Fascinantno mi je koliko puta će Hrvati reći da su mali narod, mala država, mi svršavamo kad to govorimo doslovce.

Zašto se to kod Srba rijetko čuje? Zašto još nisu svjesni da su i oni mali narod?

Mi Srbi jesmo veliki narod , ali niste ni vi Hrvati uopšte tako mali.

Pa i nismo, ali ćeš od većine Hrvata čuti da jesmo. To je valjda neki fetiš (?).

mali u smislu brojnosti i politickog utjecaja, vecinanaroda ovog svijeta su mali. inace po visini i tezini spadamo u velike narode, mozda smo i najveci.

Shvaćam da to jesmo, ali toliko spominjati je nenormalno, što bi onda Slovenci ili Estonci trebali biti? Amebe?

Treba živjeti u stvarnosti, samo tako se stvara osnova za poboljšanje. Možeš ti misliti ovo ili ono kada je stvarnost takva kakva je. A ako netko želi stvoriti jak i utjecajan hrvatski narod ne treba mu niti velika država niti puno stanovnika, ima jedan provjereni i pouzdani način...

Organizovati se dobro vojno i izgraditi dobru vosku i voditi uspjesne osvajacke ratove protiv svih slabijih susjeda (ako ih ima).

Meni i to zvuči kao da je s Jupitera. Ja jedino kažem jako lijepo.

Najveći narod su neki afrikanci, a drugi su Crnogorci. ;)


Hrvati nisu mali već relativno malobrojan narod. Hrvati su relativno veliki narod.

Što bismo mi da ne mislimo tako, čime bi se drugo tješili?

Nisam rekao d asu navedeni na crti Snježane Kordić- javno- nego da sumnajm u njihove karaktere. Također, Mićanović, badurina i ostali su puleni Pranjkovića koji zadrto
brani stari novosadski pravopis (sprečavanje, pogreška, strelica, zadaci, podaci, ..), dok je ta mala, no sustavna izmjena u pravopisu što su ju predložili Babić i ostali (sprječavanje, podatci, zadatci,..) oveći odmak od jugoslavizma u pravopisanju, a i nije neka teža stvar za učenje, te, posebno, ima osnovu u hrv. pravopisanju od 14. stoljeća.

Matasović je taj tip "ne bi se štel zameriti", i od njega se može svašta vidjeti i čuti. osobno, držim da njegova neka djela nisu najbolja za hrvatski jezik. Nama je potrebna kvalitetna poredbenopovijesna gramatika.

A što on piše ?

U ovim je dvjema knjigama pisao o tim temama:





1. piše samo o razvitku štokavskoga narječja

2. nema praktički nikakvih primjera iz pisane baštine, zapravo vrlo malo

I pljucnuo je na Belićevu "Istoriju srpskohrvatskog jezika", 1.-2., iz 1950-ih i 60-ih kao beznadno zastarjele.

OK, Belić je bio i velikosrbin, i unitarist, i muljator...no bio je i ozbiljan marljivi stručnjak i te je knjige nakrcao materijalom iz triju narječja gdje su izvori za "naš" jezik do 15. i 16. stoljeća bar 80% hrvatski.

Dakle, "zastarjeli" (ne zbog serbokroatizma, nego nekih tobože velikih suvremenih spoznaja) daje i prijegled triju narječja i obilje materijla (Vinodolski zakonik, Marulić, Ranjinin zbornik,..- dok toga svega kod Matasovića- nema.

A čovjek bi napisao bolju knjigu jednostavno da je Belića preveo na hrvatski, uzeo samo dio koji se odnosi na hrvatski i dodao nešto inovacija.

O drugim njekim stvarima....
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/h ... jezik.html

Nastavak jezične sapunice

Vidjevši da tema diže nakladu, sapunica je nastavljena. Nakon militantnoga napada, lopta je nešto spuštena na zemlju u razgovoru s Rankom Matasovićem koji se inače bavi keltskim. Čovjek se razumije i u hrvatski, pa je posve lijepo objasnio urednicima i autoru članka da stvari stoje drukčije nego što oni misle, ali me je dignuo u zrak izjavom da je naziv jezika prije svega pitanje političke korektnosti ili "ako hoćete, pristojnosti. U Hrvatskoj je pristojno govoriti o hrvatskom jeziku."

Uvođenje instituta pristojnosti u razgovor o nazivu jezika, doista je nešto novo u jezikoslovnoj znanosti. Hrvatski jezik ne zove se tako iz pristojnosti, nego zato što njime govori hrvatski narod i naravno svi govornici hrvatskoga jezika, ma gdje bili. Podsjeća me to na nedavno odbijanje Gradske skupštine grada Zagreba da promijeni naziv zagrebačkoga trga nazvanog po zločincu, kada je vijećnik Maković rekao da "ne bi bilo pristojno mijenjati naziv Trga maršala Tita".Eto, pucamo od pristojnosti. Nemoj nekomu reći da je ubojica, jer to nije pristojno niti politički korektno.

Što se tiče S. K, slažemo se.
Žena je u svojim gledištima usamljenija od siročića na kiši, manijakalnog siročića, dodala bih.
U vezi ovoga što kažeš o Pranjkoviću ne znam, ali znam da on baš u zadnjih nekoliko godina posvetio jezičnoj analizi hrvatskih pisaca u BiH.

http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-d ... ber=229718
http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-d ... mber=25106
http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-d ... umber=5134

Nešto što je, u krajnjoj liniji, samo uvjetno njegov posao, već bi trebao biti obveza ljudi s Katedre za stariju hrv. književnost, ali eto.

Hroboatos, gotovo sigurno nisam objektivna kad je riječ o ovoj dvojici jer ih, kao njihova bivša studentica, cijenim i smatram iznimno dobrim profesorima.
Inzistiranje na nekim starim pravopisnim rješenjima, što da kažem, taj pravopis se ustalio i teško ga je mijenjati.
Mislim, ako govorimo samo o hrv. pravopisnoj tradiciji, onda je tu, po mome mišljenju, jedina prava tradicija ona korijenskoga pravopisa.
Ali, naravno, da to ne bi imalo smisla.

Pravopis je jako politizirano, no u biti marginalno jezično pitanje.
To shvatiš tek kad ti postane struka.
Kad smo već kod nje, naime struke, puno je veći problem što S. K. ima potporu ni više ni manje negio Goethe instituta, što znači da bi se mogao povećati pritisak na katedre i lektorate hrvatskog u inozemstvu da prihvate takve gluparije
Nadalje, srednjoškolci nam izlaze iz škole kronično nepismeni, a sve su opterećeniji (na maturi su prve godine imali osam lektirnih naslova kao moguću temu za eseje, ove će imati 50, kako kvalitetno pripremiti 50 naslova valjda neki genijalac zna).

Više me ljuti promjena imena Ministarstva zdravstva, u zdravlja, nego nastavak trauma po pravopisu.
Jer je izraz mentaliteta od mene počinje svijet.

Po meni, potrebniji nam je posve pouzdan rječnik hrvatskoga jezika, također treba vratiti dignitet i prestati sa zanemarivanjem narječja, posebno čakavice, koja je pred izumiranjem, trebamo hrvatsko-hrvatski rječnik frazema, rječnik kolokacija u hrvatskom...

Treba, na kraju krajeva, ljude pitati što oni žele s jezikom.
Žele li povratak tradiciji i samosvojan razvoj hrvatskog u budućnosti ili pak ne žele traumu radikalnog prekida s onim jezikom na koji su navikli u Jugi.
Meni je ovoga pomalo dosta, panike i s jedne s druge strane, no ipak ima pomaka jer znam da se struka unatoč nekim ljudima nikad neće vratiti na pitanja koja su riješena još 60 i 70-ih g.

Zaključno, struka je, čini mi se, mnogo jedinstvenija nego politika, notorna javnost ili ljudi.
A njih bi stvarno u nekoj javnoj raspravi trebalo pitati što žele i to najmanje o pravopisu, a više o jeziku općenito.

Ponovit ću da su u jezičnoj politici petljanci. Mogu biti dobri ljudi koliko
hoćeš, no karakter je nješto drugo.

Matasović štanca knjige u kojima nema hrvatskoga jezika u primjerima.
Ta je njegova povijesna gramatika i u stručnim krugovima loše prošla.

Pranjković igra igru na dva kolosjeka- učinio je dobre stvari oko istraživanja jezične baštine Hrvata u BH, a s druge je strane Goldsteinov pulen u produljivanju novosadizma.



O čem ti pričaš ? Pravopis uopće NIJE stabilan, kad novine i
izdavačke kuće SUSTAVNO sprječavaju tiskanje BFMovim pravopisom.
Po kojoj to logici ispada teško mijenjati pisanje počeci u pošetci kad
se nauči u cigli čas, ili sprječavanje (što je i dio ureda vlade RH).

Tzv. korienski je pravopis zagrebačke škole koji je samo jedan od ostvarenih.
Puna tradicija našega pravopisanja je drugačija, i o tom možeš vidjeti
ovdje:
http://www.scribd.com/doc/78114791/Prij ... -Pravopisa



Da je marginalan, ne bi se oko njega lomila koplja 150 godina.



Nijemci bi htjeli nametnuti u BH 1 jezik. No to ne će ići, jer
Hrvati i Srbi to ne daju.
Ostalo o čem pišeš je zgodno, no to nije tema ...

Mi ne možemo napraviti pozdan rječnik ako ne znamo hoće
li se pisati strjelica ili strelica, substandard ili supstandard,
i hoće li u nj ući riječi kao raskružje ili uspornik, a protiv kojih Pranjković
i comp. stalno gunđaju.



Pitalo ih se, i u anketama se oko 65% izjasnilo za BFM pravopis.



Struka- Vijeće za normu jejedinstveno da pišemo:
sudci
sprječavanje
grješnik
početci
podatci
izvadci
...

Pranjković i ostali su instrumenti specijalnoga rata koji želi
da hrvatski ostane i dalje što bliže srbskom, pa makar po laži i represije.

Evo, tvoj je stav primjer uspjeha pranja mozga. Žao mi je što je
ovo možda uvrjedljivo, no što mogu, kad se tvoji napisi poklapaju
s onima Dežulovića, Jergovića i ostale tevabije.

Takve stavove srećem jedino kod Srba, jugounitarista i ljudi kojima je
hrvatski taman toliko zanimljiv kao anatomu lešina- ili razudbenitelju razudbenik.

Nevjerojatno kako godinama govorim isto, i to izgleda
zidovima:
http://forum.b92.net/topic/43766-jezik/

E ne možeš u isto vrijeme imati Banja Luku, Novi Sad i Prištinu

To mi je otprilike poznato, iako nisam baš imao vremena pomnije analizirati taj dio njegova znanstvenog diskursa, no vjerujem da su mu analize i raščlambe relativno kvalitetne i argumentirane po tom pitanju.

Međutim, ovdje je riječ o jezičnom pitanju novijega datuma, tj. potrebe da se bošnjački jezik u hrvatskom jeziku označi upravo tim jedinim ispravnim nazivom, a ne jezično hegemonističkim i neprirodnim nazivom bosanski jezik, za jezični sustav kojim se služe pripadnici bošnjačkoga naroda. Mogu pretpostaviti kako je upravo prilikom tih navedenih studija prof. Pranjković vjerojatno došao u doticaj s nekim od utjecajnijih bosanskih franjevaca, a poznato je kakvi su društvenopolitički stavovi mnogih od njih (Markešić, Oršolić, Šarčević, Jeleč, Bojić...), pa su moguće i na njega utjecali svojim diskursom i ideološki ostrašćenim tumačenjima.

Dakle, između redaka njegova odgovora učinilo mi se kao da gaji nekakve iluzije o potrebi hrvatsko-bošnjačke (muslimanske) kulturne, a i političke suradnje, kao nuždi i prirodnom procesu. U tome sam vidio njegovu površnost u pogledu praćenja današnjih unutarnjih kulturnih i političkih pitanja BIH, što je po meni preduvjet formiranja takvoga politički konstruiranog stava oko spomenutoga jezičnog pitanja. Dozvoljavam i da griješim, ali takav sam dojam stekao.

Da dokončam svoje pianoije o temi koja se pretvorila u jezičnu, iako to nije bika nakana:

* naš jezik se bogatio i razvijao dok "narod" nije umao prevelik utjecaj. Narod je trom, tup. Dok je većina Hrvata bila nepismena, postojao je manevarski prostor za Šenou, Šuleka, Mažuranića, pa i Kurelca i Dežmana i Rožića i Maretića da njekog vraga naprave- neki i štete. Odkad je "demoktracija" i "pismenost", većina naroda se da povesti za trikovima žute štampe. Točno je da je većina, dvije trećine, za BFM pravopis, no isto tako ostaje ta troma tupost kojom je lako manipulirati (v. slučajeve Mesić, Josipović, Hercegovci,..)

* budući da ne živimo na marsu, red je da poštujemo demokratska pravila ponašanja. A to znači, kod nas- Vijeće za normu. A ne politikanti. Evo kronologije naše političko-jezične ljigavosti:
http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/ost ... atien.html

* i dosta o tom, kad ljudima koji su naši moraš tumačiti da su 1 plus 1 jednako 2.

No matter how paranoid you are, you can never be paranoid enough. ;)

U BiH je 1991. bilo 3,67% osoba starijih od 15 godina sa završenim fakultetom.

Izvor: http://www.fzs.ba/Dem/Popis/ObrazovanjeStanB.htm

Općine u BiH 1981. po udjelu nepismenog stanovništva i većinskom narodu

Kalinovik - 28,0% - S
Trnovo - 26,6% - M
Skender Vakuf - 25,9% - S
Šekovići - 25,0% - S
Bosanski Petrovac - 24,1% - S
Bratunac - 23,8% - M
Šipovo - 23,0% - S
Neum - 22,8% - H
Kotor Varoš - 22,7% - S
Srebrenica - 22,7% - M
Kupres - 22,3% - S
Glamoč - 22,2% - S
Nevesinje - 22,2% - S
Bosansko Grahovo - 22,1% - S
Mrkonjić Grad - 21,9% - S
Vlasenica - 21,6% - M
Gornji Vakuf - 21,0% - M
Ključ - 21,0% - S
Čajniče - 20,9% - S
Rogatica - 20,8% - M
Sokolac - 20,5% - S
Srebrenik - 20,3% - M
Kalesija - 20,2% - M

Najbolji dokaz svih dobrobiti Kraljevine Jugoslavije
Na koliko se smanjio broj do 1991., ako imaš taj podatak?

Možda bi bilo uputno da pogledaš početno stanje...

Nije da je nemoguće izvesti logički zaključak...
Zbog gradnje škola i duljeg obrazovanja je nepismenost među novim generacijama gotovo nestala, dakle ovo je ostatak KJ...
Zatražio sam podatke iz '91. kako bi dokazao svoju hipotezu...

Nemam postotke po općinama za 1991., zato sam i stavio podatke iz 1981.g.

No, za BiH je poznato da je kretanje udjela nepismenih u stanovništvu iznad 10 godina bilo:
1981. 14,5%
1991. 9,9%

Ivo Lučić u onom videu na temi s njegovim imenom spomenu da je pri ulasku Austrije u BiH 97 % stanovništva bilo nepismeno. Znači za cca 100 godina sa 97 na 14,5 %. Bilo bi zanimljivo usporedit isto za druge države.

Jack je stavio podatke s popisa 1910., po vjerskim zajednicama, spolu i dobi.
http://www.scribd.com/doc/80603715/POPIS1910-Pismenost-Muskog-i-Zenskog-StanovnistvaKN

Katolici su najpismeniji, ali ne znamo kolika je težina doseljenih katolika iz A-U i do koje mjere je to poboljšalo rezultate autohtonih katolika.

Postotak nepismenih za skupine stare preko 30 godina
katolici ====> 80,05%
muslimani ==> 95,41%
pravoslavni => 92,23%