Ne bih rekao da se tu radi o nedosljednosti koliko spoznaji o vlastitoj limitiranosti (mal narod, siromaštvo) te posljedičnoj potrebi da se ima saveznike (prijatelje).


Sve ono što se kasnije dešava treba promatrati kao (zasluženo) vrednovanje tog "prijateljstva" prema zaslugama.

Sve prema zaslugama...

A cuj, kada covjek zagrli prijatelja i osjet hladan celik u ledjima, nekako ga refleksno odgurne od sebe.

A vi morate da osetite čelik u leđima da biste progledali?
Mi smo nekako odranije to već znali, jel tako?!
Neprincipijelne koalicije nikome nisu donele dobra.

svako ko na ikakav nacin ugrozava hrvate nemoze biti prijatelj,iliti saveznik vec neprijatelj.to vi srbi najbolje znate,jel tako?

Točno, ali nismo imali velikog izbora. U situaciji kad Hrvati imaju embargo a druga strana ima JNA smanjuju se kriteriji.

Jasno da samo znali da su muslimani neiskreni (mada oni misle da su lukavi ), ali im se moralo popuštati pa i progledati kroz prste zbog drugih prioriteta.

Znamo da smo uvek bili sami i bićemo.
Za vaše zablude o ratnim savezništvima mi nismo krivi.

pa cuj,ako prikupis gnjev tri do cetiri naroda na sebe,sto te onda cudi ako se ti narodi onda privrimeno skupe i pokusaju ti malo podiliti samare.naravno,za srbe bi bolje bilo da su se svi na pocetku i medjusobno pobili,a vi gledajuci cekali kuda sto prigrabit.

Daj molim te ne idealiziraj srpsko "dosljednost". Vi ste se lijepili za repove konja Austrijancima, Rusima, Francuzima, pravoslavnoj pa protestantskoj braći, Turcima i svakom ku*cu za kojeg mislite da će dobiti rat umjesto vas.

Okani me tih idealističkih pogleda na politiku.

Citaj topic....tu se pokusava izanalizirati zasto su hrvati toliko naivni.
Jedna od teorija iznesena odmah na pocetku je cinjenica da Hrvatska, glavna nositeljica hrvatstva zapravo nije ratovala sa turcima unatrag 300 godina a i prije je glavni dio bio slobodan, dok se srbija ima jedva 150 godina oslobodila o turske okupacije...uostalom i danas vam zive u Sandzaku.

Zato ce Hrvati iz Hrvatske uvijek biti naivniji od Srba iz Srbije glede Muslimana...a u politici Hrvatskog naroda prema icemu uvijek Zagreb ima zadnju rijec, slicno kao sto kod Srba ima Beograd.

Nije tu bilo nikakve zablude. U ratu u RH Muslimani su, osim poznatih i prozvanih
pojedinaca, statirali ili čak sudjelovali na hrvatskoj strani.
U ratu u BH savezništvos Muslimanima je bio dobar potez, jer je:

a) na referendumu spriječeno da se BH cijela uvali u veliku Srbiju pod imenom
Jugoslavije

b) uza sva tumbanja, srpski je nacionalni projekt u BH poražan baš zahvaljujući savezu Hrvata
i Muslimana, i od konačnog sloma spasila ga je jedino međunarodna diplomacija.

To što Muslimani nisu, s hrvatske točke motrišta, optimalni, a
gledano sa strane racionalni saveznici- to nema veze. Oni su
kad se sve zbroji i oduzme izvršili svoj dio posla, a sada je red
da se dovrši i razgraničenje s njima. Bez hrvatsko-muslimanskog savezništva
Srbi bi imali vjerojatno 70% BH i 30% RH.

A ovako imaju trakavicu od pola BH koja je kao crijevce za sječenje.

ehe,cega se ja siti.pa jeste li vi aliji nudili krnju jugoslaviju, samo da ostane uz vas?niste li vi aliju zvali?ma daj.

O čemu ti pričaš!?
Možemo i o praistoriji ako hoćeš na taj način!
Govori se o ratu u Bosni.
Šta bi bilo da su se muslimani okrenuli nama, a i to je moglo lako da se desi?
Sve opcije su bile moguće. Imali ste tu sreću ili nesreću da su se okrenuli vama.
Šta sad?
Jel trebalo da plačemo zbog toga?

Znam da su Tunjo Filipović i Adil Zulfikarpašić to predlagali Aliji.
Da smo ga mi baš nešto molili, to nije tačno.

pa i plakali ste."oj alija aljo,muslimanski izrode,da si osto' sa nama,medje bi ti bile jos vece...."

Lako je biti sam kad si vojno superioran kao vi na početku rata, da je odmah na početku bilo sukoba Hrvata i Muslimana, Srbi u BIH bi vjerovatno zauzeli sve osim zapadne Hercegovine. Čak i za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba, Hrvati nisu mogli dopustit potpuni vojni poraz Muslimana, jer tada bi sve srpske snage vezane za bojište sa Muslimanima mogle biti iskorištene u ratu protiv Hrvata, što bi znatno otežalo oslobodilačke akcije Hrvatske vojske. Hrvati su i na kraju rata bili prisiljeni napraviti sporazum sa Muslimanima o prekidu sukoba i savezništvu kako bi se oslobodilo okupirano područje RH. Bilo je mnogo zabluda i pogreški kod hrvatskog vodstva, ali savezništvo sa Muslimanima na početku i na kraju rata ne spadaju u tu kategoriju, radi se o savezništvu iz interesa.

Skrenuli smo i na ustaše i općenito pisali o muslimansko-hravatskom "savezništvu" i razlozima za isto.



A šta misliš da bi se desilo ? Oni ne bi imali motivacije za borbu i samo bi vam bili balast. Jedan dio njih bi se vjerojatno opredijelio za Hrvate i to bi bio kraj njihove monolitnosti.



U zadnjem ratu oni se okrenuli nama ?

Pa šta su onda bili hrvatsko-muslimanski rat i muslimansko-srpska suradnja u Mostaru i Hercegovini ?

Ishod u RH jeste čista dobit. Ali, da li je jedini kvalitet savezništva u BiH u tome što Srbi nemaju 70% neko 49%?! Bez obzira što zbog tog savezništva Hrvati u BiH su u nezavidnoj situaciji?!

a zar srbima nebi vise odgovaralo da su muslimani odma od pocetka stali na srpsku stranu?nebi jeli?sto se mora reci,gadno bi izgledalo za hrvate,jer to tvoje pricanje o tome kako ste vi sami bi se onda odpisalo u vitar.narukali bi sa mobiliziranin muslimanima po hrvatima.eno onaj dudakovic i je na pocetku palija po zadru.vama su stvar zasrali bosanski srbi koji su poceli ganjati muslimane.ajmo malo iskrenosti.

Stvar je zasrana samim nastankom sukoba za krajiške Srbe u Hrvatskoj. Ušli su u rat koji nisu mogli dobiti. I odveli narod u propast. U Bosni je stvar zasrana ratnim zločinima i JNA doktrinom ratovanja.

ovo prvo je tema za sebe.


sto se tice drugog,ovo "ha,niste to prije znali,sto ste isli sa muslimanima" za srpske strane mi je malo lazno,jer i srbi su muslimane zvali,a ovi vidili sto ce ih cekati u "krnji jugoslaviji", normalno da nece ostati uz srbe.a muslimani su na kraju krajeva stali na svoju stranu, jer i poznata je ona "nije ovo nas rat".najcudnije mi je sto ponavljaju gresku srba devedesetih,a nemaju niti politicku nit vojnu moc ko oni tada.

sto se tice svega ovog,pa vrime je vise da ima svaki narod svoj entitet,i svoj mir,inace ce ovo trajati destljecima a na kraju ce opet izbit veliko sranje.kakve privlacnosti,kakav *** palac,ta drzava se mora uredit tako da funkcionira.

Točno, Srbi su zvali Muslimane. Ja bi to međutim prije tumačio kao neko Miloševićevo opredjeljenje nego kao želju srpskog naroda. On je htio biti novi Tito.
Naravno, srpski narod nije baš imao stav kompatibilan Miloševićevom, i teško da bi to funkcioniralo, što su Muslimani jasno vidjeli, i stoga odbili.

Nema nikakve privlačnosti koju srpski narod osjeća prema Muslimanima. 500 godina pod Turcima se ne može i neće zaboraviti. Prije da postoji neka odbojnost nego privlačnost. S druge strane, 1 dobar dio Muslimana je ipak srpskih korijena. Vjerojatno je to razlog, što usprkos odbojnosti koju su Srbi iskazivali prema njima, pa i zločinima koji su činjeni nad njima, oni ipak osjećaju neku bliskost sa Srbima.

S ovim zadnjim se slažem.

ovdje treba vec biti oprezan, jer je hss tada prakticno uspio nametnuti jednostranacki sustav na teritoriju banovine...

da su Hrvati bili u poziciji Srba 90-tih. najbrojniji, sa svim oružjem JNA a drugi golog kurca, vjerovatno se ni mi ne bi pogađali sa svakim.

ovako, sila zakon mjenja, i svi to znaju samo se prave grbavi.

a ruku na srce, muslimani su tu tek bili u najgorem mogućem položaju. Njima je bilo il te nema il se prikloni.

Hrvati su sa muslimanima suradjivali najprije zahvaljujuci Srbima.

Da nije bilo srpskih aspiracija na Karlovac, Viroviticu, nebi bilo ni suradnje sa muslimanima.

Upravo tako. Osim toga, neko rece da su Bosnjaci bili privrzeni toj (kraljevskoj) Jugoslaviji, sto je obicna glupost. Bili su puno privrzeniji prethodnoj Austro-Ugarskoj, ako cemo porediti, Srbima koji su isli u otvorenu hegemoniju jednostavno nisu vjerovali. Morali su balansirati na ivici, u drzavi u kojoj se nisu mogli ni izjasnjavati kako zele, a kamoli sta drugo. Politicka organizacija im se svela na JVMO i Spahu. Puno bolje nije bilo ni Hrvatima, ali su imali malo vise srece.

Prava i siroka privrzenost jugoslovenskoj ideji je dosla mnogo kasnije, sa zacetkom istinske, siroke popularizacije tokom 2. sv. rata, jer je KPJ obecavala puno ravnopravnije drustvo.