Čudi me da nema teme o ovoj odluci da se Biljani Plavšić ratnoj potpredsjednici RS, smanji kazna a koja je ako se sjećate bila radikalnija i od samog Karadžića i malo ko ne pamti tu suhonjavu kreaturu iz čijeg je cijelog držanja isijavalo istinsko zlo.

za razliku od Karadžića koji je onako razbarušen ponekad izgledao kao dvorska luda ili neki komedijaš pa čak i kad je sipao mržnju pomoću jezika, dalo se naslutiti da on tako sve ne misli i da negdje u njemu ima zrno ljudskosti. Moj dojam.

Dok je iz te žene sijala besćutnost, hladnoća i neko ravnodušno trijumfiranje zla. Po tome je bila slična Mladiću iako je i on izgledao čovječniji od nje.

I dakle, priznala ona krivicu, što mi nikad nije jasno, zašto im to treba kad dokaza za krivicu ima na tone. I kao priznala ona, pa će joj oprostit. Osuđena je na nekih 11 godina ili koliko već, što je pandan osudi za neku srednje tešku krađu. Cirkus.

Pa su je onda smjestili u neki hotel, pa je ona navodno povukla krivnju kao da je bilo bitno je li ona priznala šta ili ne i je li sad povukla priznanje.

Da se napravi paralela, neki Hrvat iz Srednje Bosne dobio je sličnu kaznu jer navodno nije spriječio silovanje. Od tog istog Haškog suda. Dakle za Haški sud je isto kad netko ne spriječi neko pojedinačno nedjelo i biti organizator pokolja tisuća ljudi, tisuća silovanja i stotina tisuća prognanih.

Koja je to logika, to nitko normalan nikad nije shvatio.

I sad je puištaju na slobodu. Nije bit u njezinoj slobodi jer ionako taj tretman navodne kazne, nije kazna nego nagrada, bitnija je poruka..

od tria srpskih gospodara života i smrti, jedan je u navodnom bijegu, drugome se traljavo sudi treća se pušta na slobodu nakon smiješne kazne.

istovremeno Hrvati su za sto ili tisuću puta manje stvari dobijali po 20-30 godina a haški sud završava svoj rad suđenjem Hrvatima za zločinački poduhvat u Hrvatskoj i zločinački poduhvat u BiH.

muslimani će svakako biti zadovoljni sa svojim svetim mjestom..Hagom, jer su im ionako Hrvati neprijatelji br.1, bili i ostali, ali mi moramo priznati da nam ga je Hag dobro zavukao.

Imala je dosta ekstremističkih izjava poput "Muslimani su genetski otpad", no ne znam koliko smisla imaju politički motivirane optužnice, je li ima logike da baš svaki visokopozicionirani srpski političar završi na sudu

Ima toliko koliko i da svaki nacistički viši političar završi na sudu.

Pa i mislio sam napisati da sve to ima korijen u Nurnberškim procesima, no ne vidim paralelu u BiH, građanski rat bez pobjednika i bez poraženih. Optužnice protiv političara su vjerojatno bile pokušaj sklanjanja sa scene onih koji bi opstruirali (ili neki doprinos pomirenju) radi lakšeg upravljanja sa BiH nakon dolaska međunarodnih snaga 1995.

Meni su u cijeloj prici zanimljive jedino reakcije muslimanske javnosti, salve osuda haskog suda i paljenje slika haskih sudaca... koliko jucer, ljubili su stope haskim sudijama, kada je oslobodjen Sefer.

E to je cirkus.

A Biljana, samo dokaz koliko je haski sud objektivan i pravedan sud. I samo novi pokazatelj da ce Gotovina dobiti tri dozivotne.

Slavit će oni opet, njihovo pamćenje je ko u čovječje ribice. Ali sve to kompenziraju pokvarenošću.

Kakav građanski rat. Kakve su to gluposti.

Rat u BiH je bio građanski, o tome smo već diskutirali i postigli konzensus na nekoj temi na podforumu o ratu. To nema veze sa pitanjem "tko je prvi počeo". Angažman JNA na početku, kao i prisustvo HV-a na prostoru BiH ne čini sukob internacionalnim niti agresijom jedne države na drugu, jer postoji mnoštvo primjera u svijetu gdje vojska jedne države ulazi u nestabilno područje drugih "država".

Tko god podržava teoriju o agresiji Srbije na BiH se igra sa vatrom, jer ako se to dokaže, zna se da će multietniĆari tu ocjenu pokušati proširiti i na Hrvatsku.

Lično mislim da nije zaslužila zatvor i da je u redu da bude puštena na slobodu. Žena naprosto nije imala nikakva izvršna ovlašćenja nad vojskom, i dobar deo rata bila je marginalizovana, upravo sa objašnjenjem da je previše ekstremna. Istina je međutim drugačija: nije trpela Miloševića ni njegov "srbokomunistički" diskurs. Ona je monarhista, bliska srpskoj opoziciji iz devedesetih kao i kabinetu Prestolonaslednika koji je tada bio još uvek van zemlje i uključen u napore opozicije da se ruši Sloba. Kasnije se razišla sa SDS-om i započela proces demokratizacije u RS. To je popravilo položaj RS i otvorilo vrata sposobnom Dodiku da postane jedna od vodećih političkih figura u RS. Ostvaren je nezapamćen diplomatski uspeh u to vreme: zvanična poseta predsedniku Francuske, počasna garda svira himnu Francuske i Republike Srpske (tada još "Bože Pravde") - kao da se radi o nezavisnoj državi. RS je u to vreme bila baza iz koje se rušio Milošević: mediji otvoreni za srpsku opoziciju, politička podrška opoziciji, slobodan prostor za prognane medije iz Srbije.

Najviše impresionira Plavšićkin patriotizam. U vreme kada je Evropa primenjivala politiku uslovljavanja: integracije i krediti u zamenu za saradnju sa Hagom, ona je izjavila, odmah po podizanju optužnice, da će se odmah predati jer je neprihvatljivo da ceo narod bude izolovan zbog nje. Tako nije postupio niko, pa ni oni koji su se u patriotizam mnogo više kleli: Raša, Sloba, generali utd. Jedna je od retkih srpskih političara čije se imovinsko stanje nije promenilo u odnosu na vreme pre dolaska na funkciju (možda je to slučaj i sa Koštunicom dr. Vojislavom, s tim što je on ideološki fanatik, dok je Biljana u ključnim trenutcima pokazala više respekta prema životu).

Sud u Hagu, naravno, postupa politički ponekad. Ali, ovo iako je možda politička odluka - ispravna je. Teško je objasniti kako je Plavšićku moguće dovesti u vezu sa zločinima uprkos nepostojanju efektivne vlasti, dok Nasera Orića npr. nije moguće iako je utvrđeno da je zločin u zoni njegove odgovornosti počinjen.

Bilo bi dobro da ovdje imamo nekog pravnika (onaj Cromwell se čini da bi mogao biti upravo to) pa da nam protumači koliko se može rastegnuti ta "zapovjedna odgovornost". Meni to izgleda kao bjanko ček, jer ako je neka vojska počinila zločin (koji nije adekvatno ili uopće kažnjen) izgleda da se može optužiti cijela izvršna vlast i cijela vojna vrhuška

Kakav konsenzus, kakve su to pizdarije..vas par postigli konesnzus na nekoj temi i to je sad tako, jel.

crkoh od smijeha.

Rat u BIh je bio rat za stvaranje velike Srbije kao i onaj u Hrvatskoj. Hoćeš li reći da je i rat u Hrvatskoj bio građanski a one jedinice iz Srbije su ulazile jer je Hrvatska bila nestabilna.

Ne pričajte pizdarije. Izbijte iz glave to srbofilstvo uvjetovano samo s time što su muslimani navalili na Hrvate.

To što će muslimani htjeti il ne htjeti uopće me ne zanima. Postoje parametri. Komplet naoružanje i velik dio ljudstva dolazi iz Srbije. Kakav je to građanski rat.

osim toga muslimani bi morali dokazati kako to da bježe u zemlju agresora dakle Hrvatsku, kako se naoružavaju preko nje, kako im svaki dah života ulkazi preko Hrvatske i najbitnije zašto mole agresora 95-te da ih spasi od rasula.

To bi bio prvi slučaj u povijesti ratovanja da žrtva moli agresora da joj uđe u zemlju.

To i još milion toga, al da ne širim temu.

A agresorom je Hrvatska ionako proglašena, em od muslimana em od Haškog suda. dakle tu se nema šta paziti.

To sve može biti istina, i da je poštena i da nije voljela Miloševića i da je voljela princa ali za šta je to bitno. Za ovu temu, ne.

ona je ravnopravni dio tria Karadžić-Mladić-Plavšić a kako sam kažeš a i znaju svi bila je najekstremnija od te paklene trijade.

Navoditi da je bila marginalizovana je bezobrazni sarkazam. Al dobro ne očekujem od Srba da kažu nešto drugo. Više me čude Hrvati. Al ni to nije ništa novo.

Admiral Domazet je to najbolje rekao 2005. na godišnjicu Oluje:"Pogrešno je sukobe u Hrvatskoj i u BiH gledati kao dva odvojena rata. Sve je to bio jedan rat. Rat za Veliku Srbiju!"

Ako nije građanski rat onda što je? Agresija Srbije na BiH? Šta u pravu znači "vođen je rat za veliku Srbiju"? To je motiv a ne kvalifikacija sukoba po pravu. Ne znam postoji li sličan termin kod nas, ali na engleskom postoji i "proxy war" gdje jedna država vodi rat protiv druge pomoću vojske i snaga nad kojim ima efektivnu kontrolu, no i to ne ne smatra agresijom.

Rat u Hrvatskoj je u velikoj mjeri agresija Jugoslavije na RH, kada se uzme u obzir 1991 i količina snaga (zapravo udarne snage) koje su na Hrvatsku išle iz Srbije. Otežavajuća okolnost da se to okarakterizira kao agresija je činjenica da RH do tada još nije imala međunarodno priznanje.

Hrvatska uopće nije proglašena agresorom na BiH, to su samo politički motivirani dijelovi optužnica u kojim se pokušava dokazati motivacija za zločine.

A kako je Velika Srbija mogla biti stvorena ako ne agresijom na Srbiji susjedne države? Branjem cvijeća i ispijanjem limunada u Beogradu?

Sa objavom rata Jugoslavije upućenoj BiH, općom mobilizacijom po Srbiji i invazijom?

To je velikom mjerom učinjeno u ratu u Hrvatskoj 1991, naravno osim zvanične objave rata.

Odličan tekst.

Plavšićkina predaja i priznanje su odigrali ogromnu ulogu u tada, koja je bila preko potrebna legitimizaciji tog suda.
O tome dovoljno govori podatak da je državna sekretarka SAD-a Medlin Olbrajt svedočila u ovom slučaju (zna se da su tako visokopozicionirani američki političari retko po sudovima). Olbrajtova je svedočila uz prisustvo i nadzor predstavnika američke vlade u sudnici, i iznela je svedočenje u dva dela - u prvom delu o stradanjima i patnji naroda u BiH, a u drugom delu je isticala etičku vrednost gesta kajanja Biljane Plavšić i podsetila kako je bivša predsednica RS odigrala presudnu ulogu u sprovođenju Dejtonskog sporazuma i postepenog brisanja Pala sa političke mape, što je u to vreme nosilo velike rizike.

Pa, bila je marginalizovana, to je istina. Mladić je odgovarao Miloševiću, čak se i Karadžić tu morao da bori za uticaj.

Pa to ti se isto dogodilo u ratu u BiH samo što je dio JNA skinuo oznake JNA i stavio oznake VRS.

Nije učinjeno ni u Hrvatskoj, a ovima što rat u BiH ne smatraju građanskim ratom (a ostatak sveta i fakulteti političkih nauka drže predavanja na tu temu) ne može da pomogne ni još 300.000 tvojih postova da to shvate.

To je istina, JNA je prepustila svo oružje, opremu i strukturu korpusa novonastajućoj VRS. No, oni koji su ostali su bili bosanski Srbi (uz nešto "pomagača" sa strane), dakle nije bilo invazije iz Srbije. Konkretno se mogu sjetiti 2-3 slučaja gdje je JNA (JA) intervenirala, mislim na samom početku u istočnoj Bosni (u Zvorniku), kao i 1993 nakon niza pobjeda Orićevih snaga oko Srebrenice.

Kasnije ću ti postaviti spisak jedinica sa teritorija Srbije i BiH koje su učestvovale u ratu u Hrvatskoj. Klasična invazija bez objave rata (na stranu priče o još nepriznatoj RH, i stvaranju "tampon" zona između Srba i Hrvata ), zna se što je recimo Banjalučki korpus radio u zapadnoj Slavoniji i Novosadski na Vukovaru. A i sama vrlo dobro znaš o masovnoj mobilizaciji koju su pokušali provesti u Srbiji, a koja je doživjela fijasko (odziv od nekih 10% u Beogradu).

Daj aleksije ne piše te idiotske postove.

To nije bit, koga zanimaju previranja u srpskom političkom vodstvu i ko će biti veći Srbin i ko će biti na čelu kolone. Žrtvama je to bilo potpuno svejedno.

Ono, evo sad sad mogu sretno umrijeti, nije Plavšićka naredila da će me zaklat, nego Mladić. Teoretski, jer to ne znamo.

Ali ti skačeš sam sebi u usta sa tim stavovima.

Ako nije bila agresija u Bosni, još manje je u Hrvatskoj. Vojska Jugoslavije, nominalno a Srbije u stvarnosti je ulazila samo zbog nestabilnosti tog područja, Vukovara npr.

Više ima elemenata za BiH jer je u trenutku napada bila priznata.

Može bit ali to su nebitne pizdarije. To nikoga ne zanima.

pričamo o Plavšićkinoj ulozi u ratu a ne o tome što je marginalizovala jedno selo u BiH.