Nisam znao da već skoro 10 godina kršim Ustav BiH, iz razloga što:
....još 2001. godine Ustavni sud BiH je potvrdio presudu Ustavnog suda FBiH i odlučio da je ustavni naziv za administrativnu jedinicu kanton i da njime upravlja predsjednik. Istom odlukom su nazivi županija i guverner, koje preferiraju kantoni sa hrvatskom većinom, proglašeni neustavnim. http://is.gd/eGjGE

istina. gledaj ovo; Ustav Federacije BiH.
Clan 2.
Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od federalnih jedinica (kantona). Metodi i postupci za fizicko odredjivanje granica izmedju kantona utvrdit ce se federalnim propisima. Kantoni ce imati nazive odredjene iskljucivo prema gradovima koji su sjedista odgovarajucih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.

jeiga Kume, naši tako potpisali. Ali ovaj poluustav ima još svojih bisera. npr.

Clan 1.
(1) Bosnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i gradjani Republike Bosne i Hercegovine, ostvarujuci svoja suverena prava, preoblikuju unutrasnju strukturu teritorija sa vecinskim bosnjackim i hrvatskim stanovnistvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih jedinica sa jednakim pravima i odgovornostima.


tko imalo pozna znanost ustavnog prava lako utvrdi da od "federativnosti" federalnih jedinica upisanih u ustavu postoji samo naziv (valjda imaju svoje osobno shvaćanje pojma federacija nešto kao osobno shvaćanje pojma tolerancija, multietničnost, ravnopravnost kao i "gradska raja" kojega najčešće ne doživiš na nogama budući te zadah netom pojedenih ćevapa s lukom pomiješan sa posljedicama višednevnog mirovanja zubne paste u bespućima kupaonica (?)pretendenata na status izvorne "gradske raje" ruši onako kako to ni mikeu tysonu nije uspjevalo).

jer;

Clan 4.
Kantoni imaju sve nadleznosti koje nisu izricito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadlezni za: a) uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga koje ce imati jedinstvene federalne uniforme sa kantonalnim oznakama, b) utvrdjivanje obrazovne politike, ukljucujuci donosenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja; c) utvrdjivanje i provodjenje kulturne politike; d) utvrdjivanje stambene politike, ukljucujuci donosenje propisa koji se ticu uredjivanja i izgradnje stambenih objekata; e) utvrdjivanje politike koja se tice reguliranja i osiguranja javnih sluzbi; f) donosenje propisa o koriscenju lokalnog zemljista, ukljucujuci zoniranje; g) donosenje propisa o unapredjenju lokalnog poslovanja i dobrotvornih aktivnosti; h) donosenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove dostupnosti; i) utvrdjivanje politike u vezi sa osiguranjem radija i televizije, ukljucujuci donosenje propisa o osiguranju njihovog rada i izgradnji; j) provodjenje socijalne politike i uspostava sluzbi socijalne zastite; k) stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj turistickih resursa; l) finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem, zaduzivanjem ili drugim sredstvima.


ove tzv. fedralne jedinice gotovo da su istog djelokruga i nadležnosti kao županije u RH. Možda malo, malkice samostalnije, barem u odnosu na regulaciju policijske službe.

rezime; uh, još nešto..

Clan 6.
(1) Sluzbeni jezici Federacije su bosanski jezik i hrvatski jezik. Sluzbeno pismo je latinica.


ustav je proturječan sam sebi u mnogim elementima.

Kršenje ustava je i postojanje federalnog ministarstva obrazovanja, jer je obrazovanje u isključivoj nadležnosti kantona.

Stoga ovo današnje federalno ministarstvo praktički nema zakonodavne ovlasti i ničemu ne služi (sklepali su resor od kojekakvih polunadležnosti i od stvari koje nemaju previše veze s obrazovanjem), nego uglavnom okolo dijeli "grantove" a umjesto zakona piše stalno nekakve "preporuke". Te "preporuke" hrvatske županije uvažavaju samo ako žele, a bošnjačkim kantonima služe kao neka vrsta koordinacije.

Kanton je bolji termin jer ima inozemne paralele. Županija mi više vuče na administrativnu podjelu bez političke težine, nešto kao engleske counties (okrug). Dakle, ne radi se o dilemi bošnjački vs hrvatski naziv, nego nešto posve drugo.

ne kljucaj u prazno druže stari....
Sam naziv ne znači ništa ako takvu jedinicu ne prati i određeni zakonodavnoi okvir temeljem kojeg okvira takva jedinica ima snagu.
Neće hrvatske županije biti ništa samostalnije i s manjim utegom federalne vlasti ako se budu zvale kanton umjesto županije niti će biti koristi od toga što ljepše zvuče.
U švicarskoj je naprimjer nazoiv konfederacija, sastavljena od kantona, a u stvarnosti tepko da bi se radilo i o pravoj federaciji u smislu u kojemu bi taj pojam trebao biti shvaćen.
Niti američke savezne države nisu bome države iako se tako zovu, nego bi više bile doista federalne jedinice.
Uostalom, misliš li da muslimani vole pojam kanton zato jer fol vuče na samostalnije jedinice?
Činjenica je da ustav FBiH spominje federativno uređenje zemlje a da od tog federativnog uređenja nem ni F.
Štoviše jugoslavenski okvir iz ustava 1974 je puno bolji i pravedniji za pojedine republike samo što je problematika tok okvira odnosno "mješine" bila ta da je vino bilo loše odnosno vladajuća garnitura kojoj je do hrvatskih nacionalnih interesa bilo manje stalo nego meni do srpski (dakle, shvaćaš težinu izraza).
Ipak bilo bi zanimljivo muslimane, koji su se kleli u jugu, slavili je, obožavali je, uzdizali je i preko alaha, po njoj davali djeci imena, malo peckati zašto ne bi pristali na politiko pravni okvir neprežaljene im države.
jasno, što bi oni podržavali nešto što im je tada ko kokuzima i fukari odgovaralo sad kad se imaju prilike ponašat ko srbi u jugi.

jebiga, dosljedni u svojoj nedosljednosti.

gledajući zakonski ustavni sud je u pravu, nego jedna sitnica mi je upala u oko, naime, bošnjaci, ne žele federqalizaciju bih jer federalne jedinice navodno imaju pravo na otcjepljenje, a vidimo da je federacija bih sastavljena od federalnih jedinica (kantona), dakle po njima federalne jedinice imaju pravo na otcjepljenuje od federacije.....

Ne mogu se naravno kantoni uspoređivat s republikama SFRJ, ali nikako ni sa županijama u Hrvatskoj.
Negdje su između.

Kantoni federacije imaju 100 puta veće ovlasti od RH županija, koje ni nemaju nikakve ovlasti nego su administrativna ispostava državne vlasti.


To se najbolje vidi po odnosu proračuna Federacija i kantona (jačina nadležnosti se najbolje mjeri u novcu, koji je potreban za provedbu nadležnosti). Ukupni proračun svih kantona u Federaciji je veći od proračuna Federacije, negdje preko 120% proračuna Federacije. Ako se ne varam javni prihodi se raspoređuju 52% kantonima, 36% Federaciji, 7% općinama, 4% direkciji za ceste.
Istina sporni su kriteriji raspodjele love između samih kantona (koeficijenti).

Županije u Hrvatskoj raspolažu sa mizernim iznosom koji je zbrojeno jednak tek oko 4% državnog proračuna RH. (cca 120 milijardi kuna državni; velika ST županija ima recimo proračun manje od pola milijarde kn)


4% i 120%, velika je razlika


Proračun razvijenije i daleko mnogoljudnije Splitko-Dalmatinske Županije je ugrubo jednak proračunu male ZHŽ.


Šta ima u Europi?

Pročitao sam španjolski i švicarski ustav jer me zanimalo kakva je kod njih podjela nadležnosti.
Kantoni Federacije se ni po čemu ne razlikuju od Baskije i Katalonije (najautonomnijih regija Španjolske), u većini stvari nadležnosti su identične a u nekima čak i veće (Katalonija recimo nema 100% nadležnost nad policijom).
Švicarski kantoni imaju par simboličnih ovlasti koje naši kantoni nemaju, s druge strane nemaju neke koje naši kantoni imaju.
Ali na prvi pogled se vidi da imaju manje ovlasti od kantona Federacije, jer skoro sve moraju koordinirati s višim nivoom, u ničemu nisu samostalni.


RH županije nemaju skoro ništa:

- ni u ludilu nikakve zakonodavne ovlasti.

- nemaju Vladu, premijera, ustav itd.

Najvažniije ovlasti kantona Federacije su 100% nadležnost nad policijom, obrazovanjem, industrijom (osim proizvodnje energije) te izdavanjem koncesija za iskorištavanjem prirodnih bogatstava. Kultura, stanogradnja, sport, male elektrane itd. su isto u isključivoj nadležnosti, ali su manje važne od ovih prvih.
Pored toga, 50-50% dijeli nadležnosti s federalnim nivoom u zdravstvu, socijalnoj skrbi, energetici, itd.
Telekomunikacije, TV frekvencije, igre na sreću, državljanstvo itd. su na federalnom nivou.


To su velike ovlasti.
Konkretno šta znači 100%-na ovlast na primjeru školstva.
-> Kantoni Fed. imaju 100% nadležnost u školstvu, uključujući čak i visoko školstvo. Mogu sami odobravat kakve i koje hoće udžbenike, kada počinje školska godina, hoće li ocjene ić od 1 do 5 ili od 1 do 10, zatim financiranje škola, zakoni o visokom školstvu itd.
Drastični primjer: Recimo do prije 2 godine osnovne škole u Tuzlanskom kantonu su bile 9-godišnje, a u ZHŽ 8-godišnje!
Nitko npr. ne brani ZHŽ da uvede neki američki model obrazovanja ako joj se ćefne.



To su sve velike ovlasti, ali kad se uspoređuje s RS ili bivšim SFRJ republikama izgleda malo.
Osim Belgije i RS, i nekih napola odcijepljenih kolonija (Farskih otoka, Grenlanda, Alandskih otoka itd.), realno nema veće autonomije u Europi od kantona Federacija.

Ali to dakako nije dovoljno. ;)

Problem nije u ovlastima županija, one su dosta dobre.

Problem je na federalnom nivou.

Ako izuzmemo Sejdo loophole, državni nivo je isto relativno ok.

pa ako tako kantoni imaju velike ovlasti zasto hrvati nisu zadovoljni

Zato što sve to previše košta državu pa želimo smanjiti broj kantona na 2.

Smeta nam federalni nivo, iliti hrvatsko-bošnjački federalni brak koji nikako ne uspijeva.
Na federalnom nivou nam smeta što nas mogu preglasat na etničkom principu (odgovor na to je jedino što preostaje: izazivanje krize federalne vlade svako malo), a na državnom je sve ok samo jako smeta greška u sustavu radi koje nam drugi mogu izabrat predsjednika, bezobrazluk teški.

Da, i to.

pa i ako dobijete entitet drugi ce vas opet preglasavat.

Misliš na državnom nivou? Pa tu nitko nema većinu, a Srbi imaju entitetski veto. Problem je Federacija BiH. Kantoni i državni nivo su OK.

ovlasti hr. lokalnih i područnih zajedni ca prema izmjenama iz 2005. godine:
Članak 19. mijenja se i glasi:

»Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:

– uređenje naselja i stanovanje,

– prostorno i urbanističko planiranje,

– komunalno gospodarstvo,

– brigu o djeci,

– socijalnu skrb,

– primarnu zdravstvenu zaštitu,

– odgoj i osnovno obrazovanje,

– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,

– zaštitu potrošača,

– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,

– protupožarnu i civilnu zaštitu,

– promet na svom području

– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit će se poslovi čije su obavljanje općine i gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu obavljati.«





Članak 4.

Iza članka 19. dodaje se članak 19.a koji glasi:





»Članak 19.a

Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više od 35.000 stanovnika.

Gradovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana i to osobito poslove koji se odnose na:

– uređenje naselja i stanovanje,

– prostorno i urbanističko planiranje,

– komunalno gospodarstvo,

– brigu o djeci,

– socijalnu skrb,

– primarnu zdravstvenu zaštitu,

– odgoj i obrazovanje,

– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,

– zaštitu potrošača,

– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,

– protupožarnu i civilnu zaštitu,

– promet na svom području

– održavanje javnih cesta,

– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu dokumenata prostornog uređenja,

– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit će se poslovi obavljanje kojih su veliki gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu obavljati.«





Članak 5.

Članak 20. mijenja se i glasi:

»Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na:

– obrazovanje,

– zdravstvo,

– prostorno i urbanističko planiranje,

– gospodarski razvoj,

– promet i prometnu infrastrukturu,

– održavanje javnih cesta,

– planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,

– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada,

– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit će se poslovi čije je obavljanje županija dužna organizirati te poslovi koje županija može obavljati.«

uspoređeno sa nadležnošću i djelokrugom BIH kantona/županija, krug je definitivno manji ali to nikad nitko nije ni osporio.
detaljnih proučavanjem može se vidjeti da te razloke nikako nisu 100 puta veće u korist BIH kantona/županija a pogotovo nisu na razini federalnih jedinica kako su opisane ustavom F BiH odnosno na razini federalnih jedinica nekih stvarnih federalnih država.
100% nadležnost nad policijom?
da je tako kantonalni/županijski mup ne bi imao više nikakve veze s federalnim odnosno državnim MUP-om a to ioak nije ni približno tako.
dalje, na što se to odnosi pojam zakonodavne vlasti?
očito na donošenje zakona koji imaju pravnu snagu samo na području određenog kantona/županije u ukviru djelokruga poslova, a to po prirodi stvari znači i usklađenost svih tih zakona sa općim propisima f Bih koja je regulaciju najbitnijih stvari ostavila u svojoj nadležnosti dajući uske okvire u kojima bi se zakonodavna sloboda bih kantona/županije imala kretati.

zanimljiv je i čl. 2 ustava koji utvrđuje podijeljenu nadležnost u nekih segmentima.
vidlkjivo je da su mnoge nadležnosti dodijeljene kntonima/županijama zapravo nadležnosti podijeljene između federacije i županijskih razina vlasti pri čemu je naravno kantonalno/županijska mogućnost svedena na uske okvire ovisno koliko im federalna nadležnost to dopušta.
u praksi je to jako malo i da nije tako sigurno se ne bi BiH hrvati bunili kako im upravo zakonodavno-politički okvir ne omogućava maksimalno razvijanje svih svojih što prirodno-ekonomskih što društvenih resursa odnosno isprepletenošću mogućnosti međusobnog kočenja radi čega niti zemlje kao cjelina ne može ići naprijed.

naravno, za detaljnu analizu nije dovoljan samo letimičan pogled na osnovna zakonska rješenja.
valjalo bi postaviti konkretne probleme a zatim vidjeti na koji način se rješavaju te tek na nekom primjeru uvidjeti stvarnu snagu kantona/županija odnosno same federacije a što bi davalo lakši uvid laicima u problematiku.

problem je za vas ako uspije onaj proces sejdic finci onda vam ni entitet nece pomoc da seb izaberete predsjednika

To ide u paketu sa ustavnim promjenama, po kojim će se pricednik najvjerojatnije birati neposredno iz parlamenta.

kakve to vi ocekujete promjene

Izmjenu načina biranja predsjednika i prenos entitetskih ovlasti (nekih) na državni nivo.

objasni molim te

teranova našla dvojnika na drugoj strani. 140 slova ili manje, twitter izražavanje

a bil vama smetala federacija kad bi srbi usli u nju i napravili svoje kantone

Tako je i bila zamišljena Federacija 1994 kad je stvarana, odnosno trebala je biti jezgro iliti prvih 10 kantona. Ne mogu se sjetiti izvora.

Nije tako, može se to riješit.

Sejdić finci se mora sprovest.
To je prvo.

Drugo, u ustavnoj promjeni koju ćemo mi podržat mora se to pitanje riješit.
A hvala bogu ima milijardu načina da se zadovolji sejdo-finci (manjine mogu biti birane, i mogu birati, i to sa cijelog teritorija), a da u praksi istovremeno svaki narod izabere svog člana predsjedništva.


Primjerice model kojeg sam ja predložio:

Dom Naroda se sastoji od 10 Hrvata, 10 Bošnjaka, 10 Srba i 2 manjinca (jedan iz RS i 1 iz Federacije).
Predsjedništvo se sastoji od 3 člana, i njih bira Dom Naroda slijedećom procedurom.

Kandidate za predsjedništvo predlažu zastupnici, svatko ima pravo predložit kandidata, ako želi.
Slijedi glasanje, gdje svaki zastupnik može dodijelit glas samo jednom od predloženih kandidata.
Tri kandidata s najviše glasova čine Predsjedništvo.
I to je to.

Kandidati se više ne zovu "član predsjedništva iz reda X/Y/Z naroda", ali to u praksi uvijek jesu. Tri iz tri različita konstitutivna naroda.

Teoretski se može izabrat i manjina (ili čak još jedan Bošnjak/Srbin), ali će bit izabran hrvatskim glasovima i time legitiman predstavnik interesa hrvatskog naroda.

Ako je neustavan nije i religijski - grešan.