Mustafa Cerić: Drago mi je što je Komšić izabran umjesto Čovića i što su ga izabrali Bošnjaci

sij 09, 2019



Inače, bošnjački mediji su već stigli izmisliti vijest o tome da se Dragan Čović fotografirao sa Slavkom Lisicom, sprskim vojnikom koji je, inače, danas posthumno odlikovan od Željke Cvijanović u Banja Luci što je ponukalo i ex-reisa Cerića da javno reagira.

NOVI DAN - NOVA PODVALA: Kako bošnjački mediji Čoviću podmeću fotografiju s Lisicom?

Mustafa Cerić, bivši poglavar Islamske zajednice u BiH, danas je na svom facebook profilu, komentirajući odlazak Dragana Čovića u Banja Luku povodom Dana RS-a, kazao kako mu je "posebno drago jer su Bošnjaci izabrali Komšića usprskos Čoviću i takvima kao što je on".

Inače, bošnjački mediji su već stigli izmisliti vijest o tome da se Dragan Čović fotografirao sa Slavkom Lisicom, sprskim vojnikom koji je, inače, danas posthumno odlikovan od Željke Cvijanović u Banja Luci.

Čović je pak na fotografiji s Živkom Radišićem, bivšim članom Predsjedništva BiH.

Inače, u Banja Luci je danas proslava 9. siječnja, Dana Republike Srpske koji je ustavan nakon što je Narodna skupština RS-a usvojila zahtjeve Ustavnog suda BiH i ukinula krsnu slavu. Također, u bošnjačkim medijima, Dragan Čović je ponovno najveća zvijezda jer je danas bio u Banja Luci na svečanoj akademiji tim povodom.

R. I. / Dnevnik.ba

Čuj Mustafe, Bošnjaci = bosanska država.
Mustafa laže. Popis stanovništva 2013. je pokazao da je negdje oko 2% tih famoznih "Bosanaca". Mogu dobiti državu u granicama Ilidže. I to im je puno.

Kome smeta Esad Duraković / Sidran: Šteta koju je ef. Cerić nanio BiH je nepopravljiva

26. 06. 2019. u 18:44:00 Radiosarajevo.ba
Više bosanskohercegovačkih intelektualaca reagiralo je danas na, kako ističu, otvorene napade predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) i bivšeg reisu-l- uleme Islamske zajednice u BiH (1993.-2012.), dr. Mustafe Cerića, na akademika Esada Durakovića, jednog od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca.

Piše: Faruk Vele

Etniciranje institucija
U tekstu na portalima u bošnjačkoj dijaspori Cerić je akademiku Durakoviću nalijepio više različitih (dis)kvalifikacija, pa čak, posredno, da je bilmez!? Ako nisi nacionalno osviješten, poručio je Cerić Durakoviću, uz ostalo, nemoj drugima zamračivati nacionalnu svijest.

"Je li ikad iko čuo i jednu rečenicu u korist bosanske državnosti od ANUBiH? Nije, a što bi ako Bošnjaci/Bosanci pristaju da im u svemu srpska ili hrvatska nacionalna, politička, državna i kulturna pamet bude mjera, jer nemaju svoju vlastitu nacionalnu, političku, državnu i kulturnu mjeru – standard, po kojem bi se mjerile nacionalne, političke, državne i kulturne vrijednosti u Bošnjaka, vrijednosti koje su pravo i obaveza svakog Bošnjaka/Bosanca i Bošnjakinje/Bosanke ma gdje bili. A kako će imati pored ovakih akademika i intelektualaca, kao što je Esad Duraković, kojem smeta 'Bošnjačka gimnazija' i BANU – onako iz navike, iz pakosti, iz džahilluka, iz bilmezluka, iz potrebe da se bude ono što nisi, odnosno da se ne bude ono što jesi", napisao je vrlo oštro Cerić.

Povod za reakciju, što je posebno problematično sa stanovišta onih koji su digli svoj glas, bilo je jedno interno pismo kojeg je akademik Duraković uputio Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), a u povodu 'Inicijative o uspostavi javnih ustanova za bosanski jezik i bošnjačku književnost u matičnoj državi Bošnjaka – Bosni i Hercegovini'.

"Smatram da ova inicijativa (i eventualni rezultat koji bi potom uslijedio) nije ispravna sa stanovišta državotvornosti. Naime, u samome tekstu stoji kako su drugi narodi u BiH (Srbi i Hrvati) već osnovali takve institucije za svoje maternje jezike, što znači da Bošnjaci prihvaćaju logiku i strategiju 'etniciranja' ključnih institucija u BiH, a to je strategija koja vodi ka fragmentaciji BiH po nacionalnim kriterijima. Po tome načelu, tom logikom, osnovana je i tzv. Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, što smatram pogrešnim činom jer Bošnjaci bi morali jačati državne i državotvorne institucije. Stvaranje etničkih institucija u vlastitoj državi je pogrešno jer je to – u samoj biti – pristajanje uz strategiju agresijskih politika koje idu upravo ka fragmentaciji zemlje po toj osnovi. Slično je bilo i sa osnivanjem tzv. Bošnjačke gimnazije usred Sarajeva u kome su, zapravo, sve gimnazije i bošnjačke", naveo je Duraković u pismu kojeg je sam Cerić objavio kao inkriminirajuće. Za, kako kaže, ibret!

Akademik Duraković je Inicijativu nazvao kontraproduktivanom i dezintegrativnom sa stanovišta interesa države BiH, iako "vjeruje da su namjere dobre".

"Mi živimo u specifičnom političkom kontekstu i okruženju u kome afirmiranje nacionalnog posvuda i po svaku cijenu (po logici i simetriji: 'oni to rade, pa ćemo i mi tako uraditi'!) djeluje dezintegrativno u domenu državotvornosti. Upravo to je očigledan primjer kako i dobre namjere mogu imati loše, negativne efekte, ako se ne vodi računa o specifičnostima konteksta", naveo je Duraković.

Abdulah Sidran, ugledni bh. književnik i scenarista, koji se nedavno susreo i sa francuskim predsjednikom Emamnuelom Macronom, danas je oštro osudio napade na akademika Durakovića.

"Krupno je etičko pitanje da li išta o našoj užasavajućoj stvarnosti imaju pravo govoriti oni koji su bitno odgovorni za njenu proizvodnju, nastanak i održavanje. Šteta koju je efendija M. Cerić nanio državi BiH obavljajući dužnost vjerskog vođe jednog od njenih naroda - neizmjerna je i nepopravljiva", kazao je Sidran za Radiosarajevo.ba, te dodao:

"Neuka i zločesta tvrdnja 'Bošnjaci su muslimani' - izišla iz njegovih usta - iz Bošnjaka je otjerala desetine, možda i stotine hiljada umnih i časnih ljudi, tako da je najveću podjelu i rasulo među Bošnjacima prouzročio baš taj koji danas obmanjuje narod da brine o njegovom jedinstvu. Takvi bi se u znak pokajanja morali odmaknuti od svih javnih poslova. I bez njih će u našem javnom prostoru ostat dovoljno licemjera i samozvanih vođa koji apsolutno ne znaju i ne razumiju istoriju i probleme prostora u kojem žive."

Krug 99 je napade na akademika Duraković nazvao "sramnom i kratkovidom klerikalnom egzekucijom akademika Esada Durakovića i bosanske paradigme".

Ideologija međa
Predsjednik Kruga 99, Adil Kulenović, kaže za Radiosarajevo.ba da Duraković "nije sveta krava" da mu se ne bi moglo prigovoriti na stavove, ali jeste najbolji izraz "one bosanske duhovnosti koja želi da se razvoj bosanskog državništva nastavi i dalje, a "ne da se zaustavi u klerikalnim ideologijama i ideologijama međa".

"Bilo je više prilika, povoda u kojima je bilo potrebno bivšem reisu Ceriću dogovoriti na njegove različite opaske. Na sirovo i grubo davanje sebi za pravo da izdaje certifikate ljudima u BiH, intelektualcima, profesorima, društvenim, javnim ličnostima i političarima, o njihovom bošnjaštvu, vjerskoj ispravnosti. Da li su nacionalni podobni, ili su udbaši itd. Različite kvalifikacije ili diskvalifikacije su izazivale različite komentare i negodovanja. Razlog zašto se dugo vremena o tome nije govorilo bilo je jedno prešutno uvažavanje institucije Islamske zajednice, a samim tim i poštovanja onog što je simbol te časne institucije, a to je funkcija reisu-l-uleme", smatra Kulenović.

Dodao je kako je Cerić i u ratu pravio konstrukcije o ideološkoj podobnosti ljudi.

"Tipa, da Bošnjak može biti samo onaj ko je musliman", podsjeća Kulenović, smatrajući da je to poimanje ostavilo dosta posljedica u bh. društvu.

Bosna je bosanska
Po Kulenoviću, drugi podjednako važan argument jeste argument koji ima svoj korijen u viđenju kakvu mi to BiH hoćemo.

"Na jednoj strani imamo afirmaciju bh. državnosti i afirmaciju bosanskohercegovačkog političkog naroda ili bosanskog političkog narodna, koji iza sebe podrazumijeva i koncept demokratske i sekularne države. Nasuprot tome imamo, u osnovi, i drugi koncept, koji je vezan uz ovo blago da kažem sanjanje 'drugog entiteta'. Dakle, pored postojećeg etniteta RS i trećeg, koji se odavno ističe, sada se nameće i pitanje 'drugog entiteta'. Tu je bitna razlika između onog što zastupa prof. Druaković i brojni drugi intelektualci. On BiH vidi, prije svega, na onom konceptu koji predstavlja njeno bosansko historijsko biće sa svim raznolikostima, a to je da je BiH, prije svega, bosanska. Koncept dr. Cerića podrazumijeva dovođenje do krajnjih granica etnički koncept, u formiranju posebnih instituta, institucija itd., dakle, svega što bi se odnosilo samo na Bošnjake. Otud i BANU."

Nadalje, upozorava da je sličan bio koncept velikosrpske i velikohrvatske političke misli.

"Tada su tražili način da se Bosna i kao teritorija i kao država razgrade. Dakle, nasjedati na te vrste provokacija je ne samo politička naivnost već duboko neprijateljstvo prema samoj BiH. Dr. Cerić u silnoj ambiciji da bude politički dominantan faktor pokušava da instrumentalizira svoju nekadašnju poziciju reisa u jednu klerikalnu politiku koja je za svaku osudu", zaključio je Kulenović.

Pokušali smo dobiti i reakciju prof. dr. Nedžada Mulabegovića, predsjednika VKBI- a, ali je on najavio da će se naknadno oglasiti. Akademik Duraković zasad se nije oglašavao.

Ko je akademik Esad Duraković?

Podsjetimo, akademik Esad Duraković je član Akademije nauka i umjetnosti BiH te tri arapske akademije nauka (Damask, Kairo, Amman). Završio je studij orijentalistike u Beogradu, doktorirao u Sarajevu, gdje je predavao na Filozofskom fakultetu, a stručno se usavršavao u Kairu.

Objavio je niz knjiga iz područja književnosti i orijentalistike, preveo je Kur'an Časni na bosanski jezik, a naročito je hvaljen i nagrađivan njegov prijevod monumentalne 1001 noći.

Sredinom decembra 2018. godine dobi je sam u Dohi, u Qataru, nagradu za životno djelo, to jeste 'Nagradu 'al-Šejh Hamed' za prevodilaštvo i međunarodno razumijevanje', ili: 'Sheikh Hamad Award for Translation and International Understanding'.

Prije ove nagrade, UNESCO mu je dodijelio (2003.) priznanje za doprinos arapskoj kulturi – 'La Prix Sharjah pour la culture Arabe 2003“'.

BOŠNJAČE, ČUVAJ AMERIKU ZA PRIJATELJA, OTVARJ PUT PREMA RUSIJI DA TE BOLJE RAZUMIJE
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 02. November 2021. 15:11:20

Neće ni Europa ni Amerika trošiti svoje vrijeme i riječ da uvjerava Vladimira Putina da mijenja svoj odnos prema Bosni. To mi Bošnjaci/Bosanci moramo uraditi sâmi.
Uostalom, to svi rade i Europa i Amerika. Idu kod Putina u Moskvu.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Nema drugog puta već da Bosna izravno razgovara sa glavnim gazdom, a to je Vladimir Putin, koji može da utječe na Dodikovog gazdu u Beogradu Vučića da odustane od razbijanja bosanske države i srpskog iredentizma.
I nema drugog puta već da Bakir Izetbegović prihvati razgovor, ali ne i pregovor, sa Dodikovim gazdom Vučićem, bilo gdje i bilo kada, o neupitnosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države, uključujući i neupitnost centralnih bosanskih državnih institucija, koje su u službi entiteta, kantona i Brčko distrikta.
Bošnjaci/Bosanci se ne smiju ni zatvarati ni ograđivati nikakvim zidovima.
Narode moj,
Dijelit nam je sudbinu zajedno i u dobru i zlu.

Nekad nam se čini da nam dobro okreće leđa, a zlo da nam pokazuje svoje zločasto lice.
Pitamo se a kad će doći obećana pobjeda?
Pobjeda je blizu pod uvjetom da zlo slomimo u samima sebi.
A to je, očito, mnogo teže nego pobijediti dušmana, koji je jak zato što smo mi slabi.

Dušman je jak zato što se mi zatvaramo u naš uski sokak, zato što se ograđujemo u naš mali duhovni i nacionalni tor.
Nije li naš veliki bosanski um Husein ef. Đozo govorio da se moramo otvarati prema svijetu duha i uma?
Jest, to je govorio Husein ef. Đozo mnogo ranije nego što danas ugledni turski novinar Mustafa Akyol upozorava muslimanski svijet da odustane od slijepih ulica, koje zatvaraju muslimanski um.

Možda je ponekad pametno zatvoriti vrata pred otvorenim dušmaninom, ali nikad nije pametno zatvarati vrata pred dokazanim prijateljem.
Dakako, uvijek je pametno zatvoriti usta dušmaninu prije nego se zlo iz njegovih usta posvuda raširi.
Uvijek je pametno ne otvarati usta kako se ne bi povrijedilo prijatelja.
Rusija nije naš prijatelj, ali jest prijatelj našim komšijama s kojima nam valja živjeti htjeli mi to ili ne.

To je sudbina Bosne, koju ne možemo i ne trebamo mijenjati.
Naprotiv, trebamo njegovati bosansku komšijsku ljubav i slogu. To je naš bošnjački/bosanski zadatak prvoga reda.
Baš zato što Rusija nije naš prijatelj, ali jest utjecajna na duhovno, mentalno i političko stanje naših komšija u Bosni, mi se Bošnjaci/Bosanci moramo otvoriti prema Rusiji kako bismo joj objasnili u čemu griješi prema Bosni.

Neće ni Europa ni Amerika trošiti svoje vrijeme i riječ da uvjerava Vladimira Putina da mijenja svoj odnos prema Bosni. To mi Bošnjaci/Bosanci moramo uraditi sâmi.
Uostalom, to svi rade i Europa i Amerika. Idu kod Putina u Moskvu. Onomad je podsekretarka Sjedinjenih Američkih Država Viktorija Nuland posjetila Moskvu.
Zašto? Pa zato što je Rusija važan igrač na globalnoj sceni. Možda nije svjetski, ali jeste regionalni moćni igrač, uključujući i Balkan.
Naime, Amerika je shvatila da nije dobro da se Rusija i Kina ujedinjuju protiv Zapada. Zato treba Rusiju udaljiti od Kine tako što će ju se približiti Europi i Americi.

To će, zasigurno, imati značajnog odraza na našu situaciju u Bosni i na Balkanu.
Mi to moramo znati na vrijeme. Moramo znati da se geopolitičke okolnosti mijenjaju jer kod velikih sila samo su interesi vječni.

Ne možemo očekivati da nas Rusija razumije preko Milorada Dodika. Niti možemo očekivati, uz svo uvažavanje, od predsjednika Turske Tajjiba Erdogana da se založi za Bosnu kod Putina. On uvijek najprije ima na pameti interes Turske.

Mi sâmi moramo uraditi stvari za sebe u neposrednom kontaktu sa Rusijom.
To smo, zapravo, morali uraditi odmah nakon prvog privatnog susreta Milorada Dodika sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

Umjesto toga mi smo se ogradili od Rusije. Vrijeme je da tu ogradu skinemo. Vrijeme je da se Bosna otvori prema Rusiji kako bi objasnila Vladimiru Putinu da nije dobro da Aleksandar Vučić razgrađuje bosansku državu preko Milorada Dodika.

Nema drugog puta već da Bosna izravno razgovara sa glavnim gazdom, a to je Vladimir Putin, koji može da utječe na Dodikovog gazdu u Beogradu Vučića da odustane od razbijanja bosanske države i srpskog iredentizma.

I nema drugog puta već da Bakir Izetbegović prihvati razgovor, ali ne i pregovor, sa Dodikovim gazdom Vučićem, bilo gdje i bilo kada, o neupitnosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države, uključujući i neupitnost centralnih bosanskih državnih institucija, koje su u službi entiteta, kantona i Brčko distrikta.

Bošnjaci/Bosanci se ne smiju ni zatvarati ni ograđivati nikakvim zidovima.
Možda je rušenje berlinskog zida palo na naša krhka bosanska leđa, ali mi ne smijemo podizati bosanski zid da bismo se izolirali od Europe i svijeta, uključujući i Rusiju.
Amerika je naš dokazani prijatelj. Ali, to ne znači da možemo otvarati usta i čačkati tamo, gdje nam nije mjesto.

Zaista ne znam čemu služi priča u bosanskim medijima ovih dana o tome da je Metju Palmer (Matthew Palmer), specijalni izaslanik američkog State Departmenta za izbornu reformu u Bosni i Hercegovini, srpski zet te da je od kamena, teško može biti neutralan.

Kakve li gluposti i suicidne pameti!
Izgleda da smo majstori da od prijatelja napravimo neprijatelja, dok od protivnika nismo u stanju napraviti pobornika ili, u najmanju ruku, da ga uvjerimo da nam ne bude otvoreni dušman.
Ako iko, osobno mogu svjedočiti da nije ni pametno ni mudro čačkati po privatnim stvarima američkih izaslanika u Bosni.

Isto tako, mogu svjedočiti da nije ni pametno ni mudro zatvarati otvorena vrata prijateljstva, kao ni ne otvarati zatvorena vrata prema onima koji nam nisu prijatelji, ali bi mogli biti ako s njima otvorimo i iskreno razgovaramo u našu korist.

Neka ovo razumiju oni koji imaju otvoren duh i um, kao i oni koji nisu zalutali u slijepu ulicu – u ćorsokak, kako je govorio Husein ef. Đozo.

Pitamo se a kad će doći obećana pobjeda?
Pobjeda je blizu pod uvjetom da zlo slomimo u samima sebi.
A to je, očito, mnogo teže nego pobijediti dušmana, koji je jak zato što smo mi slabi.

OPET JE EUROPA IZDALA BOSNU
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 03. November 2021. 13:11:21

Nisam očekivao od moćne Njemačke da bude toliko bezobzirna i neodgovorna pa da žrtvuje Bosnu radi svojih sebičnih nacionalnih interesa oko ruskog plina. Nisam vjerovao da će Njemačka kleknuti pred Rusijom. Nažalost, Njemačka je kleknula tako što je povukla ime svog visokog predstavnika za Bosnu Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u tekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o produžetku mandata EUFOR-a.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Njemačka je znala da će njen kandidat za visokog predstavnika u Bosni biti sporan. Zašto je onda pristala na tu hazardnu igru nije nam jasno, ali nam je jasno da Šmit nije došao da spašava Bosnu, već je došao da radi za njemački interes na Balkanu makar to značilo pokopavanje bosanske države u korist srpsko-hrvatskog interesa.
Ovoga puta nije Holandija, već je Njemačka izdala Bosnu u ime takozvane (ne)savjesti međunarodne zajednice.

Možda je njemačka izdaja za jedan procent manja u odnosu na holandsku od deset posto, ali je to, u bîti, europska izdaja, koja se može mjeriti sa nacizmom protiv autohtonih muslimana (Muslimen) u Europi, kao što je bila izdaja protiv Židova (Juden).
Po čemu je Hrvatska, unatoč punopravne optužbe na Međunarodnom sudu pravde u Haagu za agresiju na međunarodno priznatu bosanski državu, imala prednost za prekoredno članstvo u Europsku uniju ako ne po tome što je većinski katolička zemlja. To članstvo u EU-i Hrvatsku okuražilo da destabilizira i ruši bosansku državu u udruženom antibosanskom poduhvatu sa Srbijom.

Po čemu je Bosna na čekanju gotovo dvije decenije na članstvo u Europsku uniju nakon utvrđenog i osuđenog genocida nad Bošnjacima/Bosancima ako ne po tome što su Bošnjaci većinski muslimani. Nema drugog razloga. Kao što nema drugog razloga ni što Turska nije članica Europske unije osim što je većinski muslimanska zemlja.
Mislio sam da jedna mala skupina autohtone muslimanske zajednice u Bosne neće smetati Europi da ju prihvati u svoje okrilje mira i sigurnosti. Ali, prevario sam se. Europa ima neizlječivi kompleks, nekad više a nekad manje vrijednosti, od islama i muslimana koliko da je to makar jedan trun.

Nisam očekivao od moćne Njemačke da bude toliko bezobzirna i neodgovorna pa da žrtvuje Bosnu radi svojih sebičnih nacionalnih interesa oko ruskog plina. Nisam vjerovao da će Njemačka kleknuti pred Rusijom. Nažalost, Njemačka je kleknula tako što je povukla ime svog visokog predstavnika za Bosnu Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u tekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o produžetku mandata EUFOR-a.
Bosna je tu samo kolateralna šteta na globalnoj pijaci kupoprodajnih interesa velikih sila na štetu malih zemalja, gdje vlada čista sebičnost i prljavi moral.
I Amerika je digla ruke od Bosne ne iz loše namjere prema Bosni, već iz osvete prema Njemačkoj, koja je neprincipijelno šurovala s Rusijom oko dotoka plina na račun američkih sankcija prema Rusiji zbog Ukrajine. Tako je i Ukrajina kolateralna šteta zbog euroatlantskog kupoprodajnih interesa. Zbog Njemačke!

Ni „majka“ Turska nije nevina zato što se našla u nepovoljnom procjepu. Nije više u čvrstom savezu sa euroatlantskim asocijacijama, dok sa Rusijom ima zategnute odnose na nekoliko neuralgičnih tačaka, kao što su Sirija, Irak, Azarbejdžan i Ukrajina.
Bosna je Turskoj na duši, ali nije i na ruci zato što je Turska nemoćna da bilo šta djelotvornog uradi na globalnoj kupoprodajnoj pijaci interesa velikih sila oko Bosne.

Rusija, trenutno, vlada svijetom zato što je Zapad posvađan oko mnogih pitanja, od kojih je sukob Francuske sa Australijom najakutniji zbog otkazivanja kupnje francuskih podmornica. Zbog toga je Francuska ljuta i na Ameriku i na Britaniju. To itekako ima odraza na Bosnu.
Naravno, Europa je, kao i dosada podijeljena oko Bosne. U stvari, podijeljena je Europa oko svojih pojedinačnih sebičnih interesa na Balkanu.
Njemačka je znala da će njen kandidat za visokog predstavnika u Bosni biti sporan. Zašto je onda pristala na tu hazardnu igru nije nam jasno, ali nam je jasno da Šmit nije došao da spašava Bosnu, već je došao da radi za njemački interes na Balkanu makar to značilo pokopavanje bosanske države u korist srpsko-hrvatskog interesa.

Šta znači produžetak mandata EUFOR-u u Bosni? Ne znači ništa. Ali, brisanje međunarodne mirovne institucije OHR-a, na čelu sa viskom predstavnikom Kristijanom Šmitom, znači svašta. Ne smijem ni zamisliti šta to sve znači. No, uskoro će nam biti svima jasno šta to zapravo znači.

Imamo pravo pitati je li prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi zaštite prava na život i slobodu bosanskih građana te suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države od srpsko-hrvatske sve žešće udružene antibosanske najezde radi podjele Bosne ili je prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi onemogućavanja eventualne bosanske građanske pobune, tj., odbrane svim sredstvima protiv srpsko-hrvatskog udruženog antibosanskog poduhvata?
Genocidno iskustvo iz 1995. god. sa holandskim bataljonom u Potočarima pod zastavom UN-a uči nas da se ne smijemo skroz pouzdati u EUFOR, niti možemo računati da će EUFOR stati u zaštitu našeg prava na život i slobodu u Bosne zato što smo drugačiji, zato što smo u Bosni većinski muslimani. Europa nema drugi problem s nama u Bosni osim što nas ima previše.
Čak sam u jednom trenutku pomislio da su presude Međunarodnog suda pravde u Haagu izraz istinskih europskih vrijednosti o ljudskim pravima, koje važe za sve europske građane, uključujući i nas Bošnjake muslimane u Bosni.
Međutim, ovih dana počinjem da sumnjam u europsku iskrenost zato što osjećam da se kaznene presude Haškog tribunala za srpski genocid i hrvatski udruženi zločinački poduhvat protiv bosanskih građana sada obijaju o glavu bosanskim žrtvama, a ne njihovim dželatima.
To me podsjeća na predratnu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a oko embargo na oružje bivšoj Jugoslaviji. Aplaudiralo se tome iz sveg glasa u Bosni dok se nije shvatilo da je ta rezolucija bila donesena ciljano da se Bosni onemogući odbrana od srpsko-crnogorske agresije, za koju su u Europi svi znali, kao što su znali i za kasniju hrvatsku agresiju na Bosnu.

Ne ponavlja li se sada isti europski i svjetski licemjerni scenarij u Vijeću sigurnosti UN-a oko EUFOR-a kao što je bio onaj scenarij oko embarga na oružje?
Hoćemo li opet aplaudirati rezoluciji UN-a, koja u neko doba može biti uperena protiv nas, protiv Bosne, protiv naših bosanskih života?
Imamo pravo pitati je li prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi zaštite prava na život i slobodu bosanskih građana te suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države od srpsko-hrvatske sve žešće udružene antibosanske najezde radi podjele Bosne ili je prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi onemogućavanja eventualne bosanske građanske pobune, tj., odbrane svim sredstvima protiv srpsko-hrvatskog udruženog antibosanskog poduhvata?

Genocidno iskustvo iz 1995. god. sa holandskim bataljonom u Potočarima pod zastavom UN-a uči nas da se ne smijemo skroz pouzdati u EUFOR, niti možemo računati da će EUFOR stati u zaštitu našeg prava na život i slobodu u Bosne zato što smo drugačiji, zato što smo u Bosni većinski muslimani. Europa nema drugi problem s nama u Bosni osim što nas ima previše.

Čak sam u jednom trenutku pomislio da su presude Međunarodnog suda pravde u Haagu izraz istinskih europskih vrijednosti o ljudskim pravima, koje važe za sve europske građane, uključujući i nas Bošnjake muslimane u Bosni.
Međutim, ovih dana počinjem da sumnjam u europsku iskrenost zato što osjećam da se kaznene presude Haškog tribunala za srpski genocid i hrvatski udruženi zločinački poduhvat protiv bosanskih građana sada obijaju o glavu bosanskim žrtvama, a ne njihovim dželatima.

Bijes koji se ovih dana isijava iz Beograda zbog Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida nije usmjeren ni prema kome već prema Bosni, kojoj nije omogućeno da se sâma brani preko svojih državnih tužilačkih i sudskih institucija, dok je europska ili međunarodna obrana Bosne upitna zbog Rusije.
Ispada da su Bošnjaci krivi Srbima što su srpski ratni zločinci osuđeni za genocid, a ne oni koji su počinili genocid nad Bošnjacima.

Isto tako, Bošnjaci su krivi Hrvatima što je Slobodan Praljak ispio otrov u Haškoj sudnici, a ne zato što je srušio mostarski most.
Prateći licemjerno europsko ponašanje prema Bosni u jeku nacionalističkog i šovinističkog divljanja Milorada Dodika, čovjek se ne može oteti utisku da je zakon o zabrani genocida, koji je donesen pred sâmi Inzkov odlazak iz Bosne, imao za cilj, svjesno ili nesvjesno, da isprovocira Aleksandra Vulina da pokaže kako oštri srpske-četničke zube za novi agresivni pohod na Bosnu preko Drine i Save.

Pa zar je to moguće? Dakako, sve je odsad moguće u Bosni ako je moguće da moćna Njemačka kapitulira pred Rusijom na East Riveru uz prešutno američko odobravanje (osvetu).
Zar ne vidite, braćo moja, da Bosna nije više domaće, već globalno pitanje velikih sila, gdje Bošnjaci nemaju ni glasa ni stasa da u tome aktivno sudjeluju.

Prigovarali su mi što sam bio previše aktivan na globalnoj sceni. Eto, oni nisu aktivni. Bave se domaćom scenom. I…, kakva nam je situacija na domaćoj sceni? Ništa bolja nego što je bila, ako nije i gora. Dok nas na globalnoj sceni nema ni za esencijalnog bosanskog iladža.
Bosanska diplomacija je mrtva!
Nisu krivi oni, već smo krivi mi. A mi smo oni koji misle da su drugi dužni da rade našu domaću zadaću zato što smo suviše fini.

Braćo moja, moramo se uozbiljiti!
Nije dovoljno da se kaže branit ćemo se svim sredstvima na Drini i Savi. Sadamovski i gadafijevski slogani ovdje u Bosni ne piju vode. Treba se prisjetiti kako su Sadam i Gadafi završili.
Ovo nije nikakva panika, već razumna opomena da se smije šaliti sa sudbinom nacije i države.

Bakire, svati ovo kako god hoćeš, ali moram ti se obratiti ovim putem jer je prekinuta prilika za našu izravnu komunikaciju. Obrćem ti se ne kao „plemenskom vođi“, kako to neki vole da naglašavaju, već ti se obraćam s uvažavanjem kao simbolu onoga što je tvoj otac Alija ostavio u amanet svima nama kad je kazao: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“!

Bakire, uozbilji se!
Ovo što se dogodilo na East Riveru poziv je na uzbunu!
Nisam paničar, ali jesam preosjetljiv na pomisao šta bi se moglo dogoditi s našim narodom i državom nakon što je Njemačka kapitulirala pred Rusijom.
Nije li to europska poruka nama Bošnjacima muslimanima da uradim isto?

Zaista, ne mogu podnijeti da ponovo gledam redove našeg naroda kako bježi od srpskog, a možda i hrvatskog agresora, dok je bosanska država nemoćna da ih spasi i dok licemjerna Europa šuruje sa srpsko-hrvatskom politikom.

Zato ti, Bakire, predlažem dvije stvari:
1) Predlažem da se što prije formira vanstranačko vijeće staraca od dvanaest uglednih, slobodnih i patriotskih bosanskih ličnosti. Vijeće će bi stalno zasjedalo sa ciljem sagledavanja situacije u Bosni s posebnim osvrtom na globalna kretanja, koja se tiču Bosne te predlagalo odgovornima u državi šta je najprječe raditi da se zaustavi daljnja eskalacija bosanske političke i institucionalne krize.

2) Predlažem da se formira jedan i jedinstven bosanski politički front od svih postojećih bosanskih političkih stranaka sa jednim ciljem, a to je odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države te da se sa tom platformom izađe na sljedeće izbore. Pri tome, treba unaprijed osigurati svakoj političkoj stranci u bosanskom političkom forutu njenu zaslugu i njeno pravo u vlasti bez obzira na rezultat izbora. Treba shvatiti da SDA nije više ni prva ni vodeća politička stranka, već da je jedna od mnogih, koja je spremna da dijeli svoj ulog sa drugim strankama na principu obostranog povjerenja a sve radi očuvanja i razvijanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države.

3) Predlažem da se bezolovno planski i predano radi na unutar bošnjačkom/bosanskom povjerenju radi zaštite i odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države. To je farz-i ajn, lična obaveza, svakog Bošnjaka/Bosanca ma gdje bio!

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da ostane i opstanemo ovdje u Bosni! Amin!
Allahu Sveznajući, obuči nas kako da se približimo jedan drugome radi mira i sigurnosti za sve ljude dobre volje! Amin!
Allahu Milostivi, omili nam istinu i pravdu! Amin!

Zato ti, Bakire, predlažem dvije stvari:
1) Predlažem da se što prije formira vanstranačko vijeće staraca od dvanaest uglednih, slobodnih i patriotskih bosanskih ličnosti.