Tanković: 11. srpnja proglasiti Danom sjećanja na genocid u Srebrenici
Saborski zastupnik nacionalnih manjina Šemso Tanković predložio je danas Hrvatskome saboru da 11. srpnja proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Podsjećajući da se 11. srpnja ove godine navršava četrnaesta obljetnica zločina kojeg su bosanski Srbi izvršili u Srebrenici, Tanković Saboru predlaže donošenje Odluke o proglašenju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, 11. srpnja.

- Polazeći od činjenice da se 11. srpnja ove godine navršava četrnaesta obljetnica stravičnog pokolja kojeg su bosanski Srbi izvršili u Srebrenici, tada izoliranoj enklavi, koju je Vijeće sigurnosti UN-a Rezolucijom od 16. travnja 1993. proglasilo Zaštićenom zonom - stoji u Tankovićevom prijedlogu kojega je uputio predsjedniku Sabora Luki Bebiću.

Napominje da je Europski parlament u siječnju ove godine donio Rezoluciju o Srebrenici kojom predlaže da se u cijeloj Europskoj uniji 11. srpnja proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, s pozivom da to učine i sve države zapadnog Balkana.

Tanković, koji u saboru zastupa albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku nacionalnu manjinu, podsjeća i da je Sabor u srpnju 2005. jednoglasno usvojio Izjavu o Srebrenici.

http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tab ... fault.aspx

strasan zlocin,ali pitanje je zasto bi hrvatska taj dan proglasila danom sjecanja.ne kuzin bas.

Ako se u Hrvatskoj obilježava sjećanje na Auschwitz s kojim Hrvatska nema ni najmanje veze...

Hrvatksa nema nikakve veze sa Srebrenicom! Auschwitz je simbol holokausta, to ima drugaciju tezinu!

Teško je dati pametan odgovor. Istina je da se radi o najvećem zločinu u Europi od kraja 2 s.r. ali postoji li opasnost da bošnjačka strana ovo iskoristi u dnevnopolitičke svrhe, nametanje krivice sljedećih 50 godina i sl? Najvažnije je da se kazne direktni počinitelji kao i orkestratori, ali nema nikakve potrebe da se Srbima nabacuje kolektivna krivnja, zahtjevi za "pokajanje" i sl.

Ako je najveci zlocin na europskom tlu nakon WWII, ne znaci da svaka drzava u Europi ima moralnu obavezu taj zlocin i obiljezavati.
Mozda mi je promaklo al ne sjecam se da u BiH postoji dan sjecanja na Vukovar i Skabrnju. S obzirom da su Hrvati konstitutivan narod te drzave, trebale bi se postovati zrtve naroda koji cini tu drzavu!

Pa slažem se, ovi mi pokušaji izgledaju kao neko nametanje. Ako države same to žele usvojiti (pogotovo Nizozemska), onda OK.

Sve je to nametanje neke krivnje. Kako su sposobni na kraju ce na taj nacin priljepiti svakoj drzavi koja prihvati tu suludu ideju da je podrzavala zlocin. Nas Hrvate ce proglasit povampirenim ustasama koji su maskirani u Mladiceve cejene isli ubijat po Srebrenici!
Da su Njemci napravili kardinalnu gresku koju su napravili Nizozemci, Njemacka bi taj dan uvela kao drzavni praznik a odstetu bi placala dok pamti, al to su Nizozemci, imaju mal vise herca.

Može ako se uz Srebrenicu obilježe i obljetnice pokolja hrvatskih civila i vojnika od strane ABIH, npr. Buhine kuče ili Grabovica.

Na stranu zlocin u Srebrenici, ali stvarno sto to obiljezavat u RH, a pogotov sto znamo da je Armija ubijala Hrvate po srednjoj Bosni?

Oce se u Sa obiljezavat Vukovar ili mozda silni zlocini Bosnjaka nad Hrvatima?

Nesmijem grijesit duse, mozemo mi ucinit sve i zalit ih i obiljezavat taj srpski pokolj, ali nikako se nemogu oteti dojmu da oni opet nas vise mrze. Bez obzira na sve..

neka prvo turska obiljezi taj dan pa onda cemo vidjeti dalje

isti nam je velikosrpski neprijatelj.isti onaj neprijatelj sto je ubijao i palio po Hrvatskoj,prije nego li je presao na bosnu,nakon sto je krvavom kamom zacrtao srbiju u Hrvatskoj.

Pijetet i poštovanje svim poginulim Srebreničanima.

Ti nesretni patnici nisu krivi za politiku koju vode i vodili su razni Seferi, Alije i Harisi. Uostalom oni su ih i žrtvovali Mladićevim koljačima.

Srebrenica osim što je krvavi pokolj istovremeno je i misterij, u ono vrijeme sam se pitao, zašto su se Srbi odlučili na taj maskar u vremenu kad gube na svim frontovima. Mogli su to uraditi i prije, ali nisu. Moje je mišljenje da su dobili zeleno svjetlo od međ. zajednice za taj pokolj da se dokonča rat.

Kod ovog primjera se opet vidi onaj tipični balinski smrad te njihova podmuklost.

Naravno, tko god je imalo civiliziran odati će počast ubijenim u Srebrenici, koji je naravno jedan od većih zločina u novijoj povjesti.
No međutim, tražiti to u državi čiji je narod imao tisuću Srebrenica u svojoj, čak i novijoj, povjesti, tražiti to u državi gdje su oni koji traže također odgovorni za stravične zločine i to upravo nad narodom u čijoj zemlji to traže, je ništa drugo nego onaj smrad kojeg sam napomenuo.

Mislim da niko normalan nema dileme je li to tamo zlocin ili nije, i treba li ga osuditi.

Jedino sto mene zanima zasto Tankovic to pitanje postavlja u hrvatskom saboru? kakve veze Hrvatska ima sa zlocinom u Srebrenici?

Nekako sam sve vise ubjedjen da bosnjacka politika pokusava igrati po receptu velikosrpske politike, mitomanija na djelu, nametanje kolektivne krivice drugom narodu, cemu ce svakako pomoci sirenje teme odnosno potenciranjem teme i van granica kojih se doticni zlocin tice.

Malo sam i skeptican prema onima koji traze osudu zlocina, a za Nasera Orica su spremni zivot dati.

Ne znam za druge, ali meni je ovo sto provodi bosnjacka politika, vezano za Srebrenicu, nenormalno degutantno. Potenciraju pricu o Srebrenici, isti oni koji su Srebrenicu Mladicu ponudili na dlanu. Izvukli sve zapovjednike iz Srebrenice, kakti na obuku u Tuzlu, mosh misliti... nisu ni pokusali izvrsiti proboj prema onim ljudima koji su se po sumama skrivali od srpske vojske. Da ne govorim o muslimanskim celnicima koji otvoreno govore da je Alija nudio Srebrenicanima da izadju iz opkoljene zone i da ce im dodijeliti Vogoscu, razmijeniti teritorije sa Srbima.
Cijelo vrijeme bosnjacka politika negira bilo kakvu razmjenu teritorija, medjutim stanje na terenu je trenutno ovakvo, muslimani iz Srebrenice zive u Vogosci, Srbi iz Vogosce u Srebrenici.

Degutantno mi je zato sto preko kostiju ljudi koje su ostavili na cjedilu, na milost i nemilost onima koji ih mrze iz dna duse, nakon sto su im prethodno instalirali jednog Orica koji je tamo nabio puno dugova po srpskim selima, preko njihovih kostiju se danas igraju dnevne politike.

Ja mislim da se kod Bošnjaka netko "pametan" dosjetio da bi oni mogli na temelju svoje žrtve i nazovi genocida profitirati kao što su to napravili Židovi. Samo niti su razmjeri stradanja usporedivi, niti je usporediv intelektualni i bilo koji drugi kapacitet Bošnjaka u odnosu na Židove. Ali nemojmo se zavaravati da oni stalnom kuknjavom nešto i ne ušićare od MZ. A to što ušićare ide na naš račun.

Kad se ustanovi razlog ne po0maganje aBiH ,ljudima u okruzenoj Srebrenici ili pokusaja .
Srebrenica je po mome misljenju namjerno pustena i napustena od vojnika ,ali sumnjam da je Alija ocekivao pokolj od strane Srba.
U Srebrenici su se igrali rata sa Srbima kao zasticena zona i pljackali srpska sela da bi dosli do hrane i prezivjeli.
Usput su pobili i spalili desetak srpskih sela,Srbi su pokrenuli svoju masineriju i znalo se je da Srebrenica ne moze spasiti.ali je abih mogla bilo gdje udariti ili probati proboj . To se nije desilo jer im je trebalo zrtveno janje.

Maloprije na tv-u cujem frapantan podatak, samo vlada Nizozemske je Srebrenici donirala, poklonila, toliko novaca... ako je Srebrenica prije rata imala 30 i nesto tisuca stanovnika, samo od Nizozemske svaki stanovnik Srebrenice dobio bi po 30 tisuca eura, kada bi se taj novac raspodjelio po stanovnicima. Pa racunajte, 30 tisuca puta 30 i nesto tisuca, koliko je to novaca.

Te pare naravno niko u Srebrenici nije vidio, a nisu ni u Banjaluci zavrsili novci. Vec upravo kod onih koji vec godinama kao zale Srebrenicu sa sigurne udaljenosti, iz Sarajeva.

To je samo od Nizozemske, a gdje su donacije ostalih drzava, a gdje su novci koje je vlada RS-a donirala Srebrenici kao podrucju "specijalne paznje" ili kako se vec taj povlasteni status zove.

Na Srebrenici su mnogi ostvarili izuzetnu materijalnu dobit, ima i u tome nesto.

Ma svako normalan ce suosjecati sa ljudima Srebrenice. Tu dileme nema. Oni su zrtvovani od strane svojih vodja, koji su govorili kako je nemoguce poslati pomoc iz okruzenog Sarajeva. A znamo da su uspjevali kad je trebalo navaljivat na nas u srednjoj Bosni...

U potpunosti se slažem sa svime napisanim.
Svatko normalan osuđuje zločin počinjen u Srebrenici, ali Hrvatska nema baš nikakve veze s njim.

Također potpisujem sve napisano.

Alija je znao, Aliju nije bilo briga, Alija je digao ruke od istočne Bosne, Alija nije prstom mrdnuo kad je padala Srebrenica i ostale isočnobosanske enklave, Alija je izvukao Nasera Orića i grupu oficira helikopterom preko srpske teritorije par tjedana prije srpskog napada, Alija je istočnu Bosnu dogovorom prepustio Srbima..

Evo intervjua Hakije Meholjića ratnog načelnika općine Srebrenica..

To ne opravdava Srbe za strašni zločin, nezapamćen, reprizu pokolja iz 2. svj. rata, taj narod je poklan dva puta u jednom stoljeću na isti način.

Srbi su dobili mig od međunarodne zajednice da pokolju muslimane u istočnoj Bosni..




HAKIJA MEHOLJIC, PREDSJEDNIK SDP SREBRENICA

5000 MUSLIMANSKIH GLAVA
ZA VOJNU INTERVENCIJU

DANI: U Vasim optuzbama na racun drzavnog vrha, a narocito predsjednika Izetbegovica, zbog dijela bosnjacke krivice za tragediju Srebrenice, nezaobilazan je odlazak srebrenicke delegacije septembra 1993. godine u Sarajevo na razgovor o sudbini enklave?

MEHOLJIC: Poziv je dosao od predsjednika Izetbegovica. Mi smo na sastanku Ratnog predsjednistva opcine odredili delegaciju koja ce ici u Sarajevo. Odmah smo imali neke slutnje da ce se tu rjesavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz Srebrenice i obezbjedjuje nam se prevoz s dva helikoptera. Kako to da je nama siguran izlaz a za sve vrijeme, otkako smo postali demilitarizovana zona, nije nam mogla doci nijedna civilna ni vojna delegacija. Bilo je predvidjeno da ide i Naser Oric, ali on nije zelio ici. Sa Sarajevskog aerodroma su nas transporterima odvezli pred "Holiday Inn". Bilo je to vrijeme odrzavanja Bosnjackog sabora, na kojem se odlucivalo i o onom mirovnom planu o podjeli Bosne. Tu nas je primio predsjednik Izetbegovic i odmah nakon pozdrava pitao: "Sta vi mislite o zamjeni Srebrenice za Vogoscu?" Neko vrijeme je bila tisina, a onda sam se ja javio i rekao: "Predsjednice, ako ste nas zvali na gotovu stvar, onda to niste trebali raditi, jer se valja vratiti pred narod i prihvatiti teret te odluke na nas."

DANI: Vi ste, dakle, odbili Izetbegovicevu ponudu?

MEHOLJIC: Mi smo to odbili bez diskusije. Onda je on rekao: "Znate, meni je Clinton nudio u aprilu '93. godine (nakon pada Cerske i Konjevic Polja, prim.a.) da cetnicke snage udju u Srebrenicu, izvrse pokolj pet hiljada muslimana i tad ce biti vojna intervencija." Nasa delegacija je bila sastavljena od devet ljudi, jedan je medju nama bio iz Bratunca i nazalost jedini on nije ziv, a svi ostali iz delegacije su zivi i to mogu potvrditi. Posto je bio poceo Sabor, predsjednik je usao da nas najavi i kada je to ucinio svi su ustali na noge i docekali nas aplauzom kao heroje. Mi smo imali zahtjev, ukoliko se prihvati plan, da Srebrenica ima fizicku vezu sa Tuzlom, a ne s Gorazdem, pa smo trazili Bratunac i Zvornik, jer nam veza preko pustinja i planina ne odgovara, a i nikad nismo bili vezani za taj kraj. Receno je da ce sutra Predsjednik primiti sve delegacije, medjutim, prihvatio ih je sve, samo nasu nije.

Srebrenica je prodata

DANI: Da li ste s nekim drugim razgovarali?
MEHOLJIC: Tada su oni nekako procijenili da sam ja najtvrdji orah, pa mi je Hazim Rancic, tadasnji nacelni CSB-a Tuzla, rekao da je stav politike da ja ostanem jedno sedam dana iza delegacije, da se nesto dogovorimo a oni ce mene do Zepe prebaciti helikopterom, pa da ja od Zepe idem pjeske do Srebrenice. Ja sam im rekao da idem do Srebrenice, jer ce narod misliti da se nisam zelio vratiti, a ako im je stalo do toga da cu ja doci iz Srebrenice u Zepu kad oni jave da ce poslati helikopter. Posto je narod tamo vec bio razocaran, mi smo se u putu dogovorili da ne kazemo narodu da nam je ponudjena zamjena, jer ce onda shvatiti da smo otpisani. Mogu reci da je, bez obzira na greske, Predsjednistvo opcine bilo dobro i mislilo je dobro narodu. Nama je sve bilo jasno. Povezali smo to s cinjenicom da nas niko nije organizovao za odbranu, jer je vladajuca stranka predala Srebrenicu u aprilu '92. bez otpora. Od mene je tada zatrazeno da predam oruzje, posto sam imao neku svoju vojsku, sto sam odbio. Najteze mi je bilo na polasku iz Sarajeva, kad mi je kolega Adnan Karovic rekao: "Hakija, prodani ste!

Molim te, ako bude Srebrenica padala - ubij moju majku, kunem te svacim, da ne padne njima u ruke!"

DANI: I po padu Srebrenice 1995. godine imali ste priliku da se obratite predsjedniku Izetbegovicu?

MEHOLJIC: Tada sam ja zahtijevao da se formira drzavna komisija koja ce ispitati odgovornost medjunarodne zajednice, odgovornost Predsjednika, Generalstaba, Drugog korpusa, nasu odgovornost... Nema naroda, bolan... On je mene (predsjednik Izetbegovic - prim.a.) pitao - sta ja dobijam time? Pokusao je nesto reci i Rasim Delic, ali mu niko nije dao da progovori. Ja se nisam mijesao, a inace imam veoma lose misljenje o vecini clanova Generalstaba. Nikad u historiji ratovanja za komandante nisu postavljeni ljudi koji su bili na "obradi" u drugim vojskama. Budes u zatvoru kod njih pet-sest mjeseci i onda dodjes u razmjeni i budes komandant. Kad je Srebrenica pala, drugi dan, mi cujemo na radiju u sumi - Rasim Delic poziva da se vratimo jer je normalno stanje u Srebrenici. To je izazvalo opcu guzvu.

DANI: Imali ste jos jedan zanimljiv susret sa predsjednikom?

MEHOLJIC: Bilo je to neposredno poslije oslobadjanja Vozuce. Javljeno mi je da me na Kozlovcu ceka Predsjednik, da pricamo. Pretresli smo citavu historiju Srebrenice. Rekao sam mu da cu ga tuziti, kad mu vlast oslabi. Opet me pitao - sta ja time dobivam? Ja sam opet rekao da se mora sprovesti istraga, jer nema ljudi, naroda... On onda kaze: "Znas, mene te istrage podsjecaju na moju istragu." Mislio je na onu svoju, politicku... Rekao sam mu: "Pa, to je razlika, bolan, ti si jedinka, ovdje nema naroda..."

DANI: Jedna od najzagonetnijih licnosti iz Srebrenice je komandant Naser Oric. On izbjegava da se oglasi, a misljenja drugih o njemu su podijeljena.

MEHOLJIC: Ja imam sa Naserom normalne odnose. Rekao sam da svi mi trebamo da odgovaramo, ali cim nisu nista pokrenuli, znaci da ni Naser nije nizasta kriv. Sve to mora neko dokazati, a ne ovako drzati hipoteku na nama. Naser zna puno i ja sam mu jednom prilikom rekao da je sigurno dobio "nesto" da suti. On se nasmijao na to. Rekao sam mu da ce on bilo kad progovoriti. Ako je kriv - trebalo je to dokazati i kazniti ga, ako nije - trebalo ga je ostaviti u vojsci, policiji... Covjeka su ostavili na ulici i sada pricaju bavi se ovim, onim... pa mora nesto raditi. Alija se odrice ljudi. Najvece komandante i borce izgoni van.

Uloga Ibrana Mustafica

DANI: Zanimljiva licnost u srebrenickoj prici, ratnoj i poratnoj, je i Ibran Mustafic. On optuzuje sve druge za tragediju, a njemu se opet prigovara kako se izvukao preko srpskih veza. Zatim osniva novu stranku, pa ga vlast napada, a onda ga salje da gasi pobunu srebrenickih zena. Kakav zakljucak izvuci iz svega toga?
MEHOLJIC: Ibran je bio "jastreb" u predratnoj skupstini, kao poslanik SDA. Nema ga u pocetku rata u Srebrenici, jer je bio u Sarajevu. Kad mi dobro napredujemo, uza sve nase unutrasnje razmirice, onda ti eto Ibrana, sumom odnekle... Onda okolo siri price da nam ne valja vojska, pa dolazi pomalo do cijepanja medju borcima. On hoce ponovo vlast, SDA se podijelila u dva tabora. Jedne veceri je neko napao njega, Hameda Salihovica i Hameda Efendica. Salihovic je tada poginuo. Ibran je bio ranjen i prebacen u bolnicu. Ja sam tada bio nacelnik policije i htjeli smo provesti istragu. Ali Ibran i Hamed, kao ocevici, nisu htjeli da daju izjave. Onda je bila sjednica opcinske Skupstine, na kojoj je Ibran trazio da mu se da radiostanica da razgovara sa Momcilom Krajisnikom da ga on izvede iz Srebrenice. Naravno, to mu nije bilo dozvoljeno. Poslije sam ja to povezao. Ibran je dosao da "razvali" Srebrenicu, kad smo mi napredovali, jer to nije bilo po necijem planu, a ja pretpostavljam da je to plan SDA. Kad je

Srebrenica pala, on ide direktno u Potocare, umjesto da krene s nama, kroz sumu. Kako se uspio izvuci, dok su ostale pobili, to je tesko objasniti. Poslije je u Bijeljini davao izjave kako smo se mi medjusobno pobili. Mnogi ljudi koji nemaju veze sta je SDA su stradali, a on izlazi i dolazi u Sarajevo. Zovne opet Alija nas, '96. godine, na jedan sastanak u Centralu SDA, gdje Ibran ustaje i recituje pjesmu: "Alija, bez tebe sunce sjati nece, bez tebe ce biti tama." I usto place. Ibran je predsjednikov covjek. On govori otvoreno narodu da se ne vraca u Srebrenicu i uz njega idu one zene koje su zadovoljne, koje imaju dobru lovu od SDA, da ne bi isle tamo, jer bolje im je ovdje mlatiti praznu slamu i zaustavljati saobracaj. Sve je to scenarij. Srebrenica je slavljena, pa zaljena, i na kraju omrazena izvodjenjem naroda na ulicu. Cilj je vlasti da nas kompromituje pred ostalim gradjanima BiH pa da oni kazu da smo divljaci i da treba da rade s nama to sta da rade.

DANI: Kakva je pozicija vaseg ministra Adiba Dozica?

MEHOLJIC: Adib Dozic se prije rata oglasio na Radio-Srebrenici stavljajuci se u zastitu cetnickog vojvode Gorana Zekica, koga smo prozvali kao organizatora cetnicke obuke. Po dolasku u Tuzlu, na pocetku rata, predstavio se kao osnivac SDA, organizator ustanka i slicno. Najbolja ilustracija o kakvoj licnosti se radi je jedan detalj vezan za peticiju koju su protiv njega potpisale hiljade Srebrenicana. Tada je on dosao u prostorije srebrenicke opcine u Tuzli i rekao: "Gospodo draga, mene je predsjednik Izetbegovic pozvao i pitao mogu li 'razvaliti' Srebrenicu, a ako mogu da cu biti ministar. Ja sam obecao da mogu." To se dogodilo pred vecim brojem svjedoka

Strašan je to zločin, da bi se tu moglo šta objašnjavati...

Šta reći, braćo Srbi, ispali smo ***!

Apsolutno jedan od najgroznijih ratnih zlocina u Evropi u posljednih 60 godina, sto jest jest. Srebrenicu je zrtvovao Alija Izetbegovic koji je prethodno dobio zeleno svjetlo od tadasnje americke administracije Billa Clintona da povuce pripadnike ABiH sa podrucja Srebrenice koji su prethodno sravnili sa zemljom nekoliko srpskih sela na podrucju opstine Srebrenica. Odmah nakon toga, Alija Izetbegovic je porucio komandantu ABiH Naseru Oricu da povuce vojne snage ABiH sa podrucja Srebrenice, koja je, gle cuda, bila zasticena zona pod upravom snaga UN, sto fakticki zapravo znaci da u sustini Srebrenica nikada nije ni bila zasticena zona, ali jeste bila k'o fol zasticena zona. Osvetnicki raspolozen general VRS Ratko Mladic tog kobnog dana ulazi u Srebrenicu sa vojnim tenkovima i pjesadijom i pod traumama prouzrokovanim gubitkom bliskog clana porodice pocinjava stravican masakr nad bosanskim mulimanima na podrucju Srebrenice.

Isto tako, Mladic je mozda mjesec dana nakon Srebrenice, zauzeo Zepu, takodje bosnjacku enklavu u Istocnoj Bosni, u blizini Srebrenice.

Tamosnji Bosnjaci nisu pobijeni, vec su autobusima prebaceni ka Tuzli.

Nikada niko o tome ne govori, nikada niko nije ponudio odgovor, zasto su Bosnjaci iz Zepe bolji od Srebrenickih, zasto su oni pusteni da zive, a ovi iz Srebrenice nisu.

Volio bih da nekada neko od Srba, mozda bas Mladic, ili Karadzic, ili bilo ko, bude iskren pa kaze zasto.

Je li to zbog toga sto Zepa nije imala svog Nasera, ili tek zato sto si nisu mogli dopustiti novi pokolj, sto bi mozda to bilo previse... ili ima mjesta i ova inkvizitorova, da je Srebrenica s nekom namjerom pobijena, da su svi muskarci pobijeni, da su i tu prsti proklete medjunarodne zajednice.

Gledam prije par dana neki dokumentarac, nizozemski vojnici do zadnjeg govore "mi smo zrtvovani, prepusteni sami sebi, gledamo u nebo i cekamo avione a njih nema i onda pogledamo jedan u drugoga i samo kazemo opet smo ostavljeni".
Zatim general Janvier, glavni zapovjednik UNPROFOR-a u ex Jugoslaviji, zahtjev nizozemaca za vojnom intervencijom u prvi mah odbija zbog, pazi idiotluka, pogresno popunjenog formulara. Nakon drugog zahtjeva, obecava da ce Mladiceve snage biti zbrisane sa lice zemlje "sutra ujutro". Dolazi jutro, svi gledaju u nebo, aviona nema.
Da bi malo kasnije Janvier dojavio da su avioni ostali bez goriva i primorani na povratak u bazu.

Dalje, Akashi, taj smrad japanski je skrivao dokaze, ej skrivao covjek dokaze o zlocinima prvih dana.

I nikada nijedan sud nije pokrenuo pitanje odgovornosti ovih likova, haska pravda suti, zataskavaju se dokazi, Bosnjaci se kupuju posljeratnom podrskom, da se smanji njihov bijes i trazenje pravde na toj adresi.

Smrdi to, do neba.