IMAŠ PETLJU, VRATI STAN : HRABROST SVETLANE BROZ

SVETLANA BROZ, DOBRA SKROZ



SVETLANA BROZ, unuka posljednjeg jugoslovenskog predsjednika, jedna je od najživopisnijih ličnosti u bh. nevladinom sektoru koji poslovično obiluje likovima sličnog moralnog i poslovnog profila; „SB“ je istražila „tajnu uspjeha“ predratne beogradske doktorice, miljenice međunarodnih donatora, od koje glavu okreću njeni najbliži, uključujući i rođenog sina

Vlada Federacije je prije nekoliko sedmica raspravljala i usvojila izvještaj Federalne uprave inspekcijske poslove o nadzoru nad radom i djelovanjem nevladinih organizacija, u kojem je pored ostalog navedeno da je inspekcijskom provjerom otvrđeno da neke od njih krše zakon, najčešće angažirajući radnike za rad na crno. Među takvima, kojima je izrečena i novčana kazna (ukupno 22.500 KM) , našla se i organizacija Imam petlju – GARIWO, na čijem je čelu Svetlana Broz, jedna od najpoznatijih i najaktivnijih mirovnih aktivistkinja, poznata i kao unuka bivšeg jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita.

Svetlana Broz, sa svojom kćerkom Sonjom Golubović, koja je izvjesno vrijeme radila u jednoj buregdžinci, po dolasku u Sarajevo skrasila se u porodičnoj kući u Hadžićima nadomak Sarajeva. Kuću je naslijedila od majke Zlate Jelinek, liječnice porijeklom iz BiH. Po dolasku u BiH Brozova se profesionalno angažirala u nevladinom sektoru, osnovala je nevladinu organizaciju „Imam petlju – GARIWO“, 2001. godine, kao ogranak međunarodne organizacije GARIWO (Gardens of the Righteous Worldwide) sa sjedištem u Milanu. Za promociju, odnosno izdašno finansiranje svoje organizacije, Svetlana Broz iskoristila je prijateljstvo sa donedavnim predsjednikom Odbora GARIWA, altruistom Uweom Kitzingerom koji je nedavno podnio ostavku na tu dužnost, a osnovni razlog je, tvrde upućeni, to što nije želio više dopustiti da njime manipulira beskrupulozna Svetlana Broz.

TITOVIM STAZAMA REVOLUCIJE

Njemački Jevrej Kitzinger 1939. godine sa porodicom se preselio u Veliku Britaniju, čiji državljanin je postao 1948. godine po očevoj naturalizaciji. On je je, razumljivo, gajio simpatije prema Svetlaninom djedu Josipu Brozu, najpoznatijem i najpriznatijem lideru antifašističkog pokreta na Balkanu. Inače, akademik Kitzinger 1973. godine bio je imenovan političkim savjetnikom sir Christophera Soamesa, prvog britanskog potpredsjednika Evropske komisije, 1983., postao je osnivač i predsjednik Templeton College Oxford, a bio je u savjetodavnim odborima raznih akademskih centara i povjerenik Evropske zaklade za upravljanje obrazovanjem. Što se tiče Balkana, prvo je sa suprugom Sheilom osnovao humanitarnu organizaciju „Leća za Dubrovnik“ 1991, za isporuku bitnih pomagala izbjeglicama u Hrvatskoj, da bi kasnije bio izabran za predsjednika Odbora GARIWA koji promoviše građansku hrabrost na Balkanu. Sam Kitzinger bio je čest gost Svetlane Broz, a njegovo prisustvo uveličalo je značaj dodjele nagrade za civilnu hrabrost Duško Kondor Slobodanu Pejoviću u Crnoj Gori, te promociju filma Neđo od Ljubuškog o Ljubušaku Neđi Galiću. Sasvim očekivano, s obzirom da se niskobudžetni filmovi „scenaristkinje“ Svetlane Broz snimaju opremom koju je njenoj organizaciji donirao sam Kitzinger. Navodno, istu opremu, uključujući i dvije kamere, vrijednu desetine hiljada eura Svetlana Broz nikada nije prijavila niti je za njen uvoz platila carinu.

S tom opremom i uz malu pomoć prijatelja Svetlana Broz posvetila se snimanju dokumentarih filmova o „Dobrim ljudima iz vremena zla“, što je naziv i njene knjige. Tako su nastali filmovi o Neđi Galiću, Slobodanu Pejoviću, Matiji Steviću itd. Naredni film iz te serije posvećen je Viktoru Ivančiću, bivšem glavnom i odgovornom uredniku tjednika Feral. Premijera bi trebala biti održana krajem ovog mjeseca u Zagrebu.

Na snimanju spomenutih filmova radila je ekipa od svega dvoje-troje ljudi, ali su se u odjavnim špicama pojavile desetine osoba koje niko nikada nije vidio i za koje ljudi koji su radili na filmovima nikada nisu čuli. Široka lista radnika i suradnika na filmovima valjda je trebala poslužiti kao dokaz koliko je truda, rada i, prije svega novca trebalo biti uloženo za njihovu konačnu realizaciju. Posljednji u nizu dokumentaraca Svetlana Broz posvetila je opsadi Sarajeva, za što je prikupila značajna novčana sredstva. Tako je od Ministarstva kulture i sporta Vlade Kantona Sarajevo dobila 5 hiljada maraka, od kakanjske Cementare 10 hiljada maraka, a od Ambasade Njemačke čak 30 hiljada maraka. Uz to, za potrebe snimanja Svetlani Broz osigurana su sredstva za iznajmljivanje tri vozila, koja Svetlana iznajmljuje sama sebi, kao i 1.000 eura mjesečno za plaćanje goriva, što je apsurdno s obzirom da se film o opsadi Sarajeva najvećim dijelom snima u Sarajevu.

NE OKREĆI SE, SINE!

No, vratimo se angažmanu Svetlane Broz u nevladinom sektoru koji joj, sudeći prema imovini kojom raspolaže, donosi više nego dobra primanja. Naime, pored brojnih manjih donacija, od Vlade Kraljevine Norveške Svetlana Broz, odnosno njena organizacija „Imam petlju – GARIWO“ dobila je milion eura za trogodišnju realizaciju regionalnih programa „širenja građanske hrabrosti“, koji bi trebali obuhvatiti Srbiju, Hrvatsku i BiH. U realizaciji projekata kao koordinator za prostor Srbije učešće je trebala uzeti Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sbije, a kao koordinator za Hrvatsku Zoran Pusić, brat ministrice Vesne Pusić i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava. Međutim, zbog samovolje i nemogućnosti suradnje sa Svetlanom Broz spomenuti dvojac se povukao iz realizacije projekata vrijednih milion eura.

A, o kakvoj se, zapravo osobi i humanitarki radi, najbolje svjedoči ispovijest njenog sina Ivana Golubovića, koji je krajem 2009. godine za naš magazin, između ostalog rekao: „Moja majka je za mene veliki postratni profiter i bogati se na nesreći velikog broja ljudi u BiH. Prosipa im naknadnu pamet kako do rata nije trebalo da dođe. Možda ljudi u BiH to ne vide, jer ona, kao veliki manipulator, ume to da sakrije. Ona je velikom manipulacijom rešila sve svoje probleme i finansijski se zbrinula za čitav život. Često sam dolazio u situaciju da me ljudi pitaju zašto nemam kontakt s majkom kada je ona divna žena, dobra duša, ona je Gandi. Ljudi dragi, nije tako! To što ona radi je toliko podmuklo i beskrupulozno”.

Svetlana Broz toliko je bila brutalna prema sinu i toliko ga je fizički i psihički maltretirala, da je on sa trinaest godina odlučio da pobjegne od kuće. Kada su Svetlana Broz i njen tadašnji suprug Dragan Popović 1992. godine u ljeto otišli na put Ivan je nazvao je svog oca kojeg nije vidio godinama i pitao ga da li bi ga prihvatio. Naravno, otac ga je prihvatio, a na odlasku Igor se pozdravio samo sa svojim dedom Žarkom Broz koji mu je doslovno rekao: „Sine, neka te sreća prati, ali najbolji odnos s tvojom majkom jeste nikakav odnos“.

Po dolasku u Sarajevo Svetlana Broz bila je u lošim odosima i sa svojom kćerkom Sonjom Golubović, nekoliko godina uopće nisu komunicirale, ali sa razvojem unosnog nevladinog biznisa, poboljšali su se odnosi između majke i kćerke. Majka i kćerka žive u raskošnoj vili u prigradskom naselju Mišovići, a Svetlana Broz suvereno vlada svojom organizacijom „Imaš petlju – GARIWO“, u čemu joj opet nesebičnu pomoć pružaju kćerka Sonja Golubović i njen nevjenčani suprug Goran Šehovac, bivši košarkaš sa Ilidže. Štaviše, sa svojom kćerkom Sonjom Golubović Svetlana je potpisala ugovor o doživotnom staranju. Drugim riječima, sve što posjeduje, barem u BiH, Svetlana će ostaviti kćerki Sonji koja se obavezala da će starati o svojoj majci dok god je živa.

NAGRADA „ DUŠKO KONDOR“

Morbidna politizacija ljubavne drame sa tragičnim završetkom

Nagrade za civilnu hrabrost Duško Kondor, koju dodjeljuje Svetlana Broz, odnosno njena organizacija „Imam petlju – GARIWO“, ime je dobila po aktivisti za ljudska prava i jednom od osnivača Helsinškog odbora RS-a koji je ubijen 27. februara u svom stanu u Bijeljini. Iako se ubistvo uglednog bijeljinskog profesora i aktiviste Helsinškog odbora za ljudska prava RS Kondora dovodilo u vezu sa njegovim angažmanom, Jasmin Baraković, koji je osuđen na 20 godina robije za ubistvo Kondora, priznao je da mu je žao zbog tragedije koja se dogodila, ističući da nije imao namjeru nikoga ubiti, već samo zaplašiti oca „djevojke koju voli i s kojom je planirao porodicu“. To su potvrdili i susjedi porodice Kondor koji su kao razlog ubistva naveli upravo zaljubljenost Barakovića u Ninu Kondor, koja je i sam lakše ranjena prilikom ubistva njenog oca Duška. Ipak, čitav slučaj dobio je političku dimenziju, na čemu je intenzivno radila Svetlana Broz koja je preko svojih veza supruzi i kćerki Duška Kondora uspjela osigurati politički azil u jednoj od zemalja zapadne Evrope, gdje i danas žive. Nakon što im je osigirala azil, Brozova je tražila da porodica Kondor u još jednom njenom filmskom projektu potvrdi njene „teze“ o poltičkoj pozadini ubistva glave familije Duška Kondora, što su one odbile i prekinule svaki daljni kontakt sa vještom i beskrupuloznom manipulatoricom Svetlanom Broz.

RODBINSKE (BEZ)VEZE

Svetlana Broz, crna ovca porodice

U novembru prošle godine pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu ponovo je nastavljena ostavinska rasprava u kojoj bi trebala biti podijeljena imovina nekadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Službeni nasljednici su supruga Jovanka, sin Miša i unuci Joška, Zlatica, Svetlana i Edvard. Na prvom ročištu su se pojavila djeca pokojnog Titovog sina Žarka – Josip, Joška i Zlatica (iz prvog braka) i Svetlana (iz trećeg braka), kao i pravni zastupnici Jovanke Broz. Na ročištu se nisu pojavili ni Jovanka, ni Titov drugi sin Miša, niti unuk Edvard (Žarkov sin iz drugog braka), koji žive u Zagrebu. Prema tvrdnjama našeg izvora, prilikom posjete Beogradu i održavanja ročišta niti jedan član loze Broz nije imao, niti je želio imati bilo kakav kontakt sa Svetlanom. A to najbolje svjedoči o tome kakav “ugled” uživa Svetlana među članovima obitelji Broz.

Jesu li preživjeli ti što su prebjegli?

Štefica Galić dodaje da već godinu dana u Mostaru živi kao podstanar, kćerka je u Sarajevu, a i dva sina se spremaju otići iz Ljubuškog te namjeravaju prodati porodičnu kuću.

Evo pratim stalno situaciju u HR i pitam se ponekad da li smo mi doista genocidni fašisti, kada kažem mi mislim na nas malo tvrđe, tradicionalnije Hrvate, koji držimo do svoga i ne damo na svoje. Jbt, hrvatski mediji maltretiraju non-stop narod i govori nam da smo radikalni, nazadni, katolibani, fašisti (pola(h)ko postaje ta riječ normalna kao i u sarajevskoj kotlini) i da se moramo mijenjati jer demokratski svijet ne trpi takvo ponašanje. Vidim da i kod vas ima masu tih "građanskih" udruga i ostalih probisvijeta i neradnika koji se silno trude uz naravno sarajevske mediji prikazati naše ljude upravo onakve kakve sam gore opisao.

Hoćemo li pokleknuti kroz vrijeme, ili ćemo se doista radikalizirati kako naši komunjarski mediji tvrde da već jesmo. Samo ću reći, nitko ne želi radikalizaciju, ali ovi nas naprosto tjeraju na to.

Bojim se kralju da ćete ga popušiti žešće. Jedino imate šansu u onom projektu udruge 'U ime obitelji' i to je to. Zapravo to je jedino pozitivno što dolazi od kako ti kažeš tradicionalnijih Hrvata prema mom osobnom mišljenju. Netko se mora oduprijeti i radikalnim alternativcima i tu vam skidam kapu. 1.10 glas za brak kao zajednicu muškarca i žene. Dosta je više izmišljanja. Sve ostalo, pogotovo oko dvojezičnosti u Vukovaru. Tu vam je puša ko duša jer seruckate previše.

Zapravo poanta moga posta je bila da trenutna represija uvijek izaziva reakciju, i to u bilo kom pravcu. Ove trenutne aktivnost od (polu)amatera na strani Hrvata (ovi ostali su qac od Hrvata) su samo nekakav kilav pokušaj otpora trenutnoj jugokomunjarskoj kasti u HR. Jednostavno se polarizira narod na 2 frakcije gdje Hrvati čekaju napokon dolazak jedne jake i karizmatične osobe koja će moči sastaviti dvije prave rečenice...

Tu nitko nije ispušio jer borba još nije ni počela, kuiš prika?

Sudeći po zadnjoj rečenici Neđi je to cinkanje ljudi komunistima bila dugogodišnja navika.