprema 18,2 posto).

Oko 80 posto mita u BiH daje se u gotovini, iako žene češće daju mito u robi, poput hrane i pića. Prosječan iznos mita je 220 KM, odnosno 112 eura.

U izvještaju se navodi kako u 40 posto slučajeva građani sami nude mito, dok su ostali slučajevi odgovor na direktan ili indirektan zahtjev javnog zvaničnika. Prema izvještaju UNODC-a, čak 54 posto građana daju mito ljekarima, a 31 posto medicinskim sestrama, dok 52 posto građana mito daju policajcima i to su sektori u kojima se najčešće daje mito.

Samo 2,4 posto građana je prijavilo svoje iskustvo vlastima. Od građana koji ne prijavljuju slučaj mita 26 posto smatra da nema potrebe za prijavljivanjem jer se “ne bi ništa uradilo i nikoga ne bi bilo briga“. Drugih 26 posto ne prijavljuje mito jer imaju direktnu korist od davanja istog, dok 20 posto građana misli o mitu kao o uobičajenoj praksi.

Od osoba koje su u posljednje tri godine zaposlene u javnom sektoru BiH, 14 posto je priznalo da je dobilo posao zahvaljujući korupciji, što je skoro svaka šesta osoba.

U izvještaju se također navodi da je rasprostranjenost davanja mita znatno veća u Federaciji BiH (25,3 posto) u odnosu na Republiku Srpsku (10,5 posto).

Direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH Sead Lisak kazao je da se korupcija mora gledati kao skup više krivičnih djela, od primanja, davanja, pa do zloupotrbe položaja. On je istakao da su poražavajući rezultati sudskih presuda koje su vezane za ovu vrstu krivičnih djela, dodavši da su bh. zakoni jasni, ali da je problem u ljudima i u nesprovođenju zakona.

Novem možeš li (znaš li kako) nekako ta tvoja videa namjestiti na max volume prije uploada na Youtube. Pojačam na laptopu do kraja i jedva čujem.

Vlada će uputiti zakon o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala, o oduzimanju nelegalno stečene imovine, o prekršajima, te izmjene i dopune Krivičnog zakona.

SDP-u koji je incijator zakona ranije se zamjeralo da oni ne predstavljaju istinsku podlogu za borbu protiv korupcije. Također, Europska komisija, Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće te neke druge nevladine organizacije su imale zamjerke na set zakona. Međutim, kako su kazali iz Vlade i SDP-a, ovog puta su zakoni dorađeni, a njima je, navode, zadovoljna i Europska komisija.

Set nazvan antikorupcijski zakoni jednoglasno je podržan danas na sjednici Vlade, te su ga ministri pohvalili, no hoće li dobiti podršku u Parlamentu ovog puta ostaje za vidjeti. Podsjetimo, prošli put protiv Vladinog prijedloga zakona su bili SBB BiH, HDZ BiH i HDZ 1990, pa i SDA čiji su ministri podržali zakone ranije u Vladi.