Najveci dio izbacivanja dogodio se tek u 18. stoljecu da bi se s vremenom opet vratilo. Medjutim vrlo lako je moguce da to nema bas veze sa tridentom vec sa modom. A i to je problematicno jer su fratri jedno vrijeme u knjigama latinizirali narodna imena. Tako si imao slucaj da narod odredjenu osobu zove narodnim imenom medjutim u matici krstenih mu stoji njegova latinska inacica.
Recimo najpoznatija je Diva Grabovceva koja je u knjigama zapravo bila Virginija. Ruza je bila Rosa, Jelica, Jela je bila Helena itd....

Ako pogledamo deftere iz 1550 vidjet cemo da se sasvim normalno mjesaju krscanska imena sa narodnim. Tako imas

Ferhata sina Ivanovog
Ismaila sina Marinovog

ali i

Mihovila sina Dejanosevog
Jusufa sina Radicina
itd. itd.

U srednjem vjeku nije uopce bilo pravilo potpunog koristenja narodnih imena. I ovi toboznji spiskovi djedova su vrlo upitni jer dolaze is samo jednog izvora tj. takozvanog Batalovog evandjelja. Osim toga nema zapravo nikakvog dokaza da su postojali u neprekinutom redu


A sad recimo pogledaj recimo imena sirokobrijeskih fratara, necu reci pola ali veliki dio su stara narodna imena

Dr. Stipan fra Krešimir Pandžić (Drinovci, 1892.)
Pero fra Zvonko Grubušić (Posuški Gradac, 1915.)
Karlo fra Rudo Jurić, (Radešine, 1925.),
Ante fra Kornelije Sušac (Cerno, 1925.),
Mate fra Marko Barbarić Lesko (Klobuk, 1865.)
Petar fra Stanko Kraljević (Mokro, 1871.)
Ivan fra Ivo Slišković (Mokro, 1877.)
Nikola fra Krsto Kraljević (Grljevići, 1895.)
Dr. Nikola fra Arkanđeo Nuić (Drinovci, 1896.)
Dr. Bože fra Dobroslav Šimović (Hamzići, Župa Čerin, 1907.)
Mirko fra Tadija Kožul (Mokro, 1909.)
Ljubo fra Borislav Pandžić (Drinovci, 1910.)
Jerko fra Žarko Leventić (Drinovci, 1919.)
Bože fra Viktor Kosir (Uzarići, 1924.)
Ante fra Stjepan Majić (Vitina, 1925.)
Ivan fra Ludovik Radoš (Blažuj, Tomislavgrad, 1925.)
Jozo fra Andrija Jelčić (Stubica, 1904.),
Ante fra Bonifacije Majić (Vitina, 1883.),
Ivan fra Radoslav Vukšić (Studenci, 1894.),
Jakov fra Fabijan Paponja (Livno, 1897.),
Mijo fra Leonard (Leonardo) Rupčić (Hardomilje, 1907.)
Fra Miljenko Ivanković (Tubolja, Tomislavgrad, 1924.)
Jerko fra Melhior Prlić (Sovići, 1892.)
Jozo fra Fabijan Kordić (Grljevići, 1890.)
Marijan fra Mariofil Sivrić (Međugorje, 1913.)
Tadija fra Tihomir Zubac (Gradnići, 1918.)

Tadija je strašno ime.

Ne trči pred Rudu, nije dobar jutros.

Ne znam kako je kod hercegovačkih Hrvata ali pretpostavljam da je slično u smislu da se nekada uz kršteno ime nadevalo i ime od strane porodice koje je uglavnom bilo narodnog tipa.
To je zato bar kod mojih u CG jer zavisno od popa nisi mogao birati kršteno ime nego dobijaš ono na koji svetački dan si rođen ili bar približno tom svetačkom danu.

Takođe se zaboravlja da nekada domaće narodno ime nije nadevano zbog njegove lepote niit zbog kućne tradicije očeva i dedova , nego iz vrlo praktičnih razloga toga doba , a to je "zaštitno ime" tj.ljudi su nadevali imena u skladu sa godišnjim dobima,vremenskim prilikama,zdravljem,protiv uroka,.....

Mislim da su Srbi i Hrvati specifični što se tiče imena u slovenskom svetu , a pogotvo što jedini imamo imena koja počinju sa negacijom(Nenad,Nerad,Nemanja,...).

Za naša narodna imena se može reći da dobrim delom potiču od majki i ženskog dela porodice jer imamo najviše imena sa osnovom Milo i Drago.
Dakle , majka drži bebu u rukama i tepa mu "milo,moje,drago moje,najmiliji,najdraži,...." , i kad posle se selo upita kako mu je ime pa čistom logikom ispada da mu je ime Dragutin,Milo,Milovan,.....

Ime Rudo dolazi od prideva crveno , dakle dete je bilo verovatno riđo kad su ime nadenuli.

Da i katoličko svećenstvo je upravo zbog toga bilo izričito protiv, čak nisu htjeli upisivati takva imena u matice.
Ljude su čak strašili u vrijeme kuge da djeci daju imena po svecima kao vid zaštite.

Rudo je vjerojatno verzija imena Rudolf, Rudi/Rude/Ruda, ovisno o regiji. U Bosni je onda Rudo, kao što je Anto, Mato ili Stipo.

Jeste baš sve neki Rudolfi šetali po dinarskim planinama naokolo u srednjme veku.
Ne znam dali postoji svetac po imenom Rudolf(mada sumnjam) i ako postoji kod katolilka on sigurno nije prihvaćen na dinarskim prostorima , tako da je ime Rudo od prideva crven i zato postoje srpska prezimena(kao i hrvatska) Rudić i Rudović , a pravoslavci svakako nemaju nekog sveca Rudolfa.

Srednji vijek 1925. godine?Ako su se njegovi kolege fratri zvali Kornelije, Leonard, Fabijan i Ludovik, zašto bi bilo nevjerojatno da je on Rudolf/Rudo?

BTW, Karlo, Rudolf/Rudo, Ferdinand/Ferdo i Ludvig su carska i kraljevska prijestolonasljednička imena.

Pa kažem ti , ako postoji kod Srba ime Rudo odakle su prezimena Rudić i Rudović , vrlo je mala verovatnoća da je taj fratar bio Rudolf pod nadimkom Rudo , jer logika nalaže da je Rudo takođe staro slavensko hrvatsko ime koje dele sa Srbima.

Lažovčino, nađi mi jednog Srbina s tim imenom i to ne s ovim zaobilaznim izmišljotinama o tvorbi prezimena, nađi u starim spisima nekog Rudu ili Rudoja.

Zanimljivo u Hrvatskoj najčešće u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, moguće da je u pitanju samo skraćeno od Rudolf.

Eto dokaza da je u Bosni Rudo verzija imena Rudolf:



https://domoljubniradio.hr/2020/01/09/9-sijecnja-1994-buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne/

Pa nema ih danas kao što su mnoga imena izumrla , ali prezimena dokazuju njihovo postojanje , i ona nisu od imena Rudolf jer pravoslavci nemaju veze sa nemačkim pričama.

Ja znam nekoliko Rudi, tj Rudolf i mislim da su svi Posavljaci.
Kako je dosta njih išlo na rad u Njemačku i Austriju kad su se otvorile granic, postoji mogućnost da su imena pokupljena tamo i da je Rudo izvedenica od Rudolf.
A onda je vjerojatno da su i prije davali takva imena zbog utjecaja Austrije.

U Istočnom Sarajevu mogu napraviti veliki “Trg Ratka i Radovana”, i reći da se radi o 6 djedova Crkve Bosanske.

Pa nek se onda pokrene javna rasprava oko toga koliko je bilo Radovana i Ratka, i nek bošnjački mediji javno broje.

Znam jednog Radovana iz Međimurja, čovjek 40-ih godina, original Međimurec.
Također, novinar i bivši glasnogovornik HDZa iz Zagorja, Ratko Maček.
Sve 100% kajkavski krajevi Hrvatske.

Ima par muslimana koje znam da su se zvali Mili.

Kod njih su i Dušani najčešće u Hrvatskoj, ima i Milana, Draga i kojekakvih imena koje nikad ne bi povezali sa Zagorcima i Varaždincima.

Ta narodna slavenska imena su se najviše održala u ruralnim izoliranijim krajevima gdje nije bio svećenika u blizini da popuje.

Mostarski biskup Ratko Perić, donedavno.

Radovan je muško ime, u Hrvatskoj pretežito hrvatsko, ali i srpsko te crnogorsko. Ime Radovan jedno je od češćih imena (među prvih 500) u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvije tisuće ovakvih imenjaka. Ime Radovan bilo je najpopularnije od 1927. do 1937.

U Zagorju ima čak selo koje se zove Radovan.

Sin Andrije Artukovića, jednog od tri ministra NDH što ih Klobuk dade, se zove Radoslav.

Radovane,Radovane zemlja ti se radovala.