Normalno da je termin Bošnjak važio za sve stanovnike Bosne, to nitko ne osporava, stvar je u tome da je to regionalno ime, isto kao danas Bosanac. Hrvoje Hrvatinić je isto bio Bošnjak, no samo u regionalnom smislu.



Hrvatska i Srbija su vladale područjem Bosne dok nikakva bosanska država nije postojala, na to područje doselili su Hrvati i Srbi dok nije bilo nikakvih Bošnjaka, bošnjačko ime je regionalno ime nastalo na hrvatskim i srpskim područjima. Vi ste to regionalno ime uzeli kao nacionalno uzeli tek 1993, ni danas to ime ne priznaju svi bosanski muslimani.

Ono sto ja znam i sto sam izucila

Znamo mi što si ti izucila. Fatihe...

Nego znači li ti što "narod slovinski", ilirski pokret i slično?

Sve što ti tvrdiš je točno ali Bosna je jednako nacionalna koliko i Dalmacija i Slavonija. A u Dalmaciji je čak bilo i stećaka.

Hrvatski identitet je višeslojan, treba ga promatrati kao narod ilirskoslavenskog podrijetla uz puno mišunga iz svih krajeva AU monarhije.

Srbe i Bošnjake treba promatrati isto kao ilirskoslavenskog sa mišungom iz otomanskog imperija.

Jedina bitna razlika među nama je vjera i kulturnocivilizacijski dosezi u ovisnosti o tom ko je kojem imperiju pripadao.

Jadni smo svi ali ipak mi se čini da Hrvati malo odskaču. No po meni treba radit na onome što nam je zajedničko. A povijest je ipak zajednička.

Nažalost kod nas se sve koristi za obračun s onim drugim i jezici i povijest i brojnost i političke prilike.

Meni je najjače kad me muslimani uče bosanskoj povijesti i još kažu: prouči malo.

Ja nemam potrebe proučavat ja sam je znao i prije 1993.

No draže mi je da tvrdite da ste nasljednici Tvrtka, Ostoje i Katarine nego Safet bega ili sl.

Nikako mi nije jasno kako mislite Arape, Turke i Bošnjane strpat u isti koš ne ide to, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, to već ide...

Znamo mi što si ti izucila. Fatihe...

Nego znači li ti što "narod slovinski", ilirski pokret i slično?

Sve što ti tvrdiš je točno ali Bosna je jednako nacionalna koliko i Dalmacija i Slavonija. A u Dalmaciji je čak bilo i stećaka.

Hrvatski identitet je višeslojan, treba ga promatrati kao narod ilirskoslavenskog podrijetla uz puno mišunga iz svih krajeva AU monarhije.

Srbe i Bošnjake treba promatrati isto kao ilirskoslavenskog sa mišungom iz otomanskog imperija.

Jedina bitna razlika među nama je vjera i kulturnocivilizacijski dosezi u ovisnosti o tom ko je kojem imperiju pripadao.

Jadni smo svi ali ipak mi se čini da Hrvati malo odskaču. No po meni treba radit na onome što nam je zajedničko. A povijest je ipak zajednička.

Nažalost kod nas se sve koristi za obračun s onim drugim i jezici i povijest i brojnost i političke prilike.

Meni je najjače kad me muslimani uče bosanskoj povijesti i još kažu: prouči malo.

Ja nemam potrebe proučavat ja sam je znao i prije 1993.

No draže mi je da tvrdite da ste nasljednici Tvrtka, Ostoje i Katarine nego Safet bega ili sl.

Nikako mi nije jasno kako mislite Arape, Turke i Bošnjane strpat u isti koš ne ide to, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, to već ide...

Mogu i ja sad mrtva hladna rec Hrvati su regionalno ime. Kako vam vise nije jasno, koliko se ta Bosna osporava , davno bi nestala kao pojam uopste da je tako kao sto vi pricate!

Možeš ti svašta reći, ali hrvatsko ime je etničko, Hrvatska je ime dobila po Hrvatima, koji se spominju i stoljećima prije doseljenja na ove prostore, dok je kod regionalnog bošnjačkog imena suprotno, stanovnici regije se prozvali po rijeci. Naravno, ja ne osporavam vama pravo da se danas nazivate kako god hoćete, možete imati kakvu god veziju povijesti hoćete, ali ju nemojte nametat drugima. Ogrezli ste u mitomaniju, naprimjer priča o deset genocida i negiranje hrvatstva iako dojučer niste ni znali kako se zovete nego ste vjersko ime imali kao nacionalno. Ajde Irma reci nam iskreno, jel se itko od tvojih poznanika Muslimana prije rata smatrao Bošnjakom po nacionalnosti?

Nisu se mogli smatrat jer im je to pravo bilo uskraceno u ex Yu. Pa sta ako su se pozvali po rijeci? Svi narodi su dobili ime po necemu. Nije to mitomanija, to je istorija koja nam je osporavana.

ako vam je vec "uskraceno" prije, zasto "bosnjaka" nije bilo 1991. kad je vrsen popis stanovnistva?

Pa koji smo izbor imali na tom popisu: Srbin, Hrvat, Jugosloven, neopredjeljen , "musliman"

Nisu se mogli smatrat jer im je to pravo bilo uskraceno u ex Yu.

Pa sta ako su se pozvali po rijeci? Svi narodi su dobili ime po necemu. Nije to mitomanija, to je istorija koja nam je osporavana.

Bio je na prostoru današnje Srbije, Hr i BiH narod ilirski, u stoljeću 7. došao je jedan veliki narod slavenski, zovi ga kako hoćeš, mi ga zovemo Hrvatima, Srbi Srbima. Bili su mnogobošci, poslije su postali jednobošci, ovisno kojem je carstvu rimskom pripadalo područje u kojem su živjeli. Područja Dalmacije, Slavonije ili Kosova ili Bosne, svejedno. Dio ih je bio vjerojatno radi nekog prznice vladara i nepravoslavac ili nekatolik ali i dalje Kršćanin - Pataren.

Kad su Turci došli, dio istih je primio islam.

To je verzija oko koje bi se vjerojatno svi složili.

E sad pojam nacija nastaje u današnjem smislu tek u 19. st. i u smislu nacije Srbi su najstariji narod. Pa Hrvati, to je taj narod slovinski ili ilirski, dovoljno je bilo da koja učena glava kaže tamo negdje oko 1850. mi smo narod slovinski i danas bi bili Slovini a ne Hrvati.

Velika razlika među nama je samo u vjeri i dijelovima mentaliteta koji smo primili od carstava u kojima smo proveli par stoljeća. I to je to.

Vjera postaje sve manje bitna, većinom smo laici u sve tri nacije, mentalitet će čini se bit svima isti, zapadnoevropski, red rad disciplina prije ili kasnije.

Nema potrebe za sukobima i svađama.

Mi ne negiramo Bošnjake, a zanimljivo ima ih koji bi negirali Hrvate.

Da eto vi ste "samo dosli odnekud" sa punim identitetom. Za Srbe postoji jos jedna teorija da su ime dobili od naziva "serve" sto znaci sluga...

Znači, nisu ni intimno sami sebe smatrali Bošnjacima, zato što im je bilo uskraćeno?

Kao narodi su bili priznati Hrvati, Srbi i Muslimani, vaše ime je bilo onakvo kakvo je vaša inteligencija odabrala šezdesetih, ali mogli ste se izjasnit kako god hoćete, Kemal Monteno je jednom rekao da se izjasnio kao Eskim.



Draga Irma, to je teška mitomanija, uzeti ime prije petnaestak godina i onda svojatati svu povijest onih koji su u prošlosti nosili to ime. Kao da se ja sada prozovem Ilirom i kažem područje BiH je moje, bježite Slaveni sa stare zemlje ilirske

"Nasa inteligencija odabrala". Neki ovde su idealan primjer "stare skole" "jugoslovenstva" koji imaju svoja mjerila "ravnopravnosti". Nikakvo nije cudo i sto je doslo do genocida, eto kakvo misljenje i stavove su gajili decenijama prema jednom narodu, a sve pod kapom jugoslovenstva. Neki jednostavno nebi trebali analizirati BiH jer je suvise slozen pojam za njih.

"Nasa inteligencija odabrala". Neki ovde su idealan primjer "stare skole" "jugoslovenstva" koji imaju svoja mjerila "ravnopravnosti". Nikakvo nije cudo i sto je doslo do genocida, eto kakvo misljenje i stavove su gajili decenijama prema jednom narodu, a sve pod kapom jugoslovenstva. Neki jednostavno nebi trebali analizirati BiH jer je suvise slozen pojam za njih.

Sudac Rosetti pogođen "Fildžanom viška"

Kolumne - Novo

Petak, 20 Studeni 2009 14:54

Kad se reflektori na Bilinom Polju pogase ostaje nam zemlja BiH kao neki odraz stadiona Bilino Polje s nestalnim mjestom u Vijeću Sigurnosti. Neravna, grbava, neodržavana, blatnjava i slabo osvjetljenja. Puna lažne nade i frustracija.



_________piše: Matan Nižić l poskok.info

U njoj se na tribinama miješaju arapsko-tursko-novobosanski identiteti a nedaleko od tih tribina negira se pripadnost tim tribinama-državi slavljem golova u mreži "državne" reprezentacije. Država po kojoj, kako je god mi zaglibali i raskopali, bolje trče i lakše zabijaju omaleni potomci afričkih i azijskih robova nego mi, rođeni u njoj. Kojoj Valentin Intzko daje veći koeficijent od nas samih i gdje u svakom trenutku možeš dobiti neki hitac u glavu ispaljen iz gomile.

Po njoj takvoj, kao i po Bilinom polju, mota se i pokoji Hrvat i Srbin uglavnom iz nemoralnih pobuda. Neki se poput jednog direktora javnog poduzeća zbog svojih privatnih probitaka dodvoravaju Sarajevu u svečanoj loži. Neki poput Ćire i Židaka žele osjetiti još malo titranja svome velikom egu na zalasku.

Skoro polovica ignorira i nada se nekom novom stadionu sa kvalitetnom rasvjetom i savršenom travom. Na njihovu žalost taj će stadion morati izgraditi u ovom "bilinom polju".


Bilino Polje je najspominjaniji toponim zadnjih mjeseci u Bosni i Hercegovini. Vjerojatno visoko u konkurenciji među najčešćim pojmovima u javnom govoru uz Džeku, Ćiru i Misketa. Čak je Bilino Polje češće spominjano i od Butmira, također jednog bosanskog maglovitoga polja na kojemu je u tijeku pokušaj ambicioznog iscrtavanja ustavnih obrisa nove Bosne i Hercegovine i određivanja budućnosti njezinih građana, za što bi zauzvrat isprosili neki papir da smo nominalno bliže EU i ukidanju viznog režima.

U Butmiru se navodno radilo o vrlo ozbiljnim stvarima ali ni na trenutak Butmirsko polje, u učestalosti medijskog spominjanja i simboličkoj važnosti, nije uspjelo zasjeniti Bilino Polje Oba toponima su i bitna za daleku povijest Bosne i Hercegovine. Butmir je jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta iz mlađeg neolita. Znači dokaz da je nekad ovdje živjela napredna kultura koja je pravila vaze ništa lošije od onih koje danas uvozimo iz Kine. Bilino Polje se spominje kao mjesto na kojemu se pred papinskim izaslanicima Kulin Ban odrekao krivovjerja i potvrdio svoju vjernost Svetoj Rimskoj Crkvi.

Razumljiva je ova današnja dominacija Bilinog Polja nad Butmirom. Butmirske teme teške, opore i smrde na poraz i otrežnjenje naroda koji vjeruju da se 2009. mogu ostvariti politički ciljevi iz 1991. Bilinopoljske teme su lagane i pitke. To je iracionalni vašar euforije, bijega od tužne stvarnosti, eksplozija nacionalnog jedinstva Bošnjaka koju napaljeni sportski novinari predvođeni duhovnim ocem Ćirom podvaljuju kao jedinstvo Bosne i Hercegovine.


Bilino Polje iskrenih nadanja u svom tužnom finišu završava u jebanju majke Portugalcima koje je kao standard nogometnog obraćanja protivniku lansirao ishlapljeli opsjenar Ćiro, ali i spontanim jebanjem Pape sudačkom trojcu predvođenom Rossetijem, inače najboljim sucem FIFE iz 2008. Zanimljiv je ciklus od osam stotina godina od klanjanja Papi, tadašnjeg moćnog vladara Bana Kulina, pa do današnjeg psovanja Pape njegovih samoproglašenih nasljednika.

Da sve ne bi ostalo na verbalnom napadu, karakterističnom za sve tribine nogometnih stadiona u bližem susjedstvu, bile one ispunjene obožavateljima Kulina Bana, Kralja Tomislava ili Cara Dušana, linijski sudac je dobio neki predmet u paču. To je također dugogodišnja bosanskohercegovačka tradicija otpora nepravdi i stranim silama. Iz gomile potegneš stranog zlikovca nekim predmetom u glavu i uđeš u čaršijsku legendu.

Sigurno će 50 Bosanaca tvrditi da je baš njegov projektil razbio žabarsku paču, ali se po isto tako trajnoj bosanskohercegovačkoj tradiciji nikad neće utvrditi točna istina. Taman ja gledam jadnog Džeku i ostale reprezentativce kako stoje u korneru s podignutim rukama pokušavajući smiriti BH patriote da ne naprave još gore s.... kad mi dolazi sms poruka od prijatelja: "Gađali su ga fildžanom viška". Za one koji ovaj pojam poznaju površno kroz odličnu pjesmu "Pušenja", "Fildžan viška" je ustvari sintagma kojom se u Bosni slikovito opisuju primjeri suživota i tolerancije.

I ova bosanska redukcija ozbiljnog društvenog pitanja suživota i tolerancije u višenacionalnim društvima na višestoljetno zajedničko ispijanje kafe/kave/kahve komšija različitih vjera i nacija pokazuje ustvari nizak stupanj razvoja demokratske svijesti i političke odgovornosti. Koliko je ta sms poruka bila riječima sažeta i mislima široka inspirirala me da prijatelju odgovorim sms porukom: "Vjerojatno kasnije utvrditi da nije u pitanju "fildžan viška" nego se radi o šalici za espreso kavu koja je ispaljena s položaja HVO-a kod nedalekog Viteza."

Iz ovog moga ironičnog odmaka prema najvećoj tragediji BH fudbala možete zaključiti da nisam navijao za Ćirine Zmajeve što je donekle istina. Ne želim objašnjavati nedostatak emocija prema skupini dobrih igrača, uzornih sportaša i njihovim uspjesima. Ja naime navijam za reprezentaciju u kojoj su od osamostaljenja zaigrala 44 moja zemljaka, usput i Hrvata. Da živim negdje daleko odavde i još dalje od stvarnosti, recimo u Sportskoj redakciji HRT-a ili u berlinskim puf-ovima u koje putujem na račun HRT pretplatnika, vjerojatno bih navijao za Ćirine Zmajeve.

U prirodi mi je navijati za slabije ili one koje nepravedno smatraju slabijim. Kako živim o ovom "Bilinom Polju" od države ne mogu pronaći argumente za identifikaciju s navijačima BiH. Identitet koji oni slave u činu sportske opijenosti uspjehom ili obećanjem uspjeha pun je simbola koji su učitani od strane bošnjačkog nacionalizama.

Naravno nisu oni krivi. Nogometno navijanje za reprezentaciju i jest nacionalistički čin. Tu su svi sastojci od koje se prave nacional-romantične čorbe. Grbovi, zastava, himna, pjesme, dresovi-uniforme, zajedništvo i suza na oko, strepnje, ugroženost od drugog i moguća pobjeda.Tako je i kod reprezentacije BiH koja ima dominantnu navijačku potporu Bošnjaka pa se tako i bošnjački patriotizam najviše ogleda u njezinoj ikonografiji, pjesmama.

Naravno tu su i zastave prijateljske Turske, Saudijske Arabije, ratne zastave Armije BiH pod kojima je u toj Zenici i njezinoj okolici svakakvih belaja bilo. Pa i meni se noge posijeku kad se Maksimirom prolomi "Herceg-Bosno srce ponosno". Moderni bosansko-hercegovački državni identitet ne postoji jer ne postoji simbolika pod koju bi se mogli spratiti svi BH građani. Nije moguće očekivati da u skoroj budućnosti na Bilino Polje dođe značajan broj Srba i Hrvata dok se stalno s bošnjačke strane vrši neki "downgrade" tog identiteta i lažnog patriotizma na bošnjačku mjeru.

Bosanskohercegovački patriotizam i ujedinjenje o kojemu diple sarajevski i zagrebački novinari opijeni Ćirinim ublehama, usput se čudinjajući kako to Hrvati i Srbi ne "sijeku žile" na Bilinom polju napunjen je simbolima Alije, Armije BiH, Otomana, Mehmed El-Fatiha ali i kraljevske porodice Saud." Kad se reflektori na Bilinom Polju pogase ostaje nam zemlja BiH kao neki odraz stadiona Bilino Polje s nestalnim mjestom u Vijeću Sigurnosti. Neravna, grbava, neodržavana, blatnjava i slabo osvjetljenja. Puna lažne nade i frustracija.

U njoj se na tribinama miješaju arapsko-tursko-novobosanski identiteti a nedaleko od tih tribina negira se uopće pripadnost tim tribinama slavljem golova u mreži "državne" reprezentacije. Država po kojoj, kako je god mi zaglibali i raskopali, bolje trče i bolje prolaze omaleni potomci afričkih i azijskih robova nego mi rođeni u njoj. Kojoj Valentin Intzko daje veći koeficijent od nas samih i gdje u svakom trenutku možeš dobiti neki hitac u glavu ispaljen iz gomile.

Po njoj se takvoj, kao i po Bilinom polju, mota i pokoji Hrvat i Srbin uglavnom iz nemoralnih pobuda. Neki se poput jednog direktora javnog poduzeća zbog svojih privatnih probitaka dodvoravaju Sarajevu u svečanoj loži. Neki poput Ćire i Židaka žele osjetiti još malo titranja svome velikom egu na zalasku. Skoro polovica ignorira i nada se nekom novom stadionu sa kvalitetnom rasvjetom i savršenom travom.

Na njihovu žalost taj će stadion morati izgraditi u ovom "bilinom polju".

Ser(b)vine Aleksije ontopic: Jesu li srpski mediji doživljavali orgazme od BH repreznetacije ko hrvatski ? Ili se baš ne lože na "ljiljane" previše ...

Ultrasi iz Vinkovaca na slavonskom derbiju stavili poruku Obrigado Portugal, svaka im čast

Jel ima netko sliku?