Pa da otvorimo i tu temu.
Ne da mi se sada razglabati, pa- pišite, priključit ću se kasnije.
Zašto ? U kojoj mjeri ? Kada kako ?
Prošlost, sadašnjost i budućnost ? Sličnosti i razlike ?
...

Cijela ta "privlačnost" se svodi na starčevićansko-pravaške iluzije o "hrvatskom cvijeću", zatim razdoblje NDH i šačicu muslimanskih intelektualaca koji su se smatrali Hrvatima.

To ne mijenja 400 godina ratova s Turcima i njihovim kolaboratorima - balkanskim muslimanima.

To "hrvatsko cvijeće", koje je stoljećima ratovalo za interese Turske, je jedan od glavnih razloga što danas hrvatska država ima oblik banane i što je polovica hrvatskog naroda ostala izvan granica hrvatske države.

Ja mislim da privlačnost ne postoji. Zapravo se cijelo vrijeme radi o strahu od trećeg tj. Srba.

Hrvati i Bošnjaci su se osjećali slabi pred Srbima i zato je nastala ta privlačnost. U međuvremenu su se promijenile okolnosti:

- Nestala je Jugoslavija
- Nema više Krajine, ima neovisna Hrvatska sa hrvatskom vojskom, članica NATO-a,
- Bošnjaci u BiH nastoje glumiti Srbe iz Jugoslavije, čime direktno kreiraju "privlačnost" između Srba i Hrvata u BiH. Uloge su samo zamijenjene jer će sad Srbi i Hrvati zajedno nastojati biti ravnoteža Bošnjacima.

Mislim da za bošnjačko-hrvatsku privlačnost u budućnosti nema mjesta, jer Bošnjaci Hrvatima ne trebaju kao prije. Ono što je ostalo od privlačnosti su tragovi po inerciji, poneki neupućeni pravaš, ali i to sve manje.

Za srpsko-hrvatsku privlačnost isto tako nema mjesta, jer su Hrvati i Srbi pojedinačno dovoljno jaki da se sami nose s Bošnjacima. S-H privlačnost je zapravo kreirao svijet stavljajući se (samo deklarativno, ne i stvarno) na stranu Bošnjaka. Bošnjački političari su jako loši, ali kad napokon shvate da svijet nije na njihovoj strani iako govori da jest i da ih ta USA i ta EU lijepim riječima dugoročno vodi u propast, onda će i sjesti i dogovoriti se sa ostala dva naroda.

Osobno se nadam korektnim odnosima i toleranciji H-S-B, jer bilo koja dva protiv trećeg neće riješiti probleme, ako jedna strana i pobijedi cijena će biti prevelika. Samo poštivanje prava svih znači dugoročnu stabilnost.

Mislim da je ključ svega Karlovački mir 1699. Iako taj sporazum nije predstavljao konačni kraj rata, ipak je doveo do razgraničenja Hrvatske i Osmanlija i relativnog mira na tim granicama. Tako je tokom tih 150 godina do dolaska Starčevića i njegove idelogije ipak značajno promijenjena kolektivna svijest u Hrvata i pomalo bilo zaboravljeno na okrutnost Osmanlija i bosanskih, slavonskih i ličkih "Muslimani". Zbog toga njegove ideje o integraciji bosanskih muslimana nisu naišle na otpor u Hrvata, nego plodno tlo u vidu nacionalnog romantizma. Naravno, ovo ipak ne vrijedi za Hrvate koji su ostali na teritoriju pod kontrolom Osmanlija.

Ono što je napisao NK praktički pokriva sve, no i ovo nije zanemarivo.
Naglašeno je to u Hadžijahićevoj knjizi,
http://www.hercegbosna.org/ostalo/hrvat ... imani.html

Moja devedesetogodisnja rodica u Livnu se sjeca kako joj je njen dido prico da su lokalni muslimani znali nase ljude jahat...onako ujasu ga..pa ko TAXI...do vrha brda.

U novija vremena pak urbani muslimani su znali imat sarma, te dobar humor. Sjetimo se Liste Nadrealista, Zabranjena Pusenja...Sjecate li se "Zenice Bluza;..'Karabaje'..izvadi novcanik a u njemu Titina slika'....bilo je smijanja. Dobri su kad su manjina.

Ono sto me je uvijek kod njih frapiralo je neshvatljiva zaoustalost obicna puka. Sjecam se prije rata, u vojsci, Amir Kovacevic, iz okolikce Banja Luke, jos uvijek mu se imena sjecam, oni ga pitaju za glavne gradove republika..on ne zna...'Ma koce ih bolan znat..kolko ih ima' ..i na kraju ga pitaju za glavni grad BIH...nije znao da je Sarajevo.... Mada je bio i nas jedan divan mali, Lovro, sa Vran planine, malo retardiran, ali dobar ko kruh..nije bio prije vojske nikad vidio vlak....

U svemu tome nemas jednog ipo Bosnjaka muslimana

Djura je bio 1/2 musliman, pa basist Pusenja Nemanja ( Kusturica)...ima ih. Dragi su mi momci iz Crvene Jabuke..ti ima muslimana..i sada...

Ja nebih izostavio ni cinjenicu da je u ono vrijeme u Bih zivjelo otprilike 40% Srba, 30% Muslimana i 25%Hrvata.
Srba je bilo dovoljno da Srbija sve to zajedno proguta bez da ju previse "zaboli stomak". Sa druge strane, Hrvatska aspiracija na cijelu Bih nebi imala nikakvog smisla u situaciji gdje je 75% stanovnistva protiv...sa druge strane, ako si pripojis onih 30% Muslimana, od kojih je dobra polovica ionako Hr. porijekla..e to vec ima smisla.

Kao što reče, Kvačica, pre svega se radi o političkom približavanju i udaljavanju.
Međutim, meni se čini da sa strane Hrvata ima malo i emocija. I u tome ima uticaja romantičnih razmišljanja o istorijskoj veličini hrvatskog naroda i države. Da bi se eventualno ta istorijska veličina obnovila (neki) Hrvati su spremni da i muslimane (dakle, Hrvate čiji s preci prešli na islam) smatraju delom svog naroda. I tu je razlika između srpskog i hratskog odnosa prema muslimanima. I jedni i drugi smatraju muslimane Muslimani delom svog naroda, ali Srbi nikako nisu spremni da oproste muslimanima islamizaciju, već zbog činjenice da su se ovi islamizirali, Srbi imaju jedan potcenjivački odnos prema muslimanima koji nekad ide i do prezira, a bogami u nezgodnim trenucima eskalira do mržnje. I uprkos opštem uverenju da su muslimani "islamizirani Srbi" nema osećaja da sa muslimanima čine jedno nacionalno biće.
Hrvati pokazuju spremnost da pređu preko činjenice da su muslimani - muslimani! Tome može biti razlog, osim gorespomenutog nacionalnog romantizma, i činjenica da su Hrvati manje izmešani sa muslimanima od Srba i da su manje živeli pod muslimanskom vlašću od Srba - tako da nisu učvrstili svoje negativne stavove o muslimanima kao što su to učinili Srbi. Koliko je život u izmešanosti sa muslimanima bitan za sticanje lošeg mišljenja o njima pokazuje i današnje vreme. Ako pogledamo primer Hrvata, onda vidimo da oni koji žive u neposrednom dodiru sa muslimanima obavezno imaju krajnje loše mišljenje o njima dok oni malo udaljeniji (Rijeka, Zagreb...) i nemaju tako loše mišljenje o njima.

Što se tiče muslimanskog osećanja bliskosti sa Hrvatima, ono jeste isključivo političko i tiče se koristi koju bi islam (vera) mogla imati od tog savezništva. To je princip. To čak ne mora da se bude ni zajednički strah od Srba. Muslimanima su obe Jugoslavije bile dobre i nisu pravili veće probleme srpskom uticaju, dok je Hrvatima u tim istorijskim periodima dobro došlo svako savezništvo, pa i njihovo.

Meni lično, enigma je NDH. Zašto su muslimani listom pristupili ustaškom pokretu, dok su pre toga bili prilično lojalni Jugoslaviji? Ta ista ista NDH je progutala "njihovu" Bosnu kao i Jugoslavija. U ovom slučaju od dva odgovora, manje verovatnim mi se čini onaj koji bi možda podrazumevao da se kod muslimana radi o probuđenom hrvatstvu, a više verovatnim onaj da se radi o više puta proverenom priklanjanju pobedniku (jačem po njihovoj proceni).

Ima više razloga za to. Kao prvo to uopće nije bio jednostavan proces i Muslimani su bili prilično podijeljeni. Kao drugo - Nijemci su se u to doba činili nepobjedivi, pa je bilo logično da se priključe jačima a pored toga i sama kraljevina Jugoslavija je potpisala savezništvo sa Njemačkom.

A sto im je drugo preostalo?....sa jedne strane ih cetnici kolju, sto su jos trebali odbiti ustasama ponudjenu ruku.

Da, to je i moja pretpostavka, ali jedna stvar pomalo zbinjuje. Njihove jedinice Handžar divizija, Crna legija borile su se na strani Nemaca, i sa ustašama su bili klijenti istog pokrovitelja. U takvoj situaciji, kada su oni zaslužni za Rajh, oni ne traže od tog Rajha nešto za sebe (komad ili celu BiH), tj. nešto što bi bilo samo njihovo izvan NDH, nego su lojalni i NDH. Ispada kao da su se iskreno borili za hrvatsku državu.

Mogli su da kažu: Mi smo za Jugoslaviju, za Srbiju, za kralja Peru pre nego što je počeo sukob sa četnicima.

Aleksije necemo se ovde lagati. Klanje u podrinju nije imalo nikakve veze ni sa Srbijom i kraljem Petrom niti sa NDH, nego su se tu u trenucima kaosa poceli rasciscavati "racuni"...i tako je bilo po cijeloj BiH. Mogli su oni kazati sto su god htjeli, ali noz im nebi ginuo.

Niti to pitanje nije tako jednostavno. Handžar divizija ti ustvari i nije bila pod kontrolom NDH nego je bila SS divizija. Upravo u dogadjajima oko njenog osnivanja se može iščitati kako su Muslimani i to doba pokazivali nevoljkost u toj suradnji. Nemam sad linkove pri sebi ali možeš na Internetu naći dosta tekstova oko toga kako je Pavelić bio iznenadjen kad su Nijemci odlučili da Handžar neće biti NDH postrojba a najveću ulogu u tome su navodno odigrali upravo utjecajni Muslimani.


Što je još moglo Muslimane privući Hrvatima ?

Uprkos prvotnim otporima Austro-ugarska vladavina je u Bosni općenito bila pozitivno gledana (industrijalizacija, izgradnja pruga, katastri) a Hrvate su Muslimani na neki način doživljavali kao nasljednike i "sredjenije" od ostalih u okruženju.

A i ti si naivan ili se praviš...
Kad su majke ti muslimani bili za Jugoslaviju i Srbiju? Iskreno!
Samo onda kada im je ćopavi bravar austrokomunista dao naciju i avnojevsku BiH. Shvatili su da je BiH samo njihova i da su tu glavni.
Te iluzije traju i danas i cela ova priča je samo zbog toga.

Krivo percipiras....stvaranje Handzar divizije ti je pocetak raspada bratstva i jedinstva.

Nisi bili nikada iskreno, ali nisu bili ni otvoreno antijugoslovenski nastrojeni kao Hrvati.

Jugoslavenska ideja je upravo nastala na hrvatskom tlu od najprominentnijih figura hrvatske povijesti 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća.


Molim da se vodi računa o kronologiji događaja ! Hrvati nisu oduvijek bili "antijugoslovenski" nastrojeni nego kad su shvatili da Srbija narode u zajedičkoj državi podrazumijeva kao ratni plijen.

Jer su bili debela manjina. Ni tamo ni ovamo.
Tamo gde su većina pokazujuu svoje pravo lice.

To je već stvar koja mi nije poznata, ali potvrđuje pretpostavku da ni u NDH zapravo nije bilo hrvatskih nacionalnih osećanja kod njih.

bilo je kod nekih vodja, kao i djelu inteligencije.kao sto vec jednon spomenise, cisto sumnjan da je kod "obicnog muslimana" ikad bilo pretezito hrvatskih ili srpskih osjecaja.

A i ovi Hrvati...prvo sarađuju sa muslimanima pa bi onda da se izvuku iz zagrljaja.
Nisu ni oni papirnate maramice pa da da ih baciš kad obrišeš sline.

Naravno da nije.

Na zadnjim izborima prije rata političko krilo ustaškog pokreta HSP tzv. frankovci nisu prešli izborni prag niti za banovinski saziv sabora. Dobili su 1.4% glasova.

Maček je bio dominantna politička figura i to što je "isposlovao" banovinu Hrvatsku je općenito bilo smatrano ostvarenjem hrvatskog sna. Samo jedna crtica koja može pomoći da se shvati situacija u to doba: i moj pokojni otac rodjen na početku rata je po Mačeku dobio potpuno netipično ime (Vladko) za kraj koji nosi stigmu - ustaškoga.

Radikalizacija stanja je nastupila za vrijeme rata - nekako je sve izašlo na to da nema mjesta oklijevanju i nepoduzimanju.