Još jedan meni nepoznat detalj.
Kako su Muslimani od Hitlera tražili da “Bosna” bude pod izravnim protektoratom Reicha, spominje se i Alija Izetbegović
Piše: B. Galić za Hrvatski Medijski Servis
Tako su, primjerice, muftiju jeruzalemskog El Huseinija, koji je kazao da su “jedini neprijatelji muslimana i islama na svijetu Engleska i Amerika udruženi sa Židovima” 5. travnja 1943. godine dočekale tisuće oduševljenih muslimana u Sarajevu, a kasnije se susreo i s izaslanstvom Mladih Muslimana u kojemu su bili Alija Izetbegović i Nadžib Šaćirbegović.
“S Hitlerom za Bosnu”
O tijesnim vezama tadašnjih Muslimana i Sarajeva s Trećim Reichom piše hrvatski povjesničar Ivo Lučić u knjizi “Od vila ilirskih do Bijelog puta, stramputicama bosanske i hercegovačke povijesti” u posebnom odlomku “S Hitlerom za Bosnu (i Hercegovinu)”.
Lučić piše, pozivajući se na dokumente iz “Arhiva državnog sekretarijata FNRJ”, da je 1942. godine satnik SS-a Rudolf Kob pisao izvješće o odnosu vjerskih zajednica u BiH. Naglasio je da bi se bh. muslimani mogli iskoristiti za borbu protiv dominantnog utjecaja Katoličke crkve u NDH koja se borila protiv Hitlerove politike te da bi se na tom pravcu trebali potencirati katoličko muslimanske suprotnosti.
Čini se da u sklopu tih nastojanja treba promatrati i memorandum uime “Narodnog odbora” iz 1942. godine kojega je osobno Adolfu Hitleru poslao Uzeir Hadžihasanović, jedan od osnivača autonomaške organizacije “Narodni spas”. Najvažniji element ovog memoranduma je zahtjev za formiranjem Župe Bosna koja bi (kao i Srbija) bila pod izravnim protektoratom Reicha.
Katolička crkva javno protiv Hitlera
U Memorandumu su tako objašnjeni i razlozi simpatija prema nacionalsocijalizmu.
-Sve te naše iskrene simpatije i osećanja za nacionalsocijalizam, za nemački narod, koji je preuzeo na sebe borbu protiv jevrejstva, zidarstva, boljševizma, izrabljivača, Engleza, nisu bile za vreme bivše Jugoslavije nepoznate. Zbog toga su nas Jevreji i srpski novinari proglasili petokolonašima i činili nam mnoge poteškoće, stoji u Memorandumu, a prema knjizi autora Vladimira Dedijera i Vladimira Miletića “Genocid nad Muslimanima, 1941. – 1945.”, u izdanju sarajevske nakladničke kuće Svjetlost iz 1990. godine.
Autori Memoranduma upozorili su Hitlera i na veliki utjecaj Katoličke Crkve odnosno “Crne internacionale” koja se, što tajno, što javno bori protiv Hitlerove politike.
Kao dokaz rečenome, piše Lučić, da katolički svećenik Božidar Bralo “povjerenik NDH za Bosnu”, kako ga nazivaju u Memorandumu, izigrao Hitlerove zapovijedi po pitanju Židova.
“Počeo je odmah da brojne Jevreje u Bosni, naročito u Sarajevu, gde ih ima veoma mnogo i veoma bogatih, prima u katoličku crkvu. Tim je pokušao da ih zaštiti od onoga do čega je, nakon pobede i osvajanja ove zemlje, moralo doći. Za veoma kratko vreme sveštenik Bralo je u Sarajevu primio u katoličku crkvu 3.800 Jevreja. Kad su ovi osetili da su zaštićeni, započeli su ponovo svoju izdajničku rabotu. Započeli su da organizuju četničke i ustaničke bande i da ih materijalno izdašno potpomažu. Bog zna dokle bi ovi novoopečeni katolici Brala dospeli svojom štetnom i izdajničkom delatnošću da ih hrvatske vlasti, nisu najzad, na energično traženje nemačkih oružanih snaga, uputili u koncentracioni logor”, stoju u Deurovoj knjizi.
Od oko 9 tisuća Židova koliko ih je u BiH živjelo prije II. svjetskog rata samo mali broj preživio je njemačku okupaciju, ustašku vlast i muslimanske memorandume, piše Lučić u poglavlju “S Hitlerom za Bosnu (i Hercegovinu)” pozivajući se na knjigu Vladimira Žerjavića “Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću”.
Zahtjevi za autonomijom Bosne (i Hercegovine) unutar Reicha
Navodi se da je Memorandum sa zahtjevom za njemačkim protektoratom nad Bosnom Hadžihasanović pripremio već u travnju 1941, zajedno s Asimo Šeremetom i Husom Kadićem te Srbima, dr. Dušanom Jeftanovićem, dr. Vojom Besarovićem i Milanom Božićem.
Prema arhivskim podacima tada je slanje memoranduma spriječio Hakija Hadžić, predavši ga Andriji Artukoviću i zaprijetivši Hadžihasanoviću.
On je nakon toga iznio niz drugih memoranduma koji, kako piše Derviš Sušić u svom “Parergonu” iz 1980. godine, povezuju, antihrvatska, antiustaška, a većim dijelom i prosrpska stajališta.
Tisuće Sarajlija oduševljeno muftijom El Huseinijem
Lučić dalje nastavlja da je u takvoj atmosferi Muftija jeruzalemski Muhamed Emin El Huseini uzvratio posjet bosanskohercegovačkim muslimanima.
EL Huseini je u Sarajevo doputovao 5. travnja 1943. s velikom njemačkom i ustaškom pratnjom gdje je dočekan sa svim počastima izazvavši oduševljenje mnoštva. Muftija jeruzalemski je primio brojna muslimanska izaslanstva, a Ustaška nadzorna služba (UNS) piše o tisućama muslimana koje je El Huseini primio.
UNS navodi da su među njima bili “razni Suljage Salihagići i Uzeirage Hadžihasanovići te mnogi drugi muslimani koji su bili na strani srbske politike”, ali “s čijim je radom muftija bio unaprijed upoznat.”
Čitava poruka muftije El Huseinija može se sažeti u sljedeću rečenicu, kako navodi UNS, “imajte uviek na umu da je jedini neprijatelj čitava islama i nas muslimana na svietu Englezka i Amerika udružena sa Židovima.
U izvješću UNS-a piše da za razliku od nekih nižerangiranih svećenika muftiju nije podsjetio sarajevski nadbiskup Šarić.
UNS nastavlja da je EL Huseini 9. travnja 1943. posjetio zamjenika Reisu-l-uleme Saliha ef. Bašića i Begovu džamiju u Sarajevu odakle je otišao na ručak upravo kod Uzeira Hadžihasanovića, čime je dao do znanja koliko drži do upozorenja vlasti NDH. Sutradan je iz Sarajeva El Huseini otputovao u Zagreb gdje je također dočekan uz vojne počasti.
Susreo se s Alijom Izetbegovićem
Muftiju El Huseinija, prema podacima Službe državne bezbjednosti (SDB BiH) posjetilo je u Sarajevu i izaslanstvo Mladih Muslimana u kojem su bili Alija Izetbegović (današnji Bošnjaci smatraju ga ocem nacije, op, hms) i Nedžib Šaćirbegović, piše Lučić pozivajući se na dokumente Sektora za analitičko-informativne poslove u Sarajevu koji je djelovao pri Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SR BiH.
U Handžar (13. SS) diviziji 15 tisuća muslimana
Nadalje, Zija Sulejmanpašić u knjizi “13. SS divizija Handžar – istine i laži” koja je 2000. godine objavljena u izdanju zagrebačkog Preporoda piše da je, dok je još El Huseini boravio u Sarajevu, sarajevski Novi list objavio oglas o uspostavi dobrovoljačke hrvatske SS divizije, koja će biti sastavljena isključivo od Hrvata, muslimana i katolika.
Pozivajući se na knjigu Envera Redžića “Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija; autonomija Bosne i Hercegovina i Hitlerov Treći Rajh” Lučić piše da je jeruzalemski Muftija 30. travnja 1943, nakon povratka s putovanja, napisao izvješće njemačkom ministarstvu vanjskih poslova u kojem kaže da je učinio mnogo na vraćanju morala i povjerenja u Njemačku kod muslimana. Dodaje da je muslimane nagovorio da se javljaju u SS diviziju, a u trenutku pisanja izvješća Huseini govori o 12.000 prijavljenih muslimana. (prema Sulejmanpašiću SS divizija osnovana je 10. veljače 1943., prema Hitlerovoj zapovijedi, a do kraja godine u nju se prijavilo oko 15.000 muslimana).
El Huseini zaključuje kako bi najveću brigu trebalo posvetiti izbjeglicama te obustaviti suradnju s četnicima. Konačno, navodi Lučić, muftija piše isto što i SS-ov satnik Rudolf Kob, kako “treba ograničiti utjecaj katoličke crkve”.
Političko Sarajevo i zamjena teza
Nakon rezimea Lučićevog historiografskog ulomka, na kraju treba nedvosmisleno kazati da je ustaški režim bio kvislinški, činio strašne zločine i Hrvatima oktroiran. Međutim, kao što se iz priloženoga vidi, tadašnji muslimani mahom su se priključivali njemačkim i ustaškim jedinicama te su vjerno služili Hitlerovom Reichu što danas njihovi potomci brutalno prešućuju.
Problematično je to što se, vratimo li se u 2020. godinu, političko Sarajevo lažno predstavlja te sebe želi prikazati kao tolerantne antifašiste zanemarujući pri tom strašne partizansko-komunističke zločine nad nedužnim Hrvatima (ali i Muslimanima) u Drugom svjetskom ratu i poraću, bez suda i dokazane krivnje, te da je Josip Broz Tito prema mnogim svjetskim povijesnim knjigama među top 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća.
Kroz takav stav o Drugom svjetskom ratu te napadima na Hrvate koji žele komemorirati svoje nevine žrtve ubijene bez suda, sarajevski mainstream želi zločinačku Armiju BiH, čiji su vojnici na svirep i do tada neviđen način ubijali hrvatske i srpske civile prikazati kao antifašističku vojsku koja nije činila zločine.
ok, i Englezi su dobro poguravali,