Apologeti NDH stvarno nisu normalni. Ja ih razumijem jer znam o čemu se radi. Brane se djedovi koji su bili u snagama NDH. I moji su bili, pa su im i potomci (moj otac, stričevi i ujaci) bili proustaški orijentirani. Zato niko nije bio u partiji, neki su bili politički zatvorenici i uvijek je u njima postojala ta neka nacionalna ogorčenost zbog političke situacije Hrvata.
Međutim, sve je to otišlo u vjetar 90-ih. Stvorena je Hrvatska, pobijedili smo Srbe u ratu, svijet se mijenja sve brže i brže - koga više briga za ustaše? Jedino što još primjećujem je netrpeljivost prema partizanima i NOB-u, ali to je više posljedica netrpeljivosti prema SFRJ, nego neke ogorčenosti zbog ishoda WW2.

Što se tiče nekih pripadnika šire obitelji koji su poginuli u WW2 ili ubijeni nakon WW2, za njihovu sudbinu krivim proklete strane plaćenike koje je financirao i obučio prekojadranski predator na naš narodni teritorij, instalirao ih zajedno s Hitlerom na čelo NDH bez ikakva legitimiteta, koji su onda vezali sudbinu Hrvata uz nacističku Njemačku, a od te države napravili fašističku totalitarnu diktaturu s kultom ličnosti jednog ološa kakav je Ante Pavelić. Ta država je iskoristila narod koji je samo htio hrvatsku državu, a velik dio nepismenih i siromašnih ljudi je u vojsci vidio spas. O velikim svjetskim ideologijama i visokoj politici nisu imali pojma. A ta bijedna država ih je slala u smrt u Rusiju za račun svojih gospodara. Sramotna država. Treba bit politički neuračunljiv da bi vidio u toj državi nešto čime se treba hvalit i na što se treba pozivat.

Još jedna stvar koja je nerazumna je ogromna mržnja prema partizanima. Nemam nikakve obiteljske veze s tom vojskom, a pošto sam lišen emocionalne veze za ustaše i NDH te infantilne ogorčenosti na cijeli svijet zbog klete sudbine Hrvata, na tu vojsku gledam objektivno i često oportunistički. Oportunistički se odnosi na to kako pobjedu te vojske što lakše uključiti u hrvatski nacionalni narativ, što apologeti ustaša uporno odbacuju. Koliko je to spojivo s pričom o nacionalnom jedinstvu, prosudite sami. Potomci partizana bi očito mogli biti ravnopravan dio tako zamišljene nacije samo ako se odreknu pobjede svojih predaka u najvećem ratu u povijesti, a priklone se narativnu apologeta poražene fašističke marionetske države.

U partizanima je bilo dosta Hrvata koji su im prišli iz raznih razloga, neki su bili komunisti, nekima se svidjela priča o pravednosti socijalizma, borbi za radnička prava i nacionalnu ravnopravnost, neki su prišli radi borbe protiv NDH koja je bila surova i prema političkim neistomišljenicima Hrvatima, a većina je pristupila radi borbe protiv talijanskog okupatora u primorskim krajevima, pogotovo onima koji su prodani Italiji od strane ustaša. I sad bi mi trebali osuđivati njihovu borbu npr. na Sutjesci? Što je to neprihvatljivo i nerazumljivo u njihovoj borbi da tražimo od njih da je se odreknu? Bi li bilo bolje da je Dalmacija pripala Italiji nego SFRJ?

Da ne pričam o Istri. Ti naši sunarodnjaci slave partizane jer su zahvaljujući njihovoj pobjedi sada dio Hrvatske. I neko bi im to zabranio? Ili ih uvjerio da nije to do partizana, nego istarskih svećenika. Ok, bi li ti svećenici bili u prilici napraviti što su napravili da nisu partizani ušli u Istru? Naravno da ne bi.

Da ne duljim previše, narativ prema WW2 treba unormaliti radi zdravlja našeg društva, ali i radi neutralizacije nastojanja neprijatelja da nas vežu samo za NDH. To se ne odnosi na narativ prema SFRJ, jer se radi o komunističkoj diktaturi i tu lijeva Hrvatska radi štetu koju nam radi desna kad je WW2 u pitanju. Previše nostalgičarski gledaju na tu spodobu od države i tu nema mjesta za kompromis.

Da je napravio isto što i s kunom, našlo bi se nešto drugo. Udaralo bi se po prvom bijelom polju ili nešto treće. Još više bi se angažiralo Skeju i slične, njih svakako služba kontrolira.
Lijek protiv toga nije veličanje NDH i ustaša, to im je hrana.

Apologeti NDH stvarno nisu normalni. Ja ih razumijem jer znam o čemu se radi. Brane se djedovi koji su bili u snagama NDH. I moji su bili, pa su im i potomci (moj otac, stričevi i ujaci) bili proustaški orijentirani. Zato niko nije bio u partiji, neki su bili politički zatvorenici i uvijek je u njima postojala ta neka nacionalna ogorčenost zbog političke situacije Hrvata.
Međutim, sve je to otišlo u vjetar 90-ih. Stvorena je Hrvatska, pobijedili smo Srbe u ratu, svijet se mijenja sve brže i brže - koga više briga za ustaše? Jedino što još primjećujem je netrpeljivost prema partizanima i NOB-u, ali to je više posljedica netrpeljivosti prema SFRJ, nego neke ogorčenosti zbog ishoda WW2.

Što se tiče nekih pripadnika šire obitelji koji su poginuli u WW2 ili ubijeni nakon WW2, za njihovu sudbinu krivim proklete strane plaćenike koje je financirao i obučio prekojadranski predator na naš narodni teritorij, instalirao ih zajedno s Hitlerom na čelo NDH bez ikakva legitimiteta, koji su onda vezali sudbinu Hrvata uz nacističku Njemačku, a od te države napravili fašističku totalitarnu diktaturu s kultom ličnosti jednog ološa kakav je Ante Pavelić. Ta država je iskoristila narod koji je samo htio hrvatsku državu, a velik dio nepismenih i siromašnih ljudi je u vojsci vidio spas. O velikim svjetskim ideologijama i visokoj politici nisu imali pojma. A ta bijedna država ih je slala u smrt u Rusiju za račun svojih gospodara. Sramotna država. Treba bit politički neuračunljiv da bi vidio u toj državi nešto čime se treba hvalit i na što se treba pozivat.

Još jedna stvar koja je nerazumna je ogromna mržnja prema partizanima. Nemam nikakve obiteljske veze s tom vojskom, a pošto sam lišen emocionalne veze za ustaše i NDH te infantilne ogorčenosti na cijeli svijet zbog klete sudbine Hrvata, na tu vojsku gledam objektivno i često oportunistički. Oportunistički se odnosi na to kako pobjedu te vojske što lakše uključiti u hrvatski nacionalni narativ, što apologeti ustaša uporno odbacuju. Koliko je to spojivo s pričom o nacionalnom jedinstvu, prosudite sami. Potomci partizana bi očito mogli biti ravnopravan dio tako zamišljene nacije samo ako se odreknu pobjede svojih predaka u najvećem ratu u povijesti, a priklone se narativnu apologeta poražene fašističke marionetske države.

U partizanima je bilo dosta Hrvata koji su im prišli iz raznih razloga, neki su bili komunisti, nekima se svidjela priča o pravednosti socijalizma, borbi za radnička prava i nacionalnu ravnopravnost, neki su prišli radi borbe protiv NDH koja je bila surova i prema političkim neistomišljenicima Hrvatima, a većina je pristupila radi borbe protiv talijanskog okupatora u primorskim krajevima, pogotovo onima koji su prodani Italiji od strane ustaša. I sad bi mi trebali osuđivati njihovu borbu npr. na Sutjesci? Što je to neprihvatljivo i nerazumljivo u njihovoj borbi da tražimo od njih da je se odreknu? Bi li bilo bolje da je Dalmacija pripala Italiji nego SFRJ?

Da ne pričam o Istri. Ti naši sunarodnjaci slave partizane jer su zahvaljujući njihovoj pobjedi sada dio Hrvatske. I neko bi im to zabranio? Ili ih uvjerio da nije to do partizana, nego istarskih svećenika. Ok, bi li ti svećenici bili u prilici napraviti što su napravili da nisu partizani ušli u Istru? Naravno da ne bi.

Da ne duljim previše, narativ prema WW2 treba unormaliti radi zdravlja našeg društva, ali i radi neutralizacije nastojanja neprijatelja da nas vežu samo za NDH. To se ne odnosi na narativ prema SFRJ, jer se radi o komunističkoj diktaturi i tu lijeva Hrvatska radi štetu koju nam radi desna kad je WW2 u pitanju. Previše nostalgičarski gledaju na tu spodobu od države i tu nema mjesta za kompromis.

Apologeti NDH stvarno nisu normalni. Ja ih razumijem jer znam o čemu se radi. Brane se djedovi koji su bili u snagama NDH. I moji su bili, pa su im i potomci (moj otac, stričevi i ujaci) bili proustaški orijentirani. Zato niko nije bio u partiji, neki su bili politički zatvorenici i uvijek je u njima postojala ta neka nacionalna ogorčenost zbog političke situacije Hrvata.
Međutim, sve je to otišlo u vjetar 90-ih. Stvorena je Hrvatska, pobijedili smo Srbe u ratu, svijet se mijenja sve brže i brže - koga više briga za ustaše? Jedino što još primjećujem je netrpeljivost prema partizanima i NOB-u, ali to je više posljedica netrpeljivosti prema SFRJ, nego neke ogorčenosti zbog ishoda WW2.

Što se tiče nekih pripadnika šire obitelji koji su poginuli u WW2 ili ubijeni nakon WW2, za njihovu sudbinu krivim proklete strane plaćenike koje je financirao i obučio prekojadranski predator na naš narodni teritorij, instalirao ih zajedno s Hitlerom na čelo NDH bez ikakva legitimiteta, koji su onda vezali sudbinu Hrvata uz nacističku Njemačku, a od te države napravili fašističku totalitarnu diktaturu s kultom ličnosti jednog ološa kakav je Ante Pavelić. Ta država je iskoristila narod koji je samo htio hrvatsku državu, a velik dio nepismenih i siromašnih ljudi je u vojsci vidio spas. O velikim svjetskim ideologijama i visokoj politici nisu imali pojma. A ta bijedna država ih je slala u smrt u Rusiju za račun svojih gospodara. Sramotna država. Treba bit politički neuračunljiv da bi vidio u toj državi nešto čime se treba hvalit i na što se treba pozivat.

Još jedna stvar koja je nerazumna je ogromna mržnja prema partizanima. Nemam nikakve obiteljske veze s tom vojskom, a pošto sam lišen emocionalne veze za ustaše i NDH te infantilne ogorčenosti na cijeli svijet zbog klete sudbine Hrvata, na tu vojsku gledam objektivno i često oportunistički. Oportunistički se odnosi na to kako pobjedu te vojske što lakše uključiti u hrvatski nacionalni narativ, što apologeti ustaša uporno odbacuju. Koliko je to spojivo s pričom o nacionalnom jedinstvu, prosudite sami. Potomci partizana bi očito mogli biti ravnopravan dio tako zamišljene nacije samo ako se odreknu pobjede svojih predaka u najvećem ratu u povijesti, a priklone se narativnu apologeta poražene fašističke marionetske države.

U partizanima je bilo dosta Hrvata koji su im prišli iz raznih razloga, neki su bili komunisti, nekima se svidjela priča o pravednosti socijalizma, borbi za radnička prava i nacionalnu ravnopravnost, neki su prišli radi borbe protiv NDH koja je bila surova i prema političkim neistomišljenicima Hrvatima, a većina je pristupila radi borbe protiv talijanskog okupatora u primorskim krajevima, pogotovo onima koji su prodani Italiji od strane ustaša. I sad bi mi trebali osuđivati njihovu borbu npr. na Sutjesci? Što je to neprihvatljivo i nerazumljivo u njihovoj borbi da tražimo od njih da je se odreknu? Bi li bilo bolje da je Dalmacija pripala Italiji nego SFRJ?

Da ne pričam o Istri. Ti naši sunarodnjaci slave partizane jer su zahvaljujući njihovoj pobjedi sada dio Hrvatske. I neko bi im to zabranio? Ili ih uvjerio da nije to do partizana, nego istarskih svećenika. Ok, bi li ti svećenici bili u prilici napraviti što su napravili da nisu partizani ušli u Istru? Naravno da ne bi.

Da ne duljim previše, narativ prema WW2 treba unormaliti radi zdravlja našeg društva, ali i radi neutralizacije nastojanja neprijatelja da nas vežu samo za NDH. To se ne odnosi na narativ prema SFRJ, jer se radi o komunističkoj diktaturi i tu lijeva Hrvatska radi štetu koju nam radi desna kad je WW2 u pitanju. Previše nostalgičarski gledaju na tu spodobu od države i tu nema mjesta za kompromis.

Oko Pavelićeve prodaje Dalmacije, kolijevke hrvatstva... Naravno moguće je to gledati i kao pokušaj Pavelića da sačuva bar nešto od istočne obale Jadrana pred moćnom fašističkom Italijom.. a naravno trebalo bi odmah obrazložiti i komunističku predaju Boke, Zemuna i Banovine... Ili je to drugačije ...?

Oko dalmatinskih partizana.... Zapravo najveći broj njih je otišao u brda bježeći ispred mobilizacije kraljevine Italije ili bježeći ispred zakona zbog kradje npr.... Njihove matere su im nosile gotovo svakodnevno ručak na Mosor i Kozjak.... A onda su to iskoristili komunisti, uvalili im puške i poslali duboko u Bosnu... Triba ratzmit situaciju, naravno da nisu bili blesavi ići gubit glavu u Libiju...a komunisti su to iskoristili za sebe.... Isto kao što su iskoristili Srbe na Kozari za svoje ciljeve, a jebalo im se šta će biti s civilima....

A jeste li znate da je Pavelić proglasio pripajanje Dalmacije i Istre Hrvatskoj prije ZAVNOH-a...? ..nekih 4-5 dana.. to se jednostavno ignorirata.. ili se umanjuje jer su ionako bili poraženi u 2 sv ratu...

A jeste li znali da komunisti nisu uopće imali svoje organizacije u Istri jer je tamo djelovala KP Italije.. hoću reći nikad oni nisu razmišljali o pripajanju Istre Hrvatskoj, nego ih je sve to nekako iznenadilo i zateklo ...

Nadam se da jednako energično napadaš i Mačeka i HSS zbog sporazuma s Cvetkovićem, s obzirom da je predao Boku i Zemun. A i Baranju. Kažem ti ovo jer je čest slučaj da zagovornici granica Banovine Hrvatske pljuju komuniste zbog predaje Boke i Srijema, a ne zamjeraju to isto HSS-u. Pošto su Hrvati velika manjina na oba teritorija, ja ne zamjeram ni jednima ni drugima.
Ali Mačeku i HSS priznajem granice u BiH, a komunistima Baranju i Istru. Opet je čest slučaj da neki priznaju ovo prvo, a ovo drugo omalovažavaju, kao ti u svom sljedećem postu malo ispod ovog citiranog.

Drugi dio posta ne bi komentirao, vjerojatno je bilo takvih slučajeva, ali je nedokazivo da je to većina partizana u Dalmaciji, više izgleda da si ti to tako proglasio jer ti odgovara i želiš omalovažit partizane iz negog razloga.

Ljudi stvarno nisu normalni. Ja ne krivim nikoga tko je 1941 otišao u ustaše, ljudi tad nisu mnogo ni znali što se zapravo događa, htjeli slobodnu Hrvatsku.
No danas to veličat je bolesno! NDH nit je bila nezavisna nit država nit hrvatska.
...

Sve je to divno i krasno, ali većini ljudi je već dosta tih preseravanja s jedne i druge strane i puna im je kapa 2. svjetskog rata koji traje već 80 godina.

Apologeti Yuge ....!
Skrivaju se iza antihitlerovske koalicije...
Moje iskustvo je da svi koji brane Tita dolaze iz komunističkih familija... Čak se ne boje biti glasni ni oni koji još uvijek žive u otetim židovskim stanovima, ili naknadno čujem da su im didovi izravno sudjelovali u guranju svojih sugrađana u jame...strašno!!

Pavelić proglasio? Može on proglasiti što hoće, činjenica je da nema snage uspostavit vlast i ništa ne smije bez Nijemaca. A šta bi proglasio da nije kapitulirala Italija? Da je Italija opstala, onda ćorak - nema proglašavanja pripajanja Dalmacije? Neka bude talijanska...

A ovo drugo nije istina jer npr. Josip Smodlaka piše da je Tito na Visu 1944. govorio da će se ići u oslobađanje Istre, Gorice i slovenskog primorja. Nemam pojma di se ti informiraš, ali čini mi se samo na jednoj strani koja ti paše.
Sve i da ih je to 'zateklo', odigrali su kako treba. Ušli u Istru i još dalje u Italiju, u pregovorima zadržali sve naše i slovenske teritorije, te ih pravedno podijelili prema sastavu stanovništva.

A jeste li znate da je Pavelić proglasio pripajanje Dalmacije i Istre Hrvatskoj prije ZAVNOH-a...? ..nekih 4-5 dana.. to se jednostavno ignorirata.. ili se umanjuje jer su ionako bili poraženi u 2 sv ratu...

U crtnju unutarnjih granica komunistima se može zamjeriti jedino Neum, što je Hrvatska prekinuta.
Za bilo što u Srijemu ne, jer se išlo po etničkim granicama, a i dobili bismo neprobavljivu hrpu Srba.

Boka je osjetljivo pitanje jer su Hrvati bili raspršena manjina i nije bilo lako odrezati hrvatski dio, a da bude relativno zadovoljavajuće kao u Srijemu, a i stvarao se crnogorski identitet pa se nije htjelo dijeliti.

Zato su npr. Albanci dobili autonomiju u okviru Srbije, ali ne i Makedonije, gdje su činili veći postotak stanovništva nego u Srbiji.

Granica sa Srbijom nam je bolje povučena 1945. nego što je bila u Banovini Hrvatskoj. Baranja je veća od onog dijela Srijema koji je bio u Banovini, a sad je u Srbiji.
U BiH smo prošli kako smo prošli jer su odlučili da BiH bude posebna republika. Da su je odlučili dijeliti, ne znam bi li nas zakinuli. Mada je bilo realnije da bude autonomija u okviru Srbije, nego da je dijele. Neum su nam mogli (trebali) dati, ali premalo je to za biti ljut na komuniste zbog granica

Gradići Boke jesu naše naslijeđe, ali je kompletna okolica pravoslavna i u procesu urbanizacije koji je neminovno slijedio ne postoji nikakva šansa da pravoslavci ne postanu većina. Ne zamjeram ništa ni Mačeku ni komunistima. Kao neku vrstu kompenzacije možemo gledati zapadnu istarsku obalu (Rovinj, Pazin, Umag) gdje je situacija bila obratna, talijanska većina u gradovima, a hrvatska u okolici.

Ovo za Makedoniju mi je baš nedavno palo na pamet. Komunisti su baš s.ebali Srbe za Kosovo, dali Albancima autonomiju u ime pitaj Boga čega (valjda da privuku Albaniju u savez), ali samo na prostoru Srbije. Ispravno su Srbi ljuti na komuniste po tom pitanju.

Zato jer je u stvarnosti tada bilo još gore nego pod Talijanima lokalnom stanovništvu. Upalo je na taj prostor 80,000 Nijemaca koji su bili sposobniji i brutalniji.

https://croativ.net/sajini-i-bokordic-s ... tri-27478/