Ništa meni nije jasno,bili su nam objasnjavali kako je to nemoguce jer zahtjeva nove dokaze koji moraju pazi sad "dokazat nevinost" LOL

Krivi dok se nedokaze suprotno :(

Ništa meni nije jasno,bili su nam objasnjavali kako je to nemoguce jer zahtjeva nove dokaze koji moraju pazi sad "dokazat nevinost" LOL

Krivi dok se nedokaze suprotno :(

Ništa meni nije jasno,bili su nam objasnjavali kako je to nemoguce jer zahtjeva nove dokaze koji moraju pazi sad "dokazat nevinost" LOL

Krivi dok se nedokaze suprotno :(

Prije pravomoćne presude se mora dokazati krivnja a nakon toga, u izvanrednim pravnim lijekovima se mora dokazati nevinost.

Tako je svugdje u svijetu.

Prije pravomoćne presude se mora dokazati krivnja a nakon toga, u izvanrednim pravnim lijekovima se mora dokazati nevinost.

Tako je svugdje u svijetu.

ali ne u hagu koji je pre svega oformljen za statanizaciju srba , a potom i delom rvata, jer je isti sud po nalogu amerike preko nemacke i engleske osnovan da bi zastitio islamske fanatike koji su to papreno preko arabije placali zapadu...

gov.no od suda , tu ne mozes govoriti o pravdi i onome sto je uobicajeno

Odgovornost nadređenog

Tužilaštvo navodi da je Pretresno vijeće propustilo da presudi o Prlićevoj, Stojićevoj, Praljkovoj, Petkovićevoj i Ćorićevoj odgovornosti nadređenog, a oni odgovaraju ili da nije bilo takve greške ili da bi bilo nepravično da se takva greška ispravlja donošenjem osuđujuće presude u žalbenom postupku. Žalbeno vijeće podsjeća da, kada se neki optuženi tereti kumulativno i po članu 7(1) i po članu 7(3) Statuta, Pretresno vijeće ima pravnu obavezu da donese zaključke o tome da li optuženi snosi odgovornost nadređenog. Žalbeno vijeće konstatuje da je Pretresno vijeće pogriješilo kad nije donijelo zaključke o tome da li Prlić, Stojić, Praljak, Petković i Ćorić snose odgovornost nadređenog zbog toga što nisu kaznili određene zločine. Žalbeno vijeće prihvata ovaj aspekt žalbe tužilaštva. Ono, međutim, odbija da provede utvrđivanje de novo njihove odgovornosti nadređenog ili da naloži vraćanje predmeta na prvu instancu ili ponovno suđenje u ovom predmetu u tu svrhu.
Pretresno vijeće za Ćorića jeste zaključilo da snosi odgovornost nadređenog za zločine počinjene u opštini Prozor u oktobru 1992., konkretno za uništavanje približno 75 muslimanskih domova i druge imovine kao i za krađu vozila. Ćorić osporava ocjenu dokaza od strane Pretresnog vijeća, kao i zaključak Pretresnog vijeća da je on vršio efektivnu kontrolu nad počiniocima, da je znao ili je bilo razloga da zna za te zločine, i da je propustio da kazni svoje podređene. Žalbeno vijeće konstatuje da
Ćorić nije pokazao bilo kakvu grešku Pretresnog vijeća i stoga odbija njegovu žalbu

Žalbeno vijeće takođe konstatuje, uz suprotno mišljenje sudije Liua, da je Pretresno vijeće napravilo pravnu grešku kad nije dalo obrazloženje za to što je zaključilo da Prlić, Stojić, Praljak, Petković i Ćorić nisu odgovorni za brojne zločine po trećoj kategoriji UZP-a.
Uzete zajedno, te greške se tiču navoda o Prlićevoj odgovornosti za 26 zasebnih incidenata ubistva, seksualnog nasilja, krađe i uništavanja džamija; o Stojićevoj odgovornosti za 30 takvih incidenata; o Praljkovoj odgovornosti za 32 takva incidenta; o Petkovićevoj odgovornosti za 18 takvih incidenata, s tim da nijedan nije povezan s uništavanjem džamija; o Ćorićevoj odgovornosti za 31 takav incident; i o Pušićevoj odgovornosti za 35 takvih incidenata.
Međutim, žalbeni postupak nije suđenje de novo, i od Žalbenog vijeća se ne može očekivati da djeluje kao primarni presuditelj o činjenicama. Žalbeno vijeće stoga odbija da utvrđuje da li su zadovoljeni elementi odgovornosti po trećoj kategoriji UZP-a u vezi s incidentima o kojima je riječ.

Haag je namjerno uzeo 29.11. Kao datum njegove presude. Stvarno su bolesno perverzni

Očito Englezi kontrolirali. Sad će još više jugoslavenat nakon Brexita. I zato treba bit eurofil a ne eurofob.

Nego, neusporedivo se lakse diše nakon presude. Šteta što nisu donesene 20 g. ranije. Manja šteta od presude nego od stalne prijetnje.

Godinu dana poslije drakonske presude Hrvatima iz BiH, a na skupu „Ustavna država i haške presude“ u organizaciji Udruge sv. Jurja (Zagreb, Matica Hrvatska 29. 11. 2018.), istaknuti pravnici i povjesničari raspravljali su o pravnoj, političkoj i povijesnoj dimenziji Haaškoga tribunala, kazneno-pravnim aspektima presude u slučaju Prlić i drugi, institutu udruženoga zločinačkog pothvata, sudskoj politici neprihvaćanja dokaza te vjerodostojnosti svjedoka.

U ovom broju časopisa National Security and the Future objavljujemo u cijelosti radove pojedinih sudionika kako bi bili dostupni široj znanstvenoj i stručnoj javnosti.

SLOBODAN PRALJAK OBLJETNICA

Tri godine od smrti generala koji je rekao: 'Nisam ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu'



Nakon što je ispio otrov u haškoj sudnici, 29. studenog 2017. godine, general Slobodan Praljak ušao je u povijest odbivši presudu riječima ''General Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu''. Haag je proveo istragu, policija je napravila svoj dio posla, a kako je otrov dospio u sudnicu - ni danas nije jasno. Održani su prigodni govori, brojne komemoracije, zapaljene svijeće...

Podsjetimo, general Praljak i rukovodstvo nekadašnje Herceg Bosne osuđeni su 29. studenog 2017. u Haaškom sudu drugostupanjskom presudom za zločine nad Bošnjacima tijekom proteklog rata kao i za udruženi zločinački pothvat u jednom razdoblju 1993. na području tadašnje Herceg Bosne.

Kako smo već pisali na portalu, tri godine nakon toga, sjećanje za Praljkom pomalo blijedi s obzirom na to da je putem društvenih mreža gotovo nemoguće spominjati njegov lik, ili ime jer Facebook sankcionirana trajnim, ili privremenim blokiranjem. Navodno, riječ je o algoritmima koji prepoznaju ime, prezime i fotografiju nekadašnjeg prvog čovjeka HVO-a pa u svrhu poticanja promocije samoubojstva kao takvog blokiraju.

''Profesor filozofije, inženjer elektrotehnike, filmski režiser i hrvatski general Slobodan Praljak sokratovski je vjerovao da je vrlina najuzvišenije znanje o tome što čovjek jest, a neznanje kao odsutnost vrline uzrok gotovo svih zala, nesporazuma i nepravdi. Optužen pred Haaškim tribunalom za zločine koje nije zamislio niti ih je počinio, koje nije mogao spriječiti i čije izvršitelje nije mogao kazniti zbog okolnosti koje su nadmašivale njegove moći, branio se znanjem, činjenicama, pozivao na logiku, na zdrav razum, nudio kontekst, pravio usporedbe, analizirao i objašnjavao.

Otrpio je trinaest i pol godina nepravednog, nelogičnog, nesuvislog i ponižavajućeg optuživanja i suđenja. Branio je politiku koju je slijedio, vojsku kojoj je pripadao i kojom je zapovijedao (koliko je to bilo moguće u onim vremenima), svoja djela, svoja uvjerenja, dostojanstvo i ljudski integritet tvrdeći da će, ako mu se dokaže krivnja, mirno prihvatiti presudu ne tražeći nikakvih olakotnih okolnosti...'', izjavit će u to doba poznati hrvatski povjesničar i ratni voditelj Sigurnosno-informativne službe HVO-a, dr. Ivo Lučić.

''Presudili su tako kao da obrane nije ni bilo, s jasno postavljenim propagandno-političkim ciljem, predrasudama i preduvjerenjem s kojima su i započeli suđenje. Suočen s posljednjom i konačnom nepravdom suda kojem će se jednoga dana također suditi, Praljak je odlučio prekinuti farsu i pretvoriti je u tragediju. Tim činom otišao je u legendu, a suci Haaškoga suda skinuli su toge i perike i posramljeni se vratili svojim beznačajnim životima. Dok su živi, neće ga zaboraviti, kao ni njegove riječi njima upućene: Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! Oni koji su sudjelovali u ratu, pratili suđenje i poznavali Praljka znaju da je to istina, a oni među sucima haaškoga i svih drugih zemaljskih sudova, koji imaju i mrvicu savjesti, do smrti će se pitati što ako su osudili nevina čovjeka''.

Tko je bio general Slobodan Praljak

Slobodan Praljak, rođen je 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključio se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.

U svojoj je biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.

Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi ''Nikola Tesla'' u Zagrebu, te na višoj školi predavao ''Osnove elektrotehnike'', ''Teorijsku elektrotehniku'' i ''Teoriju automatske regulacije''.

Optužnicu protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne Haški je sud objavio 2004. godine, optužujući ih da su, zajedno s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja bošnjačkog stanovništva, stvaranja etnički čistih prostora te njihova odvajanja od BiH i priključenja Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

General Praljak, zajedno s ostalom petoricom optuženih dragovoljno je otišao u Haag 2006. godine, u kojemu je 29. svibnja 2013. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. Suđenje je počelo te godine, nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu.

Prvostupanjska presuda donesena je, dakle, 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija potvrdilo je Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.

Nakon toga on poručio je Haškom sudu riječi koje su zapamćene zauvijek:

''General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu'', popio sadržaj iz bočice od kojega je kasnije u bolnici preminuo.